Jednom nasem jaranu iz Sandzaka umro' otac u Sarajevu, pa on nije mogo' doci na dzenazu, nego zamoli Vehbiju.
Kaze: "Molim te uzmi kameru, pa mi snimi dzenazu da imam za uspomenu."
Snimo' Vehbija negdje do pola dzenaze, istrosi mu se baterija. Nemoze vise snimat'.
Konta on: "Ko' da on zna kako je to bilo. Snimit cu ja njemu neki detalja sa raniih dzenaza, nece on ni primjetiti."
I poslo' on njemu tu kazetu, kad kroz nekoliko dana zove taj prijatelj.
Kaze: "Vehbija, jarane, meni ono nije nesto jasno na onoj kazeti.
-Sto ti bolan nije jasno? Jesi gledo'?-
Jesam, vala, pet puta.
-Pa sta ti nije jasno?
Ma kako ce mi bolan biti jasno...do pola dzenaze nose mog' babu, a od pola dzenaze babo nosi sam sebe
Quelle:
Ismet Horo 2004: Ja Kokuz Vehbija Baksuz
Kaze: "Molim te uzmi kameru, pa mi snimi dzenazu da imam za uspomenu."
Snimo' Vehbija negdje do pola dzenaze, istrosi mu se baterija. Nemoze vise snimat'.
Konta on: "Ko' da on zna kako je to bilo. Snimit cu ja njemu neki detalja sa raniih dzenaza, nece on ni primjetiti."
I poslo' on njemu tu kazetu, kad kroz nekoliko dana zove taj prijatelj.
Kaze: "Vehbija, jarane, meni ono nije nesto jasno na onoj kazeti.
-Sto ti bolan nije jasno? Jesi gledo'?-
Jesam, vala, pet puta.
-Pa sta ti nije jasno?
Ma kako ce mi bolan biti jasno...do pola dzenaze nose mog' babu, a od pola dzenaze babo nosi sam sebe
Quelle:
Ismet Horo 2004: Ja Kokuz Vehbija Baksuz