Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Croatoan!!!!!!!!!!!!

  • Ersteller Ersteller Gast829627
  • Erstellt am Erstellt am
G

Gast829627

Guest
Das Wort Croatoan fand man 1590 in der Palisade einer Siedlung eingeritzt, die der Endecker Walter Raleigh (ca. 1552-1618) im Jahre 1587 auf Roanoke Island, Virginia gegründet hatte. Von den 117 englischen Bewohnern der Kolonie fehlte jede Spur. Um ihr Verschwinden ranken sich zahlreiche Legenden.............


Die Insel Roanoke (gesprochen 'Rounouk') Island an der US-amerikanischen Küste von North Carolina war zum einen die wirklich erste britische Siedlung in den heutigen USA, ist zum anderen jedoch für das mysteriöse Verschwinden mehrerer englischer Kolonisten gegen Ende des 16. Jahrhunderts bekannt geworden.



Roanoke Island ? Wikipedia





was sagt ihr dazu...es heisst das croatoan ein böser dämon sei!!
 
Das Wort Croatoan fand man 1590 in der Palisade einer Siedlung eingeritzt, die der Endecker Walter Raleigh (ca. 1552-1618) im Jahre 1587 auf Roanoke Island, Virginia gegründet hatte. Von den 117 englischen Bewohnern der Kolonie fehlte jede Spur. Um ihr Verschwinden ranken sich zahlreiche Legenden.............


Die Insel Roanoke (gesprochen 'Rounouk') Island an der US-amerikanischen Küste von North Carolina war zum einen die wirklich erste britische Siedlung in den heutigen USA, ist zum anderen jedoch für das mysteriöse Verschwinden mehrerer englischer Kolonisten gegen Ende des 16. Jahrhunderts bekannt geworden.



Roanoke Island ? Wikipedia





was sagt ihr dazu...es heisst das croatoan ein böser dämon sei!!
Albanesi's Fantasien waren deutlich besser, was solls.
 
Das Wort Croatoan fand man 1590 in der Palisade einer Siedlung eingeritzt, die der Endecker Walter Raleigh (ca. 1552-1618) im Jahre 1587 auf Roanoke Island, Virginia gegründet hatte. Von den 117 englischen Bewohnern der Kolonie fehlte jede Spur. Um ihr Verschwinden ranken sich zahlreiche Legenden.............


Die Insel Roanoke (gesprochen 'Rounouk') Island an der US-amerikanischen Küste von North Carolina war zum einen die wirklich erste britische Siedlung in den heutigen USA, ist zum anderen jedoch für das mysteriöse Verschwinden mehrerer englischer Kolonisten gegen Ende des 16. Jahrhunderts bekannt geworden.



Roanoke Island ? Wikipedia





was sagt ihr dazu...es heisst das croatoan ein böser dämon sei!!

Richtig, ein böser Dämon der Cetniks wie dir lange in Erinnerung bleiben wird! Lösen wir immer noch solche Ängste in euch aus?:confused:
 
Tajna "CROATOAN" indijanaca!

Jedna od najvećih misterija naseljavanja Sjeverne Amerike možda upravo ima veze sa Hrvatima,tj. starim dubrovačkim i dalmatinskim moreplovcima,u Americi je poznata pod nazivom "LOST COLONY 1585-1590".
O toj misteriji napisane su mnoge knjige i znanstveni radovi,a snimljeni su i neki SF filmovi sa tom tematikom.

O spomenutom događaju čak su snimljeni filmovi i serije (horor žanr),npr 9 epizoda serije "Supernatural" zove se Croatoan!

O čemu se radi?

Otok Roanoke bio je mjesto prvog engleskog naseljavanja na podrucju Sjeverne Amerike i jedna od velikih zagonetki povijesti - “izgubljene kolonije”.

Prvu ekspediciju u karolinski akvatorij vodili su 1584. Philip Adams i Arthur Barlow.

Nakon dva mjeseca boravka medju prijateljskim Indijancima vratili su se vodeci dva urodjenika, Mantea i Wanchesea, koji su iznenadili visoke englesko krugove svojom uljudbom i brzinom ucenja jezika.

Rodno mjesto Mantea bio je Croatoan!

Slijedi iste godina ekspedicija sir Richarda Greenvillea, koji ostavlja u Croatoanu 15 ljudi.
Kad 1588. onamo stize John White, Indijanci mu sa zaljenjem dojavljuju da su svi doseljenici pomrli.
White ostavlja 55 ljudi, ukljucujuci zene i djecu, no kad se vratio 1590., nije zatekao nikoga, vec samo na jednom hrastu urezano CRO, na drugom CROATOAN!!
Nedaleko Mantea danas se mogu razgledati tragovi doseljenicke utvrde Fort Raleigh i podrucje pod sumom gdje su se vjerojatno nalazile nastambe i polja doseljenika.


Mnogi hrvatski i americki pisci raspravljali su o legendi prema kojoj su "Croatan Indijanci" koji su naselili najveci dio Sjeverne Karoline mozda hrvatskog podrijetla.
Neki su strucnjaci pokusali upozoriti na slicnost izmedju imena Croatan (ili Croatoan) i latinskog naziva Hrvat - Croata.
Louis Adamic, Joseph S. Roucek i drugi spominjali su legende sto su kruzile po Dalmaciji o brodovima koji su u 16. stoljecu prevozili izbjeglice u Ameriku i nikad se nisu vratili.
Prema predajama, jedan ili vise tih brodova nasukali su se na opasnoj obali danasnje Sjeverne Karoline (North Carolina), a prezivjeli su se brodolomci pomijesali s indijanskim stanovnistvom i s vremenom prihvatili naziv Croatan.
Prof. Roucek tvrdi da je "jedan hrvatski brod doplovio do prvog stalnog naselja u Americi" te je konacno "spasio cijelo naselje od unistenja". Adamic cak tvrdi da su prvi hrvatski doseljenici vec bili u Americi "priblizno cetiri desetljeca prije nesretnog pokusaja sir Waltera Raleigha da osnuje anglosaksonsku koloniju na otoku Roanokeu, u Sjevernoj Karolini".

Povjesnicari nisu mogli rijesiti zagonetku podrijetla djece "vrlo lijepe svijetlosmedje kose", koju su engleski doseljenici prilikom svog dolaska pronasli medju Indijancima.
Druga engleska izvjesca spominju legendu o nasukanim brodovima bijelih ljudi oko otoka Roanokea. Najvjerojatnije su se bijelci, stanovnici engleske tzv. izgubljene kolonije, stopili s prijateljski raspolozenim (Croatan) Indijancima.



Je li slicnost naziva Croatan i Croata slucajna?

To pitanje nikad nije rijeseno. Mozda su se neki dubrovacki ili dalmatinski mornari nasukali blizu otoka Roanokea i konacno asimilirali s Indijancima te ih cak nazvali svojim imenom. Medjutim, nema pouzdanih povijesnih dokaza te teorije pa je ne mozemo prihvatiti kao povijesnu cinjenicu.
Ona i dalje ostaje zagonetka i legenda.


U Sjevernoj Karolini danas postoje mnogi toponimi koji označuju otoke,parkove,šume,općine,narode (inijance), područja a čiji je korijen riječi upravo "Croato",npr:
Croatamonge, Croatamung Island, Croatan Indians, Croatan Indian Park, Croatan National Forest, Croatan Sound, Croatan Township, Croatan Wildlife Area, Croatoan Island.


Čudno je da se kod nas kako se jedna od najvećih misterija Amerike ne spominje niti dodatno istražuje možebitna povezanost sa Hrvatima,dok o bermudskom trokutu i sličnim pojavama često čitamo u raznim časopisima.

Nije li konačno vrijeme da saznamo nešto više o današnim Croatoan indijancima u Americi i da li su njihovi preci imali veze sa našim moreplovcima?

fig1xg5.jpg


Tajna "CROATOAN" indijanaca! - konzervativni - Blog.hr

Condura - paradigma hrvatske pomorske baštine
Piše: Ivan Stagličić
02.07.2008.

Croatoan otok i Croatoan Indijanci u Sjevernoj Karolini postali su poznati još 1590. kad je tu riječ na drvetu našla urezanu britanska ekspedicija koja je išla provjeriti stanje prve njihove kolonije u Sjevernoj Americi. Od kolonije nije bilo ni traga ni glasa. Sjevernije od Croatoana nalazi se, pak, poznata rijeka Potomac, a u blizini je svoje stanište imalo i pleme Powhatan, u čemu neki istraživači vide riječ - pohvatan. Još je zanimljivija sama indijanska tradicija koja u svojim predajama spominje bijele ljude sa zapada i naziva ih "Wissake Yunoki", što se i izgovara vrlo slično riječima "visoki junaki"

Konstantin Porfirogenet u nabrajanju hrvatske vojne sile u doba kralja Tomislava navodi kako se ona sastoji od "osmadeset sagena i stotinu condura"

U Brestu, u Francuskoj se od 11. do 17. srpnja održava Međunarodni festival mora i mornara koji će okupiti pomorce iz čitavoga svijeta i prikazati pomorsku tradiciju doslovce svih krajeva zemaljske kugle. Filipinci, primjerice, putuju već više od dvije godine da bi na svojim autohtonim plovilima u Brest uplovili na vrijeme. Prvi put će biti prikazana plovila naroda Tihoga oceana, a pružit će se i najcjelovitiji uvid i u pomorsku tradiciju sredozemnih naroda.

Upravo u tom dijelu do posebnog izražaja doći će i hrvatsko pomorstvo koje će se u Brestu predstaviti s jedanest različitih plovila, među kojima posebno mjesto zauzimaju falkuša, condura croatica, rovinjska batana, murterska gajeta, guc i drugi jadranski pomorski izumi.

Posebice je zanimljiva priča o conduri croatici, vrsti broda koju u svom opisu Hrvatske, spominje i car - pisac Konstantin Porfirogenet, autor djela "O upravljanju carstvom" koji u nabrajanju hrvatske vojne sile u doba kralja Tomislava navodi kako se ona na moru sastoji od "osmadeset sagena i stotinu condura".

Ostaci upravo takvih brodica proveli su skoro tisuću godina u pijesku ninske lagune dok ih se najprije 1966. nije otkrilo, a zatim 1974. izvadilo na površinu. Tih se dana prigodom nedavno održane svečanosti u Ninu gdje je conduri prije odlaska u Brest priređen svojevrsni pozdrav, prisjetio i arheolog prof. dr. Zdenko Brusić koji je sudjelovao u tim događajima.

- Za Nin me doista puno toga veže, no najviše od svega me ipak veže nalaz broda, condure, za koji sam doznao još kao student, odnosno đak, od privlačkih sabunjara koji su tu vadili pijesak te rekli da se prigodom vađenja pijeska nalaze drveni ostaci. Kasnije sam otišao pregledati drvene ostatke i uskoro se pokazalo da je riječ o brodovima koji su metodom c-14 datirani u 11. stoljeće.

Vađenje condure

- Tada je u Zadru, u Institutu bio prof. Maštrović koji je podržavao sve naše akcije i kad je saznao da su brodovi iz 11. stoljeća on je bio sav sretan i nakon toga je krenulo polako istraživanje brodova. Oni su se odmah nazvali "condura croatica" iako tada hrvatska riječ nije bila baš simpatična vlasti, ali s obzirom na podtake koje smo imali mogli smo ih komotno tako nazvati, podsjetio je prof. Brusić brojne okupljene Ninjane i njihove goste.

Prije deset godina pristupilo se izradi replika condure croatice i načinjene su dvije od kojih je jedna usidrena na ulazu u grad Nin, a druga je ta koja će se pokazati na Festivalu u Brestu. Izrada replike koja je obavljena u Betini, zavičaju kalafata, uspjela je u potpunosti tako da condura ne samo da izgledom potpuno odgovara svom originalu nego ima i sve potrebne maritimne sposobnosti. Kako je u Ninu kazao prof. Brusić, condura danas predstavlja najbolje sačuvani brod na Sredozemlju iz toga vremena.

Condura je zacijelo nešto s čime se današnja Hrvatska može i treba pohvaliti pred ostalim pomorskim svijetom. Ipak, postoje još mnoge stranice hrvatske pomorske povijesti koje su nedovoljno poznate, slabo istražene, a javnosti kako domaćoj tako i stranoj, a često čak i onoj stručnoj - potpuno nepoznate.

Zaboravljeni Vice Bune

Jedan od primjera briljantnog hrvatskog pomorca, o kojem danas manje-više nitko ništa ni ne zna, a kamoli da se o njemu uči u školama, je i dubrovački kapetan Vice Bune (1559. - 1612.) Postoje mnoge indicije da je upravo on, a ne Quiros i Mendana prvi otrkio Solomonske otoke i Espiritu Santo. Djelomice tome u prilog govori i toponimija, koja je nekoliko stoljeća dok su ti otoci bili pod kolonijalnom vlašću Španjolske, Britanije i Njemačke bila na jezicima tih zemalja. Nakon osamostaljivanja na kartama su osvanula imena: Buka, Jame, Kolovrat, Sokolovi, Kolan, Owan, Japa, Mala i Vela Kula, Debeli, Matas, Palenta, Rava, Valun i mnogi drugi. Vice Bune je bio u španjolskoj službi kao guverner Filipina i odatle je lako mogao ploviti po Tihom oceanu i melanezijskom arhipelagu. Koliko su ga Španjolci cijenili govori i podatak da je bio i vicekralj u Meksiku.

Prilično se malo zna i o hrvatskim pomorcima koji su bili u arapskoj službi u vrijeme saracenske dominacije na Sredozemlju. Kad je Palermo bio centar islamske Sicilije, u vrijeme Idrisija, spominje se cijeli hrvatski kvart s posebno lijepom džamijom. O ovome je jednom prigodom govorio i predsjednik Mešihata Islamske zajednice muftija Ševko Omerbašić koji je spomenuo Hajrana Sakalibu, maršala na dvoru Abdurrahmana III. en Nasira, vojskovođu fatimidske vojske Abdulaha Džehvera Sakalibija i admirala flote Mudžahida Saklabija te zaključio da se "nije dogodilo u povijesti da je jedan narod imao svoje predstavnike na tako visokim položajima u islamskoj državi kao što je slučaj s Hrvatima". Ti su položaji najčešće bili vezani uz pomorstvo.

Hrvatska oceanska plovidba?

O tome govore i istraživanja dr. Andrije Željka Lovrića s Instituta "Ruđer Bošković" koji je otkrio još tri hrvatska pomorca u arapskoj službi u vrijeme maurske vlasti na Pirenejskom poluotoku: Hadžiba Badra, Wadha el Amerija i Zoahira el Amerija.

Imena potonje dvojice kao da sama nameću otvaranje i najtabu teme hrvatskog pomorstva, a to je pitanje hrvatske oceanske plovidbe u pretkolumbovskim vremenima. Vjerojatno se kad je o tome riječ ipak previše skanjujemo jer su prije manje od jednog stoljeća vikinške i irske prekooceanske plovidbe smatrane običnim legendama, dok danas više nije tako. Premda za irske prekooceanske plovidbe nema još čvrstih materijalnih dokaza sve su prihvaćenije, dok o vikinškome otkriću Amerike više nema dvojbe otkada je norveški arheolog Helge Ingstad otkrio u sjevernom Newfoundlandu nalazište koje u potpunosti odgovara onome opisanom u sagama o Grenlanderu i Eriku Crvenom. U tim se sagama spominju, međutim, i ljudi Hvirtamana i zemlja Hvirtaland što zasad ne mora ništa značiti, ali to nije sve.

Croatoan otok i Croatoan Indijanci u Sjevernoj Karolini postali su poznati još 1590. kad je tu riječ na drvetu našla urezanu britanska ekspedicija koja je išla provjeriti stanje prve njihove kolonije u Sjevernoj Americi. Od kolonije nije bilo ni traga ni glasa. Sjevernije od Croatoana nalazi se, pak, poznata rijeka Potomac, a u blizini je svoje stanište imalo i pleme Powhatan, u čemu neki istraživači vide riječ - pohvatan. Još je zanimljivija sama indijanska tradicija koja u svojim predajama spominje bijele ljude sa zapada i naziva ih "Wissake Yunoki" što se i izgovara vrlo slično riječima "visoki junaki".

Još je zanimljivji slijed događaja u Južnoj Americi. Naime, u brazilskoj pokrajini Bahia, a potom i u Paragvaju, u području nacionalnog parka Sierra de Amambay otkriveno je preko pedeset različitih natpisa u kamenu na nepoznatom pismu. Budući da se pojavila ideja da bi se i ovdje moglo raditi o vikinškoj plovidbi i runama, pozvani su stručnjaci iz Norveške koji su takvo mišljenje odbacili. Daljnja istaživanja je vršila dr. Branka Sušnik rodom Slovenka, koja je prva iznijela mogućnost da se radi o glagoljskim pismenima. Da je riječ o pismenima najsličnijima glagoljici svjedočili su i neki strani znanstvenici poput A. von Wutienaua u radu "Unexpected facts in ancient America", kao i J. Stojko koji u tim natpisima vidi ukrajinsku predglagoljicu.

Hrvatsko zwizdoslovje

Podršku u hrvatskoj narodnoj predaji nalazimo u Veyskim povedama s otoka Krka gdje se izričito govori ne samo o oceanskoj plovidbi i kitolovu (Poveda od ćavjeneh kerolih tar orkaturih) nego i "ćavjeneh kerolih", odnosno crvenim kraljima. Možda još i važnije od legendi, premda ne zaboravimo da su one stoljećima čuvale uspomenu na vikinško otkriće Amerike dok ga nije potvrdila arheologija, je izuzetno bogata pomorska i astronomska terminologija. Tako se u južnome dijelu Krka gdje je najduže sačuvan arhaični prahrvatski dijalekt veyska zajik poznaje 107 vlastitih originalnih nazivlja za razna nebeska tijela što svrstava taj dijalekt odmah iza arapskog jezika iz kojeg potječe većina današnjih astronomskih termina. Množina i razrađenost staročakavskog "zwyzdoslovja" upućuje da su ljudi koji su poznavali i rabili toliku količinu astronomskog znanja plovili i izvan Jadrana gdje se plovi uglavnom terestričkom navigacijom i višednevne plovidbe su rijetkost.

No uz poznavanje neba, išlo je i poznavanje Zemlje. Na veyskom zajiku postoje razrađeni i ponovno vlastiti i originalni nazivi za skoro sve krajeve svijeta, posebice one koji su dostupni morskim putom. Primjerice: Velemori (Sredozemlje), Semerna Kulap (Atlantik), Sion Kulap (Tihi ocean), Polnebje (Australija), Indre (Indija), Baršadyn (Sibir), Arta Baršyna (Aljaska), Hatya (Mala Azija), Štazemja (Palestina), Micamoryja (Arabija), Warmišireh (Abesinija) Artindran (Indokina), Skopje Semerne (Antili), Semerne Helami (Ande), Meymoryah (Kongo), Zdolnapont (Armenija) i mnogi drugi pri čemu je vidljivo da je riječ o nazivima koji nisu preuzimani iz drugih jezika i da se temelje na izuzetno arhaičnom prahrvatskom čakavskom dijalektu koji je bio sačuvan još samo u najizoliranijim selima na Krku, Batomaal i Štalucya.

Sve ovo svakako nam govori o izuzetno bogatoj pomorskoj tradiciji Hrvata koja se zasigurno posebice na području sjeverne Dalmacije, i Kvarnera ispreplela s onom ništa manje važnom starih Liburna. Ono što je svakako potrebno i čemu sudjelovanje na Festivalu mora i mornara u Brestu, nadajmo se, može pripomoći je intenziviranje istraživanja pomorskih tradicija i to primjenom eksperimentalnih metoda znanstveno utemeljenih, kao što je bila i izrada replike condure. Možda su svi jezični i ini tragovi koji bi upućivali na hrvatsku oceansku plovdibu i dostizanje američkih obala tek igra slučajnosti, no istražujući ih, a ne zanemarujući i apriorno odbacujući možda otkrijemo neke druge važne tragove naše pomorske baštine.

http://www.zadarskilist.hr/clanci/02072008/condura---paradigma-hrvatske-pomorske-bastine
 
Zuletzt bearbeitet:
Lost Colony, Croatans, Croatoans

NEW BOOK 2003
CROATIA and CROATIANS
and the LOST COLONY
1585-1590

By Adam S. Eterovich

America was being colonized by the English in 1585-1590 at Croatoan-Roanoke on the Atlantic coast in the Carolinas. This was called the Lost Colony. Sir Walter Raleigh was given a Royal Charter to colonize. When the English returned in 1590 they found carved on a tree “Croatoan� and no colonists. Western historians state that Croatoan-Croatan is an Indian word. This was the first English attempt to colonize in America.

In 1588 the great Spanish Armada attacked England. It is estimated that at least fifteen percent of the war galleons and merchant fleet under Spanish flag were from Dalmatia, Croatia.

In 1588 the Pope, Sixtus V, was a Croatian and the Great Vizier or Prime Minister of the Turkish Empire, Siavus Pasha Hrvat (Hrvat means Croatian) was a Croatian. At that point in time these two individuals were the most powerful and influential men in all of Europe. Both were immigrants; one an "Italian", the other a "Turk".

A Croatian traveling west in Europe or to the New World from 1300-1700 could have been identified in documents as Hungarian, Venetian, Austrian, Turkish, Italian-Venetian, Schiavon, Slavonian, Illyrian, Dalmatian or from the Republic of Ragusa (Dubrovnik).

In 2003 to state or assume that Croatians participated in discovery of new lands and were with Columbus would not be believed and probably questioned in many circles. The 1400's-1650's were in fact a golden age for Croatia disproportionate to her size in territory and population, considering the Ottoman Turk invasion and conquest of Croatia up to Croatian-Dalmatia and the Republic of Ragusa.

Previous, during and after the discovery of America, Croatians participated in mercantile and diplomatic activities in Spain, Portugal, England, France, Florence, Venice, Genoa and in India, America, Canada, Central and South America. Their presence in England at the time of colonization was neither accidental nor luck.
Voyages on the American Coast

In 1498 John Cabot, discoverer of North America, started on his second voyage and then coasted along the East shore of the American mainland to Cape Hatteras. Explorations of later date found pieces of a broken sword of Italian workmanship, and that two silver earrings of Venetian make had been seen upon a boy who was a native of the North-West country in America which might indicate the destruction of part of Cabot's fleet. Cabot's lawyer was a Dalmatian from Dubrovnik-Ragusa.
New Dalmatia

The New England Coast was first called New Dalmatia by explorer Verrazano in 1524. This had been written about by French, Italian and American historians. Verrazano mentions Sclavonia, Dalmatia and names four islands after Dalmatian islands. Isola Lunga is Dugi Otok or Long Island, New York. Verrazano discovered New York and may have lost ships off the Carolina coast.
San Blas-Saint Vlaho

Jean Alfonse in the Alfonse Voyages of the 1540's along the Atlantic coast comments on passing Cap S. Blas, not naming it, with a notation of northeast of Florida in beautiful country at the port of Chatelain which would be Charleston, South Carolina. S. Blas is Saint Vlaho or Sveti Vlaho in Croatian. Saint Vlaho is the Patron Saint of Dubrovnik in Croatia.
Levantine Mariners

In 1565 Menendez de Aviles, the new governor of Florida, wiped out a colony of French Huguenots trying to settle near present-day Jacksonville. The "Levantine" mariners aboard the Flagship rebelled and took the ship and disappeared. Navigation would dictate that the ship went north and could have crashed off of Hatteras. Levantine mariners were usually Dalmatian-Croatian Catholics. Spain would not allow on her ships Greek Orthodox or Moslems.
Sir Walter Raleigh and Nikola Gozi-Gucetich

Sir Walter Raleigh and Nikola Gozi-Gucetich held meetings in 1585 in London, prior to the voyage, with the admiral Lord Charles Howard of Effingham. Croatoan Island was first called My Lord Admirals Island in honor of Lord Howard of Effingham. Nikola Gozi-Gucetich of Dubrovnik was the second largest foreign banker in England. His nephew, Paolo Gondola-Gundulich, wrote letters to a friend in Florence from London of Drake and Raleigh in Virginia and other voyages. The Dalmatian-Croatian colony had a Fraternity in London. They probably were venture capitalists in a number of English voyages of exploration.
Croatian Place Names in North Carolina

Place names and names found in North Carolina associated with Croatia are: Croatamonge, Croatamung Island, Croatan Indians, Croatan Indian Park, Croatan National Forest, Croatan Sound, Croatan Township, Croatan Wildlife Area, Croatoan and Croatoan Island.
Croato an--Croat an

Croato-Croata-Croati is the Italian form of Croatia or Croatian. The Italian alphabet does not have a K. When a person is from a place such as Split, Dubrovnik, Ragusa, Zagreb, as examples ---- you can say he is a: Splitcan, Hvaran, Dubrovcan, Ragusan, Zagrebcan, Trogiran, Hercegovan. Croatia was not a country in the 1500s but a part of Venice, Austria, Hungary, Turkey or the Republic of Dubrovnik-Ragusa. One could say they were: Croatians, Croatans or Croatoan s. All historians and experts state that Croatoan is an Algonquin Indian name. Other experts state there is no CR or KR sound in the Algonquin language in that area.
Is Ottorasko-Hrvatsko (Croatia)?

Cape Hatteras: Place name variations included Hatarask, Hotoras, Hatorask, Hatorasck, Hatrask, Otterasco, 0ttorasko. Ottorasko was the earliest name given to this island south of Port Ferdinando with Croatoan southward from it again.
Melingi-Melingoi

The Melungeon, Lumbee, and Croatan groups in America claim to be a mixture of Indian and European mariners, liberated slaves, Lost Colonists, and remnants of Spanish and Portuguese settlements. There is considerable speculation as to the origin of the name Melungeon. The Melingi-Melingoi were Slavic groups in the Balkans that would have willingly served in Turkish fleets.
Turkish Slaves

Sir Frances Drake liberated hundreds of slaves in the Caribbean while plundering Spanish settlements. Drake brought material help to the Roanoke Colony and left the Turks and Moors and some European slaves at Roanoke. These liberated slaves far outnumbered the English Colonists; some left with Drake and were returned to Turkey. The Turkish slaves were captured in sea battles in the Mediterranean. Almost all Turkish admirals in the 1500’s were Croatian-Dalmatians. Bosnia-Hercegovina, one half of Croatia and parts of the Dalmatian coast, all part of the Croatian kingdom, were conquered by Turkey. Many Dalmatian mariners served in Turkish fleets; the second language at the Turkish Court for the military and marine was Croatian. Twenty two Great Viziers (Prime Ministers) of the Turkish Empire were Croatians.
Fish

At the Lost Colony, Ribuckon meant in Algonquin Indian a fishing place or fish; Cipo was mullet fish; Cante-Cante meant to sing and dance and Sat was time. There were many other similarities. Gray eyes and blondish hair amongst the Indians was noted for centuries. Gray eyes and light hair is found in Croatia in great numbers and not found in any other Mediterranean people.

Research should be done at Istanbul, Turkey to determine the names of those "Turks" returned by the English from the Lost Colony. DNA and blood testing is now being conducted, but is not considering Croatians or Croatia and Bosnia.

Books Available:

Eterovich, Adam S.: Croatia and Croatians at the Lost Colony, 1585-1590. San Carlos: Ragusan Press. 2003. Soft Cover, 8 1/2 x 11, 156 pages. Illustrated. $25.00. The first English colony in America. Send check to Adam S. Eterovich, 2527 San Carlos Ave., San Carlos, Ca. 94070. Phone 650-592-1190. E-Mail croatians@aol.com - CROATIAN HERITAGE
Eterovich, Adam S.: Croatian Contributions to San Francisco from 1849-1949 to Restaurants, Coffee Saloons, Oyster Saloons, Saloons, Liquor, Importers-Exporters, Fruits-Produce, Fishermen-Oystermen and Mariners. San Carlos: Ragusan Press, 2003. Soft Cover. 215 pages. Illustrated. $25.00. Make check to Adam S. Eterovich, 2527 San Carlos Ave., San Carlos, CA 94070. Phone 650-592-1190. E-Mail croatians@aol.com. CROATIAN HERITAGE
Eterovich, Adam S.: Gold Rush Pioneers From Croatia, Bosnia-Hercegovina and the Boka Kotor. San Carlos: Ragusan Press, 2003, 2527 San Carlos Ave., San Carlos, CA 94070. Soft Cover, 81/2x11. $25.00. Covers the Gold Rush of 1848 in California and the Silver Boom of 1859 in Nevada. Included are the saloons, coffee saloons, and restaurants. All pioneers are listed in an extensive Index. Eterovich, Adam S. A Guide to Croatian Genealogy. San Carlos, Calif.: Ragusan Press, 1995. 50 pages. Booklet. $14.00. Includes Maps, Translations, Archives.
Eterovich, Adam S.: A Guide and Index to Croatian Coats of Arms. San Carlos: Ragusan Press, 2003. 70 pages. Soft Cover. Spiral Bound. $15.00. An index and guide to the Nobility of Croatia. Over 7000 names and variations. Eterovich, Adam S. Croatian Popes and Saints and the Croatian Checkered Arms. San Carlos: Ragusan Press, 1998. 60 pages. $15.00. A booklet containing all forms of family and state arms with the Croatian checkered arms. Thirteen Popes had similar Arms.
Eterovich, Adam S.: Croatians in California, 1849-1999. San Carlos, Ca: Ragusan Press, 2000. 650 pages. $30.00. Gold Rush pioneers, the wild west-saloons, restaurants, farms, orchards, vineyards, fishermen, music, celebrations, societies, churches and 1000's of individuals. 800 biographies. 115 Illustrations.
Eterovich, Adam S. and Simich, Jerry L.: General Index to Croatian Pioneers in California, 1849-1999. San Carlos, Ca.: Ragusan Press. 1999. 370 pages. $30.00. An Index by Name, Date, Occupation or Activity, Location, Town of Origin and Reference Source. Abstracted from cemeteries, voting registers, census, society records church records and other source. 45,000 individuals plus mariages.
Eterovich, Adam S.: Croatian Pioneers in America, 1685-1900. San Carlos, Ca.: Ragusan Press, 1979. 205 pages. $20.00. Covers those that came to the Southern United States and to the West for the Gold Rush.
Eterovich, Adam S.: Marco Polo Croatian Adventurer. San Carlos. Calif.: Ragusan Press, 1987. 12 page Booklet. $6.00. Marko Polo born on Island of Korcula, Dalmatia, Croatia.
Eterovich, Adam S.: Croatia in the New World: Columbus, The Republic of Ragusa (Dubrovnik) and Saint Vlaho (Saint Blaise) Patron Saint of Dubrovnik. San Carlos, Calif.: Ragusan Press, 1993. Booklet. $8.00. Four Croatians with Columbus.
Eterovich, Adam S.: Croatia in the New World: Sebastian Cabot's Voyage to the Rio De La Plata, 1526-1530. San Carlos, Calif.: Ragusan Press, 1990. Booklet $6.00. Croatian officers and mariners with Cabot. Cabot could be Croatian.
Eterovich, Adam S.: Croatia in the New World: The Verrazano Voyages to America and Canada, 1523-1524. San Carlos, Calif.: Ragusan Press, 1990. Booklet $6.00. New England was first named New Dalmatia. Verrazano could be Croatian.



Vielleicht waren Kroaten vor den anderen Europäern in Amerika?
 
Zuletzt bearbeitet:
Zurück
Oben