Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Historija Bošnjaka

  • Ersteller Ersteller Stanislav
  • Erstellt am Erstellt am
Von die vielen Religionen im zweistelligen Bereich Bosniens will ich mich als erstes besonders auf die Bogumilen konzentrieren.
 
Die Bogumilen als solche sollen den Muslimen in ihrer Praxis sehr ähnlich gewesen sein. Es ist eine urchristliche Religion die sich in der geografischen Lage Bosniens bewahren konnte und so dem koranisch-erwähntem wahren Christentum vielleicht so denke ich nahe kam. Es gab z.b. einen Fastenmonat der dem Ramadan ähnelte. Deswegen konvertierten viele Bogumilen aus freien Stücken später auch gerne zum Islam.
 
Und die heutigen kroaten sind auch bogumile die sich assimiliert haben mit der zeit zu kroaten oder was. das gleich gilt auch für die serben

und sie lebten glücklich bis zu ihrem ende

Dann erklär mir mal die anderen Turkvölker hatten die auch eine ähnliche religion die den islam ähnelte so das sie alle freiwillig konvertierten
 
Narod

Prvi narod u Bosni su Ilirska plemena kao sto su Desidijati, Japodi, Scordisci itd. Opisana su u tim izvorima. Brojne arheoloske iskopine sirom Bosne, govore nam da su se Ilirska plemena po Bosni bavila stocarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza, a Rimski pisani izvori govore nam da su ova Ilirska plemena bila veoma ratoborna... Vec 171 godine prije Isuza Hrista, Japodi vode rat protiv Rima, a i sami naziv Bosna, potice od Ilirske rijeci Bosona. Nakon velike Japodske, Ilirske pobune nad Rimom, koja je pocela oko Varesa i Vranduka, Rimljani ustraseni mobiliziraju 15 Legija od ukupno 25 koliko su ih imali tada i unistavaju skoro potpuno Ilre u Bosni sto se tice Ilirski osobina, Rimski kronicari zabiljezili su sljedece o Boju kada guse posljedna Ilirska plemena Bosne u Citadeli Ardubi, Vranduka:
Dio pobunjenika kraj Vranduka, svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana, odlucuje da se ne preda, vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada, a muskarci su se medjusobno izboli macevima, naocigled Rimski vojnika.Nakon unistenja do tadasnjega vecinskoga naroda Ilira u Bosni koji su se bili pomijesali sa Keltima ostaje jedan mali broj njiha. U Bosnu dolaze Ghoti, koji rasturaju Rimsku Vojsku, koji ce kasnije ratovati protiv Bizantije. Oni se mijesaju takodzer sa malim brojem Ilira koji je se vec se bio pomijesao sa Keltima. Prije dolazka Slavena, u Bosni je registrirano oko 46 razlicitih vjera koja je ogromna cifra na takom malom prostoru koja prestavlja ta drzava. Veliki senidbeni val je zapljusnuo Bosnu krajem VI vijeka. Na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine, a to su Avari i Stari Sloveni, Slaveni dolazeci iz pravca sa Karpata a Avari iz pravca Kavkaza. Istorija Avara i Starih Slovena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena... bivajuci cesto saveznicima, ali i protivnicima, mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji, iako manje brojniji od Starih Slovena, prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu. Avari i Stari Sloveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne, a Iliri, koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima, povlace se u planine.

Tek kasnije, u dodiru ovih grupa, Slaveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture, a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne, kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici. Ono sto karakterise duhovnu stranu Bošnjana toga doba, jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede, drugaciji odnos prema vjeri, odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja, upadljiva srcanost i hrabrost, naglaseno postenje i dobrota, kojim su ih u okruzenju cak i imenovali, te su poznati kao Dobri Bošnjani. Sto se tice vjere, vecinsko Slaveni i Avari, mijesaju se sa zatecenom vijerskom tradicijom. Najpoznatija tadasnja vecinska kultura i religija na ovim prostorima je bila monotesisticka (vjera u jednoga boga) koja je veoma bila poznata po Evropskim zemljama to je rijec o jednoj religiji koja je nastala na podu danasnjega Irana dakle bivse Perzije. Sadrzaj te vjere je bilo u tome da se smatralo da u prirodi postoje dvije sile a to je dobra i zla i da one su uvijek u sukobu. Takodjer, veoma je bitno uociti da Bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja, cime se jedino moze objasniti cinjenica da Bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni, uz neke izmjene, npr. anticke dekucije postaju zupe, princepsi postaju zupani ili knezovi, a arhizupan postaje Ban, koja je rijec Avarskoga porijekla.

Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve Bošnjacke Drzave, u kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine, kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio, opisujuci zemlje nad kojima ima vlast, po prvi put spominje Horion Bosona, sto u prijevodu znaci Zemlja Bosna.

Povelja Bana Kulina

Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29. Avgusta 1189. godine na starobosanskom jeziku i Bosanskim pismom Bosancicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji, dosad pronadjeni, Bosanski drzavni dokument, nego je Povelja Bosanskoga Bana Kulina i najstariji drzavni dokument, od svih Juznoslovenskih drzava...

Originalno na Bosantichici, staroga Bosansanskoga Pisma

....Ja,Ban Bosanski Kulin prisezaju Tebi,kneze Krvasu i vsim gradjam Dubrovcam,pravi prijatelj biti Vam,od sele i do vijeka,i prav goj drzati s vami i pravu vjeru do kole sam ziv.

Vsi Dubrovcane kire hode po moemu vladaniju, trgujuce, gdje si kto hoce kretati, gdje si kto mine, pravov vjerov i pravim srcem drzati je, bez vsake zledi, razvje sto mi kto da po svojov voljov poklon, i da im ne bude od mojih castnikov sile, i do kole u mene budu, dati im svijet i pomoc kakore i sebi, kolikore moze, bez vsega zloga primisla. Tako mi Bog pomagaj i sije Sveto Evandjelje.

Na sadasnjem Bosanskome Jeziku

....Ja, Ban Bosanski Kulin, obecavam Tebi kneze Krvasu i svim gradjanima Dubrovcanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka.

I pravicu drzati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem ziv.

Svi Dubrovcani koji hode kuda ja vladam, trgujuci, gdje god se zele kretati, gdje god koji hoce, s' pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a sta mi ko da svojom voljom kao poklon.

Nece im biti od mojih casnika sile, i dokle u mene budu, davati cu im pomoc kao i sebi, koliko se moze, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evandjelje.


Grb Kotromanica

Sest originalni Bosanski Ljiljana koji iskljucivo rastu u Bosni, noseci naucno i bijolosko ime Lilium Bosniacum, koje je Tvrtko I stavio na Plavoj Podlozi u obliku stita sa Macem koji razdvaja po tri ljiljana sa svake strane.
Objavio/la SvIcArAc u 01:59, print, #
16.07.2006.
Bosanska Drzava

U Sarajevskoj dolini, Slavenska plemena su formirala prvo jezgro buduce Bosanske Drzave.
Na podrucju izmedzu gornjih tokova rijeke Drine i Vrbasa, Bosansko plemstvo ucvrstilo je svoju dinasticku upravu, njihova vladarska titula bila je Ban.

Prvi Bosanski Vladari
1154-1167....................Ban Borić (Banos Boricius de Bosnae)
1167-1180.................... (Bizantijska okupacija)
1180-1204....................Ban Kulin
Slabim vezama i nevjeropodlozni Ugarskim i Bizantiskim vladarima. Sa nastankom i Rastom Bosanske Drzave koja se razvija uporedom sa Srpskom Drzavom na Istoku a Hrvatskom na Zapadu, Bosanski narod je zapoceo borbu za svoju politicku i duhovnu samostalnost, Kulin Ban prosiruje Bosansku teritoriju a njegova Banovina zahvaljujuci trgovackim vezama i otvorenosti ekonomsko i kulturno prosperira, Znamenita povelja Kulina Bana iz 1189 godine po Isuzu Hristu (Isau kod Muslimana) kojom on uredzuje trgovacke veze sa Dubrovnikom. Najvazniji Istoriski trag dostignutoj samostalnosti, izgradzenog Bosanskoga Drzavnoga aparata. Uz Ugarsku i Bizantiju koji zele da vladaju Bosnom pojavlja se treci pretendent Rimska Kurija. Kulin Ban i njegovi Podanici su odbili vjeru Rimske Kurije (Katolicanstvo), Ugarski kralj i ne samo on salje tuzbe papi protiv Bosanskoga Bana Kulina da u svoju zemlju prima Gohtsce i Heretike Dalmatinski gradova (Bogumile), kugu Bosansku, ciji on licno je bio pripadnik. On sa svojim Dobrim Bosnjanima (Bogumilima) i celnicima Rimske Kurije, zbog prijetecega vodzenog Krizarskoga Rata nad Bosnom, odrzava na Bilinome Polju (Danasnje mijesto u Zenici), sjednicu u kojoj, on, sa svojim Narodom se slozio da odustane na razvitku Bogumilstva, ali uzalud. Papa je prisiljen da vodi nove Krizarske Ratove nad Bosnom, saljuci svoje misionare u Bosnu nepostize veliki broj prekrsteni Bogumila.

Bogumili

Bogumili su Herezi, Dalmatinski gradova koji krajem XII stoljeca tokom vladavine Bosanskoga Bana, Kulina, naseljavaju se u Bosnu.
Bogumilska vjera, na bazi Krscanska vjera, koja zbog geografske izolacije u Bosni, nije se razvijala ni prema Rimskoj Kuriji dakle Katolicanstvu, niti prema Bizantiji odnosno Ortodoxizmu. Bogumili su ustvari Krscani koji su ostali na bazi Staroga Krscanstva, koji su sacuvali mostove Staroga Krscanstva, kada nije se napravila separacija izmedzu Zapadnoga i Istocnoga Krscanstva. Njihova Vjera dakle Bosanska Crkva, se sastojala od sljedeci principa, dobroti, postivanju, prihvatali su Isuza Hrista kao Bozijega poslanika ali ne kao Boga niti kao Bozijega sina. Njihova Bosanska Crkva nije imala jednoga Vjerskoga Vodzu, imao je samo jedan glavesina u njihovome ne samo vjerskome nego i kulturnome drustvu kojeme su davali titulu Djed. Izabrat je bio zato sto je bio najstariji, a odrzavao je jednome godisnje skupine na odredzenome mjestu koje se u Bosni nalazilo kod Visokoga (Buduceg Mjesta, Krunisanja Bosanskih Kraljeva) nije imao neku preveliku moc nad drustvu. Sto se tice Bogumilske vjere ona je postovala mnoge doktrine Krscanstva u smislu dobra, postovanja, naprimijer 7 najvecih grjehova itd. Napokon imala je slicnosti sa nepoznatom jos vjerom, Islamom, Bogumili su imali u jednome mijesecu godine Post (nejelo u vjerskoj sferi do odredzenoga vremena, datuma ili jos stvari) koji je potpuno bio analogan mjeseca posta u Islamu dakle Ramazanu imali su isto kao znak Mjesec i Zvjezdu poznati Islamski znak, mada nisu imali nikakvoga poznanstva o Islamu, sto se tice obavljanja vjere i molitve, Bogumili su to izvrsavali u sred prirode, pod nekim Hrastom, nisu imali Bogomolja odnosno nisu imali Crkava niti bilo kakave druge bogomolje, mada je Njihova Vjera zvata Bosanskome Crkvom. Kada Bosna pod Banom Kulinom napreduje svjet u Bosni upoznaje jednu istinitu vjeru koju taj svjet procijenjuje "Heretickom" odnosno "Krivovjerjem".

Bosantchica

Bosansko Pismo, kojem se sluzilo Bosansko Banatstvo i Kraljevstvo.

Banovina i Kraljevina Bosna

PERIOD OD 1154 DO 1322 GODINE

1154-1167....................Ban Borić (Banos Boricius de Bosnae)
1167-1180.................... (Bizantijska okupacija)
1180-1204....................Ban Kulin
1204-1232....................Ban Stjepan
1232-1253....................Ban Ninoslav
1254-1267....................Ban Prijezda I
1267-1287....................Ban Prijezda I i Ban Stjepan Kotroman - DVOVLASCE
1287-1290....................Ban Prijezda II i Ban Stjepan Kotroman - DVOVLASCE
1290-1299....................Ban Stjepan Kotroman
1299-1304....................Ban Stjepan Kotroman i "Ban" Mladen I Šubić - DVOVLAŠĆE
1304-1313....................Ban Stjepan Kotroman i "Ban" Mladen II Šubić - DVOVLAŠĆE
1314-1322....................Ban Stjepan II Kotromanić i "Ban" Mladen II Šubić - DVOVLAŠĆE
1322-1353....................Ban Stjepan II Kotromanić


PERIOD OD 1322 DO 1463 GODINE

1322-1353....................Ban Stjepan II Kotromanic
1353-1391....................Kralj Tvrtko I Kotromanic (krunisan 1377 god.)
1391-1395....................Kralj Stjepan Dabiša
1395-1398....................Kraljica Jelena Gruba
1398-1404....................Kralj Stjepan Ostoja
1404-1409....................Kralj Tvrtko II
1409-1418....................Kralj Stjepan Ostoja (vraca se na prijesto)
1418-1420....................Kralj Stjepan Ostojic
1420-1433....................Kralj Tvrtko II (vraca prijesto)
1433-1435....................Kralj Radivoj Ostojic
1435-1443....................Kralj Tvrtko II (ponovo se vraca na prijesto)
1443-1461....................Kralj Tomaš
1461-1463....................Kralj Stjepan Tomaševic

Tvrtko I Kotromanic

Po smrti Bana Stjepana II Kotromanica koji je iza sebe ostavio slobodnu, poljoprivredski narpednu drzavu, i snaznu Bosansku Vojsku. Sve to ovisisi od slaganja Bosanski Porodica koje su svaka u svome kraju drzave, imale jak utjecaj. Dolazi na vlast Tvrtko I Kotromanic, sa 15 godina na prijestolju Bosanske Drzave. Mladi Tvrtko I ima probleme sa Bosanskim plemicima, a Ugarski Kralj Ludovik I nakon sto je ucvrstio svoju vlast u Ugarskoj, trazi mnoge teritorije od Bosanske Drzave, mijesa se otvoreno u Trgovacke odnose Bosne i Dubrovnika te vraca na pitanje Bosansku Crkvu (Bogumilsku vjeru). Tako da 1363 izbija konflikt izmedzu Tvrtka I i Ludovika I, koji sukob pobijedzuje Tvrtko I. Nakon sto je potvrdio svoje mijeto na prijestolu, Bosanske Drzave, Tvrtko I pripaja veliki dio Srbije Bosni, pripaja isto tako Zetu, i Juznu Dalmaciju ukljucujuci i Jadransku obalu sve od Dubrovnika do Kotorske Boke. Nakon jacanja Bosanske Drzave kao i vlasti njegovoga Bana nad njom. Godini 1377, Tvrtko I se u Milama (danas Arnautovicima), kod Visokoga Pokrunijo Kraljem Bosne sto ce biti Krunidbeno Mijesto svih buduci Kralja Bosne, Tvrtko I je prvi Kralj Bosanske Drzave, nakon prikljucivanja Bosni prvo Srpski teritorija pa onda i Hrvatski pokrunio se isto tako kao Kraljem te dvije Drzave. Tvrtko osniva novu Bosansku trgovacku Luku kod Kotorske Boke, koju je nazvao Novi koji je danas Herceg-Novi. Za vrijeme Tvrtkove Vladavine nad Bosnom, Bosanska Drazava je najmocnija Drzava Balkana, a Bosanska Vojska je najmodernija Vojska Balkana, koja je prva uvela upotrebu vatrenoga oruzija na Balkanu, i to 13 avgusta, 1378, potom odbrane grada Kotora od Venecijanske Flote kada je Bosanska Vojska upotrijebila tri Bombarde (topa) i odbranila grad. U zadnjoj deceniji svoje vladavine, Kralj Tvrtko je suocen sa upadima Turaka u Bosnu, prvo u jesen 1386 godine, te u ljeto 1388 godine kod Bilece, kada Turci bivaju porazeni od Bosanske vojske na celu sa Knezom Vlatkom Vukovicem. Nedugo potom, Bosanska vojska ponovo pod komandom Kneza Vlatka Vukovica, ucestvuje u veoma snaznoj vojnoj koaliciji, sacinjenoj, pored Bošnjaka i od Ugara, Srba, Albanaca, Grka i Bugara, koja se na Kosovu polju 1389 godine suprotstavlja Turskoj Imperiji. Iz bitke na Kosovu Bošnjaci se vracaju sa ne previse dramaticnim gubicima. Poslije Tvrtkove smrti 1391, nastaje krizno vrijeme novi Bosanski prijestolnik, Stejpan Dabisa gubi od Ugarskoga Kralja Sigisimunda Luksemburskoga, pokrajine: Slavonija, Dalmacija i sjeverne djelove Hrvatske.

"Ako neko od nasih "dragi" zemljaka Srba i Hrvata ce mi pricati da je Katolik ili Ortodox, Tvrtko I, zbog toga sto je napravio Crkve Katolicima i Pravoslavcima da budu zadovoljni u njegovoj Drzavi. Poklanjam him dokazae puno kasnijeg pada Bogumilstva u Bosni, nakon Tvrtkove smrti. Kralj Tomas 1445 godine presao sa Bogumilstva na Katolicanstvo, sto je Papa zelio u potpunosti iskoristiti. Takodjer, Papa je bio opsjednut i pitanjem Bosanske Crkve, optuzujuci je, po ko zna koji put, za herezu... tako da 1459 godine Kralj Tomaš pristaje na papin zahtjev da zapocne progoniti Heretike (Bogumile) u Bosni. On saziva starjesine Bosanske Crkve i nudi im veoma skucen izbor: ili da prihvate katolicanstvo, ili ce biti protjerani iz Bosne. Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da predje na katolicanstvo, a od ostalih, koji ne prihvatise, oko cetrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru juzne Bosne, na prostoru Huma i nalaze zastitu u okrilju Bosanskoga Vojvode Stjepana Vukcica Kosace, koji je i sam bio Bogumilske Vjere, o cemu postoji i detaljan opis koji je zabiljezio, tadasnji Papa, Pio II koji kasnije, u svojim "Commentarima", pise:
Kralj Bosne, da opere ljagu sto je Osmanlijama predano Smederevo i da dadne dokaz svoje krscanske vjere, ili, kako mnogi drze, potaknut pohlepom za novcem, prisilio je manihejce (bogumile), kojih je bilo premnogo u njegovu Kraljevstvu, da se isele iz kraljevstva, ostavivsi svoju imovinu, ako nece primiti Kristovo krstenje. Oko dvije hiljade pokrstilo ih se, a oko cetrdeset hiljada ili malo vise, koji su se tvrdoglavo drzali zabluda, pobjegli su Stjepanu (Vukcicu Kosaci), Vojvodi Bosanskome, svome drugu u nevjeri."

Dolazaka Turaka

Na Istoku mocno Osmansko Carstvo probija granice Balkana. Godine 1389 Turci su potukli Srpskoga despota Lazara na Kosovu Polju i njegovu vojsku koja je bila pomognuta od vise okolnih zemalja Ugarske, Albanije, Bosne, Grcke. Na kojoj je mocna Bosanska Vojska vodzena Bosanskim Knezom Vlatkom Vukovicem, koja napusta Boj, nakon pada Srpskoga Kneza Lazara, nakon sto su ga izdali njegove Srpske Vojskovodze. Noc u oci Kosovske bitke Knez Lazar pozvao je te iste Srpske Vodze, posto je sukob sa Turcima vodio u neobijezan poraz, da se bore za "Nebesko Carstvo". Srbi su izgubili bitku, i zbog cega su u iducim stoljecima ostraseno cuvali Lazarov zavijet i cuvali svoj najveci mit, da su "Nebeski Narod" bez narucitoga znacaja za Osmansko Carstvo ova osmanska pobijeda nad srbima, jedan je od sudbinski dogadzaj koji je obiljezio Istoriju Bosanski Muslimana, Bosnjaka.

"Mala Parenteza"

"Kada su srbi dozivjeli poraz na Kosovu Polju, kada je ubijen Srpski Knez Lazar, taj dan je postao svecani dan kojega Srbi zovu Vidovdan. Srbi su izgubili mnogo bitaka u tokom svoje povijesti ali ovaj poraz nikada nisu oprostili niti zaboravili, u svojoj usmenoj poeziji koju usmeno citaju u mijesto svetih knjiga, oni su svoj poraz na Kosovu pretvorili svojom pobijedom, svoj kukavicluk u svoje junacstvo.
Za taj poraz oni se stoljecima svete najvise nad Bosanskim Muslimanima, Bosnjacima ali i nad Albancima. Srbi stoljecima ponavljaju najgore stvari zamisljive u ljudskoj svjesti nad tim narodima, Bosnjake nazivaju "Turcima", Izvrsavaju masovno iztrebljivanje, iskorjavanje, unistavanje i progon na svaki moguci nacin nad Bosnjacima. Ali Bosnjaci naivni zbog njihove dobrote, tvrdoglavo se nadaju boljim vezama sa susjednom drzavom, zbog koje su dosada platili malo manje od Milijona Bosnjacki glava".

Nastavak Dolazka Turaka

Godinu 1463 Osmanski Sultan Mehmed II El-Fatih u osvajackom pohodu na Bosnu, koji je dubokoj rijeci na granici sa Srbijom, dao njezino ime Drina, nad vratima grada nad kojima je proucio dovu (Islamska molitva gospodaru svjetova) na utvrdzenjem cije su ga padavine vode okolna brda i polje odusevili, to je bio buduci Sarajovas (Dvorac ispred polja) iduci stoljetni kulturni centar Bosanski Muslimana, Bosnjaka, Sarajevo. Uzaludan je bio poziv pape Pija II upucen evropskim silama da se udruze u odbrani Bosne, Sultan Mehmed II El-Fatih osvaja Jajce pada Bosansko Kraljevstvo. Bogumili primaju Islam, uz ostale dogadzaje sudbonosne za ovu zemlju i narod koji su se desavali, Bosanski stanovijekovni narod, presao je na Islam i dokumenti jasno pokazuju da se prjelaz iskljucivo odnosi na Bogumile i cak ima podatak da su u Jajce kod Sultana Mehmeda II El-Fatiha osvajaca Bosne doslo 36 000 poglavica Bogumilski koji su presli sa Bogumilstva na Islam. Ajvatovica, kod Bosnjaka tzv. Bosanski Hadz, koja se stoljecima dogadzala, svake godine nakon proljetnje svjete, Bogumulski je pozdrav suncu kisi i ljetini i sijecanje na Hurija Hazreti Hidzra, taj pozdrav, to sijecanje, pretvorili su se u molitvi stvoritelju nebesa i zemlje. Bogumili koji su prihvatili Islam, na svojim nisanima imaju simbole Mijesec i Zvijezdu ali cuvaju svoj Bosanski indentitet, ispod Mijesec i Zvijezdu stave ruku koja prikazuje 5 prstijuh ili krst isto tako.

Ahbnama povelja Sultan Mehmed II El-Fatiha izdata u polju milodraz, kod Visokoga, kojom on jamci nesmetan rad Bosanskim Franjevcima, u Bosni:
Ja Sultan Mehmed Han, Pozdravljam svoj dobri narod!
kunem se velikom zakletvom, stvoriteljem nebesa i zemlje i sa 7 musafa i sa pecetom poslianka Muhamedom i sa 124 000 poslanika i sabljom koju opasujem da se ovoj rijeci ne ucini ni trunak protivno.
Zasnovano na jednoj jedinoj kuranskoj proklamaciji nema prisiljavanja na vjeru, i priznavanje knjiga Jevreja i Krscana silno Osmansko Carstvo je zastitilo zivote imovinu i vjeru zatocenih naroda i omogucilo him ekonomski i kulturni razvitak. Bosanski Muslimani uzivaju povlastice imaju Bosanski Pasaluk osnovan 1580 godine, koji obuhvata siroko podrucje od danasnjega Kosova do Hrvatske, od Slavonije do Obale Jadrana i zadrzava odredzenu samostalnost unutar carstva. Bosanski muslimani svoju najtalentovaniju djecu salju na skolovanje u Istanbul po oporuci Sultana Fatiha. Ambiciozni Bosnjaci: stotine ucenjaka, diplomata, vojskovodza i umjetnika. A Bosanski jezik postaje jedan od sluzbenih jezika. Sin Princeze Seldzuke hcerke Sultana Bajazida i Ferhat Pase,veliki Bosanski namijesnik, Gazi Husrev Beg, preporodio je Bosnu a od Sarajeva sacinio seher. Prihvativsi Islamsku kulturu i civilizaciju, Bosnjaci (Tada ime Bosnjak se odnosilo kao danas Bosanac, na sve stanovnike te drzave nebitno na vjeru) daju vlastiti Bosanski pecat ljubomorno cuvaju svoj Bosanski jezik a sluze se prilagodzenim Arapskim pismom Arebicom.

Prjelaz na Islam

Najcifraniji Narod tadasnje Bosne, dakle Bogumili tzv. Dobri Bosnjani, koji su bili Banovi, Kraljevi Bosne, sacuvali su tokom cijele srednjo vjekovne Bosne svoju vjeru, Bogumilstvo odnosno tzv. Bosansku Crkvu, sakrivajuci se rijetko i privremeno iza Katolicanstva, Bosanska Crkva dakle Bogumilska Vjera, tokom cijele serdnjovjekovne Bosanske Drzave je prva crkva i vjera Drzave. Jedino je znato da pred krajem Bosanskoga Kraljevstva, Stjepan Tomas medzu posljednim Bosanskim Kraljevima, je zvanicno se odrekao Bogumilstva i prihvatio Katolicanstvo pod naredzenjem Pape Pija II koji ga je licno pokrunijo, naredzeno mu je da progoni i da se udruzi u borbi protiv Heretika na tlu njegove Kraljevine Bosne. On nastoji pokrstiti ili progoniti Bogumile koji nalaze spas kod Stjepana Kosace u danasnjoj Hercegovini koji sam je bio pripadnik Bosanske Crkve. Bogumili su omrzeni i omrzili su Rimsku Kuriju i Bizantiju, koji sa silom him zele nametnuti Katolicanstvo ili Ortodoxsizam. Stalno vode Krizarske Ratove protiv Bogumila u Bosni. Sa dolazkom Osmanlija, Bogumili su imali iste temeljne cinjenice kao Islam, i zato sto Turska imperija nije mucila Bosnjake da prelaze na Islam, jer Tursku je interesovalo samo nova osvajanja, a zato treba puno novca, da bi bili brojniji posto je vojska sve jaca postajala, Turci su naplacivali porez u Bosni, klasirajuci Bosnjake po vjeri. Prvi porezni registar Turska Imperija uspostavlja u Bosni vec 1468 godine i iz njega se moze vidjeti da u prvih pet godina ne bas veliki broj Bošnjaka prelazi na Islam, da bi vec, po poreznom registru iz 1520 godine broj Bošnjaka muslimana presao 45% ukupnog broja Bošnjaka, dok nam porezni registar iz 1624 godine govori da u Bosni zivi oko 150.000 Bošnjaka katolika, oko 75.000 Bošnjaka pravoslavaca i 450.000 Bošnjaka muslimana. Dakle,glavni proces prelazenja Bošnjaka na Islam je trajao oko 150 godina i nije se desio preko noci, niti prisilno.

Bosanski Pasaluk

Ovo je Bosanski Vilajet osnovan 1580 godine u okviru Osmanskoga Carstva, koji je okupirao veliko podrucje, i koji je imao vecu autonomiju nego ostali Pasaluci u Turskome Carstvu, i cije glavesine su imale vise prava nad posijedom nego ostali glavesine drugi Pasaluka, u kojem su se sastojali sljedeci Sandzaci (Sandzaci su ustvari komadi zemlje u Pasaluku, Vilajetu, koji sam Pasaluk je bio u okviru Osmanskoga Carstva). Bosanski Pasaluk se sastojao od sledeci Sandazaka: Lika i Krk, Klis, Hercegovina, Pozega, Bihac, Cernik, Zvornik, i zadnji u sastoju Vrhbosanskoga, Istocno Bosanskoga i Soli koji se zove Bosna.

Zmaj od Bosne

Husein Kapetan Gradascevic, rođen je u Gradačcu 1802 godine.
Jedan je od pokretača pobune Bošnjaka za autonomiju Bosne, a od 1831 godine je i njen vođa... Predvodeći Bosansku vojsku od preko 25 000 vojnika, u borbi protiv Sultana, na Kosovu nanosi poraz Velikom Veziru i Sultanovoj vojsci.
Poslije ovih uspjeha Bošnjaci ga postavljaju da upravlja Bosnom. Bosanska autonomija biva i formalno uspostavljena 12 septembra 1831 godine u Sarajevu, poslije čega Bosanska vojska ponovo ulazi u rat sa Sultanom, te doživljava veliki poraz kraj Sarajeva 31 maja 1832 godine, ali sama pobuna biva ugašena tek 1850 godine... Jedna vrlo zanimljiva izjava se pripisuje Husein Kapetanu, koju je izrekao u to vrijeme,a govori o njegovoj neustrašivosti, a pomalo i o Bosanskom humoru. Upitan:
Zar se ne boji dići oružje na Tursku Imperiju?
Husein Kapetan je odgovorio:
Boga se bojim malo, Sultana nimalo, a Vezira, ko dorata svoga!.
Podigao je mnogo zadužbina, izgradio je čuvenu Džamiju, Huseiniju, u Gradačcu, a omogućio je fra Iliji Starčeviću da u selu Tolisi, 1823 godine, otvori prvu katoličku školu u Bosni.
U čuvenom razgovoru sa Turskim Begler-Begom,kada mu je Turski Begler-Beg rekao:
Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine... Gineš za državu koja nikad nije postojala, niti će.
Husein Kapetan Gradaščević mu je odgovorio:
Ima Bosne, Begler-Beže, i Bošnjaka u njoj. Bili su prije vas i ako Bog da, biće i poslije vas!

Porod Srpske ideologije

Nakon gubitka na beckom boju i slabljenja Osmanskoga Carstva, polahko narodi unutar carstva dizu bune i ustanke pa cak i Bosanski Muslimani, pod Husejinom Kapetan Gradascevicom koji Osmanlije procerava sve do Kosova koji je kasnije izdat... Ali ostali narodi profitiraju sa napadom na Turske vlasti i ocistiti zemlju od Muslimana koji su bili vecinom u Slavenskome Jugu Bosnjaci. Prvo etnicko ciscenje su Hrvati ucinili koji nakon oslobodzenja od Austro-Ugarske ciste Slavoniju i Liku od Muslimanskoga naroda na razlicte nacine procerivanje, pokrstavanje pa i ubijanje. Drugo etnicko ciscenje Srbi su ucinili tokom njihovoga ustanka kada napadaju jedan tipicno orijentalni grad sa preko 140 dzamija, sa vecinskim Muslimanskim stanovnistvom, koji se danas zove Beograd, iz toga grada je ubijeno i procerano svo Muslimansko stanovnistvo, Turski vecinski muslimanski narod i jedan manji broj Bosanski Muslimana toga grada je procerano putem Turskoj ili Bosni i Sandzaku. U Beogradu ostala je samo jedna Dzamija, Bajrakli Dzamija sa dzematom od samo 30 muslimana. Najveci Srpsko-Crnogorski pjesnik, Vladika Petar II Petrovic, Njegos sa Cetinja u svom stihu gorski vjenac opjevao je istragu poturica uz epske pijesme na boju na Kosovu svako Srpsko i Crnogorsko djete ovu pjesmu od 1848 godine po Isuzu Hristu recitira kao SVETO STIVO:
"Odza (Hodza) rice na ravnom Cetinju, zaudara zemlja Muhamedom".
Ministar unutrasnji poslova srbijanske vlade Ilija Garasanin 1844 godine u spisku nazvanome Nacertanije, strateski oblikuje veliko srpsku politiku na balkanu po kojoj se Bosna mora raskomadati i pripojiti Srbiji. Ovaj tajni spisak je postao politicka Biblija Srba.

Raspad jednoga naroda

Prvi put u svojoj povijesti, u Bosni i Hercegovini, pod utjecajem nacionalnim i politickim idejama panslavizma, 1860 njezino pravoslavno stanovnistvo po PRVI PUT se zvanicno imenuje kao "Srbi" a njezino katolicko stanovnistvo kao "Hrvati". Sve do tih godina cijeli narod Bosne i Hercegovine i Sandzaka ne bitno na njegovu vjeru nosilo je ime Bosnjak. Srbi, zele pripojiti Bosnu Knezevini Srbiji. A Hrvati, Austrougarskoj i Hrvatskome narodu, Turska je nemocna...


Austrugarska

Nako dugih pregovora Velike Evropske Sile na Berlinskome Kongresu 1878, odlucile su: Austrugarska dobija mandat da okupira i upravlja pokrajinama Bosnom i Hercegovinom pripustajuci upravu nad Novo Pazarskim Sandzakom Turskoj, Od tada Bosnjaci Sandzaka i Bosnjaci Bosne i Hercegovine imaju razlicit i odvojen zivot bezujedinjena Bosne i Hercegovine sa Sandzakom, Bosanski Muslimani panicno odbijaju ovu odluku i spremaju se da pruzaju otpor. U zestokim borbama koje su zabrinule Cara Franja Josipa, 300 000 dobro naoruzanih vojnika je blizu tri mjeseca slamalo Bosnjacki otpor, pred Alipasinom dzamijom je 80 muslimanski djevojaka izgubilo zivot cuvajuci vjeru i toprak, Austrugarska vojska 20 oktobra usla je u Sarajevo i okupirala ga. Naredni 40 godina Bosanski Muslimani su docekali Austrugarsku kao katolicku nevjernicku zemlju koja ih zeli pokrstiti a njihovu domovinu Bosnu zauvijek unistiti pocela je velika Hidzra (preseljvanje Muhameda alejhi selama iz Meke u Medinu u ovome kontekstu,Bjeg) u Tursku. Na svu srecu Austrugarska, tada vodeca slia u Evropi odustala je od takvih ciljeva. Ona je postala drugi spasnonosni Kisobran Bosne, pravna i dosta tolerantna monarhija prosvjecenoga absolutizma. Bosna i Hercegovina nije pripala ni Austriji ni Ugarskoj nego je sa svojom zemaljskom vladom defakto postala treca drzava unutar monarhije. Bosnjaci se polahko i oprezno ukljucuju u tokove i norme Evropske civilizacije. Od nekadasnji 70% koliko je ih bilo u Bosanskome Pasaluku, na pragu dvadesetoga stoljeca u pustosini borba i velikim hidzretom (bjegom) njih ima svega 32% u Bosni i Hercegovini. Da bi se oduprli asimilaciji u carevini koja ih je lisila nacionalni i politicki prava, upotreba naziva Bosanskoga jezika i Arebickoga pisma Bosnjaci se i u nacionalnom pogledu izjasnjavaju kao Muslimani, i dok oni u Bosni pokrecu drugu kulturnu ranecancu ovoga puta na latinici, u Sandzaku kojega su evropske sile 1878 na Berlinskome kongresu odvojile od Bosne podijelili su ga izmedzu Srbije i Crnegore 1912 i 1913 godine. Crnogorci u selu dolici kod Sjenice su pobili 58 razoruzanih Bosnjaka Muslimana. U Plavu i Gusinju na granici sa Albanijom pod komandom Avra Cemovica pobili su 550 a pokrstili 12 000 Muslimana, Bosnjaci traze autonomiju Bosne i Hercegovine, Muslimani su nezadovoljni raste strah za vjeru i zivot u prvome deset ljecu XX stoljeca, 150 000 Bosanski Muslimana Krenulo je na put prema Turskoj, mnogih su ostali u Gori, Makedoniji ili u Albanijii. Medzu Juzno Slavenskima narodima tih godina javlja se snazna ideja ujedinjenja. Srbija sa Pravoslavcima Bosne, organizira ilegalne teroristicke organizacije u Bosni koji traze pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji, nakon niza atentata jedna takva organizacija « Mlada Bosna » u Sarajevu na Vidovdan, najveci Srpski Praznik kada su porazeni na Kosovu, 28 jula 1914 godine ubija Austugarskog prijetolonasljednika Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu Sofiju, Austrugarska trazi istragu o ovome zlocinu na tlu Srbije gdje su se ovi zlocini organizirali i skriveni neki od atentatora, usjlijedio je ultimatum Srbima oni to odbijaju.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca

Nastaje prvi svjetski rat, rat zbog evropski sila preraspodijele kolonija i promjene granica u Evropi. Francuska Ruska i Engleska koalicija u nastojanju da onemoguce novu Srednjo-Evropsku integraciju podsticu stvaranje Jugoslavenske Drzave. 1917 obznanjena je krvna deklaracija, sa kojom se utemeljila "Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca". I ako treci narod po brojnosti u takvome Kraljevstvu, Bosnjaci nisu pozvani ni na krv. A kada se 1 decembra 1918, formirala prva Jugoslavija ovaj narod je u potpunosti eliminisan o bilo kakvoga odlucivanja.Srpski prestavnik na krhu Stojan Protic uzvikuje:
Kada predze Nasa Vojska Drinu, dacemo "Turcima" (Bosnjacima) 24 sata pa makar i 48 sati da se vrate na "Pradedovsku Veru" a sto nebude htelo to poseci kao sto smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji.
Umijesto demokratske zajednice svih naroda u novoj drzavnoj tvorevini Jugoslaviji. Veliki "Srpski Program" Ilije Garasanina, Vase Cubrilovica i buducega dobitnika nobelove nagrade za knizevnost Ive Andrica, Poceo je da se ostvaruje. Bosnjaci se organiziraju u politicku stranku Jugoslovensku Muslimansku Organizaciju (JMO) kojoj je zabranjeno da se nazove Bosnjackom. Predvodzenim dvojicom izuzetnim liderima, Hafizom Dzemaludinom Causevicom, Reisulemom i Dr. Mehmedom Spahom (vodzom JMO-a). Program JMO-a je da u osnovi Bosna i Hercegovina ima svoju samo upravnost svoju jedinstvenost na cijelome podrucju kakva je i bila. Muslimanska ruka suzivota u "Drzavi Jedinjenih Naroda" prerano se odbija. I ako jedan dio njih je izvojevao sa Srbima i Francuzima pobijedu nad Austrijancima na Solonskome frontu. Malo je poznato da je spomenik neznanome junaku na Avali pokraj Beograda ustvari priznanje jednom Sandzackome Muslimanu, Nesustrasljivome borcu Sulejmanu Balicu. Zahvaljujuci Jugoslovenskoj Muslimanskoj Organizaciji Bosna i Hercegovina zadrzava formalno svoju autonomiju.Bosnjaci trpe povremene Srpske zlocine, pisu prestavke nemocni da pomognu sunarodnicima u Sandzaku. Godinu 1924 tamo se dogodio nezaboravan zlocin u Selu Sahovicima pokraj Sjenice, zapaljeno je i poklano 600 zavezanih Bosanski Muslimana, zlocin je usljedio zbog ubistva nakon sto se kasnije ispostavilo da su ga pocinili Crnogorci a za koje su optuzeni Muslimani, Selo je preimenovano u "Tomasevo" prezivjele porodice bjeze u Bosnu i u Tursku. Prva Jugoslavija je bila tamnica ne Srpskim narodima ona je porodila Srpsko-Hrvatski konflikt, Hrvati se bune zbog Srpske Centralisticke Diktature i gusenja Hrvatske autonomije, nasljedzava 1929 srpski atentat nad Hrvatskome prestavniku i ostalim Hrvatskime celnicima koje ubija Punisa Rapcic na sred parlamenta u Beogradu. Hrvati ce uzvratiti 1934 Srbima ubijajuci Kralja Aleksandra u Marselju. Mrznja izmedzu Srba i Hrvata vodila je neminome razlazu, na putu razgranicenja izmedzu njih, stajala je Bosna i Hercegovina. Srpsko-Hrvatski sporazum je dijelio Bosnu i Hercegovinu bez pitanja Bosnjaka, sporazum je uspostaviti da u svakoj Banovini Bosnjaci nebudu vecina.

II Svjetski Rat

Njemacki Nacizam nadire, Srpsko-Hrvatski sramni sporazum je nestao u vatri nove Katastrofe. Obezglavljeni bez politickoga vodstva Bosanski Muslimani su se nasli sada stravicnije nego ikada medzu raljama Srba i Hrvata pred pomorom svoga nestanka. U Hrvatskoj preuzima vlast ekstremni Ustasa Ante Pavelic, cija Hrvatska Stranka Prava (HSP) negira nacionalnost i drzavu Bosnjaka, u sporazumu sa Njemcima i Talijanima, Pavelic formira profasisticku drzavu tzv."Nezavisnu Drzavu Hrvatsku" "NDH" u kojoj ukljucuje Bosnu i Hercegovinu. On uvodi rasisticke zakone za Jevreje, Srbe i Cigane, otvara koncentracionalne logore pristize prisilno katoliciziranje Srba progoni i ubija Komuniste. Nazvani "Cvjecem Hrvatskoga Plemstva", Bosnjaci su bili bar zato vrijeme van udara ovih zakona. U Sarajevu njihovi Vjerski i Politicki autoriteti ustaju protiv Ustaski zlocina i koliko su mogli stite Jevreje i Srbe, to je bio prvi antifasisticki protest u Hitlerovom Rajhu. U prvim mijesecima rata varajuci Njemce i Englsku diplomaciju. Srbi osnivaju zloglasni Cetnicki Ravnogorski Pokret, na celu sa pukovnikom Jugoslovenske Kraljevske Vojske, Drazom Mihajlovicem. Na tragu Nacertanija Cetnici su izradili novi Veliko Srpski Program, "Homogena Srbija", Autora Stevana Moljevica i Dragise Vasica u kome pise:
Omedziti defakto sve Srpske Zemlje, i ucinit da u njima ostane samo Srpski zivalj. Posebno imati u vidu brzo i radikalno ciscenje gradova i njihovo popunjavanje svezim srpskim elementom. Stvoriti neposredne organe sa Srbijom i sa Crnomgorom kao sa Srbijom i sa Slovenackom. Ciscenje Sandzaka od Muslimanskoga zivlja i Bosne od Muslimanskoga i Hrvatskoga zivlja.
Srpske zlocine nad Bosanskim Muslimanima nije trebalo dugo cekati po Sandzaku, Istocnoj-Bosni, Hercegovini, pod Cetnickime nozevima u jamama nestaju stotine Muslimanski familija, Muslimanska sela gore, a oni, bjeze. Iz ti strasni sjecanja tih dana, zauvijek je ostala uspomena o Muslimanskoj djevojki koju su uhvatili Cetnici prije nego sto su je silovali pa potome ubili molila ih je:
Postedite mi cast, zivot, vam, halalim (oprastam).
Ali za Muslimane na balkanu nema milosti. Pristizu prvi Cetnicki izvjestaji Cetnickome vodzi Drazi Mihajlovicu, koji glase:
Resili smo se neprijatelja ubili smo 5000 Muslimana u Foci i Gorazdu. Komandant Sergej Mihajlovic.
Drugi Cetnicki izvjestaj:
Ovo likvidiranje, ubijanje mora biti ISKLJUCIVO KAMOM, KOLJITE, JER TREBA STEDITI MUNICIJU! Komandant Zaharije Ostojic.
Na Mostu u Foci su izvrsena masovna klanja Bosanski Muslimana o kojima izvijestava zlocinac Sergej, Isti zlocini ponovljeni su u Visegradu, Gorazdu, Zvorniku. sve na Drini svetoj rijeci Bosanski Muslimana. Jedan dio Muslimana se okrece zaveznistvu sa Hrvatima, Drugi traze autonomiju Bosne i Hercegovine u okviru "Njemackoga Rajha", a treci bi sa Cetnicima da ih mole za milost pa da nekolju Bosanske Muslimane, Absolutna vecina se prikljucuje ilegalnome Antifasistickome pokretu kojega vodi Josip Broz Tito. Tito obecava zajednicku drzavu, drugu Jugoslaviju, u kojoj ce svi narodi, pa i Bosnjaci i sve Republike pa i Bosna i Hercegovina biti slobodni i ravnopravni. Bosanski Muslimani su u Titovom Partizanskom pokretu vidjeli svoju sansu za obstanak. U toku rata Muslimani su priznati od narodno oslobodilackoga pokreta, formiraju svoje brigade bore se za svoju i zajednicku slobodu, u Bosni i Hercegovini se desavaju najkrvavije bitke protiv strani i domaci Fasista, Muslimani Sandzaka bore se za autonomnu pokrajinu Sandzak, Ali Titova partizanska demokracija, kako vojno jaca sve vise se pretvara u Boljsevicku Ateisticku Diktaturu, Muslimani koji su spasili zivot, strahuju za svojim duhovnim stablom. Srbi medzu njima veliki zlocinci sve vise odustaju od Cetnistva i priklanjaju se borbi za Jugoslaviju. U Mostaru i Sarajevu ujedinjena Muslimanska Akademska Omladina nosena svjezim idejama Muhameda Abduhua i Sekiba Arslana, odusevljeni politickom praksom i medijima Medinske Zajednice, organizira se u Antifasisticki ali i Antikomunisticki pokret Mladih Muslimani, ovaj pokret je prvi koji je shvatio koja opasnost prijeti Bosanskim Muslimanima dolazkom boljsevizma i svojetskoga utjecaja. Drugi svjetski rat se zavrsava, cetnicki vodza Draza Mihajlovic sjeda za optuzenicku klupu i dobija smrtnu kaznu. Ante Pavelic bjezi iz zemlje, ali sjeme Cetnistva i Ustastva ostalo je da klija u Jugoslaviji. Najvece zrtve drugoga svjetskoga rata na Balkanu su Bosanski Muslimani koji su izgubili vise od 100 000 u glavnome civilnih zrtava ili 8.1% stanovnistva, Genocid nad njima nisu izvrsili Njemci niti Talijani, nego njihove komsije, u glavnome Cetnicki Srbi.

Socialisticka Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ)

Potpuno razocarenje Bosanski Muslimani dozivljavaju na drugome zasjedanju Avanoja u Jajcu, kada je odobreno od svjetskih sila da se formira druga Jugoslavija. Sa Avnojskom Deklaracijom, Bosanski Muslimani su i ko zna koji put denacionalizirani i odbaceni i ostranljeni od politickoga odlucivanja. Ucinivsi drugu epohalnu gresku prema Bosnjacima i Bosni i Hercegovini. Tito inicira drugi Republicki dokument, deklaraciju ZAVNOBIH u kojoj su Muslimani izjednaceni sa pravima sa Srbima i Hrvatima a Bosna i Hercegovina sa Srbijom i Hrvatskom ali od toga dokumenta ali to je bio mrtvi dokument. Vrijeme za bilo kakvu pobunu od strane Bosanski Muslimana je bilo vec isteklo. Nova vlast pod dominacijom Srba zabranjuje bilo kakav obiljezaj i spomen o zlocinima pocinjenim nad Bosnjacima koji su najvise bili od strane Cetnicki Srba. Niti jedan zlocin nad njima nije obiljezen na bilo kakav nacin. Nastupilo je vrijeme gorkoga mira i prijtece tisine. Muslimani zive kraj znanih i neznanih grobova njihovi najblizih uz sutljive rijeke Drinu, Unu, Sanu, i Neretvu. Prekriveno Cetnistvo i Agresivni Ateizam pod parolama Brastva i Jedinstva, u miru nastavili su ono sto nisu dovrsili u Ratu, razkorijavanje i unistavanje Bosnjackoga kulturnoga, nacionalnog i vjerskoga identiteta. Da bih izbijegla Srpsko-Hrvatski antagonizam, nova vlast osim Cetnistva i Ustastva uvodi i trecu krivicu, narodu kojega nije priznala i narodu koji je cista obraza izasao iz Balkanske klanice, to je krivica Mlado Muslimanstva. 1945-1949 nasljedila su hapsenja Mladih Muslimana nekoliko destina je osudzeno na smrt, 1949 registrovano je oko 1000 uhapseni i zatvorne kazne ukupno su bile vise od 10 000 godina.

Sandzak

Sandzak koji se borio za svoju autonomiju i koju je postigao, ponovo su ga podijelile Srbija i Crnagora. Za vrijeme diktature Aleksandra Rankovica saveznoga ministra unutrasnjih poslova, Bosnjaci, Sandzaka i Hercegovine ponovo krecu za Tursku bez prava na povratak u Jugoslaviju

Nastavak SFRJ

Stvorit cemo novoga covjek uzvikuju Komunisti, fabrike i galerije su zamjenile su bogomolje. Vjera se tretira kao znak zaostalosti i uzrok medzunacionalne mrznje. Socijalisticka Jugoslavija se razvija, Tito govori o zbratinjenoj zajednici naroda on izbjegava blokovske velike sile interesnih sfera, i formira pokret zemalja u razvitku. U miru kasarni, Bosanski Muslimani sretni sto su zivi i sretni sto mogu uzivati u blagodatima industriske proizvodnje masovnoga skolovanja, tjelesne lagode u amneziji bez zelje da se vrate lekcijama istorije proslosti odusevljeno prihvataju Jugoslaviju i Jugoslovenstvo po cijeni skoro potpuno, pogotovo vjerske asimilacije. Jedan dio Komunista Bosnjaka sa najevecom strascu prihvata ucenje Marksizma i Ljeninizma, i po diktatu Komunisticke Partije unistava tragove Islama u svome narodu, dok drugi dio na skriven nacin, pozivajuci se na partizansku tradiciju, spasava pogasene vise stoljetne Islamske tradicije u Bosni i Hercegovini i Sandzaku. Za ovaj narod nije bilo spasa na vidiku. Denacioniliziran nemocan da u Komunizmu i Evropi snosi teret Islamske posebnosti, on kopni, nestaje, utapa se. Smijenom Aleksandra Rankovica ideologa veliko Srpskoga Programa, kroz Socialistickom Jugoslavijom, apetiti Srpski pa onda i Hrvatski za Bosnom i Hercegovinom jos jace bujaju. Tito se obracunava sa oba dva unutrasnja neprijatelja, i 1974 donosi novi ustav u koju gura Jugoslaviju u konfederativnu zajednicu a Bosnjacima vraca nacionalnost pod imenom « Muslimani ». To je bila samo nominacija da se nebih priklonili ni Srbima niti Hrvatima. Ali politicke i kulturne institucije Muslimani nisu dobili.
Bosanskim Politicarima Tito porucuje:
Nedaj te se ni Beogradu ni Zagrebu, Bosna i Hercegovina je bila kljuc i uslov opstanka Jugoslavije. Avdo Humo predratni ilegalac (Partizan) i Titov saradnik zalaze se za podpuni nacionalni status svoga naroda, smijenjen je i do smrti presucivan je u javnosti. Dok je Tito bio na putu u Arapskim zemljama ubijen je od podmetnute bombe i Dzemal Bijedic prvi visoki funkcioner i premijer Bosnjak u Jugoslaviji. Tito stari i sve vise gubi moc, Jugoslavija se zadrzava samo zahvaljucjuci njegovoj harizmi. Tito prije pocetka ljecenja i pretrazivanja na klinici u Ljubljani, optuzuje njihove vjerske vodze za «Panislamizam» i otvara sezonu progona nad narodom koji ga je najvise volio, to su bile njegove posljedne poruke i upute. Nakon Titove smrti u Srbiji i Crnojgori usvanule su zlognasle Cetnicke pjesme: Muslimani, Muslimani, dosli su vam crni dani, nema Tite da vas brani... sto ce i sljediti uzivo u buducim godinama.
 
Die Geschichte ist einfach und jeder kennt sie:

Vor der Türkenbelagerung lebten Serben und Kroaten im Gebiet des heutigen Bosniens... auch damals hieß es bosnien gehörte jedoch zum Kroatischen Königreich...
Es entwickelte sich eine "bosnische Kirche", und einige Bosnier (Kroaten, Serben) wechselten den Glauben zum Islam... Das Wort "Bosnjaken" gibts erst seit 1993... vorher waren es jediglich die bezeichnungen "muslimani", "bosanci"
 
JA SAM BOSNJAK

MUSA CAZIM CATIC - 1903


Ja sam Bosnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bosnjak lava boji!...

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj sluzim, kosto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!

Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!

Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...
 
Zurück
Oben