Hrvatski Oglasnik - Ekonomija i vise

[Denis_Zec]

KUPUJMO HRVATSKO Kako razriješiti vrzino kolo i potaknuti građane da više kupuju hrvatske proizvode u situaciji kad ih je sve manje na tržištu

Uvozno na polici, hrvatsko samo na jeziku

Autor Silvana Lauš-Mrvelj


Hrvatska za svoje potrebe proizvede dovoljno samo pet proizvoda i sve više ovisi o uvozu. Samo jaja, piletinu, kukuruz, pšenicu i vino nismo prisiljeni dopremati iz svijeta, a zbog premale proizvodnje, domaća mliječna industrija jedina u Europi uvozi mlijeko. Stoga je jasno zašto je pri kupnji potrošačima lakše pronaći strane proizvode koji su često i 30 posto jeftiniji od domaćih.

Što je doista donijela kampanja "Kupujmo hrvatsko"? Razmišljaju li kupci, birajući robu s prebogatih polica dućana, a pogotovo hipermarketa, je li to što kupuju uvozno ili nije? Zanima li ih uopće išta drugo osim cijene?

Domaća etiketa
Više od 80 posto potrošača radije kupuje hrvatske nego strane proizvode, a gotovo 70 posto njih vjeruje da su domaći proizvodi bolji nego uvozni. Tako su barem rekli u anketi Večernjeg lista o tome koliko Hrvati kupuju hrvatsko. Upravo poticanje kupnje robe s domaćom etiketom bilo je glavni motiv nedavno završene akcije "Kupujmo hrvatsko" koju je u 20 gradova organizirala Hrvatska gospodarska komora.

U HGK-u kažu da je u tu kampanju, koja je trajala više od četiri mjeseca, bilo uključeno četiristotinjak tvrtki, a predstavljeno je nekoliko tisuća hrvatskih proizvoda.

Akcija "Kupujmo hrvatsko" počela je 1997. godine kako bi se predstavili znakovi "Izvorno hrvatsko" i "Hrvatska kvaliteta". Njezin je cilj osvješćivanje građana da kupovanjem hrvatskih proizvoda pridonose razvoju domaće industrije i očuvanju radnih mjesta rekla je direktorica Sektora trgovine pri HGK-u Milica Rakuša Martulaš koja je koordinatorica akcije. Akcijom se, kaže ona, promiče hrvatska kvaliteta i njezino približavanje europskim standardima te se potiču proizvođači da sve više primjenjuju tezu razvijenih tržišnih ekonomija o tome da je za poslovni uspjeh presudan ishod borbe za srce i misli potrošača.

Unatoč rezultatima ankete Večernjeg lista i akciji "Kupujmo hrvatsko", većina ekonomista, potrošačkih udruga, pa i samih proizvođača drži da su misli hrvatskih potrošača ipak ponajprije usmjerene na cijenu, a tek onda na podrijetlo robe. Starija potpredsjednica u Agrokoru Ljerka Puljić ističe kako se Hrvati pri odabiru robe znatno razlikuju od, primjerice, Slovenaca ili Švicaraca koji će robu nekih drugih proizvođača kupiti samo ako takvo što njihove tvrtke ne proizvode.

Slovački primjer
Sve tvrtke u sustavu Agrokora uključene su u akciju "Kupujmo hrvatsko" i podupiru je, no njezini pravi poslovni učinci objektivno nisu veliki. Domaću proizvodnju i trgovinu, na sreću, još nisu pregazili strani hipermarketi i multinacionalne kompanije, a kako bi se to spriječilo, potrebno je znatno više od akcije koja traje nekoliko mjeseci kazala je Lj. Puljić. Zbog internacionalizacije i globalizacije, dodaje ona, u Slovačkoj, primjerice, tamošnji proizvođači mesa više nemaju kamo plasirati svoju robu. Slovačku je domaću trgovinu izgurala strana konkurencija koja je uvela nova pravila i niže cijene te sad slovačke tvrtke čak nude Hrvatima na raspolaganje cijelu industriju. Ne ojača li svijest hrvatskih potrošača da kupnjom domaćih proizvoda potiču razvoj domaćega gospodarstva te ako država ne osmisli strategiju razvoja, i nama bi se, smatra Lj. Puljić, moglo dogoditi to što se dogodilo Slovacima.

Slično govori i predsjednik Konfederacije hrvatskih industrijalaca i poduzetnika Ivan Paradžik. Za domaće gospodarstvo ta akcija, po njegovim riječima, ima zanemarivu ulogu, ali dobar bi učinak imalo jačanje svijesti potrošača da uistinu kupuju hrvatsko.

Poticaji
No, I. Paradžik upozorava na to da nije dovoljno poticati samo kućanstva da kupuju hrvatske proizvode nego to treba činiti i sa svim državnim tijelima i institucijama.

Česti su slučajevi da državne tvrtke, ministarstva i fakulteti raspisuju javne natječaje za nabavu robe i pritom privilegiraju uvoznu robu. Primjerice, pri natječaju postavljaju uvjet da roba ima suglasnost o standardima EU, a mi uopće nemamo instituciju koja bi mogla dati takvu suglasnost domaćim tvrtkama naglasio je I. Paradžik.

 

[Denis_Zec]

Istraživanje Pokazalo se da su cijene mineralne vode, sokova i margarina najviše u našim trgovinama

Hrvatska košarica najskuplja među tranzicijskim zemljama

Autor Silvana Lauš-mrvelj


U hrvatskim su trgovinama cijene mineralne vode, piva, margarina, bezalkoholnih gaziranih pića i voćnih sokova najviše među devet tranzicijskih zemalja. Pokazalo je to istraživanje prosječnih cijena u 2003. godini, koje je proveo GfK centar za istraživanje tržišta.
Za litru mineralne vode domaći su potrošači tako morali izdvojiti prosječno tri kune, što je tri puta više negoli su je plaćali Bugari. Prosječna cijena litre mineralne vode u Srbiji je pak za kunu manja nego u Hrvatskoj, a u Mađarskoj čak 1,50 kuna. Prema GfK, litra piva u hrvatskim trgovinama lani je u prosjeku stajala 8, 49 kuna, što je čak pet kuna više nego u Bugarskoj. Slično je i s margarinom, jer su domaći potrošači kilogram tog proizvoda prosječno plaćali 14,70 kuna, a u Ukrajini taj je proizvod stajao šest kuna.

Preskupa hrana
Iako su u posljednjih nekoliko godina zbog padanja carina i dolaska velikih trgovačkih centara cijene, primjerice, mliječnih i mesnih prerađevina, pale i 30 posto, očito je da je hrana u Hrvatskoj i dalje preskupa. Svjedoči tomu i činjenica kako prosječna obitelj u Europskoj uniji za osnovne živežene namirnice mjesečno izdvoji 18 posto plaće, a u nas četveročlana obitelj za hranu mora izdvojiti čak 50 posto prosječne plaće. Prema potrošačkoj košarici Nezavisnih sindikata Hrvatske, ta je obitelj u kolovozu za osnovnu prehranu naime morala platiti 2.216 kuna, a prosječna je plaća iznosila 3.981 kunu. Četveročlana obitelj s jednim zaposlenim s takvom plaćom podmiriti može tek 58 posto osnovnih životnih troškova, jer je prema NHS-u za hranu, stanovanje, higijenu, prijevoz i obrazovanje trebalo bi potrošiti 6.781,60 kuna.

Prati stopu inflacije
Ekonomski savjetnik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mario Švigir upozorava kako je u posljednje tri godine prosječna potrošnja kućanstva porasla upravo zbog rasta cijena hrane. Od 2000. godine do sredine 2004. najviše su, navodi on, porasle cijene voća i povrća. Zelena salata i krumpir u tom su razdoblju primjerice poskupjeli 20 posto, a naranče 12 posto. Zbog toga je, kazao je Švigir, došlo do pada potrošnje "zelenja", a rasta jeftnije konzervirane hrane.
M. Švigir navodi kako su se dolaskom stranih trgovačkih lanaca stabilizirale cijene ulja i šećera, koji su u posljednje tri godine poskupjeli manje od tri posto. Negazirana je mineralna voda u tom razdoblju, dodaje, poskupjela 26 posto. Mlijeko i kruh su pak od 2000. godine poskupjeli oko osam posto, te porast njihovih cijena prati stopu inflacije. Razlog je tomu, navodi Švigir, što je država za njih ukinula PDV te što se na kruh i mlijeko gleda kao na socijalno osjetljive proizvode.

 

[FtheB]

Česti su slučajevi da državne tvrtke, ministarstva i fakulteti raspisuju javne natječaje za nabavu robe i pritom privilegiraju uvoznu robu

Tja, wer will schon den kroatischen Balkan-Schrott!? 8)