Vodka_i_Džin
Ultra-Poster
Isus umro u Japanu?
U selu Žingo, sjeveroistočno od Tokija, stanovnici ovih dana održavaju festival kojim slave Isusa Hrista, koji je, prema njihovom vjerovanju, od svoje 21. do 33. godine života živio u Japanu.
Učesnici festivala plešu, pljeskaju rukama, vrte se u krug i uzvikuju Nanjadojara, Nanjadojara, Nanjadojara, što je nemoguće prevesti, jer ni sami Japanci ne znaju tačno šta bi to trebalo da znači. Prema lokalnoj legendi, te riječi izražavaju najveću tajnu hrišćanstva - da Isus nije umro na Golgoti, već je došao da živi u Žingo, gdje mu se navodno nalazi i grob.
Isusa u tom kraju zovu Daitenku Taro Jurai. Mještani tvrde da je Jurai tu naučio japanski i od duhovnog učitelja usvojio osnove šintoističke religije koju je kasnije, vjerovatno u prilagođenom obliku, propovijedao u svojoj domovini.
U skladu sa tom legendom, umjesto Hrista na krstu je završio njegov mlađi brat Isukiri, dok je on preko Vladivostoka i Aljaske pobjegao u Japan. Tu se oženio Japankom Mijuko i počeo da uzgaja pirinač. Živio je povučenim životom i poučen lošim iskustvima iz rodnog kraja nije pravio nikakva čuda.
O Hristovom životnom putu može se pročitati i iz njegovog testamenta koji je navodno otkriven u obližnjoj Ibaraki 1935. godine. Kopija dokumenta izložena je u Muzeju Hristove legende. Stanovnici Žingoa nijesu veliki vjernici, a svakako nijesu hrišćani, ali je legenda dobar mamac za turiste.
Ova priča u velikoj mjeri podsjeća na vjerovanje da je Isus u istom periodu, o kojem u Bibliji nema podataka, živio u Indiji i učio od budista. O tome je knjigu napisao njemački autor Holger Kersten, a prema njoj Hristov grob se nalazi na Tibetu.
Učesnici festivala plešu, pljeskaju rukama, vrte se u krug i uzvikuju Nanjadojara, Nanjadojara, Nanjadojara, što je nemoguće prevesti, jer ni sami Japanci ne znaju tačno šta bi to trebalo da znači. Prema lokalnoj legendi, te riječi izražavaju najveću tajnu hrišćanstva - da Isus nije umro na Golgoti, već je došao da živi u Žingo, gdje mu se navodno nalazi i grob.
Isusa u tom kraju zovu Daitenku Taro Jurai. Mještani tvrde da je Jurai tu naučio japanski i od duhovnog učitelja usvojio osnove šintoističke religije koju je kasnije, vjerovatno u prilagođenom obliku, propovijedao u svojoj domovini.
U skladu sa tom legendom, umjesto Hrista na krstu je završio njegov mlađi brat Isukiri, dok je on preko Vladivostoka i Aljaske pobjegao u Japan. Tu se oženio Japankom Mijuko i počeo da uzgaja pirinač. Živio je povučenim životom i poučen lošim iskustvima iz rodnog kraja nije pravio nikakva čuda.
O Hristovom životnom putu može se pročitati i iz njegovog testamenta koji je navodno otkriven u obližnjoj Ibaraki 1935. godine. Kopija dokumenta izložena je u Muzeju Hristove legende. Stanovnici Žingoa nijesu veliki vjernici, a svakako nijesu hrišćani, ali je legenda dobar mamac za turiste.
Ova priča u velikoj mjeri podsjeća na vjerovanje da je Isus u istom periodu, o kojem u Bibliji nema podataka, živio u Indiji i učio od budista. O tome je knjigu napisao njemački autor Holger Kersten, a prema njoj Hristov grob se nalazi na Tibetu.