G
Gast829627
Guest
Piše Jasna Jojić
Dijamanti vredni 17 miliona dolara koji su pronađeni u sefu firme za naoružavanje Hrvatske postali putokaz o povezanosti Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića sa hrvatskim i srpskim mafijašima
Ponovljeno suđenje Hrvoju Petraču, kontroverznom biznismenu koje već nedeljama drma zagrebačku javnost, iako za cilj ima utvrđivanje okolnosti pod kojim je u februaru 2004. otet sin hrvatskog generala Vladimira Zagorca, svakodnevno prerasta u ogromnu aferu. U njoj će se izgleda utvrditi ne samo ko je i kako krao pare Hrvata od 1992. do 2000. kad je Zagorac bio pomoćnik ministra odbrane i direktor RH Alana, firme preko koje je prvo ilegalno, a onda i legalno nabavljano oružje za odvajanje Hrvatske od SFRJ, već i nešto mnogo krupnije - da su trgovinu devizima, oružjem, drogom zajedno pokrivali tadašnji hrvatski i srpski politički i privredni funkcioneri i mafijaši. I da su, kako pišu pojedini mediji, neki od njih pod pokroviteljstvom tog “srpsko-hrvatskog bratstva”, do skora bili organizatori raznih otmica, ubistava, pa čak i likvidacije premijera Zorana Đinđića.
BORCI
LEGIJA, ČUME i PETRAČ
Hrvoje Petrač je početkom devedesetih radio zajedno sa današnjim vlasnikom koncerna LURA Lukom Rajićem i Marijanom Medvidovićem i kamionima prevozio jugo-dinare u Bosnu i Hercegovinu. Sredinom devedesetih postaje zastupnik `Volvoa` za Hrvatsku, i uvoznik italijanske espresso-kave `Lavaza`. Nakon toga je osnovao `Petrač osiguranje`,pa `Kaptol grupu` unutar koje je bila i poznata `Kaptol banka` koju je osnovao Dejan Košutić, unuk Franje Tuđmana. U toj je banci Petrač 1999. godine imao 30 odsto vlasničkog udela. U Petračevom je vlasništvu i kuća na Pantovčaku i luksuzna 19-metarska jahta, koja plovi pod američkom zastavom, kasino `Vega`... Sveukupno, po proceni hrvatskih poreznika, imovina vredna 23,5 miliona evra. Odnosno, dovoljno para da Petrač organizuje, kako se tvrdi, višegodišnje skrivanje Ante Gotovine, ali i bekstvo Milorada Ulemeka Legije, do njegove predaje.
O tome postoje svedočenja i u srpskom pravosuđu. Pokojni svedok saradnik Specijalnog suda Zoran Vukojević Vuk, šef obezbeđenja Dušana Spasojevića izjavio je tokom istrage, doslovno:`Znači oni (mislio je na Šiptara i Legiju) nisu bili ni pod čijom kontrolom posle 5. oktobra. Legija je u jednom trenutku rekao kako njegov izuzetni prijatelj Ante Gotovina, ima tamo neki region, gde su svi iz Legije stranaca, pa Hrvoje Petrač, on je tamo jedan od najjačih ljudi u Hrvatskoj. Oni su na primer davali pare da oni dođu da svedoče pošto su nas Hrvatska i Bosna tužile za agresiju, davali su mu pare da on priča šta su uradili tamo, da bi oni naplatili to, ne znam koliko su nudili miliona... Pa bio sam prisutan kad su pričali. Jer išli su, Legijin kum, taj Srđan, on je išao, pošto se tada pretpostavljalo da se Čume krio u Hrvatskoj, pa je on išao kod Hrvoja Petrača tamo, da se to vidi.`
Za sada su kao akteri tog bratstva iz Srbije prozvani Sreten Jocić poznatiji kao Joca Amsterdam i Milorad Ulemek Legija, a ko će se još pominjati u iskazima svedoka samo se nagađa. Jer kako se ročišta nižu, sve se češće čuju i ime Franje Tuđmana, pokojnog predsednika Hrvatske, i njegove supruge Ankice. A nekoliko medijskih analitičara u Evropskoj Uniji očekuju da će daljim kopkanjem biti pomenuti i Slobodan Milošević i Mira Marković.
Prva činjenica koja ukazuje da će se klupko napokon razmotati, obelodanjena je pre desetak dana, pred Županijskim sudom u Zagrebu pred kojim se ponovo utvrđuje Petračevo učešće u otmici Tomislava Zagorca, kojeg je otac, general, otkupio za 750.000 evra. Na suđenju su, kako piše hrvatska štampa, pomenute činjenice “da su sina generala Zagorca, glavnog službenog trgovca oružjem Hrvatske vojske oteli sin Hrvoja Petrača, Novica Petrač, i Ivica Ico Mateković, dok je Hrvoje Petrač tokom otmice igrao ulogu prijatelja porodice koji nudi pomoć i posreduje”.
Ali, pošto je braneći se, Petrač ovaj put rešio da otvori karte i ukaže kakav je u stvari “biznismen i patriota” general Zagorac, na videlo je izneto mnogo prljavština, među kojima je najšokantnija bila izjava koja se hitnom proverom policije pokazala kao tačna. Ispostavilo se dakle da su Petrač i Zagorac kao deo jednog mnogo većeg klana bili i mafijaški ortaci i obojica su znala da su u trezoru RH Alana, (Agencije koju je kako piše na njihovom sajtu, zakonskim aktom formirala vlada Republike Hrvatske kao državnu agenciju za izvoz i uvoz naoružanja i vojne opreme), bili pohranjeni dijamanti vredni 17 miliona dolara. Dijamanti su, čulo se na suđenju, poticali iz velike pljačke u Kanu, 1994. koju je Interpol pripisao srpsko-crnogorskoj mafiji na čelu sa Sretenom Jocićem.
PASOŠI
ULEMEKOV MECENA
Inostrani mediji ovih dana ponovo otvaraju i priču o pasošima Milorada Ulemeka, i njihovoj povezanosti s Petračom. Srpska policija je još tokom akcije “Sablja” obelodanila da su u pretresu Ulemekove kuće tokom vanrednog stanja pronađena dva hrvatska pasoša: njegov i njegove supruge Aleksandre. Pasoši su pravi, sa njihovim fotografijama, ali s lažnim imenima i ličnim podacima. Proverom je ustanovljeno da ta dva pasoša potiču iz serije od 920 hrvatskih pasoša koje je okolo prodavao konzul Republike Hrvatske u Mostaru (jedna konzularna činovnica ubila se kad je to otkriveno). Legija je, naravno, taj svoj hrvatski pasoš ostavio u Beogradu, jer je afera već bila pukla, a serijski brojevi tih pasoša dostavljeni mnogim državama u Evropi.
“Aranžman sa Zagorčevom logistikom pomogao je organizatorima pljačke da operu dobar deo plena za kojim su još godinu dana kasnije tragale policije evropskih zemalja”, piše Slobodna Dalmacija, i dodaje: “Te dijamante je krajem devedesetih dostavio Ministarstvu odbrane Republike Hrvatske jedan od tadašnjih švercera oružja. Kupoprodajni aranžman je podrazumevao da tajnoviti trgovac nabavi oružje za Hrvatsku pod uslovom da mu se udeli određeni avans, a da kao zalog Hrvatskoj ostavi dijamante koji su brižljivo pohranjeni u trezoru RH Alana, logističke firme Ministarstva pod upravom Vladimira Zagorca. Dijamanti su bili upakovani u zelene kutije a Petrač je na sudu tvrdio da je Zagorac tražio od njega da nađe za njih kupca, i da je na istom poslu angažovan još niz zagrebačkih “poslovnih ljudi”, nekadašnji politički emigranti s vezama u Kolumbiji, Izraelu, Crnoj Gori i Bugarskoj, pa i srpska mafija.
Zašto su Petraču poverovali svi, jasnije je ako se zna šta se sve dešavalo od 1989. godine. Hrvoje Petrač je dakle u to vreme bio poslovođa, a 1990. osnovao je privatnu trgovinu `Petrač`, koja i danas postoji. Iz trezora Narodne banke (SFRJ) iz Beograda i Zagreba, njemu su iskrcani jugodinari koje je trebalo da se na crnom tržištu Bosne i Hercegovine pretvore u nemačke marke. “Hrvatski razvod s Jugoslavijom dogodio se nešto pre bosanskohercegovačkog i dok je Hrvatska uvodila `HRD`, u BiH je jugoslavenski dinar još bio u opticaju. Prema evidencijama tadašnje hrvatske vlade, na komadićima papira, količina tih starih novčanica davala se Petraču u stotinama kilograma. Nešto od tih nemačkih maraka vraćeno je u državne blagajne, ali najveće količine ostale su u privatnom džepu. Već 1992. javnost je znala za operaciju”, pišu hrvatski mediji i ističu: “Petrač je bio tek karika cele mreže sličnih `posrednika` iz svih krajeva bivše SFRJ. Sa nekoliko sličnih njemu, u Hrvatskoj je osnovao firme i banke. Poreklo tog novca koji je bio osnivački kapital na kom je izgrađeno carstvo nikada nije utvrđeno”.
Vladimir Zagorac je bio geodeta, a pojavio se kao vlasnik privatne trgovine lovačkom opremom u Velikoj Gorici. Pošto je 1990. `za državu` pribavio transport metaka, promovisan je u dobavljača “Domagojevih strijelaca”, streljane Siniše Košutića, jednog od Tuđmanovih unuka. Na streljani su trenirali prvi “dragovoljci”, koje je iz budžeta plaćala Vlada. General uskoro postaje glavni logističar Ministarstva odbrane, a s Hrvojem Petračem postaje ortak i prijatelj 1991. kad su se sreli u Uredu predsednika Franje Tuđmana, na Banskim dvorima, za koji hrvatska štampa sada piše da je bio poprište likova poput HDZ-ovih prvoboraca, bivših `udbaša`, sumnjivih emigranata-povratnika, i navodnih žrtava Jugoslavije i komunizma. Iz `dijaspore` kojoj su obećavne nekretnine, zemljišta, fabrike i diplomatska mesta, stizao je novac u najlonskim vrećama, koje niko službeno nije registrovao. Slične su se vreće gomilale u sedištu HDZ, a onda i u Ministarstvu odbrane.
Ali, “kružok u Banskim dvorima funkcionisao je pod tihim nadzorom Tuđmanove supruge, Ankice, s izuzetno snažnim instinktom kraljice majke”.
KLAN
UMEŠANI U UBISTVO ĐINĐIĆA
MUP Hrvatske je, neposredno pre ubistva fudbalskog menadžera Dine Pokrovca, tvrdio da “postoje vrlo jasne indicije kako je Petrač naručio četiri ubistva, i to ljudi koji su mu bili nekadašnji saradnici i `previše toga znali`. Na listi su bili Ivica Mateković, Ranko Ostojić, Joško Podbevšek i Ninoslav Pavić. Ali sumnja se da je on povezan i s ubistvom srpskog premijera Zorana Đinđića. Tokom pretresa njegovih stanova i poslovnih prostora pronađeni su dokumenti Interpola koji sumnjiče Petrača, Ivana Matekovića i još nekoliko osoba iz zagrebačkog podzemlja za povezanost s organizatorima i ubicama Đinđića”.
U atmosferi nacionalnog obožavanja Tuđmanovih, malo ko je i smatrao kako su takva pitanja umesna. Tek od oktobra ove godine njime se bave emisije na HRT ali nadležni novinarima daju samo paušalne odgovore. Baš kao što se ne komentariše i zašto su Zagorac više, Petrač manje, postali ljubimci nekadašnje `prve dame` Hrvatske, Ankice Tuđman. Jer, sada se tek javno kaže u hrvatskim novinama, “da je na njenu preporuku Zagorac instaliran na mesto večnog pomoćnika ministra odbrane i šefa RH Alana i da je ona kumovala činjenici da je “Alan” stvoren kao konkurencija starijem MUP-ovom poduzeću AKD. Oko te dve državne firme kristalisale su se dve HDZ frakcije, sukobljene oko šverca oružja, tajnih računa, poslovnih veza sa slovačkom, ukrajinskom, a najviše sa srpskom mafijom”.
Revija 92 | Joca Amsterdam krao, Sloba i Tu?man delili
schon krass wie sie alle zusammen sagen wir wirtschaften.............
Dijamanti vredni 17 miliona dolara koji su pronađeni u sefu firme za naoružavanje Hrvatske postali putokaz o povezanosti Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića sa hrvatskim i srpskim mafijašima
Ponovljeno suđenje Hrvoju Petraču, kontroverznom biznismenu koje već nedeljama drma zagrebačku javnost, iako za cilj ima utvrđivanje okolnosti pod kojim je u februaru 2004. otet sin hrvatskog generala Vladimira Zagorca, svakodnevno prerasta u ogromnu aferu. U njoj će se izgleda utvrditi ne samo ko je i kako krao pare Hrvata od 1992. do 2000. kad je Zagorac bio pomoćnik ministra odbrane i direktor RH Alana, firme preko koje je prvo ilegalno, a onda i legalno nabavljano oružje za odvajanje Hrvatske od SFRJ, već i nešto mnogo krupnije - da su trgovinu devizima, oružjem, drogom zajedno pokrivali tadašnji hrvatski i srpski politički i privredni funkcioneri i mafijaši. I da su, kako pišu pojedini mediji, neki od njih pod pokroviteljstvom tog “srpsko-hrvatskog bratstva”, do skora bili organizatori raznih otmica, ubistava, pa čak i likvidacije premijera Zorana Đinđića.
BORCI
LEGIJA, ČUME i PETRAČ
Hrvoje Petrač je početkom devedesetih radio zajedno sa današnjim vlasnikom koncerna LURA Lukom Rajićem i Marijanom Medvidovićem i kamionima prevozio jugo-dinare u Bosnu i Hercegovinu. Sredinom devedesetih postaje zastupnik `Volvoa` za Hrvatsku, i uvoznik italijanske espresso-kave `Lavaza`. Nakon toga je osnovao `Petrač osiguranje`,pa `Kaptol grupu` unutar koje je bila i poznata `Kaptol banka` koju je osnovao Dejan Košutić, unuk Franje Tuđmana. U toj je banci Petrač 1999. godine imao 30 odsto vlasničkog udela. U Petračevom je vlasništvu i kuća na Pantovčaku i luksuzna 19-metarska jahta, koja plovi pod američkom zastavom, kasino `Vega`... Sveukupno, po proceni hrvatskih poreznika, imovina vredna 23,5 miliona evra. Odnosno, dovoljno para da Petrač organizuje, kako se tvrdi, višegodišnje skrivanje Ante Gotovine, ali i bekstvo Milorada Ulemeka Legije, do njegove predaje.
O tome postoje svedočenja i u srpskom pravosuđu. Pokojni svedok saradnik Specijalnog suda Zoran Vukojević Vuk, šef obezbeđenja Dušana Spasojevića izjavio je tokom istrage, doslovno:`Znači oni (mislio je na Šiptara i Legiju) nisu bili ni pod čijom kontrolom posle 5. oktobra. Legija je u jednom trenutku rekao kako njegov izuzetni prijatelj Ante Gotovina, ima tamo neki region, gde su svi iz Legije stranaca, pa Hrvoje Petrač, on je tamo jedan od najjačih ljudi u Hrvatskoj. Oni su na primer davali pare da oni dođu da svedoče pošto su nas Hrvatska i Bosna tužile za agresiju, davali su mu pare da on priča šta su uradili tamo, da bi oni naplatili to, ne znam koliko su nudili miliona... Pa bio sam prisutan kad su pričali. Jer išli su, Legijin kum, taj Srđan, on je išao, pošto se tada pretpostavljalo da se Čume krio u Hrvatskoj, pa je on išao kod Hrvoja Petrača tamo, da se to vidi.`
Za sada su kao akteri tog bratstva iz Srbije prozvani Sreten Jocić poznatiji kao Joca Amsterdam i Milorad Ulemek Legija, a ko će se još pominjati u iskazima svedoka samo se nagađa. Jer kako se ročišta nižu, sve se češće čuju i ime Franje Tuđmana, pokojnog predsednika Hrvatske, i njegove supruge Ankice. A nekoliko medijskih analitičara u Evropskoj Uniji očekuju da će daljim kopkanjem biti pomenuti i Slobodan Milošević i Mira Marković.
Prva činjenica koja ukazuje da će se klupko napokon razmotati, obelodanjena je pre desetak dana, pred Županijskim sudom u Zagrebu pred kojim se ponovo utvrđuje Petračevo učešće u otmici Tomislava Zagorca, kojeg je otac, general, otkupio za 750.000 evra. Na suđenju su, kako piše hrvatska štampa, pomenute činjenice “da su sina generala Zagorca, glavnog službenog trgovca oružjem Hrvatske vojske oteli sin Hrvoja Petrača, Novica Petrač, i Ivica Ico Mateković, dok je Hrvoje Petrač tokom otmice igrao ulogu prijatelja porodice koji nudi pomoć i posreduje”.
Ali, pošto je braneći se, Petrač ovaj put rešio da otvori karte i ukaže kakav je u stvari “biznismen i patriota” general Zagorac, na videlo je izneto mnogo prljavština, među kojima je najšokantnija bila izjava koja se hitnom proverom policije pokazala kao tačna. Ispostavilo se dakle da su Petrač i Zagorac kao deo jednog mnogo većeg klana bili i mafijaški ortaci i obojica su znala da su u trezoru RH Alana, (Agencije koju je kako piše na njihovom sajtu, zakonskim aktom formirala vlada Republike Hrvatske kao državnu agenciju za izvoz i uvoz naoružanja i vojne opreme), bili pohranjeni dijamanti vredni 17 miliona dolara. Dijamanti su, čulo se na suđenju, poticali iz velike pljačke u Kanu, 1994. koju je Interpol pripisao srpsko-crnogorskoj mafiji na čelu sa Sretenom Jocićem.
PASOŠI
ULEMEKOV MECENA
Inostrani mediji ovih dana ponovo otvaraju i priču o pasošima Milorada Ulemeka, i njihovoj povezanosti s Petračom. Srpska policija je još tokom akcije “Sablja” obelodanila da su u pretresu Ulemekove kuće tokom vanrednog stanja pronađena dva hrvatska pasoša: njegov i njegove supruge Aleksandre. Pasoši su pravi, sa njihovim fotografijama, ali s lažnim imenima i ličnim podacima. Proverom je ustanovljeno da ta dva pasoša potiču iz serije od 920 hrvatskih pasoša koje je okolo prodavao konzul Republike Hrvatske u Mostaru (jedna konzularna činovnica ubila se kad je to otkriveno). Legija je, naravno, taj svoj hrvatski pasoš ostavio u Beogradu, jer je afera već bila pukla, a serijski brojevi tih pasoša dostavljeni mnogim državama u Evropi.
“Aranžman sa Zagorčevom logistikom pomogao je organizatorima pljačke da operu dobar deo plena za kojim su još godinu dana kasnije tragale policije evropskih zemalja”, piše Slobodna Dalmacija, i dodaje: “Te dijamante je krajem devedesetih dostavio Ministarstvu odbrane Republike Hrvatske jedan od tadašnjih švercera oružja. Kupoprodajni aranžman je podrazumevao da tajnoviti trgovac nabavi oružje za Hrvatsku pod uslovom da mu se udeli određeni avans, a da kao zalog Hrvatskoj ostavi dijamante koji su brižljivo pohranjeni u trezoru RH Alana, logističke firme Ministarstva pod upravom Vladimira Zagorca. Dijamanti su bili upakovani u zelene kutije a Petrač je na sudu tvrdio da je Zagorac tražio od njega da nađe za njih kupca, i da je na istom poslu angažovan još niz zagrebačkih “poslovnih ljudi”, nekadašnji politički emigranti s vezama u Kolumbiji, Izraelu, Crnoj Gori i Bugarskoj, pa i srpska mafija.
Zašto su Petraču poverovali svi, jasnije je ako se zna šta se sve dešavalo od 1989. godine. Hrvoje Petrač je dakle u to vreme bio poslovođa, a 1990. osnovao je privatnu trgovinu `Petrač`, koja i danas postoji. Iz trezora Narodne banke (SFRJ) iz Beograda i Zagreba, njemu su iskrcani jugodinari koje je trebalo da se na crnom tržištu Bosne i Hercegovine pretvore u nemačke marke. “Hrvatski razvod s Jugoslavijom dogodio se nešto pre bosanskohercegovačkog i dok je Hrvatska uvodila `HRD`, u BiH je jugoslavenski dinar još bio u opticaju. Prema evidencijama tadašnje hrvatske vlade, na komadićima papira, količina tih starih novčanica davala se Petraču u stotinama kilograma. Nešto od tih nemačkih maraka vraćeno je u državne blagajne, ali najveće količine ostale su u privatnom džepu. Već 1992. javnost je znala za operaciju”, pišu hrvatski mediji i ističu: “Petrač je bio tek karika cele mreže sličnih `posrednika` iz svih krajeva bivše SFRJ. Sa nekoliko sličnih njemu, u Hrvatskoj je osnovao firme i banke. Poreklo tog novca koji je bio osnivački kapital na kom je izgrađeno carstvo nikada nije utvrđeno”.
Vladimir Zagorac je bio geodeta, a pojavio se kao vlasnik privatne trgovine lovačkom opremom u Velikoj Gorici. Pošto je 1990. `za državu` pribavio transport metaka, promovisan je u dobavljača “Domagojevih strijelaca”, streljane Siniše Košutića, jednog od Tuđmanovih unuka. Na streljani su trenirali prvi “dragovoljci”, koje je iz budžeta plaćala Vlada. General uskoro postaje glavni logističar Ministarstva odbrane, a s Hrvojem Petračem postaje ortak i prijatelj 1991. kad su se sreli u Uredu predsednika Franje Tuđmana, na Banskim dvorima, za koji hrvatska štampa sada piše da je bio poprište likova poput HDZ-ovih prvoboraca, bivših `udbaša`, sumnjivih emigranata-povratnika, i navodnih žrtava Jugoslavije i komunizma. Iz `dijaspore` kojoj su obećavne nekretnine, zemljišta, fabrike i diplomatska mesta, stizao je novac u najlonskim vrećama, koje niko službeno nije registrovao. Slične su se vreće gomilale u sedištu HDZ, a onda i u Ministarstvu odbrane.
Ali, “kružok u Banskim dvorima funkcionisao je pod tihim nadzorom Tuđmanove supruge, Ankice, s izuzetno snažnim instinktom kraljice majke”.
KLAN
UMEŠANI U UBISTVO ĐINĐIĆA
MUP Hrvatske je, neposredno pre ubistva fudbalskog menadžera Dine Pokrovca, tvrdio da “postoje vrlo jasne indicije kako je Petrač naručio četiri ubistva, i to ljudi koji su mu bili nekadašnji saradnici i `previše toga znali`. Na listi su bili Ivica Mateković, Ranko Ostojić, Joško Podbevšek i Ninoslav Pavić. Ali sumnja se da je on povezan i s ubistvom srpskog premijera Zorana Đinđića. Tokom pretresa njegovih stanova i poslovnih prostora pronađeni su dokumenti Interpola koji sumnjiče Petrača, Ivana Matekovića i još nekoliko osoba iz zagrebačkog podzemlja za povezanost s organizatorima i ubicama Đinđića”.
U atmosferi nacionalnog obožavanja Tuđmanovih, malo ko je i smatrao kako su takva pitanja umesna. Tek od oktobra ove godine njime se bave emisije na HRT ali nadležni novinarima daju samo paušalne odgovore. Baš kao što se ne komentariše i zašto su Zagorac više, Petrač manje, postali ljubimci nekadašnje `prve dame` Hrvatske, Ankice Tuđman. Jer, sada se tek javno kaže u hrvatskim novinama, “da je na njenu preporuku Zagorac instaliran na mesto večnog pomoćnika ministra odbrane i šefa RH Alana i da je ona kumovala činjenici da je “Alan” stvoren kao konkurencija starijem MUP-ovom poduzeću AKD. Oko te dve državne firme kristalisale su se dve HDZ frakcije, sukobljene oko šverca oružja, tajnih računa, poslovnih veza sa slovačkom, ukrajinskom, a najviše sa srpskom mafijom”.
Revija 92 | Joca Amsterdam krao, Sloba i Tu?man delili
schon krass wie sie alle zusammen sagen wir wirtschaften.............