Kotromanići

[John Wayne]

Kotromanići, vladarska dinastija u srednjovjekovnoj Bosni, koja je vladala približno od 1250. do 1463. Podrijetlo joj nije razjašnjeno (postoje različite spekulacije o tom, prikaz kojih se može naći u djelima Orbinija i Mandića), prema jednim teorijama je iz krajeva oko Kutine.
Prvi poznati član dinastije, ban Prijezda I. (1254. - nakon 1287.), bio je rođak i nasljednik bosanskoga bana Mateja Ninoslava. Prijezdu su naslijedili sinovi Prijezda II. i Stjepan I., zvan Kotroman, po kojem je dinastija dobila ime. Banovali su zajedno približno do 1290., a potom je čast bosanskog bana obnašao sam Stjepan.
Oko 1302. potisnuo ga je Mladen I. Bribirski, koji je zavladao kao "ban bosanski". Pri kraju njegove vladavine bansku je čast u Bosni preuzeo sin Stjepana I., Stjepan II., najprije kao vazal Mladena II. Bribirskoga, a zatim kao samostalan vladar (1322.-53.).



Za njegove se vladavine Bosna znatno teritorijalno proširila. Njegova kći Elizabeta udala se za ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca. Stjepana II. naslijedio je nećak Tvrtko I. (ban 1353.-77.; kralj 1377.-91.), najistaknutiji vladar dinastije. Od vremena njegove vladavine plemićki sabor (stanak) u Bosni birao je vladare isključivo iz roda Kotromanića. Za Tvrtkova nasljednika Dabiše, Stjepana (1391.-95.) ojačala je moć bosanskih velikaša Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Pavla Radinovića i Sandalja Hranića Kosače, koji su utjecali na izbor pojedinih vladara u Bosni. Nakon kratke vladavine Dabišine udovice Jelene Grube (1395.-98.), na bosansko su prijestolje došli Stjepan Ostoja (1398-1404., 1409-18), Tvrtko II. (1404-09., 1421-A3), Stjepan Ostojić (1418.-21.) te Stjepan Tomaš (1443.-61.).
Dinastija Kotromanića nestala je s osmanskim osvojenjem srednjovjekovne Bosne 1463., pogubljenjem posljednjega kralja Stjepana Tomaševića (1461-63) te smrću njegova strica Radivoja Ostojića. Tijekom cijele vladavine Kotromanići su bili, tješnje ili slabije, vazalski povezani s hrvatsko-ugarskim kraljevima.
Glavni posjedi nalazili su im se u srednjoj Bosni, u dolini rijeke Bosne do Vranduka i u župi Lašvi. Od značajnijih gradova posjedovali su Visoko, Sutjesku, Bobovac, Fojnicu i Kreševo te okolna rudarska naselja. Smrću Hrvoja Vukčića Hrvatinića stekli su Plivsku i Lučku župu s Jajcem, u kojem su stolovala dva posljednja bosanska kralja.

-----------------------------------

beschr. die herkunft des hauses kotromanic

 

[John Wayne]

Ban Borić was the first known Bosnian Ban (1154-1164).

Borić was a local landlord from Gabarje near Brod. He belonged to a strong Brotherhood and had possessions on both sides of the river Sava. As the Hungarian crown's domination over Bosnia grew, Borić became its supporter and was eventually made a Hungarian Viceroy of Bosnia and instated the title of Ban of the newly created Banate of Bosnia.

At the end of the fall of 1154, Ban Borić led his troops and assisted his liege together with some mercenaries, Hungary's Palatin and Ban Beloš of the Serb House of Vojislavljević, to conquer Braničevo from the Byzantines. Byzantine Emperor Manuel I dispatched a squadron of troops towards Belgrade, to cross the river Sava and chase the Bosnian Army. With Hungarian assistance the Bosnian Army defeated the Byzantines, ending their attempt to cut off the Kingdom of Hungary's military power.

In 1162-1163 internal struggles for the succession of the Hungarian crown erupted between an anti-Byzantine candidate and the pro-Byzantine Stephen IV, son of King Geza. Borić supported the anti-Byzantine bloc, owing loyalty to his former superior - Beloš who now served as the Ban of Croatia and feeling a threat to his throne in the return of Imperial dominance to Bosnia. King Stephen IV eventually won and dispatched a German Knight - Gotfried, the founder of the dynasty of Kelad to subject Bosnia and dethrone its Ban, Borić. Gotfried beat the Bosnian Ban in battle in 1163. One of his most prolific fighters was Prince Cotroman the Goth, the ancestor of the future Bosnian ruling House of Kotromanić.

 

[Baader]

Wirklich?

Schön für ihn.