Sjetimo se Marice Stanković
Ukratko: Prof. Marica Stanković bila je jedna od najistaknutijih hrvatskih katoličkih žena prošlog stoljeća između dva rata, pa sve do svoje prerane smrti 1957. godine. Rođena 1900. godine, imala je sreću upoznati i nakratko se družiti s našim blaženikom Ivanom Merzom, koji ju "neizlječivo zarazio "i oduševio ljubavlju prema apostolatu ženske mladeži. Životno geslo bilo joj je Žrtva, Euharistija, Apostolat. ( ŽEA ). Bila je voditeljica katoličke akcije u orlovsko-križarskom pokretu . Osnovala je prvi svjetovni institut u Hrvatskoj : Suradnice Krista Kralja. Sve svoje ideje i snagu crpila je iz nepresušnog vrela Srca Isusova. Radi svog hrvatskog i katoličkog uvjerenja i ona i cijela orlovska organizacija bila je trn u oku hegemonističkoj politici Aleksandra Karađorđevića. Ali pravi pakao nastao je 1945. godine dolaskom komunističke diktature i njihove, za sve obvezujuće, marksističko-ateističke ideologije. Marica je javno istupala i branila Katoličku Crkvu i tada već optuženog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Svoja uvjerenja nije skrivala i to ju je stajalo slobode , a možemo reći i života. 24.1.1948. god. osuđena je na 5 godina teške robije s prisilnim radom u kazneno-popravnom domu u Požegi. S njom su robijale i mnoge druge katoličke žene vjernice, časne sestre, intelektualke, profesorice, doktorice, književnice i druge. Sve su bile osuđene samo radi svoje vjere i apostolata. Radila je najteže fizičke poslove u hladnoći, u vodi, bez odmora. Iskusila je užas samice i tzv. psećjih kućica. Pomilovanje nije tražila, svoje vjere i svojih ideala nije se odrekla. Dugogodišnje patnje uništile su joj zdravlje i nikada se više nije oporavila. Pet godina nakon izlaska iz zatvora 08.10.1957. godine Marica je svetački umrla, predana u volju Božju. U kratko vrijeme učinila je puno: za Crkvu, za Hrvatsku, za mladež i za svoju Zajednicu Suradnica Krista Kralja.
Prošla je svijetom čineći dobro!
??
aber sonst ..^^
