B0šNjAk
kշለjisռik
Lici, Krbavi, Ugarskoj i Dalmaciji. Stanovništvo koje
se blagovremeno nije evakuiralo iz pograničnih utvrda: Perušića, Budaka,
Ribnika, Bilaja, Novoga, Široke Kule bilo je izloženo pokrštavanjima.
Ona su u Lici trajala sve do 1696. godine. Katolički svećenik Karlo
Mesić iz Brinje, sa grupom svojih pristalica, vršio je u Lici nasilna pokrštavanja.
Muslimani koji bi odbili da se pokrste bili su ubijani.49 Iza
njih su ostali nazivi mjesta "Islam Grčki", "Islam Latinski", kao kombinacija,
kako je primjetio M. Spahić, "drveno željezo". Prema popisima koje
su oko 1700. sastavili franjevci i poslali u Rim, u to vrijeme se “obratilo”,
odnosno bila je pokrštena 1601 osoba u Slavoniji i 184 u Dalmaciji.
50 Pokrštavanje će, kao alternativa smrti, zadugo biti prisutno na Balkanu.
Ono je za prave pripadnike islama, prema dr. R. Muminoviću, bilo
genocid nad smislom njihovog života. Husein Alić će 1941. pisati da je u
Lici "preživjelo" mnogo muslimanskih prezimena.51 Muslimani sa prostora
Like i Korduna, mahom su se naselili u Bosanskoj krajini, oko
Bihaća, Cazina, Bosanske Krupe, Kulen-Vakufa i oko drugih urbanih i
seoskih sredina. Nakon mletačkog zauzimanja dalmatinskih i primorskih
gradova u jesen 1687. brojne muslimanske porodice su se iselile u Bar,
Hercegovinu i Nikšić. Hrišćanstvo se nije moglo osloboditi reliogiocentrizma,
niti privići na koegzistenciju sa islamom. Radilo se zapravo o
temeljitim etničko-vjerskim čišćenjima i etnoteritorijalnim ratovima.52
To su: Alagići, Aleškovići, Alići, Alivojvodići, Atlagići, Bakrači, Bašići,
Begići, Bešići, Bosnići, Cepići, Ćaići, Ćustovići, Delalići, Dizdarevići, Đulići, Hasanćehajići,
Kasumovići, Kumalići, Kurtagići, Kolakovići, Komići, Muhići, Musići,
Mušete, Nemčići, Osmanovići, Šabići, Šerići, Uzunlići i drugi, dodajući dalje da Ličani
- pravoslavci i katolici vole muslimane: "Ličani istinski štuju svoje "Turke",
znaju da su im to jednokrvna braća i mnogi otvoreno priznaju da su njihovi stari
bili muslimani" - cit. prema: Kalendar: "Narodna uzdanica", Sarajevo 1941, 97; O.
Zirojević, Konvertiti - kako su se zvali, Podgorica 2001, 46, nap. 222.
se blagovremeno nije evakuiralo iz pograničnih utvrda: Perušića, Budaka,
Ribnika, Bilaja, Novoga, Široke Kule bilo je izloženo pokrštavanjima.
Ona su u Lici trajala sve do 1696. godine. Katolički svećenik Karlo
Mesić iz Brinje, sa grupom svojih pristalica, vršio je u Lici nasilna pokrštavanja.
Muslimani koji bi odbili da se pokrste bili su ubijani.49 Iza
njih su ostali nazivi mjesta "Islam Grčki", "Islam Latinski", kao kombinacija,
kako je primjetio M. Spahić, "drveno željezo". Prema popisima koje
su oko 1700. sastavili franjevci i poslali u Rim, u to vrijeme se “obratilo”,
odnosno bila je pokrštena 1601 osoba u Slavoniji i 184 u Dalmaciji.
50 Pokrštavanje će, kao alternativa smrti, zadugo biti prisutno na Balkanu.
Ono je za prave pripadnike islama, prema dr. R. Muminoviću, bilo
genocid nad smislom njihovog života. Husein Alić će 1941. pisati da je u
Lici "preživjelo" mnogo muslimanskih prezimena.51 Muslimani sa prostora
Like i Korduna, mahom su se naselili u Bosanskoj krajini, oko
Bihaća, Cazina, Bosanske Krupe, Kulen-Vakufa i oko drugih urbanih i
seoskih sredina. Nakon mletačkog zauzimanja dalmatinskih i primorskih
gradova u jesen 1687. brojne muslimanske porodice su se iselile u Bar,
Hercegovinu i Nikšić. Hrišćanstvo se nije moglo osloboditi reliogiocentrizma,
niti privići na koegzistenciju sa islamom. Radilo se zapravo o
temeljitim etničko-vjerskim čišćenjima i etnoteritorijalnim ratovima.52
To su: Alagići, Aleškovići, Alići, Alivojvodići, Atlagići, Bakrači, Bašići,
Begići, Bešići, Bosnići, Cepići, Ćaići, Ćustovići, Delalići, Dizdarevići, Đulići, Hasanćehajići,
Kasumovići, Kumalići, Kurtagići, Kolakovići, Komići, Muhići, Musići,
Mušete, Nemčići, Osmanovići, Šabići, Šerići, Uzunlići i drugi, dodajući dalje da Ličani
- pravoslavci i katolici vole muslimane: "Ličani istinski štuju svoje "Turke",
znaju da su im to jednokrvna braća i mnogi otvoreno priznaju da su njihovi stari
bili muslimani" - cit. prema: Kalendar: "Narodna uzdanica", Sarajevo 1941, 97; O.
Zirojević, Konvertiti - kako su se zvali, Podgorica 2001, 46, nap. 222.
