Asim Ferhatović Hase rođen je 24. januara 1933. godine. Umro je u noći između 24. i 25. januara 1987. godine. Sudbina je htjela da to bude na njegov 54. rođendan.
Istinska nogometna legenda. Cijeli svoj životni vijek bio je vezan za rodno Sarajevo i bordo tim. Nesumnjivo bio je briljantan igrač, vlasnik čudesnog instikta. Sposoban gledati unaprijed. Uostalom najveći bh. stadion nosi ime po njemu. To je dokaz koliko su ga ljudi voljeli i cijenili. U neposrednoj blizini stadiona jedna ulica također se zove po velikanu bh. nogometa.
"Bio je odličan i inteligentan nogometaš. Nastupati zajedno sa njim, bila je prava privilegija. Nije bilo potrebno nikakvo uigravanje. Sa njim se možete odmah ukolopiti u igru“, ovako je svojevremeno opisao Haseta najuspješniji bh. trener Ivica Osim.
Sjajnu nogometnu karijeru počeo je graditi 1945. u Vratniku, klubu iz starog dijela Sarajeva, gdje je i rođen. Još kao dječak pokazivao je nadarenost, tako da je vremenom potekla priča o izuzetnom i talentovanom igraču sa Kovača. Sve je izborio isključivo sam, nogometnom vještinom i izvrsnom igrom. Probijao se talentom, ljubavlju prema nogometu i upornošću. U bordo dresu igrao je od 1948. do 1967. godine, a oprostio se nakon teške povrede u Rijeci. U toj sezoni (1966/67) Sarajevo osvaja prvu titulu prvaka.
Igrač sjajnog osjećaja i intuicije
U podmlatku se odmah nametnuo sjajnim driblinzima i golovima. Premijerni nastup za prvi tim upisao je u okršaju sa Zagrebom 1951. godine. Odmah je osvojio koševsku publiku. Tada su ga mnogi relaevantni nogometni stručnjaci opisivali kao igrač sjajnog osjećaja i intuicije. U ovom dvoboju postigao je i pobjedonosni gol, te je na taj način postao poznat široj sportskoj javnosti. Poslije je dobio i poziv za nastup u mladoj reprezentaciji Jugoslaviji.
Kako su istakli brojni navijači Sarajeva, njegovi saigrači, te brojni sportski novinari i treneri, Hase je utakmicu života odigrao u okršaju protiv BSK-a (poslije OFK Beograda). Ta je bilo 16. septembra 1955. na stadionu Crvene zvezde. Prepričavalo se da toliko driblinga, pasova, šansi i ostalih finesa beogradska publika do tada nije vidjela.
Hase je sa lakoćom prelazio sve prepreke. Čak je u nekoliko navrata predriblao i golamana, ali nije želio dati gol već je vraćao loptu svojim saigračima. To je na klupi izluđivalo trenera Brozovića i rezervne igrače. Ipak, Sarajevo je ovaj meč pobijedilo 3:0, pa nije bilo ozbiljnijih zamjerki.
Kasnije su odbrambeni igrači mnogo više pažnje posvećivali Ferhatoviću, pa je gotovo uvijek imao „flaster“. No, i pored toga na Koševu su „padali“ velikani jugoslovenskog nogometa.
Simbioza sa Sarajevom
Pamti se sezona 1963. godine kada je otišao u Tursku. To se desilo nakon trijumfa nad gradskim rivalom Željezničarom od 3:2. O ovoj utakmici mnogo se pričalo. Naime, nakon postignutog gola Hase se uhvatio za prečku koja je zbog dotrajalosti pukla. Posebno je bio inspirisan u duelima sa gradskim rivalom Željezničarom. U sudaru sa komšijama poentirao je šest puta.
Poslije dvoboja na Grbavici odlazi u Tursku. Ipak, ostao je na veoma kratko. Odigrao je samo devet susreta za Fenerbahce. Vratio se u BiH. Bila je legendarna njegova simbioza sa Sarajevom. Isticao je da nije mogao bez raje i bez FK Sarajevo.
Za bordo tim odigrao je 600 utakmica, od toga 422. prvenstvene utakmice i postigao 198 golova. U bordo majici igrao je rame uz rame sa bivšim selektorom bh. reprezentacije Miroslavom Ćirom Blaževićem. Godinama je bio jedan od najboljih nogometaša Jugoslavije, a u sezoni 1963./1964. upisan je kao prvi strijelac prvenstva sa 19 golova.
Za odabranu vrstu bivše države odigrao je samo jednu utakmicu i to 8. oktobra 1961. u Beogradu protiv Južne Koreje (5:1). Bio je nogometni velemajstor, igrao je nogomet iz ljubavi, a ne zbog novca. Njegovi driblinzi su bili neponovljivi.
Omiljen je bio kod kod svojih sugrađana, krasile su ga i ljudske vrline. Uzorne ljudske dimenzije stekao je pomažući ljudima na razne način. Pored odličnih nogometnih osobina ostaće upamćen kao vrstan ugostitelj i sjajan šahista.
Asim Ferhatović Hase bio je rođen za nogomet...
Istinska nogometna legenda. Cijeli svoj životni vijek bio je vezan za rodno Sarajevo i bordo tim. Nesumnjivo bio je briljantan igrač, vlasnik čudesnog instikta. Sposoban gledati unaprijed. Uostalom najveći bh. stadion nosi ime po njemu. To je dokaz koliko su ga ljudi voljeli i cijenili. U neposrednoj blizini stadiona jedna ulica također se zove po velikanu bh. nogometa.
"Bio je odličan i inteligentan nogometaš. Nastupati zajedno sa njim, bila je prava privilegija. Nije bilo potrebno nikakvo uigravanje. Sa njim se možete odmah ukolopiti u igru“, ovako je svojevremeno opisao Haseta najuspješniji bh. trener Ivica Osim.
Sjajnu nogometnu karijeru počeo je graditi 1945. u Vratniku, klubu iz starog dijela Sarajeva, gdje je i rođen. Još kao dječak pokazivao je nadarenost, tako da je vremenom potekla priča o izuzetnom i talentovanom igraču sa Kovača. Sve je izborio isključivo sam, nogometnom vještinom i izvrsnom igrom. Probijao se talentom, ljubavlju prema nogometu i upornošću. U bordo dresu igrao je od 1948. do 1967. godine, a oprostio se nakon teške povrede u Rijeci. U toj sezoni (1966/67) Sarajevo osvaja prvu titulu prvaka.
Igrač sjajnog osjećaja i intuicije
U podmlatku se odmah nametnuo sjajnim driblinzima i golovima. Premijerni nastup za prvi tim upisao je u okršaju sa Zagrebom 1951. godine. Odmah je osvojio koševsku publiku. Tada su ga mnogi relaevantni nogometni stručnjaci opisivali kao igrač sjajnog osjećaja i intuicije. U ovom dvoboju postigao je i pobjedonosni gol, te je na taj način postao poznat široj sportskoj javnosti. Poslije je dobio i poziv za nastup u mladoj reprezentaciji Jugoslaviji.
Kako su istakli brojni navijači Sarajeva, njegovi saigrači, te brojni sportski novinari i treneri, Hase je utakmicu života odigrao u okršaju protiv BSK-a (poslije OFK Beograda). Ta je bilo 16. septembra 1955. na stadionu Crvene zvezde. Prepričavalo se da toliko driblinga, pasova, šansi i ostalih finesa beogradska publika do tada nije vidjela.
Hase je sa lakoćom prelazio sve prepreke. Čak je u nekoliko navrata predriblao i golamana, ali nije želio dati gol već je vraćao loptu svojim saigračima. To je na klupi izluđivalo trenera Brozovića i rezervne igrače. Ipak, Sarajevo je ovaj meč pobijedilo 3:0, pa nije bilo ozbiljnijih zamjerki.
Kasnije su odbrambeni igrači mnogo više pažnje posvećivali Ferhatoviću, pa je gotovo uvijek imao „flaster“. No, i pored toga na Koševu su „padali“ velikani jugoslovenskog nogometa.
Simbioza sa Sarajevom
Pamti se sezona 1963. godine kada je otišao u Tursku. To se desilo nakon trijumfa nad gradskim rivalom Željezničarom od 3:2. O ovoj utakmici mnogo se pričalo. Naime, nakon postignutog gola Hase se uhvatio za prečku koja je zbog dotrajalosti pukla. Posebno je bio inspirisan u duelima sa gradskim rivalom Željezničarom. U sudaru sa komšijama poentirao je šest puta.
Poslije dvoboja na Grbavici odlazi u Tursku. Ipak, ostao je na veoma kratko. Odigrao je samo devet susreta za Fenerbahce. Vratio se u BiH. Bila je legendarna njegova simbioza sa Sarajevom. Isticao je da nije mogao bez raje i bez FK Sarajevo.
Za bordo tim odigrao je 600 utakmica, od toga 422. prvenstvene utakmice i postigao 198 golova. U bordo majici igrao je rame uz rame sa bivšim selektorom bh. reprezentacije Miroslavom Ćirom Blaževićem. Godinama je bio jedan od najboljih nogometaša Jugoslavije, a u sezoni 1963./1964. upisan je kao prvi strijelac prvenstva sa 19 golova.
Za odabranu vrstu bivše države odigrao je samo jednu utakmicu i to 8. oktobra 1961. u Beogradu protiv Južne Koreje (5:1). Bio je nogometni velemajstor, igrao je nogomet iz ljubavi, a ne zbog novca. Njegovi driblinzi su bili neponovljivi.
Omiljen je bio kod kod svojih sugrađana, krasile su ga i ljudske vrline. Uzorne ljudske dimenzije stekao je pomažući ljudima na razne način. Pored odličnih nogometnih osobina ostaće upamćen kao vrstan ugostitelj i sjajan šahista.
Asim Ferhatović Hase bio je rođen za nogomet...
