daro
Kellerkind
Ja zato ste sa panzerima napali Hrvatsku.Neznam dal si u stanju da pratis medije itd. al u Srbiji Hrvatska i Hrvati nikad nisu bili i nece biti toliko bitni, koliko je Srbija bitna Hrvatskoj
Tvoja tesa je sasim obrnata.
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Nur in kroatischer Sprache ,serbischer Sprache und bosnischer Sprache !! .
- Ersteller Komandant Mark
- Erstellt am
Tvoja tesa je sasim obrnata.
daro
Kellerkind
Dissention
-.-
Niko nije napau Hrvatsku i pojma ti ja nemam sta ti je to "tesa".
daro
Kellerkind
ne nije
srbski radikali oče isto ponovo sa Panzerima u Hrvatsku, samo su zaboravali da im je vojska oreslaba
Dissention
-.-
Znaci ti stvarno uspevas to pogresis svaku rec koju napises
Komandant Mark
i Vukovi s Ontarija
Mene oni svi tamo mnogo ne zanimaju .Ako budu bili pametni i budu se znali korektno dogovarat i ljudski odnosit jedni prema drugima ,imat ce buducnosti za sebe i svoje obitelji ..
Nije sve tako crno-bijelo ,kako se to predstavlja u medijima ,treba se malo dublje zakopati i potraziti detalje ljudskih odnosa na cijelomu Balkanu .Cak niti Turci ,koji su tamo bili skoro 500 godina ,nisu isli na represiju ,nego na dogovor ,bar u nekim mjestima gdje su to tako morali .
Evo jedne istinite price koja se dogodila u Vukovaru dok je bio razaran od jna i razularene bande i tu se moze vidjeti da niti svi "Cetnici" nisu bili koljaci i ubojice .Medju njima isto ima vjernika krscana koji vjeruju u Isusa Boga .
Citat iz knjige "
Preživio sam Ovčaru i Vukovar
Isus me je natjerao da vjerujem u Njega"
hkm.hr
Odgovorio je: „Opet ću se vratiti na Vukovar. Kao dijete odgajan sam kršćanski, osobito zahvaljujući svojoj pokojnoj baki Kati, te sam u jednom razdoblju svoga života razmišljao čak i o svećeničkom pozivu. Međutim, najsnažniji trenutak u kojemu sam to osjetio bilo je ipak nakon preživljavanja pokolja na Ovčari.”
Među rijetkima su mu četnici poštedjeli – doslovno čudom – život o čemu piše i u svojoj knjizi ‘Preživio sam Vukovar i Ovčaru’ koja je izišla u 5. izdanju. Predstavlja je širom svijeta i svjedoči u toj prilici svoju snažnu vjeru u Isusa Krista čime je svaka stranica njegove knjige prožeta. Što se tada zapravo dogodilo?
U tome trenutku pred smaknuće više nije molio za svoj ovozemaljski život. Boravio je u kući zajedno sa četnicima koji su ga već teško izrezali, spalili, obećali su mu klanje, prije toga silovanje, no kada su ga podigli s poda i krenuli izvršiti taj završni čin, Vilim je iz svega glasa među njih dvadesetak zavapio: ‘Isuse Kriste, Sine Božji, oprosti mi moje grijehe, pomozi mi da izdržim muke kao što si ih Ti izdržao, primi moju dušu.’
Baš sam – priznaje Vilim – vapio iz sveg glasa i prvo malo čudo koje se dogodilo bilo je da su svi oni onako pijani, a čitavo su vrijeme još i vrištali od tog zadovoljstva što me muče, naglo ušutjeli. Čuli su svaku riječ moga predanja Isusu, a drugo, još veće čudo, odjedanput odnekud u tu kuću upadaju druga dvojica baš četnika i bore se oružjem za moj život, po cijenu svog života, i spašavaju me od svojih četnika. U životu sam imao puno trenutaka o kojima bih mogao tako govoriti, ali ovo je bio baš jedan specifičan, težak i ekstreman trenutak, kaže sugovornik HKM-ovog HKR-a.
Zadnjih godina ovaj otac šestero sinova sa svojom suprugom slično proživljava kroz bolest Trpimira, četvrtog po redu dins, koji je kao petnaestogodišnjak dobio leukemiju, svjedoči dalje Karlović te zaključuje ovaj dio: „Tu su se isto tolike čudesne stvari dogodile da se jednostavno moram našaliti riječima kako je mene Bog natjerao da vjerujem u Njega. Nisam imao izbora. Svojom ljubavlju i Svojim stalnim dokazivanjem Sebe, preda mnom, natjerao me da ga volim, ljubim i vjerujem u Njega, bez obzira na sve slabosti koje nosim u sebi”, poručuje.
Zašto vjeruje Vilim Karlović? – pitanje koje se, dakako, nije moglo izbjeći. I tu je rekao da ga je Bog natjerao: „Kao da mi je rekao: ‘Pa ti, čovječe, ne možeš nego vjerovati u Mene.’ Toliko se očitovao, toliko se dokazivao, toliko se stalno borio sa mnom, osobito davajući mi Svoju ljubav, tako da nemam druge nego vjerovati u Njega. Naravno, vjerujem zato što mi je s Njime život i lakši. Priznajem tu sebičnost. Trebam Boga”, ističe i u istome tonu nastavlja: Dobro mi je uz Njega. Ovdje nije poanta u materijalnom, nego kad mi je teško odem u sobu, uzmem Bibliju i ja sam sa svojim Bogom. I u Bibliji uvijek nađem baš sve što mi treba.
Kada se konačno vratio Bogu, a ne obratio – kako precizira radije – 2008. godine, nakon lutanja, Vilim je mislio da on traži Boga, ali je spoznao u biti, obrnuto, koliko Bog traži njega, koliko mu se nudi i da je neprestano bliz, te koliko HKM-ovog sugovornika ‘ne pušta na miru’.
„To sve bi bio sažetak mog odgovora mog zašto vjerujem. Isus je tako jedan dobar Prijatelj u kojeg imam povjerenja”, prepričao nam je, a sve puno šire i detaljnije u svojoj knjizi o svome nevjerojatnom iskustvu preživljavanja pada Vukovara i pokolja na Ovčari i u Veleprometu.
Tako i o dvojici maloprije spomenutih četnika koji su ga spasili od četnika što zaista nama u Hrvatskoj zvuči nevjerojatno i neistinito. Ali ovaj branitelj Vukovara iz Prve gardijske tvrdi: Bili su to istinski vjernici pravoslavci i držali su do vojničke časti. Svjedočio je u njihovu korist na suđenju u Beogradu. Bio je više dana gost njihovih obitelji, a pronašao je i druge Hrvate kojima su branili i spasili život u Vukovaru.
No, podmuklo politiziranje i preoblikovanje povijesti pokušava i u Srbiji laganjem iskonstruirati da su za vukovarske patnje, nakon pada Grada, krivi isključivo četnici iako sam Vilim Karlović tvrdi da tamo ništa nije išlo i prošlo bez kontrole, dozvole i dirigiranja JNA koja je sve vrlo detaljno organizirala 18. studenoga 1991. počevši od svoga vrha, nadolje, do egzekutora. Snimka razgovora je na donjem linku:
Nije sve tako crno-bijelo ,kako se to predstavlja u medijima ,treba se malo dublje zakopati i potraziti detalje ljudskih odnosa na cijelomu Balkanu .Cak niti Turci ,koji su tamo bili skoro 500 godina ,nisu isli na represiju ,nego na dogovor ,bar u nekim mjestima gdje su to tako morali .
Evo jedne istinite price koja se dogodila u Vukovaru dok je bio razaran od jna i razularene bande i tu se moze vidjeti da niti svi "Cetnici" nisu bili koljaci i ubojice .Medju njima isto ima vjernika krscana koji vjeruju u Isusa Boga .
Citat iz knjige "
Preživio sam Ovčaru i Vukovar
Isus me je natjerao da vjerujem u Njega"
Autor knjige 'Preživio sam Ovčaru i Vukovar': "Isus me je natjerao da vjerujem u Njega" | HKM
„Neću nikad zaboraviti. Bio je 15 metara od mene.” I Vilim Karlović, branitelj Vukovara, prije pucnja je zavapio: Bože, pa ja pucam u čovjeka! Nije u tom trenutku bio niti neprijatelj, a kamoli četnik ili netko koga sam mrzio. Ja osobno nisam ni želio taj rat - naglašava - želio sam neki drugi...
hkm.hr
Odgovorio je: „Opet ću se vratiti na Vukovar. Kao dijete odgajan sam kršćanski, osobito zahvaljujući svojoj pokojnoj baki Kati, te sam u jednom razdoblju svoga života razmišljao čak i o svećeničkom pozivu. Međutim, najsnažniji trenutak u kojemu sam to osjetio bilo je ipak nakon preživljavanja pokolja na Ovčari.”
Među rijetkima su mu četnici poštedjeli – doslovno čudom – život o čemu piše i u svojoj knjizi ‘Preživio sam Vukovar i Ovčaru’ koja je izišla u 5. izdanju. Predstavlja je širom svijeta i svjedoči u toj prilici svoju snažnu vjeru u Isusa Krista čime je svaka stranica njegove knjige prožeta. Što se tada zapravo dogodilo?
U tome trenutku pred smaknuće više nije molio za svoj ovozemaljski život. Boravio je u kući zajedno sa četnicima koji su ga već teško izrezali, spalili, obećali su mu klanje, prije toga silovanje, no kada su ga podigli s poda i krenuli izvršiti taj završni čin, Vilim je iz svega glasa među njih dvadesetak zavapio: ‘Isuse Kriste, Sine Božji, oprosti mi moje grijehe, pomozi mi da izdržim muke kao što si ih Ti izdržao, primi moju dušu.’
Baš sam – priznaje Vilim – vapio iz sveg glasa i prvo malo čudo koje se dogodilo bilo je da su svi oni onako pijani, a čitavo su vrijeme još i vrištali od tog zadovoljstva što me muče, naglo ušutjeli. Čuli su svaku riječ moga predanja Isusu, a drugo, još veće čudo, odjedanput odnekud u tu kuću upadaju druga dvojica baš četnika i bore se oružjem za moj život, po cijenu svog života, i spašavaju me od svojih četnika. U životu sam imao puno trenutaka o kojima bih mogao tako govoriti, ali ovo je bio baš jedan specifičan, težak i ekstreman trenutak, kaže sugovornik HKM-ovog HKR-a.
Zadnjih godina ovaj otac šestero sinova sa svojom suprugom slično proživljava kroz bolest Trpimira, četvrtog po redu dins, koji je kao petnaestogodišnjak dobio leukemiju, svjedoči dalje Karlović te zaključuje ovaj dio: „Tu su se isto tolike čudesne stvari dogodile da se jednostavno moram našaliti riječima kako je mene Bog natjerao da vjerujem u Njega. Nisam imao izbora. Svojom ljubavlju i Svojim stalnim dokazivanjem Sebe, preda mnom, natjerao me da ga volim, ljubim i vjerujem u Njega, bez obzira na sve slabosti koje nosim u sebi”, poručuje.
Zašto vjeruje Vilim Karlović? – pitanje koje se, dakako, nije moglo izbjeći. I tu je rekao da ga je Bog natjerao: „Kao da mi je rekao: ‘Pa ti, čovječe, ne možeš nego vjerovati u Mene.’ Toliko se očitovao, toliko se dokazivao, toliko se stalno borio sa mnom, osobito davajući mi Svoju ljubav, tako da nemam druge nego vjerovati u Njega. Naravno, vjerujem zato što mi je s Njime život i lakši. Priznajem tu sebičnost. Trebam Boga”, ističe i u istome tonu nastavlja: Dobro mi je uz Njega. Ovdje nije poanta u materijalnom, nego kad mi je teško odem u sobu, uzmem Bibliju i ja sam sa svojim Bogom. I u Bibliji uvijek nađem baš sve što mi treba.
Kada se konačno vratio Bogu, a ne obratio – kako precizira radije – 2008. godine, nakon lutanja, Vilim je mislio da on traži Boga, ali je spoznao u biti, obrnuto, koliko Bog traži njega, koliko mu se nudi i da je neprestano bliz, te koliko HKM-ovog sugovornika ‘ne pušta na miru’.
„To sve bi bio sažetak mog odgovora mog zašto vjerujem. Isus je tako jedan dobar Prijatelj u kojeg imam povjerenja”, prepričao nam je, a sve puno šire i detaljnije u svojoj knjizi o svome nevjerojatnom iskustvu preživljavanja pada Vukovara i pokolja na Ovčari i u Veleprometu.
Tako i o dvojici maloprije spomenutih četnika koji su ga spasili od četnika što zaista nama u Hrvatskoj zvuči nevjerojatno i neistinito. Ali ovaj branitelj Vukovara iz Prve gardijske tvrdi: Bili su to istinski vjernici pravoslavci i držali su do vojničke časti. Svjedočio je u njihovu korist na suđenju u Beogradu. Bio je više dana gost njihovih obitelji, a pronašao je i druge Hrvate kojima su branili i spasili život u Vukovaru.
No, podmuklo politiziranje i preoblikovanje povijesti pokušava i u Srbiji laganjem iskonstruirati da su za vukovarske patnje, nakon pada Grada, krivi isključivo četnici iako sam Vilim Karlović tvrdi da tamo ništa nije išlo i prošlo bez kontrole, dozvole i dirigiranja JNA koja je sve vrlo detaljno organizirala 18. studenoga 1991. počevši od svoga vrha, nadolje, do egzekutora. Snimka razgovora je na donjem linku:
Komandant Mark
i Vukovi s Ontarija
Komandant Mark
i Vukovi s Ontarija
Zuletzt bearbeitet:
Komandant Mark
i Vukovi s Ontarija
Zuletzt bearbeitet:
Komandant Mark
i Vukovi s Ontarija