Montenegrin
gone...
Cijelo naselje strepjelo
Na gradskom groblju u Beranama juče je sahranjena Milica Đerković (68), žrtva ''krvavog pira'' svog komšije Momčila Grubovića (43). Sniježne pahulje prekrile su i njenu humku i krvave tragove na mjestu zločina, ali ne mogu prekriti ogorčenje Beranaca – trebalo je da se dogodi ovako užasan zločin, pa da jedan duševni bolesnik bude smješten na sigurno. Tridesetodnevni pritvor, ni zatvor, ne mogu biti satisfakcija za jedan oduzeti život na najsvirepiji način.
U svakom slučaju u zatvoru, ili u nekoj specijalizovanoj ustanovi, biće mu bolje nego u kući u kojoj je živio. Svi su to znali i cijelo naselje je strepjelo, a niko nije reagovao na vrijeme - priča jedna mještanka Pešaca.
I sada su ljudi spremni za razgovor o onome što se dogodilo, ali ne i da im se ''povlače imena po novinama''.
- Momčilo je živio tu u kući svog pokojnog ujaka, koju je provalio poslije ujnine smrti. Gdje je do tada živio ne znam. Znamo svi da je kuću 'urnisao', zamalo je zapalio prošle godine. Izlomio je i podložio sve drveno što je moglo da sagori. Tako je živio. Ko zna, možda je bio gladan, možda je vidio kesu koju je nesrećnica nosila na povratku iz prodavnice - priča ta žena.
Drugi, opet, misle da se zločin nije dogodio slučajno, i da se Milica toga dana ''zamjerila'' Momčilu kada ga je opomenula da ostavi na miru djecu da se sankaju, koju je, inače, često po naselju, stravljene, utjerivao u kuće.
- Roditelji su djecu Momčilom plašili kada ne bi slušala - najkraća je skica za portret mogućeg ubice.
Momčilo Grubović osumnjičen je da je u srijedu naveče, oko 20 sati, ubio komšinicu Milicu Đerković, na najsvirepiji način. Tijelo starice pronađeno je na ulici, pored jednog parkiranog automobila, čija zadnja felna je bila sva u krvi. Nesrećna žena je identifikovana po odjeći. Lice je bilo poptuno unakaženo. Pretpostavlja se upravo od udaraca glavom o felnu auta. Obdukcioni nalaz, koji treba da pokaže makar približan način i uzrok smrti, nije saopšten u interesu istrage. Grubović je iz policijskog pritvora u Centru bezbjednosti Berane, prebačen u bjelopoljski zatvor. Pritvor mu je produžen 30 dana.
Jedan bračni par i njihov odrasli sin vjeruju da su posljednji Grubovića vidjeli u blizini mjesta zločina, prije nego se sve dogodilo.
- Bilo je negdje oko 19 sati. Stajao je na putu i cupkao nogom. Odmah se moglo primijetiti da je uznemiren. Ipak nam je nazvao dobro veče, a onda se udaljio preko njiva, i izdaleka bacio još jedan pogled na nas. Vjerovatno je bila sreća da nas je bilo više. Znao je i ranije tako iz čista mira da nekog napadne - pričaju oni.
Zbog jednog fizičkog napada Grubović je, kao se saznaje, imao prijavu, mada u policiji ne mogu i ne smiju ništa reći.
U bolnici je potvrđeno da je Grubović posjedovao zdravstevni karton u Dispanzeru za mentalno zdravlje, i da ga je policija uzela nakon ubistva.
- Bio je registrovan kao duševni bolesnik i imao je otvoren karton. Trebao mu je kada je trebalo da reguliše neku penziju koju je primao. Neredovno je dolazio na preglede, vjerovatno nije uzimao ni terapiju. Iz te dokumentacije se vidi da je i ranije liječen negdje u Skoplju - priča se u Domu zdravlja.
Momčilo je, u Makedoniji boravio jedno vrijeme dok se aktivno bavio košarkom i igrao za neki klub u Skoplju. Košarku je trenirao i u Beranama. Početkom ratova na prostoru bivše Jugoslavije mobilisan je. Poznanici pričaju da je već tada pokazivao neke znake neuračunljivosti. Potom je profesionalno prešao u vojsku, odakle je izbačen, opet zbog incidenata koje je izazivao.
- Bio sam prisutan kada je nekog mladića na autobuskoj stanici, iz čista mira, s leđa 'zalijepio' pesnicom. Onako visok i krupan, umalo ga je oborio. Čovjek nije znao šta se dešava. Takvih slučajeva je u posljednje vrijeme bilo mnogo - priča jedan konobar iz restorana na stanici.
Sve to, ipak, nije bilo dovoljno upozorenje. Momčilo je nastavio da prepada slučajne prolaznike i da se tjera sa djecom, najčešće u naselju Pešca, gdje je živio posljednje dvije - tri godine. Sada je osumnjičen za težak i svirep zločin. Ako se pretpostavke pokažu tačne, završiće u nekoj specijalizovanopj instituciji, gdje je trebalo da bude odavno. Za porodicu žrtve slaba utjeha...
Grubović mentalni bolesnik
Policija je juče saopštila da je Momčilo D. Grubović uhapšen, zbog osnovane sumnje da ubio Milicu Đerković. U saopštenju Uprave policije navodi se da ''se osnovano sumnja da je Grubović napao Milicu Đerković i, nakon što je oborio na asfalt, zadao joj više udaraca nogama u predjelu glave i tijela''. I pored pokušaja medicinskog osoblja da joj na licu mjesta i na putu prema bolnici spasu život, starica je podlegla povredama. Policija je saopštila da je Grubović, osoba narušenog mentalnog zdravlja i poznat po agresivnom ponašanju.
Nema stacionara za mentalne bolesnike
Momčilo Grubović nije, na žalost, jedini duševni bolesnik koji se slobodno šetao gradom. Kartoteka Dispanzera za mentalno zdravlje je prepuna. Ipak, neuropsihijatrijsko odjeljenje u Beranama, gdje bi se bolesnici makar privremeno smještali, ne postoji već petnaestak godina. Ukinuto je sa svojevremenim organizacionim reformama u crnogorskom zdravstvu. Od 1991. godine postoji samo dispanzer, bez mogućnosti stacionarnog liječenja.
Jeste Li Culi Za Ovo??
Taj Momcilo Grubovic Je Moj Prvi Komsija U Pescima!!!!
Na gradskom groblju u Beranama juče je sahranjena Milica Đerković (68), žrtva ''krvavog pira'' svog komšije Momčila Grubovića (43). Sniježne pahulje prekrile su i njenu humku i krvave tragove na mjestu zločina, ali ne mogu prekriti ogorčenje Beranaca – trebalo je da se dogodi ovako užasan zločin, pa da jedan duševni bolesnik bude smješten na sigurno. Tridesetodnevni pritvor, ni zatvor, ne mogu biti satisfakcija za jedan oduzeti život na najsvirepiji način.
U svakom slučaju u zatvoru, ili u nekoj specijalizovanoj ustanovi, biće mu bolje nego u kući u kojoj je živio. Svi su to znali i cijelo naselje je strepjelo, a niko nije reagovao na vrijeme - priča jedna mještanka Pešaca.
I sada su ljudi spremni za razgovor o onome što se dogodilo, ali ne i da im se ''povlače imena po novinama''.
- Momčilo je živio tu u kući svog pokojnog ujaka, koju je provalio poslije ujnine smrti. Gdje je do tada živio ne znam. Znamo svi da je kuću 'urnisao', zamalo je zapalio prošle godine. Izlomio je i podložio sve drveno što je moglo da sagori. Tako je živio. Ko zna, možda je bio gladan, možda je vidio kesu koju je nesrećnica nosila na povratku iz prodavnice - priča ta žena.
Drugi, opet, misle da se zločin nije dogodio slučajno, i da se Milica toga dana ''zamjerila'' Momčilu kada ga je opomenula da ostavi na miru djecu da se sankaju, koju je, inače, često po naselju, stravljene, utjerivao u kuće.
- Roditelji su djecu Momčilom plašili kada ne bi slušala - najkraća je skica za portret mogućeg ubice.
Momčilo Grubović osumnjičen je da je u srijedu naveče, oko 20 sati, ubio komšinicu Milicu Đerković, na najsvirepiji način. Tijelo starice pronađeno je na ulici, pored jednog parkiranog automobila, čija zadnja felna je bila sva u krvi. Nesrećna žena je identifikovana po odjeći. Lice je bilo poptuno unakaženo. Pretpostavlja se upravo od udaraca glavom o felnu auta. Obdukcioni nalaz, koji treba da pokaže makar približan način i uzrok smrti, nije saopšten u interesu istrage. Grubović je iz policijskog pritvora u Centru bezbjednosti Berane, prebačen u bjelopoljski zatvor. Pritvor mu je produžen 30 dana.
Jedan bračni par i njihov odrasli sin vjeruju da su posljednji Grubovića vidjeli u blizini mjesta zločina, prije nego se sve dogodilo.
- Bilo je negdje oko 19 sati. Stajao je na putu i cupkao nogom. Odmah se moglo primijetiti da je uznemiren. Ipak nam je nazvao dobro veče, a onda se udaljio preko njiva, i izdaleka bacio još jedan pogled na nas. Vjerovatno je bila sreća da nas je bilo više. Znao je i ranije tako iz čista mira da nekog napadne - pričaju oni.
Zbog jednog fizičkog napada Grubović je, kao se saznaje, imao prijavu, mada u policiji ne mogu i ne smiju ništa reći.
U bolnici je potvrđeno da je Grubović posjedovao zdravstevni karton u Dispanzeru za mentalno zdravlje, i da ga je policija uzela nakon ubistva.
- Bio je registrovan kao duševni bolesnik i imao je otvoren karton. Trebao mu je kada je trebalo da reguliše neku penziju koju je primao. Neredovno je dolazio na preglede, vjerovatno nije uzimao ni terapiju. Iz te dokumentacije se vidi da je i ranije liječen negdje u Skoplju - priča se u Domu zdravlja.
Momčilo je, u Makedoniji boravio jedno vrijeme dok se aktivno bavio košarkom i igrao za neki klub u Skoplju. Košarku je trenirao i u Beranama. Početkom ratova na prostoru bivše Jugoslavije mobilisan je. Poznanici pričaju da je već tada pokazivao neke znake neuračunljivosti. Potom je profesionalno prešao u vojsku, odakle je izbačen, opet zbog incidenata koje je izazivao.
- Bio sam prisutan kada je nekog mladića na autobuskoj stanici, iz čista mira, s leđa 'zalijepio' pesnicom. Onako visok i krupan, umalo ga je oborio. Čovjek nije znao šta se dešava. Takvih slučajeva je u posljednje vrijeme bilo mnogo - priča jedan konobar iz restorana na stanici.
Sve to, ipak, nije bilo dovoljno upozorenje. Momčilo je nastavio da prepada slučajne prolaznike i da se tjera sa djecom, najčešće u naselju Pešca, gdje je živio posljednje dvije - tri godine. Sada je osumnjičen za težak i svirep zločin. Ako se pretpostavke pokažu tačne, završiće u nekoj specijalizovanopj instituciji, gdje je trebalo da bude odavno. Za porodicu žrtve slaba utjeha...
Grubović mentalni bolesnik
Policija je juče saopštila da je Momčilo D. Grubović uhapšen, zbog osnovane sumnje da ubio Milicu Đerković. U saopštenju Uprave policije navodi se da ''se osnovano sumnja da je Grubović napao Milicu Đerković i, nakon što je oborio na asfalt, zadao joj više udaraca nogama u predjelu glave i tijela''. I pored pokušaja medicinskog osoblja da joj na licu mjesta i na putu prema bolnici spasu život, starica je podlegla povredama. Policija je saopštila da je Grubović, osoba narušenog mentalnog zdravlja i poznat po agresivnom ponašanju.
Nema stacionara za mentalne bolesnike
Momčilo Grubović nije, na žalost, jedini duševni bolesnik koji se slobodno šetao gradom. Kartoteka Dispanzera za mentalno zdravlje je prepuna. Ipak, neuropsihijatrijsko odjeljenje u Beranama, gdje bi se bolesnici makar privremeno smještali, ne postoji već petnaestak godina. Ukinuto je sa svojevremenim organizacionim reformama u crnogorskom zdravstvu. Od 1991. godine postoji samo dispanzer, bez mogućnosti stacionarnog liječenja.
Jeste Li Culi Za Ovo??
Taj Momcilo Grubovic Je Moj Prvi Komsija U Pescima!!!!
