DZEKO
Besa Bese
Gdje god bi se pojavili, a uvijek su bili skupa, izazivali su pažnju, o njihovoj ljubavi Sarajevo je pričalo... Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su iste - 1968. godine.
Beskrajno su se voljeli i spremali vjenčanje. A onda je počela srpsko-crnogorska agresija na BiH i Sarajevo je bilo u obruču. Admira i Boško se nisu razdvajali, sanjali su slobodu, maštali i krojili planove.
I odlučili su da odu iz Sarajeva i BiH, negdje u svijet gdje će živjeti slobodnim i normalnim životom. Preko zajednički prijatelja dogovorili su izlazak iz opkoljenog Sarajeva. Bio je 18. maj 1993. godine kada su krenuli u slobodu. Oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se za ruke...
Snajperski metak pogodio je Boška i on je na sredini mosta pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak pogodio je Admiru. Iako ranjena, nekako je dopuzala do svog Boška, zagrlila ga i koji minut kasnije otišla u smrt. Njihova mrtva tijela punih sedam dana ležala su na sredini mosta Vrbanja. Snage Ujedinjenih nacija odbili su da izvuku njihova tijela dok srpske snage ne proglase primirje.
A one to nisu htjele i Admirino i Boškovo tijelo izvukli su nakon sedam dana pripadnici radnog voda Vojske Republike Srpske. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić sahranjeni su na vojničkom groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav, prenosi San.
Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven. Priču o ovo dvoje mladih Sarajlija objavile su sve novine ovog svijeta i sve televizije, o njima su ispisane knjige i o njihovoj sudbini snimljeni su mnogi filmovi. CNN ih je nazvao "sarajevskim Julijom i Romeom".
I juče, na godišnjicu pogibije, mnoge svjetske TV stanice i novine objavile su priču o Admiri i Bošku. Samo je ovo dvoje mladih Sarajlija izgleda zaboravilo Sarajevo.
hört euch das lied an.
YouTube - Bosko and Admira by Bill Madden
Beskrajno su se voljeli i spremali vjenčanje. A onda je počela srpsko-crnogorska agresija na BiH i Sarajevo je bilo u obruču. Admira i Boško se nisu razdvajali, sanjali su slobodu, maštali i krojili planove.
I odlučili su da odu iz Sarajeva i BiH, negdje u svijet gdje će živjeti slobodnim i normalnim životom. Preko zajednički prijatelja dogovorili su izlazak iz opkoljenog Sarajeva. Bio je 18. maj 1993. godine kada su krenuli u slobodu. Oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se za ruke...
Snajperski metak pogodio je Boška i on je na sredini mosta pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak pogodio je Admiru. Iako ranjena, nekako je dopuzala do svog Boška, zagrlila ga i koji minut kasnije otišla u smrt. Njihova mrtva tijela punih sedam dana ležala su na sredini mosta Vrbanja. Snage Ujedinjenih nacija odbili su da izvuku njihova tijela dok srpske snage ne proglase primirje.
A one to nisu htjele i Admirino i Boškovo tijelo izvukli su nakon sedam dana pripadnici radnog voda Vojske Republike Srpske. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić sahranjeni su na vojničkom groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav, prenosi San.
Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven. Priču o ovo dvoje mladih Sarajlija objavile su sve novine ovog svijeta i sve televizije, o njima su ispisane knjige i o njihovoj sudbini snimljeni su mnogi filmovi. CNN ih je nazvao "sarajevskim Julijom i Romeom".
I juče, na godišnjicu pogibije, mnoge svjetske TV stanice i novine objavile su priču o Admiri i Bošku. Samo je ovo dvoje mladih Sarajlija izgleda zaboravilo Sarajevo.
hört euch das lied an.
YouTube - Bosko and Admira by Bill Madden
zusammen bis in den tod.. einfach unglaublich..