Žrtve četničkog masakra u Voćinu , lager Sekulinci, Hum, Bokane
Pobijeni Hrvati civili od 14.08. 1991. Do 13. 12. 1911.
1 .Ilić Branko rođen 1956. -14.08.1991. Lager Sekulinci nestao
2. Galović Željko rođen 1949. - 26.08. 1991. Lisičine zaklan
3. Banovac Franjo, rođen 1938. -28.09. 1991. Lager Gudnoga ubijen
4. Vučeta Mirko rođen 1959. -5. 10. 1991. Lager Sekulinci nestao
5. Volf Antun rođen 1956. -15. 10. 1991. Lager Sekulinci nestao
6. Dorić Drago rođen 1959. -22.10. 1991. Industrija “Gaj”, Voćin nestao
7. Bon Ivica rođen 1954. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj” Voćin ubijen
8. Ivanković Drago rođen 1960. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
9. Salač Goran rođen 1972. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
10. Supan Vlado rođen 1939. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
11. Šimić Ivan rođen 1932. -6. 12. 1991. Prevenda Voćin zaklan
12. Šimić Marija rođena 1934. -6.12. 1991. Prevenda Voćin zaklana
13. Ament Veronika rođena 1914. -6.12. 1991. Prevenda Voćin zaklana
14. Đuzel Marijan rođen 1931. -13.12. 1991. Hum ubijen
15. Ridl Roman rođen 1932. -13.12.1991.Hum ubijen motornom pilom pa spaljen
16. Banovac Ivan rođen 1934. -13.12.1991. Hum ubijen motorkom pa spaljen
17. Vuković Marko rođen 1934. .13.12.1991. Hum zaklan pa spaljen
18. Martinović Tomo rođen 1934. -13.12.1991. Bokane odsječena glava
19. Martinović Katica rođena 1936. -13.12.1991. Bokane odsječena glava
20. Jorgić Mile rođen (nema podataka) 13.12.1991. Kometnik ubijen
21. Ojkić Teodor rođen (n.p.) 13.12.1991. Voćin ubijen
22. Majić Stipan rođen 1909. -13.12.1991. Voćin Pašina ulica ubijen
23. Majić Ana rođena 1918. - 13.12. Voćin Pašina ul. ubijena
24. Šimić Jaga rođena 1929. -13.12.1991. Voćin Pašina ul. ubijena
25. Peršić Franika rođena 1928. -13.12.1991 Voćin Pašina ul. ubijena
26. Matanči Marija rođena 1939. -13.12.1991. Voćin Pašina ul. ubijena
27. Medić Branko rođen 1959. -13.12. Voćin Pašina ul. ubijen
28. Matanči Stjepan rođen 1932. -13.12.1991. Voćin Pašina spaljen
29. Jurmanović Stjepan rođen 1933. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklan
30. Štimac Stjepan rođen 1959. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklan
31. Štimac Mirjana rođena 1959. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklana
32. Štimac Jakob rođen 1911. -13.12.1991. Voćin Pašina ubijen
33. Štimac Angela rođena 1915. -13.12.1991 Voćin Pašina ubijena
34. Buljevac Antun rođen 1907. -13.12.1991. Voćina Pašina ubijen
35. Peršić Alojz rođen 1922. -13.12.1991. Vočin Karanova ul. ubijen
36. Tomolo Rozalija rođena 1921. -13.12.1991. Voćin Karanova ubijena
37. Volf Dragutin rođen 1922. -13.12.1991. Voćin Karanova ubijen
38. Matanči Franjo rođen 1926. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijen
39. Matanči Marija rođena 1927. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijena
40. Šimić Julka rođena 1932. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijena
41. Ivanković Mara rođena 1900. -13.12.1991. Voćin Prevenda zaklana
42. Dorić Paulina rođena 1911. -13.12.1991. Voćin Prevenda Spaljena
43. Medved Mirko rođen 1929. –13.12.1991.Voćin Prevenda ubijen
44. Pajtl Josip rođen 1965. -13.12.1991. Voćin Trg Gospe ubijen
45. Laich Željko rođen 1958. -13.12.1991. Voćni Trg Gospe spaljen
46. Nenadović Stojan rođen 1914. 13.12. 1991. Bokane ubijen
Početkom siječnja 1991. u Voćin stiže Jovan Rašković I sa nekoliko lokalnih velikosrpsko orijentiranih Srba na skupu u Kometniku jasno je dao do znanja svojim sljedbenicima kako će u Voćinu “stvarati novi Knin, koji treba da bude na čast I slavu srpskom narodu”, I da “zbog toga Srbi ne trebaju prihvatiti hrvatsku državu. Tada je skinut hrvatski barjak sa općine I zgrade šumarije, a nekoliko mjeseci kasnije, već u lipnju formiraju tzv. “oslobodilačku jedinicu teritorijalne obrane sao krajine” za zapadnu Slavoniju.
U istgo vrijeme, potaknuti ponašanjem svojih srpaskih sudjeda, voćinski Hrvati osnivaju krizni štab u kojem je bilo dvadesetak mještana koji su, za razliku od naoružanih Srba, imali samo lovačke puške.
Srbi su tih dana uglavnom puškarali navečer plašeći, a istodobno provocirajući pa su tako palili pojedine objekte. Kako nisu naišli na reakciju kakvu su očekivali, ubrzo su četnici poslali Hrvata Stevu Bozaka da kaže Hrvatima da predaju svoje oružje I prijave se u “milicijsku stanicu sao krajine” gdje im se ništa ne će dogoditi. S obzirom da su znali kako se ne mogu braniti od brojčano jačih, ali I neusporedivo bolje naoružanih Srba, nekolicina Hrvata predala je oružje dok su neki pobjegli kući sa ostalim naoružanjem, odakle su nasilno odvedeni nakon čega im je naređeno da se moraju pokoravati novoj vlasti “sao krajine”. Nakon toga, život u Voćinu za Hrvate postaje nepodnošljiv. Stanovništvo je u potpunosti izolirano bez prava na slobodno kretanje I komunikaciju. Četnici su tada već uhitili nekoliko hrvatskih branitelja, ali I stanovnika okolnih mjesta I o njima više nitko nije ništa znao, neki su pokušavani biti razmjenjeni, a neke su nakon višednevnih maltretiranja poslali u selo, kako bi ostali vidjeli što ih čeka ako se ne pokore njihovim naredbama. To je bilo na početku:
U prosincu 1991. Godine ivicu Bona, Dragu Ivankovića, Gorana Salača I Vladu Supana dočekalo su Šešeljevi četnici, tukli ih I meltretirali, natjerali ih da sami iskopaju grobove a zatim ih ubili.
Nekoliko dana ranije, Srbi su predvođeni Rajkom Bojčićem, koji je tada bio “komandant štaba” u Voćinu upali u dom Ivana Šimića te poklali I masakrirali njega, njegovu suprugu Mariju I njegovu punicu Veroniku Ament, I to samo zato što su znali da jnjihov sin pripadnik Hrvatske vojske. Jedan od Srba koji su sudjelovali u tom pokolju, Stevo Šimić, danas prima mirovinu Republike Hrvatske.
U Humu, pripadnici tzv. “specijalne jedinice sao krajine” provodile pretrese kuća I odvodile zarobljenike. Tako je uhićena I obitelj Marijana Đuzela, njegova supruga, dvojica sinova, snahe I djeca. Marijanov sin Jozo danima je zlostavljan u zatvoru, a zatim ga je na svoju odgovornost pustio milicajac Vlajko Tomašević koji danas živi u Iloku. Grupa od nekoliko Srba djelovala je po Humu danima, terorizirajući stanovništvo. Dolaze u kuću obitelji Đuzel, prijete im nazivajući ih ustašama, a zatim ih izbacuju vani I pale kuću. Marijana Đuzela tada sa nekoliko hitaca u glavu ubija Vlado Savić, koji je također živio u istom selu.
Druga grupa četnika isti je dan ispred kuće ubila Romana Ridla, kojem su motornom pilom odsjekli ruku, Ivana banovca kojeg su istom pilom sasjekli na komade I Marka Vukovića, a zatim ih zapalili ispred kuće.
Susjeda Katica Tomić bila je nazočna kad je Ranko Lukić masakrirao Marka Vukovića davši nakon toga “svojoj braći” da ližu krv s noža govoreći: “Probajte kako je slatka ustaška krv”. Nakon toga su ga stavili na cestu, polegli pored strvina ubijenih svinja, polili benzinom I zapalili.
U panici od Hrvatske vojske prilikom povlačenja , naoružani četnici natjrali su Srbe I Hrvate na povlačenje, a kako stariji ljudi, koji su smatrali da se nikome ništa neće dogoditi, nisu htjeli otići s ognjišta, ubrzo su ubijeni. Tomo Martinović I njegova supruga Katica nisu htjeli napustiti kuću, a Srbi sui h zavezali za drvo u dvorištu I sjekirom im odrubili glave, a zatim su te iste glave nogom nabijali po dvorištu.Da tim četnicima ništa nije sveto pokazali su ubojstvima starijih srpskih mještana koji nisu htjeli napustiti svoj dom. Četnici sui h ubijali I ostavljali na kućnim pragovima.
U svom povlačenju četnici su bili odlučni da pobiju što više Hrvata, pa su tako u Voćinu u ulici Pašina bacilli bombu u kuću Stipana Majića, nakon čega su ubili njega I suprugu Anu. U isto vrijeme druga grupa četnika tražila je veterinara Josipa Antunovića, a kako ga nisu pronašli u kući, istu su zapalili.
U istoj ulici nastradla je I obitelj Mirka Šimića. Oni su imali veliki podrum u koji su se sakrili pred najezdom četnika, ali kako ih nisu našli u kući, jedan od šešeljavaca primjetio je kako se kriju u podrumu odakle su istjerane Jaga Šimić I Marija Matanči, koje su odmah streljane. Četnici nakon toga izvode Branka Medića kojeg su mučili, streljali, a zatim zapalili, nakon čega su minirali I digli u zrak gospodarske objekte. Za to vrijeme, u podrumu, odakle su izvučeni ubijeni Hrvati, skrivala se 81-godišnja starica Jelena Dorić koja je u naručju držala šestogodišnjeg Danijela Medića, sina ubijenog Branka, a kako su bili zatrpani vrećama I kutijama to ih četnici nisu primjetili pa sun a svu sreću preživjeli taj stravičan pokolj.
Na cesti prema Voćinu četnici su uhvatili Stjepana Jurmanovića I ranili ga. Stjepan je nekako dopuzao do svog dvorišta, gdje ga hvataju Obrad I Mitar Simić, te Rade I Milan Ivković, koji su Stjepana zaklali, odrezali mu grkljan, iskopali oba oka I nožem mu razvalili usta. Takvog ga je pronašao sin Miroslav dva dana kasnije, kad je Voćin oslobođen.
Nakon ubojstva Jurmanovića četnici nastvaljaju svoj krvavi pir, pa su nedaleko od tog mjesta zaklali Stjepana I Mirjanu Štimac te ih zapalili zajedno s kućom. Nekoliko kuća dalje ubili su stjepanove roditelje Jakoba I Angelu Štimac, koje je pronašao sin Miško, kad je stigao u oslobođeno selo. Poznato je da se njihov ubojica Obrad Simić često znao hvaliti time, ali I ostalim svojim stravičnim zločinima.
Na kućnom pragu četnici su ubili I 84-godišnjeg starca Antuna Buljevca, a zatim nastavili dalje prema Alojzu Peršiću, kojeg je na kraju ubio susjed Duško Samac.
Tko ih je rekrutirao...zasluzen je za ovo gospodin Seselj..