M
Mayweather Jr.
Guest
Numo Krluč, demobilisani borac Armije RBiH i za one koji ga poznaju istinski ratni heroj koji je na leđima prenio prvu stanicu za vezu u opkoljenu Žepu, danas sa 80-godišnjim ocem Suljom živi samački u zaseoku Mrči u okolici Sokoca bez ikakvih primanja, prinadležnosti, penzija ili državne naknade.
Jedina mu je želja, kako nam je kazao dok smo s njim razgovarali u tihom i u proljeće prelijepom predjelu, da ima kravu i kosilicu.
Pet puta ranjavan
Krluč je mnogima poznat i po tome što je preko okupiranog teritorija u Žepu nosio pomoć i novac koji je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović slao za vojničke plaće, te njegove povjerljive dokumente.
Za vrijeme agresije na BiH obišao je brojna ratišta, a njegovih podviga sjećaju se mnogi. Ratovao je rame uz rame s Avdom Palićem. U vrijeme posjete ekipe „Dnevnog avaza“ zatekli smo ga kako s ocem radi oko kuće. Kao pravi patriota u rat je ušao sa 26 godina, ali o svom herojstvu i ratnim podvizima ne želi pričati. Ranjen je tri puta 1993. godine i dva puta 1995. godine. Preživio je pad helikoptera 7. maja 1995. godine kod Banovića s još devet ljudi, dok je 12 osoba izgubilo život.
- Evo vidite kako živim. Kuća je bila spaljena do temelja, a novu sam napravio od nadnica radeći po Sarajevu. Vratili smo se u Mrči još 2001. godine. Prvo smo otac i ja živjeli u šatoru. Vlasti mi nikad nisu dale ništa, uvijek pronađu način da me izvaraju – kaže Krluč.
Nemaju stoke
S ponosom se sjeća vremena kada je država njega trebala, uzimala njegov život i vrijeme. Ali, ni sada, kada je ostavljen i zaboravljen od generala i predsjednika, ne žali se previše. Od svojih žuljevitih ruku je živio uvijek i u njih se uzda. I u Božiju pomoć.
- Sad radim za nadnicu kada me neko pozove. Nešto malo zaradim od prodaje sijena, koje kosim ručno, jer nemam kosilicu. Imamo i štalu u kojoj nema stoke. Valjala bi mi i krava, da imamo od čega živjeti – priča Numo.
Numo s ocem Suljom: Zabravljen od svih
Njegov otac Suljo opet pokazuje više gorčine i bijesa. Ipak je on imao sina koji je glavu nosio u torbi.
- Jedino što su mi nudili jeste da idem na Ćabu. Neću ni od čijih para da putujem. Mi smo navikli živjeti od svog rada. Samo nek' nam to omoguće i lahko ćemo za Ćabu – kaže Suljo Krluč.
Otac Suljo ogorčen na Bakira
Suljo Krluč, sjećajući se podviga svog sina, otvorio je dušu. Kaže da mu najviše smetaju ratni profiteri.
- Rahmetli Aliju poštujem i u grobu, ali njegovog sina Bakira nikako. Mom sinu su obećali normalan život, a vidite kako živimo. Nemamo ni kokoške ispred kuće. Bakir je izdao i uništio borce, neka se stidi svojih djela. Mogao je pomoći borcima, dati zaslužnima komad zemlje da naprave kuće, ali nije. Zato je sebe smirio. Nas nikad niko od ovih političara nije obišao, ali mislim da ima dobrih ljudi koji bi nam mogli pomoći – kaže dedo Suljo.
Jedina mu je želja, kako nam je kazao dok smo s njim razgovarali u tihom i u proljeće prelijepom predjelu, da ima kravu i kosilicu.
Pet puta ranjavan
Krluč je mnogima poznat i po tome što je preko okupiranog teritorija u Žepu nosio pomoć i novac koji je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović slao za vojničke plaće, te njegove povjerljive dokumente.
Za vrijeme agresije na BiH obišao je brojna ratišta, a njegovih podviga sjećaju se mnogi. Ratovao je rame uz rame s Avdom Palićem. U vrijeme posjete ekipe „Dnevnog avaza“ zatekli smo ga kako s ocem radi oko kuće. Kao pravi patriota u rat je ušao sa 26 godina, ali o svom herojstvu i ratnim podvizima ne želi pričati. Ranjen je tri puta 1993. godine i dva puta 1995. godine. Preživio je pad helikoptera 7. maja 1995. godine kod Banovića s još devet ljudi, dok je 12 osoba izgubilo život.
- Evo vidite kako živim. Kuća je bila spaljena do temelja, a novu sam napravio od nadnica radeći po Sarajevu. Vratili smo se u Mrči još 2001. godine. Prvo smo otac i ja živjeli u šatoru. Vlasti mi nikad nisu dale ništa, uvijek pronađu način da me izvaraju – kaže Krluč.
Nemaju stoke
S ponosom se sjeća vremena kada je država njega trebala, uzimala njegov život i vrijeme. Ali, ni sada, kada je ostavljen i zaboravljen od generala i predsjednika, ne žali se previše. Od svojih žuljevitih ruku je živio uvijek i u njih se uzda. I u Božiju pomoć.
- Sad radim za nadnicu kada me neko pozove. Nešto malo zaradim od prodaje sijena, koje kosim ručno, jer nemam kosilicu. Imamo i štalu u kojoj nema stoke. Valjala bi mi i krava, da imamo od čega živjeti – priča Numo.
Numo s ocem Suljom: Zabravljen od svih
Njegov otac Suljo opet pokazuje više gorčine i bijesa. Ipak je on imao sina koji je glavu nosio u torbi.
- Jedino što su mi nudili jeste da idem na Ćabu. Neću ni od čijih para da putujem. Mi smo navikli živjeti od svog rada. Samo nek' nam to omoguće i lahko ćemo za Ćabu – kaže Suljo Krluč.
Otac Suljo ogorčen na Bakira
Suljo Krluč, sjećajući se podviga svog sina, otvorio je dušu. Kaže da mu najviše smetaju ratni profiteri.
- Rahmetli Aliju poštujem i u grobu, ali njegovog sina Bakira nikako. Mom sinu su obećali normalan život, a vidite kako živimo. Nemamo ni kokoške ispred kuće. Bakir je izdao i uništio borce, neka se stidi svojih djela. Mogao je pomoći borcima, dati zaslužnima komad zemlje da naprave kuće, ali nije. Zato je sebe smirio. Nas nikad niko od ovih političara nije obišao, ali mislim da ima dobrih ljudi koji bi nam mogli pomoći – kaže dedo Suljo.
