Ćirilica je hrvatsko pismo - poslednja je u nizu sumanutih tvrdnji iz Zagreba. Naime, međunarodni naučni skup "Hrvatska ćirilična bašština", povodom 500. godiššnjice šštampanja knige "Dubrovački ćirilski molitvenik", počeo je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umetnosti (HAZU).
Na skupu će izlaganja imati 25 stručnjaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dok stručnjake za ćirilično pismo iz Srbije očigledno niko nije ni zvao.
Predsednik HAZU akademik Zvonko Kusić naveo je u pozdravnom govoru da je hrvatska ćirilična bašština "svesno ili podsvesno bila potiskivana", dok je akademik Stjepan Damjanović ukazao da je od od 11. do 18. veka na velikim delovima hrvatske teritorije stanovnišštvo svoje kulturne potrebe izražžavalo i ćirilicom, naravno bez objaššnjenja da li su Srbi bili pomenuto "stanovnišštvo".
- Već na srednjovekovnim kamenim spomenicima i to na krajnjem hrvatskom severozapadu nije redak slučaj da se meššaju glagoljica i ćirilica - rekao je Damjanović i dodao kako posle takvih slede i epigrafi na kojima se nalaze samo ćirilična slova.
Akademik Anica Nazor je ukazala da se u predgovoru "Molitvenika", u izdanju Srpske kraljevske akademije iz 1938. godine ova knjiga svrstava u srpsku tradiciju, ali da se ipak ističe "da je Molitvenik" napisan zapadnom ćirilicom, koju su redovno upotrebljavali katolici i muslimani".
