Pobjeda
koja se pamti
“PEGLANJE” NORVAŽANA – CRNA GORA NAJBOLJA KADA SE NAJMANJE OČEKIVALO
Podgorica - Zamislite Brazil bez Kake, Robinja i Ronaldinja, Argentinu bez Mesija i Rikelmea, Liverpul bez Toresa i Džerarda... Ili, još bolje, Bugarsku bez Berbatova i Petrova, Irsku bez Robija Kina, Dafa, Finana...
Crna Gora nema “100 igrača” kao Liverpul, Crna Gora nije ni Brazil ni Argentina. Crna Gora je jaka (nadamo se) kao Bugarska i Republika Irska, dva protivnika u kvalifikacionoj grupi. Crna Gora je jača od Norveške. Crna Gora je, iznad svega – balkanska selekcija sa srcem, reprezentacija koja će svaku utakmicu u kvalifikacijama igrati kao da je posljednja. I to je najbolja stvar koju je selektor Zoran Filipović vidio u trećoj, najubjedljivijoj i najslađoj pobjedi u jednogodišnjoj istoriji crnogorskog nacionalnog tima.
Norveški krah
Bez Mirka Vučinića, Simona Vukčevića i Stevana Jovetića, tri superstara (ili superstara u najavi), bez Pekovića, Purovića, Bataka, tri jaka igrača u svim linijama tima, Crna Gora je “opeglala” Norvešku, 27. selekciju na listi Fife, sve sa Riseom, Kerjuom, Pedersenom i Iversenom, sadašnjim ili bivšim zvijezdama Premijer lige. Podvig? Jeste, da je neko ponudio ovakav epilog prije početka utakmice, kada je vidio Crnu Goru bez pola tima. Nije, kada je prošlo 90 minuta u kojima su Bošković i društvo svu igru jake skandinavske selekcije sveli na dosadna ubacivanja Risea iz auta i skokove Džona Kerjua u šesnaestercu. A razliku u znanju vidio je svako...
Crna Gora je, jednostavno, sinoć pred devet hiljada navijača shvatila da nije inferiorna. Da ne smije da se osjeća inferiorno, ni protiv Italijana, Bugara, Iraca. Crna Gora nije samo Mirko Vučinić, Crna Gora je i Poleksić, Tanasijević, Burzanović, Bošković, Drinčić, Božović, Đalović... Crna Gora može da se prepoznaje po svim igračima koji su sinoć bili na terenu, koji dočekali svojih pet minuta slave.
Jednosmjerna ulica
“Ispravka” – Crna Gora je imala Simona Vukčevića, doduše samo pola sata, ali sasvim dovoljno da nakon njegove maestralne akcije, kada je Rise zaigrao “oro”, meč krene jednosmjernom ulicom. Bio je tu da pripomogne i Vukašin Poleksić, koji je stravičnom paradom odbranio šut Kerjua glavom u 20. minutu. Ok, Crna Gora je bila bolja, ali ko zna da li bi sve bilo tako sjano da je legendarni skandinavski napadač izjednačio na 1:1. Fudbal je to...
Euforija? Ne smije da je bude, jer će pad biti veći ako Crna Gora, sa Vučinićem, Jovetićem, i Vukčević, ne pobijedi Kazahstan u maju, u narednom meču pod Goricom. Teško izvodljivo, ali moguće. Fudbal je to...
Pogled u budućnost
Crna Gora, jednostavno, treba na najbolji način da iskoristi ovu pobjedu, drugu uzastopnu na međunarodnoj sceni, prvu na domaćem terenu od marta prošle godine. Put do stvaranja tima još je dugačak – zna to i selektor Zoran Filipović, koji neće dozvoliti let u oblake.
Pobjedu protiv Norveške treba da doživljavamo kao veliku, ali samo do kraja dana. Potom samo da je pamtimo i uzmemo iz nje najbolje stvari – srce, hrabrost, odvažnost i, iznad svega, samopuzdanje.
Sve ostalo Crna Gora ima. .MITROVIĆ
CRNA GORA – NORVEŠKA 3:1
Stadion pod Goricom. Gledalaca: 9.000. Sudija: Aleksandar Stavrev (Makedonija). Strijelci: Burzanović u 7, Bošković u 37. i Đalović u 60. minutu za Crnu Goru, Kerju u 72. minutu za Norvešku. Žuti kartoni: Jovanović, Novaković (Crna Gora), Hangeland, Iversen (Norveška). Crveni karton: Jovanović (Crna Gora) u 80. minutu.
Crna Gora: Poleksić 7,5, Pavićević 7, Pejović 7, Tanasijević 7, Jovanović 7,5, Drinčić 8, Bošković 8 (Novaković), Božović 7, Vukčević 7 (Bogavac 7) Burzanović 7,5 (Vujović), Đalović 7 (Lakić).
Norveška: Opdal 5, Storbek 5 (Hoiland 5,5), Reginiusen 5, Hangeland 5, Rise 5, Stromštad 5 (Helštad), Andresen 5 (Bake 5), Skjelbred 5, Soli 5 (Nevland), Kerju 6, Pedersen 5 (Iversen).
ha:
