Diskusije na "domaćem" jeziku

[Sonny]

Jebo ja mater svoju ako ovaj mujaga ima veze s vezom, piše tek toliko da nešto piše, a mozak poslo na ispašu.

hhhahahahahahahahah

 

[Dr.Vukadin]

Hmmm,
tema je nešto stala, ostalo ćutanje...

Još je početak mjeseca, plate su tu i ima se šta trošiti

 

[Čelebić Habiba]

Ja potrosim skoro sve do 15-tog. i onda razvlacim do 30-tog

 

[KOMA]

dobra si, ja vec od 3. razvlacim

 

[Dr.Vukadin]

Đe je tamni vilajet?

Nikada niko na svijetu nije
Nikoga zajebo ko svoj svog

Do juče smo bili što danas nećemo
A nismo postali ništa drugo

Preziru nas braća-preziru stranci
A mi se branimo mržnjom i ponosom

Stid nas je pogledat unazad
A nemamo kuda naprijed

Prosto

Kao rukavac što ga je bujica
Odvojila od majke rijeke
Pa sada nema ni toka ni ušća
Mali za jezero-velik da presahne

Nesreća je što smo zavoljeli ovu mrtvaju I ne možemo iz nje.

A sve se plaća pa i ova ljubav.

Ja sam tamni vilajet

 

[Dolls]

Đe je tamni vilajet?

Nikada niko na svijetu nije
Nikoga zajebo ko svoj svog

Do juče smo bili što danas nećemo
A nismo postali ništa drugo

Preziru nas braća-preziru stranci
A mi se branimo mržnjom i ponosom

Stid nas je pogledat unazad
A nemamo kuda naprijed

Prosto

Kao rukavac što ga je bujica
Odvojila od majke rijeke
Pa sada nema ni toka ni ušća
Mali za jezero-velik da presahne

Nesreća je što smo zavoljeli ovu mrtvaju I ne možemo iz nje.

A sve se plaća pa i ova ljubav.

Ja sam tamni vilajet

:kneif:

Um diese Inhalte anzuzeigen, benötigen wir die Zustimmung zum Setzen von Drittanbieter-Cookies.
Für weitere Informationen siehe die Seite Verwendung von Cookies.

Drittanbieter-Cookies akzeptieren

 

[Dr.Vukadin]

Bravo !!!

- - - Aktualisiert - - -

Bravo !!!

 

[daleko]

[TD="align: center"][/TD]

Moja je soba tako jadno mala
Ja ne bih u njoj izdrzati mog'o.
Da mi oci ne sanjaju budne
Al' ne ropcem, sudbini velim: hvala;
Sto mojoj bijedi cudan sjaj je dala,
I moje patnje nisu uzaludne.

Danas sam opet ruco samo caj
Al' vlazna blagost sja u mome oku.
Ja opet mislim na svoj rodni kraj
I ceznja preobrazava mi javu:
Sa Quaija mjesto Seine cujem Savu
I Tuskanac mi sumi iz aleja.

Na domovini dvostruka je sjena:
Baca je Pesta, baca je Bec.
Ona je sva u crno zavijena
Ne cuje, majko, niko tvoju rijec!
Sumori, dise more, tece Drava,
A izmedju njih jedna zemlja spava.

Pod vedrim nebom slobodnog Pariza
Koliko puta tuga me je srela
U vrevi Etoillea, Saint-Michelea!
O Boze, tu treba biti jak.
U tome svjetlu jos me vise boli
Rodene moje grude gusti mrak.

Udisem Pariz, smjelim bijegom spasih
Slobodnu dusu, ali ja sam sin,
A mojoj majci sve su sjede vlasi.
Ja zene nemam, a ni druga nemam.
Sto jos imadoh? Samo jezik svoj
U koji zivot svoga srca spremam.
Udisem Pariz, smjelim bijegom spasih
Slobodnu dusu, ali ja sam sin,
A mojoj majci sve su sjede vlasi.
Ja zene nemam, a ni druga nemam.
Sto jos imadoh? Samo jezik svoj
U koji zivot svoga srca spremam.

Zanosi, misli, ritmovi i rime!
Ja bezimen u bezimenu mnostvu
Daleko negdje sebi sticem ime
I muku mucim samca-dezertera,
Sto zabranjenu domovinu sanja
Na hartiji, u potezima pera.

Pero, ta mala, ta obicna stvar
A kako ziva, kako puna snage.
Kad iz njeg' tece novih rijeci car
Omamljuje me kao govor drage.
Sva utjeha je u tom malom peru:
I sja i grije i vraca mi vjeru.

O Hrvatska, o moja domovino,
Ti moja majko, ti moja davnino
Ti porobljeni, oteti mi kraju!
Gle, jadni dezerter ti daje dar,
Bogatiji no kraljevi ga daju
I sav je ljubav, pobuna i zar.

Ja skoro prosjak duh slobode sirim
Pa i nem'o na svom grobu svijecu
Ja necu, necu da se smirim.
K'o svjezi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duse lijene,
Na otpor trubim, ja trubac sa Seine!
Sto mi je placa? Mrznja gmizavaca
Sto svoje blato lijepe o moj glas
Al' ja pred licem doma stojim vedar
Za hljeb slobode prilazem svoj klas.
Zar nije zlatan i bogat i jedar...
Zar nije zlatan i bogat i jedar...

 

[Čelebić Habiba]

Rodih se među mrtvima
Život od početka bijaše,samo pusto sjećanje
Koje,kroz puste snove,izgubljenu pjesmu pjeva
I raznosi nad ovim slijepim svijetom
Poput mjeseca ulazim u noć
Hodam tajnovitim putem,ne znajuć`kuda idem
Pitajući se,kada će ta osuđena Smrt doć`
Dok se sjećanja gomilaju,svijet svoje oči zatvara
Srce polagano izgara kao osamljena ptica
Krv hladnoćom ispunjava moje toplo tijelo
Dok tama u tišini gradi,most sa tisuću lica
Ovog pokvarenog svijeta,koji se zatvorio
Ja sam sada mrtav i predan zemlji grobova
Zaboravljen u beskrajnoj ljepoti samoće
Daleko od ovog svijeta,punog robova
U kojem ću biti samo tamna uspomena,na nekad živo biće…




*nepoznat autor

 

[Dr.Vukadin]

KRVAVA BAJKA

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
Na brdovitom Balkanu,
Umrla je mučeničkom smrću
Četa đaka
U jednom danu.

Iste su godine
Svi bili rođeni,
Isto su im tekli školski dani,
Na iste svečanosti
Zajedno su vođeni,
Od istih bolesti svi pelcovani,
I svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
Na brdovitom Balkanu,
Umrla je mučeničkom smrću
Četa đaka
U jednom danu.

A pedeset i pet minuti
Pre smrtnog trena
Sedela je u đačkoj klupi
Četa malena
I iste zadatke teške
Rešavala:koliko može
Putnik ako ide peške...
I tako redom.

Misli su im bile pune
Istih brojki,
I po sveskama u školskoj torbi
Besmislenih ležalo bezbroj
Petica i dvojki.
Pregršt istih snova
I istih tajni
Rodoljubivih i ljubavnih
Stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
Da će dugo,
Da će vrlo dugo,
Trčati ispod svoda plava
Dok sve zadatke na svetu
Ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
Na brdovitom Balkanu
Umrla je mučeničkom smrću
Četa đaka
U jednom danu.

Dečaka redovi celi
Uzeli se za ruke
I sa školskog zadnjeg časa
Na streljanje pošli mirno
Kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
Istog časa se uzneli
Do večnog boravišta.
​