Bilo je tada i hleba i kruha,
Slavio se Sava i Boško Buha,
Sedam ofanziva i sekretara,
Od Vardara pa do Triglava.
Domovino moja plava,
Ko pokošena mirišeš trava,
Na duši mi uspomena spava,
Veća od Save i Dunava.
I ako te baš neko pita,
Još se sećam druga Tita,
Mladih ruku što zemlju grade,
I pevaju „Hej haj brigade"...(1969)
I još stoje nasipi i šine,
putevi naše domovine,
Svi platani, lipe, ade,
Što stvoriše brigade mlade,
I od Skoplja pa do Splita,
svud brigade druga Tita,
zemlju grade, vedra lica,
Od Jesenica do Užica...(Brigadirima zauvek)
...Mangupi iz Zemuna i sa Krsta,
Leviske prve , cipele iz Trsta,
Na traci „Osmica" blista nova,
Juga beše zemlja graditelja snova.
I kad je radio tiho svirao,
Tebe sam, baš,zauvek birao,
I dok je radio pomalo šuštao,
Pesmu je našu lagano puštao,
To je bila tako divna stvar,
Danas,samo, video kills a radio star...(I kad je radio tiho svirao)
Beše novih fabrika strojeva i tvornica,
Dovoljno love i opuštenih lica,
Išlo se na uranke i Jadransko more,
Vremena na pretek, za dva života fore.
Mislim ponekad na godine šezdesete,
pionirske marame i majske štafete,
Mislim ponekad na godine šezdesete,lake,
Vidim brigadire, sjajne petokrake,
I Kada pomislim na ta mlada, draga, leta,
U meni kao morska plima, raste neka seta....(Mislim ponekad na godine šezdesete)
Domovino moja,Jugo,Jugoslavijo,
Davno sam ja tebe, u srce svoje stavio,
I kad dodju tuga, oluja i neka tmina,
Ostaješ u meni uvek moja domovina.
Domovina moja,Jugo,Jugoslavijo,
Dobri Bog za sebe,tebe jeste pravio,
Moje misli i danas jesu samo s tobom,
Uvek slobodna,ponosna i nikad robom.
Moja Jugoslavijo.
Ono što smo zvali, domovina,
Bilo je Kozara i Konjuh planina,
Ono što je bila rodna gruda naša,
Bilo je od Jadrana do bačkih salaša.
Za nas decu sedu, iz pedesetpete,
Otadžbina, behu partizanske čete,
Mali kuriri, jači od smrti i metka,
Sedma ofanziva i reka Sutjeska....(Ono što smo zvali domovina)
Tvoja zemlje je bila nekad dragi sine,
Tamo gde modro more ljubi planine,
I gde su ginuli i kuriri i komandiri,
I iz ničega novu zemlju pravili brigadiri
I veruj mi sine da nigde nema takvog neba,
Niti slađeg, sa sedam kora,vrućeg hleba,
Niti sreće veće, niti još manje tuge,
Od onih koji se sećaju stare ,dobre Juge.
Kad odrasteš jednom dragi sine,
Nemoj da se stidiš naše domovine,
I ako te neko ikada išta pita,
Reci to je bila zemlja druga Tita.
I u svom srcu ponesi za život celi,
Borove Triglava i njegov sneg beli,
I vetar sa Vardara koji uvek duva,
Da te brani, da te sine večno čuva....(Kad odrasteš jednom dragi sine)
Mirko i Slavko, drugovi do groba,
Ponos Jugoslavije, herojskog doba,
Mirko i Slavko, deca partizani,
U sećanju našem uvek nasmejani.
Mirko i Slavko, taj miris detinjstva,
Titove zemlje, bratstva i jedinstva,
Mirko i Slavko, hrabri dečaci,
Mladosti naše najdraži junaci...(Mirko i Slavko)
Jednom jesmo, mlada mesečina bili,
U džepu osmehe sa pljugama nosili,
Branili Aljendea i Agostina Neta, Deca socijalizma, nada celog sveta.....(Jednom)
Ne vide se više vatre noćne,
Ni njihove ruke moćne,
Samo grad u zori blista,
Ko planinska reka čista.
I kad peva druga četa,
Ko da peva pola sveta,
Drug do druga,cela četa,
Jednog davnog toplog leta.
I kad peva druga četa,
U svakom oku stoji seta,
Al tu nema, nema suza,
Samo kapi znoja s bluza...( Idok peva druga četa)
Samo tebi za ljubav druže kapetane,
Vod još jednom će u stroj da mirno stane,
I da peva pesme mladih partizana,
U čast tvoju, mladosti i vojničkih dana...(Samo tebi za ljubav druže kapetane)
I zbog njega ja sad pišem stihove ove,
Da zapamtim i sačuvam njegove snove,
Bez slobode, čovek stvarno nije ništa,
Govorio je, pričao je, deda moj,
komunista.
I zbog njega ja sad pevam male reči ove,
Da zapamtim i sačuvam njegove snove...(Deda moj komunista)
Slike Marksa,Engelsa i Lenjina,
Titova zemlja i naša domovina,
Partizanske pesme i harmonike,
Sećanje na SFRJ, za početnike.
Te davne godine, za Prvi maj,
Laste su već stigle u naš kraj,
U reverima su bili karanfili crveni,
Pesme su pevali Pioniri maleni.
Za Prvi maj te godine daleke,
Na Paradi kolone ljudi kao reke,
Prošla je garda i tenkovska četa,
A nama je bilo tada dvadeset leta.
Slike Marksa,Engelsa i Lenjina,
Titova zemlja i naša domovina,
Partizanske pesme i harmonike,
Sećanje na SFRJ, za početnike.
Te davne godine, za Prvi maj,
Laste su već stigle u naš kraj,
U reverima su bili karanfili crveni,
Pesme su pevali Pioniri maleni.
Za Prvi maj te godine daleke,
Na Paradi kolone ljudi kao reke,
Prošla je garda i tenkovska četa,
A nama je bilo tada dvadeset leta...(Za Prvi maj)
I danas bi rekli,mi,Jugosloveni,
Bio si Čovek,baš brat rodjeni,
U nama još sijaš kao petokraka,
Neka ti naša ljubav,uvek bude jaka..