Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Franzosen haben ihren Atommüll in Bosnien abgelagert

Mastakilla

Gesperrt
EKSKLUZIVNO Jablaničko, Ramsko i Buško jezero nakon rata postali tajna odlagališta U hercegovačka jezera SFOR bacao opasan otpad Autor Valentina Rupčić, 
Velimir Begić, Frano Matić
spacer.gif
spacer.gif
spacer.gif
SFOR_311.jpg




Jedna od najbolje čuvanih tajni oko odlaganja radioaktivnog otpada konačno je izašla na vidjelo. Radioaktivni materijali razasuti su diljem BiH.

Od radioaktivne boje, koja je godinama prije rata bila smještena u zgradi sadašnjeg Parlamenta BiH, do radioaktivnih lokacija u Han Pijesku i Hadžićima koje su posljedica bombi s osiromašenim uranom koje je bacao NATO, do pojedinačnih lokacija otkrivenih sasvim slučajno u Zenici i drugim mjestima. No postoje veći incidenti.

Francuski “izvoz”
Po potpisivanju Daytonskog sporazuma Hercegovina je potpala u sektor multinacionalne divizije jugoistok pod zapovjedništvom francuske vojske. Francuska je imala problema s odlaganjem velikih količina radioaktivnog otpada koji svake godine proizvodi i inače je poznata kao zemlja koja je spremna “na crno” odložiti radioaktivni otpad. Mediji su više puta pisali i upozoravali o ovom problemu.

Poznat je dugogodišnji spor između Španjolske i Francuske zbog francuskog odlaganja radioaktivnog otpada u pećine ispod Pirineja čiji je ulaz na francuskoj strani, a koje duboko ulaze ispod španjolskog područja. U francuskoj vojsci postoji i specijalna postrojba za odlaganje i rukovanje radioaktivnim otpadom, koju isključivo čine Maori podrijetlom iz Francuske Polinezije i Novog Zelanda.

Od dolaska IFOR-a u BiH pa idućih nekoliko godina specijalna postrojba sastavljena od Maora bila je aktivna na području Hercegovine. Kako nam je detaljno opisao jedan bivši pripadnik SIS-a (Sigurnosno-informativna služba), a kasnije FOSS-a (Federalne obavještajne službe sigurnosti), radilo se o velikoj operaciji tajnog odlaganja radioaktivnog otpada u hercegovačka jezera.

Obavještajne službe otkrile su ovu operaciju, ali je na pokušaje pojedinih političara da se to spriječi međunarodna zajednica isto proglasila ilegalnim i protuzakonitim praćenjem IFOR-a, odnosno SFOR-a. No, kako nam opisuje ovaj bivši obavještajac, operacija je kontinuirano tekla na sljedeći način:

- Brodovi s radioaktivnim otpadom uplovljavali su u crnogorsku luku Bar gdje je teret pod maksimalnim i nevjerovatnim osiguranjem francuski kontingent vojnih snaga, bez ikakvih kontrola eskortirao do Stoca. U Stocu su kontejneri s otpadom zalivani betonom i više tona teški betonski blokovi prilagođeni su helikopterskom transportu, odnosno kačenjem za helikopterske sajle.

Meta su bila tri hercegovačka jezera - Buško, Ramsko i Jablaničko. U ta jezera su godinama francuski helikopteri IFOR-a i SFOR-a u noćnim satima nad najdubljim dijelovima jezera bacali velike betonske blokove s radioaktivnim otpadom, stotine blokova. O tome svjedoče i stanovnici koji žive u neposrednoj blizini jezera koje su noćima budili helikopteri u niskim preletima s okačenim teretom.

Birane duboke jame
Odlično izabrana mjesta s velikim dubinama, neposjedovanje adekvatne opreme, poratno stanje, u ratu porušena i prognana mjesta, nezainteresiranost i strah domaćih vlasti od međunarodnih posljedica doveli su do toga da u ova tri hercegovačka jezera leži smrtonosni otpad. Kako je strah opravdan, govore nam i ribiči koji, kako su izjavili, znaju ove priče i izbjegavaju ići u ribolov na ova tri jezera.

Priča o radioaktivnom materijalu u BiH smatra se svojevrsnom “državnom tajnom”. Pojedinci poput ovoga bivšeg obavještajca pokušali su na ovakav način upozoriti na postojanje ovog problema, no sve je završavalo zataškavanjem. Stotine tona streljiva s osiromašenim uranom i sada su ukopane u zemlju u BiH, što su međunarodne agencije i potvrdile. Posljedice odlaganja opasnih materijala nikada se u BiH nisu ozbiljnije
istraživale.


Kurze Zusammenfassung:

Die Franzosen haben ihren Atommüll klammheimlich in BiH, vorallem in den Flüssen und Seen, abgelagert, als sie dort als Hilfstruppe der SFOR im Einseitz waren. Proteste wurden einfach ignoriert und jahrelang verschwiegen. Nun ist die ganze Sache aufgeflogen
 
Verdammte Idioten. Hoffentlich kriegen die Dörfer und Städte im Umkreis der Radioaktivität eine Entschädigung.
 
quellen?

unsere zeitungen unten labern viel wenn der alkohol in der redaktion immer schon morgens aus geht...
 
Habe nichts davon gehört. In den Ferien bade ich im Ramsko und Jablanicko jezero, bin auch nicht der einzige. :help:
Glaube mal das meine Familie unten mich darüber benachrichtigt hätte, oder sie wissen selber nicht davon. :confused:
 
Hab grad bissle Nachgelesen, Coolin hat recht die Redakteure scheinen Alkoholiker zu sein.

Samostan Rama Šćit: Kome trebaju priče o jezerima zagađenim radioaktivnim otpadom? Četvrtak, 05 Veljača 2009
2999957810100260989S500x500Q85.jpg
Veliki naslov „Tajna odlagališta otpada – Ramsko, Jablaničko i Buško jezero nakon rata postali tajna odlagališta“ u Večernjem listu od srijede 4. 2. 2009. uznemirio je javnost a posebno stanovnike nastanjene u blizini spomenutih jezera.
Koliko su nam toliki nedobronamjerni „stranci“ zagadili ovu prelijepu zemlju od rata do sada na različite načine, od zavađenosti, droge, kriminala do radioaktivnog otpada to sigurno nikada nećemo zbrojiti.
Ali je sigurno da nijedan otpad i otrov nije ušao u ovu zemlju bez dobro plaćenih suradnika, stanovnika Bosne i Hercegovine, vrlo često „dobrih sinova“ svoga naroda, „zaštitnika“ nacije i vjere.

Kome treba priča u Večernjaku sa senzacionalnim naslovom o odlagalištima radioaktivnog smeća u Ramsko, Jablaničko i Buško jezero? Tekst su potpisali troje novinara. Cijela stranica u Večernjem listu ispričala je priču o odlaganju radioaktivnog otpada u ova tri jezera a da se nigdje nije spomenulo niti jedno jedino ime onoga tko je dao informaciju o otpadu, tko je dao nalog za ovu radnju i tko je odlagao otpad i kada se to dogodilo? U tekstu priče čak stoji napisano: „Sada su ti objekti prazni i razrušeni, a u Stocu se i sada mogu čuti priče i sumnje da je tu odložen sumnjivi, pa čak i radioaktivni otpad dovezen iz Crne Gore.“ Pa zar jedan tekst o sumnjama i pričama može dobiti toliko prostora i tako senzacionalni naslov u najčitanijoj novini kod Hrvata u BiH?
2999957810100260989S500x500Q85.jpg
Nemojte pomisliti da bih želio braniti međunarodne trovače Bosne i Hercegovine! Želio bih braniti status ovih prelijepih jezera i stanovnika koji žive uokolo. Za sumnju u navode novinskog članka imam više argumenata koje ću izraziti pitanjima:
1. Ako se radi o sumnjama, a posrijedi su sumnje sve dok se ne dokažu, zašto se spominju samo Ramsko, Jablaničko i Buško jezero? Što je s ostalim jezerima u slivu rijeke Neretve ili nekim drugim jezerima u BiH?
2. Zašto se izišlo s ovom pričom u vrijeme kada se lokalne zajednice u okruženju sva tri jezera bore za svoj status: Ramljaci su pokrenuli Peticiju za ekološku i turističku kotu Ramskog jezera od čega se neće odustati; Kota Jablaničkog jezera se održava ali je potrebno učvrstiti u pravnim okvirima; Općina Tomislavgrad u zadnje vrijeme bori se za pravo na obeštećenje od vlasnika hidroelektrane na Buškom jezeru.
K tome općine Prozor-Rama, Jablanica, Konjic i Jajce započele su ozbiljnu akciju oko dobivanja najmanje udvostručenog obeštećenja od postojećeg, od vlasnika hidroelektrana.
3. Čemu priča o „velikim dubinama i neposjedovanju adekvatne opreme“ zbog čega je nemoguće istražiti dno jezera? Više puta do sada ronioci su tragali za utopljenicima i po nekoliko dana, nekoliko dana snimali podvodne kadrove za film „Potopljeni zavičaj“ i nikada nitko nije primijetio nešto posebno što bi navodilo na ovakve sumnje. Istinsko zalaganje za zaštitu okoliša zahtijeva napor. Uz određeni napor i iskrenu želju za otklanjanjem sumnje ekonomski dobrostojećim institucijama koje dobro žive od te vode nije problem angažirati profesionalne osobe koje bi pregledale dno ovih jezera.
U vremenima kada lokalna zajednica s velikim naporom radi na zaštiti sredine u kojoj živi za očekivati su razni pokušaji umanjivanja vrijednosti ekološke i turističke kote jezera, sve dotle da se proglasi vodom zagađenom koja ne bi bila nizašto drugo korisna nego za proizvodnju električne energije. Znam da je velik ulog u pitanju. Ali, u vremenima kada se osjeća nagli porast broja posjetitelja na ovim jezerima, od školske djece do veslačkih klubova i drugih institucija i pojedinaca, nije nam prijatelj onaj tko nas na ovaj način „brani“. Ako se do sada nikada nije pojavilo senzacionalno pitanje na naslovnici Večernjeg lista odgovornima za poluprazna jezera, nego se uvijek krivilo Boga koji ne da više vode negoli se može unovčiti, onda se s pravom sumnja u ovakvu „brigu“ za naša jezera.
Lakše je i mnogo jeftinije naručiti montiranu priču o radioaktivnom otpadu, negoli ići u ozbiljne dogovore o ekološkoj i turističkoj koti jezera i o realnijoj cijeni obeštećenja.
 
Zurück
Oben