Der Unterschied besteht darin das die araber keinen bezug zu bih haben, das heisst sie sind in das land gekommen um zu töten und nichts anderes.
2 habe ich gesagt das was da passiert ist einfach feige und grausam ist auf wehrlose menschen zu schiesse und es dafür keine endschuldigung gibt(Zivilisten)
ZA SVAKOG RUSA UBIJANO PO 20 BOSNJAKA
Andrej Sarov, novinar iz Rusije, u svojoj novoj knjizi prvi ozbiljno tretira sudjelovanje ruskih dobrovoljaca u agresiji na Bosnu i Hercegovinu
RUSKI PLACENICI I DOBROVOLJCI
Ruski dobrovoljci su, po pravilu, ratovali u jedinicama koje u sastavu nisu imale vise od 10 do 25 vojnika organiziranih po nacionalnom principu. Jedan od prvih i najpoznatijih odreda sacinjen od ruskih dobrovoljaca svakako je odred "Carski vukovi". Pojavili su se u Bosni krajem 1992. godine i ratovali su uglavnom na trebinjskom, visegradskom i sarajevskom ratistu.
Pise: Ezher Beganovic
Termin "strani dobrovoljci" je cesto upotrebljavan u nasoj svakodnevnici. U Dejtonskom mirovnom sporazumu ovaj termin je posebno tretiran. Medjutim, kad se danas spomene termin "strani dobrovoljci" uglavnom se misli na islamske dobrovoljce, i na tome se svi zaustavljaju. Niko ne razmislja, da ne kazemo govori, o ruskim, rumunskim ili, pak, grckim dobrovoljcima, koji su, pod izgovorom ocuvanja pravoslavlja, sudjelovali u zlocinu nad Bosnjacima. Jedan od prvih koji su ozbiljno tretirali tematiku stranih dobrovoljaca, odnosno ruskih dobrovoljaca u ratu u Bosni i Hercegovini jest Andrej Sarov, ruski novinar, koji je nedavno objavio knjigu "Nakon kisa", u kojoj se jedno poglavlje odnosi na sudjelovanje ruskih dobrovoljaca u redovima srpske vojske tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992.-1995. godine. Prema pisanju Andreja Sarova, broj ruskih dobrovoljaca i placenika u prvoj polovini 90-tih godina koji su ratovali na strani Srba u Hrvatskoj, odnosno takozvanoj Republici Srpskoj Krajini i Bosni i Hercegovini kretao se izmedju 2.000 i 3.000. Medju njima je bilo i zena (u ljeto 1993. godine u cetama medju ruskim dobrovoljcima kod Sarajeva ratovale su i dvije djevojke snajperisti).
"Na Balkan su doputovali razliciti ljudi sa raznih strana: Kozaci, bivsi "Afganci" i "Ceceni", nacionalpatrioti, bivsi pripadnici specijalnih jedinica ruske vojske. Najveci priliv ruskih dobrovoljaca u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zbio se u proljece i zimu 1993. godine, kad je iz Moskve, Sankt-Petersburga, Rostova na Donu, Saratova, Urala, regularno, preko Budimpeste i Temisvara, dolazilo na stotine dobrovoljaca.
Poginulo 300 Rusa
Valerij je, po vlastitom priznanju, malo znao o Srbima i o Slavenima uopce. Krenuo je u rat da zaradi. Valerij je otisao u Bosnu uz pomoc Narodno-socijalne partije (NSP) Sankt Petersburga. Lider NSP-a Jurij Belajev je, tokom 1992.-1993. godine, aktivno vrbovao i slao dobrovoljce u Bosnu. Vladimir Zirinovski, lider partije LDPR, takodjer je u nekoliko ruskih gradova (Novgorod, Ekaterinburg) uspostavio punktove za upis i organizirano slanje dobrovoljaca.
Finansiranje dolazenja ruskih dobrovoljaca na Balkan se odvijalo uglavnom putem panslavenski orijentiranih biznismena, zatim posredstvom jugoslavenskog poslanstva u Moskvi i srpskih vlasti u Beogradu.
Prema nekim procjenama, u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je poginulo 300 ruskih dobrovoljaca.
20 bosnjackih civila za jednoga "vuka"
Ruski dobrovoljci su, po pravilu, ratovali u jedinicama koje u sastavu nisu imale vise od 10 do 25 vojnika organiziranih po nacionalnom principu. Jedan od prvih i najpoznatijih odreda sacinjen od ruskih dobrovoljaca svakako je odred "Carski vukovi". Pojavili su se u Bosni krajem 1992. godine i ratovali su uglavnom na trebinjskom, visegradskom i sarajevskom ratistu.
Procijenivsi situaciju u Bosni, "Carski vukovi" su napisali pismo ruskom parlamentu: "Mi izjavljujemo da necemo pustiti oruzje iz ruku i bit cemo cuvari u Bosni do posljednjeg, protiv svih koji idu protiv pravoslav-lja, protiv svete Rusije, protiv Srbije".
Opisujuci "Carske vukove" Andrej Sarov je zapisao: "Tokom jedne bitke kod Visegrada je poginulo 25 ruskih dobrovoljaca. Potreseni pogibijom svojih drugova, 'Vukovi' su to skupo naplatili muslimanima. Za svakog ubijenog dobrovoljca ubili su po 20 muslimana".
"Opkolimo muslimane, oni opkole nas"
Andrej Sarov je u svojoj knjizi objavio nekoliko odlomaka iz pisama ruskih dobrovoljaca. Izdvojili smo detalje iz dnevnika Moskovljanina Konstatina Erskova, jednog od ruskih dobrovoljaca koji je ratovao u sastavu Gorazdanske brigade i koji je sudjelovao u bitkama u Stocu i Zaglavku.
Erskov je zapisao u svom dnevniku:
"Prva polovina marta 1993. godine... Nalazimo se na planini, snijeg je, prizor je prelijep. Operativna situacija se brzo mijenja. Mi opkolimo muslimane, oni opkole nas. Karakter vojnih djelovanja u Bosni je partizanski. Linije fronta nema, sve je pomijesano kao u naslagama.
Mart, proslo deset dana... Prvi nas ranjenik, Oleg, Kozak. Izvlacili smo ranjenike cijelu noc. April, 1993. godine… Na Stocu pogibose nasa djeca Popov i Safanov. To je bilo 13. aprila, a taj dan poginu i Kostja Bogoslavskij, u 21. godini. Tijela Popova i Safanova na Stocu su zarobili muslimani. Ranjen Paska Nulemetcik, Saska takodjer je ranjen, i to u glavu; nista ne vidi.
Sutradan smo sahranili Kostju Bogoslavskog. Odnijeli smo ga u crkvu u Visegrad. Poslije sam slusao muslimanski sarajevski radio kad su objavili saopcenje da su pobili 16 Kozaka i ranili ih dvadesetak…"
Ono sto je bitno, a sto novinar Andrej Sarov istice u svojoj knjizi, jest cinjenica da su u slanje ruskih dobrovoljaca na ratista Bosne i Hercegovine uveliko bili upetljani ruski politicari, politicke partije i Parlament. Iz knjige Andreja Sarova moze se zakljuciti da su ruskim vlastima poznata sva imena ruskih dobrovoljaca koji su sudjelovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Takvi dobrovoljci - za razliku od islamskih - nisu uznemiravani, protjerivani i na svakom koraku nazivani teroristima. Oni su se borili za ocuvanje pravoslavlja.
