L
Leila
Guest
ma bona jos postois, nije te nitko upucao:
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Hrvatsko Muslimanski i Bosansko Katolicki Heroji
- Ersteller KOMA
- Erstellt am
ma bona jos postois, nije te nitko upucao:
Mastakilla
Gesperrt
Eine Frage,
was sucht so ein Thread im PC- Bereich?
was sucht so ein Thread im PC- Bereich?
Pajpina
Top-Poster
YouTube - Daidža o muslimanskoj agresiji na HZ Herceg-Bosnu
Mate Šarlija Daidža
(Preusmjereno s Nijaz Batlak)Nijaz Batlak/Mate Šarlija
Biografske informacije
Datum rođenja 3. ožujka 1925.
Datum smrti 1. veljače 1999.
Nacionalnost Hrvat
Nadimak Daidža
Karijera
Godine u službi 1941. - 1945. (Ustaška vojnica)
1991. - 1992. (Hrvatska vojska)
Čin general-bojnik
Ratovi Drugi svjetski rat
Domovinski rat
Važnije bitke Bitka na Lijevče polju
Vojska Ustaška vojnica
Hrvatska vojska
Rod vojske pješaštvo
Jedinice Brzoleteća pukovnija "Kralj Tomislav"
Crvenkapice
Grob Nijaza Daidže Batlaka
Mate Šarlija zvani Daidža, rodno ime Nijaz Batlak (Zvekovica pored Cavtata, 3. ožujka 1925. - Zagreb, 1. veljače 1999.) bio je general u Hrvatskoj vojsci tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine.
Poznat je kao osoba koji nije mnogo govorio o svojoj prošlosti, a i o događajima u sadašnjici je davao zagonetne i tajanstvene izjave, tako da je njegova biografija rekonstruirana prema izjavama i spoznajama njegovih suvremenika i poznanika. Važio je kao iskrena osoba, što je zajedno sa njegovim djelima pridonijelu njegovom brzinskom stjecanju popularnosti kod šire javnosti još na početku Domovinskog rata.
Životopis [uredi]
Rodom je iz istočne Bosne. Rodio se kao Nijaz Batlak 3. ožujka 1925. u Zvekovici kraj Cavtata u Hrvatskoj. Otac Mehmed mu je bio član HSS-a i nadzornik pruge na sarajevskom Alipašinom mostu.
Nadimak Daidža dobio je po ujaku (daidža)[1] s kojim je provodio dječačke dane. Od 1941. do 1945., bio je pripadnik u vojnim formacijama NDH. Borio se kao zastavnik Ustaških jurišnika. S njima je sudjelovao u bitci na Lijevče polju, kada je uhićen. Pred njegovim očima partizani Srbi su mučili njegovog oca. Potkovali su ga i takvog ga bacili u jamu. Mladog Nijaza Batlaka su poslali u zatočeništvo u kakanjski rudnik koji je onda bio partizanski logor na zlu glasu. Biva zatvoren do 1956. godine u vojnom zatvoru u blizini Mostara.
O njegovom bijegu iz Jugoslavije, odlasku u Španjolsku gdje je završio vojnu akademiju, kao i emigrantskom životu u SAD-u se zna vrlo malo. Vjeruje se da je bio ratnim plaćenikom u Južnoj Americi i na Bliskom istoku. U Americi je upoznao kasnijeg hrvatskog predsjednika Tuđmana. O tome je govorio: "Pružali smo mu punu potporu i dali do znanja da cijelo iseljenisšvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga."
Prigodom posjete Alije Izetbegovića (predsjednika BiH u 1990-ih) Washingtonu '80-ih, Batlak je zajedno sa Kerimom Reisom je bio sudjelovao na skupu kojeg je Izetbegović imao sa tamošnjim Hrvatima, Jugoslavenima i muslimanima. Oboje su se tada oštro suprotstavili Izetbegovićevu konceptu stvaranja bošnjačke nacionalnosti. [1]
U Hrvatsku je došao 1991.. Dočekao ga je Gojko Šušak. U veljači iste godine je otišao u Sarajevo jer je želio organizirati obranu Sarajeva. Potom se pod lažnim identitetom ušao u Crnu Goru, odakle je snimao neprijateljske položaje i pregovarao s mjesnim Albancima u Baru i Ulcinju.
Nakon toga slijedi ratnički angažman u dubrovačkoj okolici i Čepikućama. Imenovan je prvim zapovjednikom južnog bojišta, a koncem listopada 1991. ga se promiče u čin brigadira HV-a.
Osnovao je dobrovoljačke pukovnije "Kralj Tomislav", kasnije preustrojenu u elitnu HVO-ovu postrojbu "Ludvig Pavlović", i "Crvenkapice", koja se kasnije preustrojila u elitnu HVO-vu postrojbu "Nahid Kulenović", čiji su bojovnici, njih 160, otvorili obruč oko Goražda i ušlo u taj grad. "Bojna Krajišnika" iz te pukovnije kasnije se pridružila obrani Bihaća.
Sredinom ožujka 1992. godine promaknut je u čin general-bojnika HV-a, u kojem je kasnije i umirovljen.
U svibnju 1992. je Mate Šarlija namjeravao sa svojim postrojbama preko Igmana deblokirati Sarajevo. Uvjeren u svoje profesionalno ratničko iskustvo i sposobnost svojih vojnika, jamčio je da će za dva dana razbiti obruč oko Sarajeva. Međutim, zapovjedništvo Armije BiH je zabranilo HVO-u prolaz kroz Konjic i time spriječilo Šarlijine namjere. Izlika zapovjedništvu Armije BiH za to je bila "da ih ustaše neće oslobađati". No, general Martin Špegelj je nakon rata u svojoj knjizi Sjećanja vojnika tvrdio da se dogodilo drugačije tj. da se zapravo Šarlijina nedisciplinirana postrojba raspala do Konjica a da se on morao vratiti na početni položaj sa šaćicom ljudi.
Šarlija je uskoro u Ljubuškom doživio prometnu nesreću iz koje je prošao sa ozljedama. Zbog toga je premješten u Zagreb u logistiku.
Nakon što je potpisan Washingtonski sporazum, vratio se u BiH, gdje je radio u diplomaciji. U Sarajevu je obnašao dužnost savjetnika za međunacionalne odnose u veleposlanstvu Republike Hrvatske.
Umirovljen je iza rata, 30. listopada 1996. godine. Umro je od teške bolesti 30. siječnja 1999.
Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj uz najviše vojne i državne počasti i uz nazočnost brojnih vojnih i političkih dužnosnika, kao što su hrv. veleposlanik u BiH Darinko Bago, general-pukovnika HV Ante Gotovine, zamjenika ministra obrane RH generala Krešimira Ćosića, savjetnika Predsjednika RH za unutarnju politiku Ivića Pašalića, predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost Ivana Jarnjaka i ostalih, a iz BiH general-pukovnika HVO-a Želje Šiljega, predsjednika HDZ BiH Ante Jelavića i inih. Od poznatih suboraca je bio Mirsad Bakšić. Izaslanik predsjednika RH je bio stožerni brigadir Živko Zrilić
Mate Šarlija Daidža
(Preusmjereno s Nijaz Batlak)Nijaz Batlak/Mate Šarlija
Biografske informacije
Datum rođenja 3. ožujka 1925.
Datum smrti 1. veljače 1999.
Nacionalnost Hrvat
Nadimak Daidža
Karijera
Godine u službi 1941. - 1945. (Ustaška vojnica)
1991. - 1992. (Hrvatska vojska)
Čin general-bojnik
Ratovi Drugi svjetski rat
Domovinski rat
Važnije bitke Bitka na Lijevče polju
Vojska Ustaška vojnica
Hrvatska vojska
Rod vojske pješaštvo
Jedinice Brzoleteća pukovnija "Kralj Tomislav"
Crvenkapice
Grob Nijaza Daidže Batlaka
Mate Šarlija zvani Daidža, rodno ime Nijaz Batlak (Zvekovica pored Cavtata, 3. ožujka 1925. - Zagreb, 1. veljače 1999.) bio je general u Hrvatskoj vojsci tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine.
Poznat je kao osoba koji nije mnogo govorio o svojoj prošlosti, a i o događajima u sadašnjici je davao zagonetne i tajanstvene izjave, tako da je njegova biografija rekonstruirana prema izjavama i spoznajama njegovih suvremenika i poznanika. Važio je kao iskrena osoba, što je zajedno sa njegovim djelima pridonijelu njegovom brzinskom stjecanju popularnosti kod šire javnosti još na početku Domovinskog rata.
Životopis [uredi]
Rodom je iz istočne Bosne. Rodio se kao Nijaz Batlak 3. ožujka 1925. u Zvekovici kraj Cavtata u Hrvatskoj. Otac Mehmed mu je bio član HSS-a i nadzornik pruge na sarajevskom Alipašinom mostu.
Nadimak Daidža dobio je po ujaku (daidža)[1] s kojim je provodio dječačke dane. Od 1941. do 1945., bio je pripadnik u vojnim formacijama NDH. Borio se kao zastavnik Ustaških jurišnika. S njima je sudjelovao u bitci na Lijevče polju, kada je uhićen. Pred njegovim očima partizani Srbi su mučili njegovog oca. Potkovali su ga i takvog ga bacili u jamu. Mladog Nijaza Batlaka su poslali u zatočeništvo u kakanjski rudnik koji je onda bio partizanski logor na zlu glasu. Biva zatvoren do 1956. godine u vojnom zatvoru u blizini Mostara.
O njegovom bijegu iz Jugoslavije, odlasku u Španjolsku gdje je završio vojnu akademiju, kao i emigrantskom životu u SAD-u se zna vrlo malo. Vjeruje se da je bio ratnim plaćenikom u Južnoj Americi i na Bliskom istoku. U Americi je upoznao kasnijeg hrvatskog predsjednika Tuđmana. O tome je govorio: "Pružali smo mu punu potporu i dali do znanja da cijelo iseljenisšvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga."
Prigodom posjete Alije Izetbegovića (predsjednika BiH u 1990-ih) Washingtonu '80-ih, Batlak je zajedno sa Kerimom Reisom je bio sudjelovao na skupu kojeg je Izetbegović imao sa tamošnjim Hrvatima, Jugoslavenima i muslimanima. Oboje su se tada oštro suprotstavili Izetbegovićevu konceptu stvaranja bošnjačke nacionalnosti. [1]
U Hrvatsku je došao 1991.. Dočekao ga je Gojko Šušak. U veljači iste godine je otišao u Sarajevo jer je želio organizirati obranu Sarajeva. Potom se pod lažnim identitetom ušao u Crnu Goru, odakle je snimao neprijateljske položaje i pregovarao s mjesnim Albancima u Baru i Ulcinju.
Nakon toga slijedi ratnički angažman u dubrovačkoj okolici i Čepikućama. Imenovan je prvim zapovjednikom južnog bojišta, a koncem listopada 1991. ga se promiče u čin brigadira HV-a.
Osnovao je dobrovoljačke pukovnije "Kralj Tomislav", kasnije preustrojenu u elitnu HVO-ovu postrojbu "Ludvig Pavlović", i "Crvenkapice", koja se kasnije preustrojila u elitnu HVO-vu postrojbu "Nahid Kulenović", čiji su bojovnici, njih 160, otvorili obruč oko Goražda i ušlo u taj grad. "Bojna Krajišnika" iz te pukovnije kasnije se pridružila obrani Bihaća.
Sredinom ožujka 1992. godine promaknut je u čin general-bojnika HV-a, u kojem je kasnije i umirovljen.
U svibnju 1992. je Mate Šarlija namjeravao sa svojim postrojbama preko Igmana deblokirati Sarajevo. Uvjeren u svoje profesionalno ratničko iskustvo i sposobnost svojih vojnika, jamčio je da će za dva dana razbiti obruč oko Sarajeva. Međutim, zapovjedništvo Armije BiH je zabranilo HVO-u prolaz kroz Konjic i time spriječilo Šarlijine namjere. Izlika zapovjedništvu Armije BiH za to je bila "da ih ustaše neće oslobađati". No, general Martin Špegelj je nakon rata u svojoj knjizi Sjećanja vojnika tvrdio da se dogodilo drugačije tj. da se zapravo Šarlijina nedisciplinirana postrojba raspala do Konjica a da se on morao vratiti na početni položaj sa šaćicom ljudi.
Šarlija je uskoro u Ljubuškom doživio prometnu nesreću iz koje je prošao sa ozljedama. Zbog toga je premješten u Zagreb u logistiku.
Nakon što je potpisan Washingtonski sporazum, vratio se u BiH, gdje je radio u diplomaciji. U Sarajevu je obnašao dužnost savjetnika za međunacionalne odnose u veleposlanstvu Republike Hrvatske.
Umirovljen je iza rata, 30. listopada 1996. godine. Umro je od teške bolesti 30. siječnja 1999.
Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj uz najviše vojne i državne počasti i uz nazočnost brojnih vojnih i političkih dužnosnika, kao što su hrv. veleposlanik u BiH Darinko Bago, general-pukovnika HV Ante Gotovine, zamjenika ministra obrane RH generala Krešimira Ćosića, savjetnika Predsjednika RH za unutarnju politiku Ivića Pašalića, predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost Ivana Jarnjaka i ostalih, a iz BiH general-pukovnika HVO-a Želje Šiljega, predsjednika HDZ BiH Ante Jelavića i inih. Od poznatih suboraca je bio Mirsad Bakšić. Izaslanik predsjednika RH je bio stožerni brigadir Živko Zrilić
M
McChevap
Guest
Muslimanska agresija?
YouTube - der kroatische Verrat
"Granica Srbije mora da bude Rijeka neretva!" hattet ihr ja mit Freund Karadzic abgemacht oder?
YouTube - Mostar: Hvo rusi Stari Most
Jebem ti ja tu tvoju agresiju cigane jedan.
YouTube - der kroatische Verrat
"Granica Srbije mora da bude Rijeka neretva!" hattet ihr ja mit Freund Karadzic abgemacht oder?
YouTube - Mostar: Hvo rusi Stari Most
Jebem ti ja tu tvoju agresiju cigane jedan.
Zuletzt bearbeitet:
M
McChevap
Guest
Ich habe nichts von Verrat gesagt
Der Youtube-Name des Videos ist nicht von mir!Nur laber nichts über Agression Junge!
Pajpina
Top-Poster
M
McChevap
Guest
Aber ich oder wie?
Pajpina
Top-Poster
wer hat denn geschrieben ihr habt das doch mit freund karadzic abgemacht ??
ich oder du ?
hab nur was von daidza gepostet