Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

ICTY - Der Prozess gegen Radovan Karadzic

Chef de Cuisine

Top-Poster
Im Prozess gegen den mutmasslichen Kriegsverbrecher Radovan Karadzic begann nach Abschluss der Beweisaufnahme der Anklage nun die Verteidigung von Radovan Karadzic. In der Eröffnung seiner Verteidigung vor einigen Tagen, forderte Karadzic eine Belohnung für seine Taten, da er ja stets nur den Frieden wollte.

Prozessverlauf, Zeugenaussagen und die an mancher Stelle durchaus interessante Darstellung der Sichtweise von Karadzic, sollen in diesem Thread dokumentiert und festgehalten werden.

Fangen wir an: Karadzic beruft ein Expertenteam ein um zu belegen, dass die Markale Granate von 1995 von bosniakischen Stellungen abgefeuert wurde. Einer der von ihm benannten Zeugen wird dabei ins Kreuzfeuer des ICTY-Klägers genommen. Interessant ab Minute 2:00

[video]http://www.sense-agency.com/tv_tribunal.27.html?vid=582[/video]
 
[h=1]Svedok: Nismo gađali unutrašnjost grada[/h]
Nikada mi nije bilo naređeno da gađam civilne ciljeve, svedočio je bivši artiljerac VRS Savo Simić na suđenju Radovanu Karadžiću. Nikada nisam dejstvovao po unutrašnjosti grada, osim po vatrenim položajima koje su muslimanske snage vešto smeštale uz objekte koji bi trebalo da budu zaštićeni, kaže svedok.

Artiljerijski oficir Vojske RS Savo Simić svedočio je na suđenju Radovanu Karadžiću da nikada nije gađao civilne ciljeve u Sarajevu. Simić tvrdi da mu to nije bilo naređeno i da je samo odgovarao na vatru muslimanskih snaga iz tog grada.

Simić je bio kapetan prve klase i načelnik artiljerije u Prvoj sarajevskoj brigadi VRS. Ponovio je iskaz ranijih svedoka Karadžićeve odbrane da je cilj te vojske oko Sarajeva bio da spreči proboj muslimanskih snaga iz grada i zaštiti okolna srpska naselja.
Svedok je ocenio da nije bilo moguće pojedinačnom minobacačkom granatom pogoditi pijacu Markale u dva incidenta u kojima su 1994. i 1995. godine poginule i ranjene desetine građana.
"Ja nikada nisam dejstvovao po unutrašnjosti grada, osim po vatrenim položajima koje su muslimanske snage vešto smeštale uz objekte koji bi trebalo da budu zaštićeni... Uzvraćali smo na njihovu vatru samo u slučaju krajnje nužde", izjavio je Simić.
Nadređeni su često zabranjivali da se otvara vatra, da ne bi bili pogođeni civili, tvrdi Simić.
Svedok je rekao i da je, pri uzvraćanju vatre, "vodio računa da se civilne žrtve koje su zaista neminovne, svedu na minimum".
Dok ga je unakrsno ispitivao tužilac Alan Tiger, Simić je rekao da je njegova jedinica gađala tačno određene ciljeve, a ne čitava gradska područja.
Na sugestiju tužioca da bi gađanje čitavih četvrti bilo nezakonito, svedok je odgovorio da za takvo naređenje nije ni čuo.
"Ja bih smatrao da je to nezakonito - da otvaram vatru po gradu bez ikakvog cilja. Nikada nisam to radio", posvedočio je Simić.
Pri tom iskazu ostao je i pošto mu je tužilac Tiger predočio upozorenje komandanta VRS Ratka Mladića s kraja maja 1992. "da će uzvratiti po Sarajevu" i da će se "Sarajevo tresti", ako iz grada bude ispaljen i jedan metak.
Tužilac Tiger je svedoku pokazao prepis Mladićevog razgovora sa potčinjenim iz tog vremena u kojem naređuje artiljeriji da tuče sarajevska naselja Velušići i Pofalići jer "tamo nema mnogo srpskog življa", kao i druge četvrti, da bi se onima koji su se tamo zatekli razvukla pamet" i onemogućilo da spavaju.
Ponovivši da takvo naređenje nikada nije dobio, Simić je pretpostavio da je "verovatno tako naređeno" u odgovoru na veliku ofanzivu ABiH iz grada, u kojoj su srpske oblasti bile na meti "kanonada".
"Sigurno je da su stradali i objekti, i stanovništvo, ali je za to kriva druga strana... Nismo imali nameru da ciljamo grad", tvrdio je svedok.
Upitan koja je svrha bila uzvraćati na vatru iz mobilnih minobacača armije BiH iz gradskog područja, ako se ima u vidu da su oni odmah bili premeštani na drugo mesto i da su civili mogli stradati, Simić je uzvratio: "Oni su morali da vode računa da je to naseljena oblast.... direktno su ugrožavali civile... Mi nikada nismo imali nameru da kažnjavamo i gađamo civile u Sarajevu".

Tužilac je Simiću preneo i da su pripadnici Unprofora, vojni posmatrači, novinari i drugi svedoci optužbe izjavili da je VRS neselektivno gađala civilne četvrti Sarajeva.
"Ne znam na šta su se žalili, ali znam da su bili upoznati sa našim dejstvima", odgovorio je Simić.
Suđenje Karadžiću, optuženom i za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce "plavih šlemova" UN, 1992-95 nastavlja se sutra.#
 
THE SECOND MARKALE MASSACRE MYTH

David Harland, former head of UN Civil Affairs in BH, admitted today he was responsible for the creation of the myth that UNPROFOR was unable to determine who had fired the mortar shells that caused the Markale 2 massacre on 28 August 1995. Forty-three people were killed and seventy-five injured at the entrance to the Town Market in Sarajevo. Markale 2 is one of the 15 “illustrative examples” of the shelling campaign against Sarajevo listed in the indictment against the then commander of the VRS Sarajevo-Romanija Corps, General Dragomir Milosevic.

The myth that has survived for more than ten years, Harland said in response to Milosevic’s defense counsel Branislav Tapuskovic, was created because of a “neutral statement” made by General Rupert Smith, the UNPROFOR commander. On the day when the second attack on Markale happened, General Smith stated “it is unclear who fired the shells, although at that time he already had the technical report of UNPROFOR intelligence section, determining beyond reasonable doubt that they were fired from VRS positions at Lukavica”.

Harland’s responsibility lies in the fact that he himself advised General Smith to make “a neutral statement in order not to alarm the Bosnian Serbs who would be alerted to the impending NATO air strikes against their positions had he pointed a finger at them”. That would have jeopardized the safety of UN troops in the territory under VRS control or on positions where they might have been vulnerable to retaliatory attacks by Serb forces.

In his cross-examination Harland denied claims made by Tapuskovic, Belgrade attorney, that between two and three thousand Serbs had “been killed, had their throats slit and been thrown into Kazani” during the war in Sarajevo. Not denying the crimes committed against Serbs, and Muslims too, by Caco and his men, Harland categorically stated that “the huge majority of the Serbs killed in the town, inside the conflict lines, were killed by artillery and sniper fire originating from the positions of the VRS Sarajevo-Romanija Corps”.

This line of cross-examination prompted Presiding Judge Robinson to ask the defense counsel “what is the point of this defense, even if the figures you’re presenting are correct”. In other words: “what impact will it have on the responsibility of General Milosevic for the crimes he is charged with”. Tapuskovic’s reply was that Caco’s crimes had engendered great fear among the Serbs that the same thing could happen to them if they were to be under Muslim power. They therefore “held the positions around Sarajevo firmly”.

While Tapuskovic claims that the Sarajevo Serbs “feared Caco more than bombs”, Harland believes that “the great majority of Serbs wanted to leave Sarajevo but couldn’t do so”. The reason why they wanted to leave town was “the siege and a great risk they ran of getting killed by shells or sniper fire from Serb positions”.

Louis Fortain took the stand after David Harland. Fortain, a lieutenant-colonel in the Canadian Army, was UNPROFOR’s liaison officer with the Sarajevo-Romanija Corps. He was stationed in the Lukavica barracks.

THE SECOND MARKALE MASSACRE MYTH | SENSE Agency | News

 
Pravni savjetnik Radovana Karadžića u završnici iskaza eksperta za balistiku Zorice Subotić pojasnio da je teza odbrane "da se ne može van razumne sumnje ustanoviti koja strana je ispalila minobacački projektil koji je pogodila Markale 28. avgusta 1995. godine"

Bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića optužnica, između ostalog, tereti i za granatiranje Markala 28. avgusta 1995. godine kada je u eksploziji minobacačke granate poginulo 43, a ranjeno 75 Sarajlija. Odbrana nastoji da to ospori ili, barem, da baci sumnju da se incident na Markalama dogodilo onako kako tvrdi tužilac, odnosno da je granata ispaljena sa položaja VRS na Trebeviću.
Karadžić je danas precizirao da je "odbrana zainteresovana da dokaže kako nije bilo, a da je na tužilaštvu da dokaže kako je bilo". Njegov pravni savjetnik Piter/Peter Robinson je pojasnio da je teza odbrane "da se ne može van razumne sumnje ustanoviti koja strana je ispalila minobacački projektil koji je pogodio Markale 28. avgusta 1995. godine". Tu svoju tezu odbrana nastoji da potkrijepi iskazom Zorice Subotić, eksperta za balistiku iz Beograda koja tvrdi da minobacačka granata nije mogla biti ispaljena sa položaja VRS. Granata je, po njoj, mogla biti ispaljena sa teritorije pod kontrolom Armije BiH. Međutim, podatak da niko nije čuo ispaljenje uputio ju je na zaključak da je incident mogao biti izazvan statičkim eksplozivom, ili je sa krova obližnje zgrade bačena granata. Tu tvrdnju je potkrijepila zapažanjem, njoj "neobičnih" detalja sa lica mjesta.

Tužilac Gejnor/Gaynor je u unakrsnom ispitivanju emitovao video-snimak sa Markala i ukazao na neke od "neobičnosti" koje je Subotićeva navela u svom izvještaju. Ekspertu odbrane je, naime, neobično to što je jedan od ljudi sa Markala preživio iako su mu bile odsječene obje noge, kao i to što njegov položaj na snimku "nije u saglasnosti prostiranja udarnog talasa". Neobične su joj, također, povrede na tijelu druge žrtve jer su, po njenoj procjeni, one mogle biti nanesene trombonskim metkom a ne granatom...

Zorica Subotić priznaje da nije ekspert za medicinu, kao i da nikada nije pregledala leš neke osobe ubijene u eksploziji minobacačke granate od 120 mm. Odgovarajući na tužiočeva pitanja potvrdila je da u izvještajima timova UN i sarajevskog MUP koji su neposredno nakon eksplozije istražili lice mjesta nije vidjela ništa što bi upućivalo na zaključak da je na Markalama upotrijebljen statički eksploziv ili da je granata bačena s krova.
Sudija Hauard Morison/Howard Morrison se na kraju iskaza eksperta odbrane vratio na prvi incident na Markalama iz februara 1994. godine. On je podsjetio na teoriju Subotićeve da je tom prilikom među poginule i ranjene dodan određeni broj mrtvih ljudi kako bi se, navodno, povećao broj žrtava. Ako je to tačno, rekao je sudija, onda bi morali pretpostaviti da je bilo potrebno određeno vrijeme da se leševi prikupe uoči incidenta. U tom slučaju, primijetio je, članovi njihovih porodica bi sigurno bili iznenađeni ako bi na spisku vidjeli njihova mena, te bi pokrenuli neku istragu. Subotićeva se složila da bi u takvom slučaju porodice vjerovatno pokrenule istragu, ali je dodala da je "naišla na dokument" po kojem je jedna osoba sa spiska žrtava na Markalama II zapravo poginula u borbama, dok se druga osoba koja bi, po povredama viđenim na snimcima, trebala biti mrtva – uopšte ne nalazi na spisku žrtava. Ona se požalila da je prilikom pregleda spiskova žrtava naišla na "pravu zrbku" – u nekim slučajevima su nedostajale stranice, neki spiskovi su bili nepotpuni ili su bili na različitim lokacijama…

Nakon što je iskaz Zorice Subotić zaključen na klupu za svjedoke je pozvan novi svjedok odbrane – Dane Katanić, bivši predsjednik Izvršnog odbora opštine Skelani

Quelle

Ü: Im Bericht geht es um eine "Expertin" die von der Anklage beim Versuch demontiert wird, mit abstrusen Anmerkungen, Feststellungen und Einwänden zu "beweisen", das sich die Bosniaken selbst in die Luft gejagt haben.

Auch diese "Expertin" scheitert wie viele vorausgegangenen "Experten" einfach an den Realitäten und dem eigenen Schwachsinn den man verkaufen will.
 
Wenn dem so ist, ist das immer noch viel zu gut für solche Tiere.

Die armen haben nicht mal einen PC auf der Zelle? Wenn das mal kein Grund ist Amnesty International einzuschalten
 
Zurück
Oben