Delija-Goranac
GIPSY FIGHTER
ein bosnisches internet portal hat einen ex-offizier Nusret Dizdarevic der serbisch-muslimischen brigade mesa selimovic über den krieg in bih interviewt.
für mich ein sehr interessantes interview. vor allem finde ich den mann sehr ehrlich und kann seine handlung verstehen warum er sich dazu entschieden hatte für die jna und dann die vrs zu kämpfen er hat es auch schön beschrieben mit diesen 2 phasen des krieges.
Muslimani u Vojsci Republike Srpske (VRS) !
Intervju
Nusret Dizdarevic, bivsi oficir Vojske RS i komandant jedinice Mesa Selimovic
Intervju
Nusret Dizdarevic, bivsi oficir Vojske RS i komandant jedinice Mesa Selimovic
Ne osjecam se izdajnikom ja sam profesionalno radio svoj posao, vjerovao sam u Jugosalviju i mislio da ce rat brzo zavrsiti; Alija Izetbegovic i Radovan Karadzic se ne mogu porediti, ali i ovaj prvi snosi krivicu za ratne zlocine; Do 1993. godine rat je imao elemnete agresije, a kasnije je prerastao u nesto drugo; Novinarske izmisljotine su da sam rekao kako je jedinica Mesa Selimovic, spasila Kotor Varos i Banja Luku;
Moja opcija je Zivko Radisic, a drzava Bosna i Hercegovina
Nusret Dizdarevic danas radi za ministarstvo obrane u Derventi. Kaze da je Bosnjak- musliman, da mu je zena Hrvatice, a da su mu kceri bile Jugoslovenke koje su se udale za Srbe. Kada je poceo rat radio je kao profesionalni uposlenik u JNA. Za Start je pricao kako je poceo rat u njegovom gradu, zasto je ostao u Derventi, kako je osnovana jedinica Mesa Selimovic, sta misli o Karadzicu i Mladicu, o Izetbegovicu, zlocinu u Srebernici, ali i o svojoj ulozi u ratu
Razgovarao: Ekrem Tinjak
Jeste li slavili 1.mart, Dan nezavisnosti BiH?
- Na ovim prostorima to nije drzavni praznik. Nisu ljudi bili obavjesteno o tome, nije bilo plakata, nije se ni slavilo. Zasto je to tako, stvar je politike i u to ne bih ulazio. Sto se mene tice ja slavim sve praznike i muslimanske i hrvatske i srpske i na kraju krajeva u takvoj sam sredini, a takva mi je i porodica. Ja sam Bosnjak, zena mi je Hrvatica, kcerke ne znam sta su. Nekada su bile Jugoslovenke, danas su udate za Srbe. To je Boze sacuvaj, je l' da?
Vjerovatno do ovog razgovora ne bi ni doslo da nije bilo Vase uloge u ratu. Bili ste komandant jedinice Mesa Selimovic, koja je bila u sastavu Vojske Republike Srpske. Kako je doslo do formiranja te jedinice?
- Profesionalno sam bio zaposlen u vojsci bivse Jugoslavije. Za vrijeme rata u Hrvatskoj 1991., radio sam u Derventi u ministarstvu obrane i to na poslovima mobilizacije, regrutacije i tome slicno. Kao profesionalni uposlenici JNA, na ovim prostorima nismo imali nikakvih problema do 15. marta 1992. godine. Istina, nesto prije, u 1991. godini na podrucju Dervente u nekoliko navrata su iz Hrvatske presle neke parvaojne jedinice. Pred kraj 1991., licno sam, u selu Dubocac gdje sam ro|en, vidio da preko Save u camcima prelaze Paragini vojnici. U tom momentu sam se frapirao. Oni su bili obuceni u crno, imali su crne sesire i na njima veliko slovo U. Meni je to tada, ponavljam kao profesionalcu, bilo nepojmljivo. Upozorio sam odre|ene organe vlasti i ukazati na to. Ali, rekacije su bile mlake. Kao, nije to nista, to je samo pet- sest ljudi. No, ono sto me je opredijelilo da ostanem ovdje jeste cinjenica da nisam ocekivao da ce doci do raspada Jugoslavije. Ja sam u nju vjerovao. Mozda se sada moze reci da sam ili nisam bio u pravu. Ali, mislio sam da cemo te sukobe rjesiti brzo i na miran nacin.
Ipak, u to vrijeme su oficiri, Bosnjaci i Hrvati, poceli napustati JNA. Jeste li znali za to i kako ste reagovali?
- U Derventi smo imali nekoliko oficira hrvatske i muslimanske nacionalnosti. Mada je ministarstvo obrane bilo izdvojeno iz kasarne bio sam u kontaktu s njima. Sjecam se do aprila mjeseca 1992. tamo je radio jedan oficir Zirco, koji je bio jako fin covjek. Kroz jedan razgovor koji smo vodili shvatio sam da je nezadovoljan necim. Pitam ga sta je, a on veli pa jebiga ovdje ima problema. I vjerujem da ih je imao u to vrijeme, ne od svojih kolega, vec od rezervista koji su tada bili angazovani. Cuo sam kasnije da je otisao prema Sarajevu. Iza njega je ostalo jos nekoliko oficira i kasnije su i oni poceli odlaziti, neko iz ubije|enja, neko zbog drugih problema. Ja sam se u to vrijeme pitao zasto je to tako. Mislio sam ako nije covjek zadovoljan necim da je najbolje da ode. Posto ja nisam bio vezan za kasarnu nisam imao ni tih problema pa sam nastavio raditi normalno. Mozda se u tom trenutku svi nismo najbolje snasli. U sustini ja sam ostao jer sam mislio da ce to trajati vrlo kratko i da ce se sve brzo rijesiti. Da sam znao da ce biti to sto ce kasnije biti, ne iz razloga sto sam imao problema, vec zato sto mi je porodica postala sirotinja. Sada se borimo da prezivimo. Oni sto su otisli "92 u Italiju, danas mi donesu pet litara vina i ja sretan.
Kada je doslo do rata u Derventi sta ste vi tada odlucili?
-Posto sam bio uposelnik JNA, kada je doslo do konflikta vrlo brzo sam morao napustiti svoj stan. Vec tada sam imao prijetnje i od Hrvata i od muslimana. Tako sam morao s podrodicom...
Zbog cega su vam prijetili?
- Zato sto sam ostao u JNA, sto sam radio u ministartvu obrane. A ja sam osjecao da tu nista nije nelogicno, ja sam radio svoj posao. Oni su atakovali na moju porodicu, podmetanjem letaka, prijetnjama,... i 15. marta sam izasao iz stana. Nastavio sam raditi u ministarstvu do formiranja jedinice Mesa Selimovic. U njoj je bilo dosta muslimana iz Banjaluke, nesto malo Hrvata i Roma. S njima zajedno bio sam do kraja januara 1996. godine.
Cija inicijativa, cija je ideja bila da se oformi ta jedinica?
- Inicijativa je potekla od Ismeta Duherica, koji je bio rezervni oficir JNA. On se odazvao na poziv za mobilizaciju, kao i neki drugi, kao i ja.
Ciji poziv VRS ili JNA?
-Nisu to bili pozivi nacionalnih stranaka, niti od SDS-a, niti od drugih, vec od JNA. A pozivi su poceli po zvarsetku borbe u Vukovaru. Tadasnji pukovnik Slavko Lisica je naredio, na podrucju Dervente, mobilizaciju svima bez obzira na nacionalnost. E, onda je uheric sjeo sa Lisicom. Inace, uherica su Paragini i pripadnici Patriotske lige negdje u martu 1992. godine napali i jedva je zivu glavu izvukao. Spasio ga je neki posteni Hrvat. Uglavnom, uheric je Lisici objasnio da ima ljudi koji su ostali tu i koji ne bi isli u druge srpske jedinice i rekao je da bi bilo najbolje da se ljudi drugih nacionalnosti organizuju u jednu jedinicu. I tako je bilo. U septembru 1992. godine izdata je naredba o njenom formiranju. Prvi komandant je bio Ismet uheric.
Ko je dao ime?
- Pukovnik Lisica.
Koliko je bilo ljudi u u toj jedinici?
- U prvom trenutku bilo je tu 49 momaka. To sto se sada prica da je ova jedinica bila brojna, da je bila ovakva, onakva,... price su za malu djecu.
Koliko je ljudi imala do kraja rata?
- Doslo je i nekoliko Srba kasnije. Ali najveci broj koji je imala bilo je oko 90 ljudi.
Ta jedinica je bila podcinjena Vojsci RS?
- Prvo JNA, pa onda VRS-u.
Jeste li nosili obiljezja vojske RS?
- Jesmo.
Na kojim frontovima je ratovala, je li imala neke specijalne zadatke?
- Ma, nista specijalno. Gdje su bili i ostali Srbi tu je bila i ova jedinica. Cak smo jedno vrijeme bili na Savi, kao obezbje|enje granice, zato sto je vecina jedinica otisla na druga ratista. Nikakvih specijalnih zadataka nije bilo, niti onoga sto novinari vole da izmisljaju.
Ali, u bijeljinskom magazinu Ekstra, novinaru Draganu Colicu kazali ste da nije bilo jedinice Mesa Selimovic na platou Vlasica i to na Nikoljdan 1994. godine, Armija BiH bi osvojila Kotor Varos i Banja Luku?
- Kao covjek ja se i danas tome smijem. Ne samo ja vec i mnogi ljudi koji me poznaju. Oni znaju da ja tako nesto ne bih nikada rekao. Ja sam mu htio reci istinu ne da bih afirmisao jedinicu i sebe, vec da se zna da je ta jedinica bila tu, da su se ljudi borili. To je tako nema tu sada povlacenja, toga se niti sramim niti stidim. Sticajem okolnosti bio sam tu i ja sam svoje zadatke pokusao profesionalno da odradim dok sam bio starjesina. Ali, nista ono sto bi neko ga uvrijedilo, podcjenilo... Dragan Colic na moje pitanje, kako te nije stid iz konteksta izvuci nebulozu, odgovorio mi je nisam ja to napisao znas da se nase novine ure|uju u Beogradu i to je tamo ure|eno. Ja znam da se novine moraju prodati. Ali mislim da novinari ne trebaju biti nekorketni, vec trebaju napisati ono sto jest. Ja u zivotu ni mrava nisam zgazio. Nikoga se ne stidim niti sramim. Ne mogu ja bjezati od istine, niti zelim. Mi smo ostali da branimo svoja ognjista. Mogu ekstremi govoriti sta hoce. Mi smo sacuvali svoja imanja. S druge strane niko se ne pita koliko su ovi ljudi bili odskocna dasaka za povratnike u Derventu. Evo, oti|ite u ministarstvo i provjerite. Nikakvih problema s povratkom Bosnjaka nema. Ali, ja se pitam sta je sa ovim ljudima koji su bili u Derventi u Armiji BiH, pa ih je pokorio HVO. I oni su ucestovali u velikim borbama koje su se vodile protiv muslimana. Njih niko ne proziva, pola ih je ostvarilo prava i penzije od drzave BiH. A mene prozivaju i kazu da sam bio u protivnickoj, pa i cetnickoj vojsci.
Smatrate li da je VRS bila oslonjena na cetnicku ideologiju?
- Ne. Apsolutno ne. Kada se ocistilo od paravojnih jedinica, u brigadi u kojoj sam bio, a govorim za prostor Dervente za druge ne znam, nije bilo toga. Na pocetku jeste bilo nekoliko ljudi, dvojica-trojica, sa subarama i kokradama. Ali su to kasnije zabranili oficiri. Evo, uspostavlja se drzavno tuzilastvo, sud, pravobranilastvo, pa molim vas lijepo to je prilika da se razrjesi to pitanje. Ne mozete donositi ocjene pausalno. Nema naroda da nevalja. Ne mogu se donositi ocjene jednog naroda na osnovu deset, petnaest posto budala. Ne mozete ocekivati od mene da kazem ne valjaju svi Srbi, svi Hrvati, svi muslimani. To je za mene glupost.
Siguran sam da kada bi smo napravili anketu medu Bosnjacima da bi ste na osnovu njihovih odgovora bili izdajnik? Osjecate li se tako?
-Zasto sam izdajnik. Zato sto sam ostao u Derventi? A oni sto su ratovali u HVO-u oni su branili drzavu. Ma dajte, molim vas.
Hoce li vas uvrijediti ako uporedimo jedinicu Mesa Selimovic, sa cetnickom jedinicom iz drugog svjetskog rata koja je nosila ime Osman Dikic?
- Drugi svjetski rat je nesto drugo. On je brzo zaboravljen. Svi neprijateljski vojnici koji nisu radili ratne zlocine brzo su amnestirani. Svi su tada tezili prevazilazenju nekih stvari u toj novoj drzavi. Kada su meni pred rat poceli neki pricati kako su bili ugrozeni 40-50 godina bio sam sokiran. Moj djed je bio hodza, vrlo obrazovan covjek, ali je u onom drugom ratu bio imam koji je osu|ivao svo nasilje koje se desavalo. Zbog toga su ga ustase jednom svezale za bradu i pjesice odvele do Broda. Jedan od tih njegovih mucitelja u Titovoj drzavi, o njenom trosku postane profesor matematike. E, sad kada to pogledamo postavlja se pitanje kako je on postao profesor i kako je postao ugrozen.
Dobro, hocete li se uvrijediti zbog uporedebe?
Upravo vam kazem da su to bila dva razlicita rata. Poslije drugog sve je bilo definisano, a jos se ne zna kakav je bio ovo rat.
Pa, kakav je bi?
- Licno mislim od 1993. godine do 1995. mislim da je to bio rat na etnickom principu, s elemntima,... U stvari najbolje je to rekao uhera koji je rekao da je to bio seljacko gra|anski rat.
A kakav je bio do 1993?
- Do te godine se moze govoriti o nekim drugim stvarima koje se ne mogu poreci. U Derventi su bile regularne snage Hrvatske vojske i u 1992. godini bilo je sedam osam brigada iz hrvatske. Hrvatske jedinice su bile u Mostaru, u zapadnoj Hercegovini. Dok je tu bila vojska Jugoslavije i ona je uvodila svoje snage. Manje ih je bilo ovdje u Posavini, ali vjerujem da ih je vise bilo u slivu Drine. To se zna i to niko ne moze negirati. Ali, s vremenom nakon pritisak me|unarodnih snaga, ljudstvo se povlacilo, ali u materijalnom smislu i dalje je pristizala pomoc.
Je li to bila agresija?
- Mislim da sam vam odgovorio.
Je li u Srebrenici pocinjen genocid?
- Apsolutno. Mislim da je genocid bio svuda gdje su neduzni ljude ubijali i mucili.
Kako ste se osjecali kada je do vas stigla informacija da je Srebrenica dozivjela kataklizmu?
- U tom prvom momentu mi nismo nista znali o tome. Nije se vojska informisala. To se u pocetku ipak krilo. U prvih desetak dana nakon toga, samo se nesto govorkalo, ali nije se znalo. Na televiziji je prikazivano samo ono kao Srebrenica je oslobo|ena i slicno. Kasnije se to saznalo. Ali, kako cete se osjecati kada neko ubije zenu, djete ili ljude druge nacionalnosti. Ako ste normalan covjek osjecat cete se grozno.
Jeste li razmisljali da tada napustite Vojsku RS?
- U tom momentu mi to nije palo napamet. Bilo je to vrijeme kada smo se nadali miru. Ovdje nije bilo ni nekih borbi, uspostavile su se neke linije i cekao se kraj rata. Vojsci je samo tada bilo vazno da rat stane.
Za sta ste se u ratu borili; za Republiku Srpsku, za Jugoslaviju, za Bosnu i Hercegovinu?
- Ako bi i danas trebalo, ne u vojnickom smislu jer ratovi nam vise ne trebaju, borio bih se za Jugoslaviju. Ja sam jugonostalgicar. Ja sam tako vaspitan da ljude ne vrije|am da ih ne dijelim po nacionalnom, niti po vjerskom principu. Covjek sam koji nije konfliktan. Necu da idem u sukobe ni s kim. Jugoslavija mi je i dan danas u dusi. Pa, vjerovatno, i vase roditelje nesto veze za bivsu Jugoslaviju. Mozda nije bila idealna, ali bila je nekakva drzavica koja je mene kada sam imao poderane hlacice skolovala, omogucila da umjesto jedne bombone jedem i onu drugu, trecu, pa mi do|e da ne mogu jesti vise te bombone. Ali, evo sada smo se vratili na 1991. opet se svi ljubimo i Hrvati i Muslimani i Srbi kao da nije bilo rata. Ako nevjerujete meni vidjete cete Kalinica i Tihica i Camdzica, muftiju banjaluckog, kako se za 27 noc Ramazana ljube. Kada se politicari mogu tako brzo pomiriti zasto to mi ne mozemo.
Vojska RS se borila protiv ostanka u BiH, je li vama zato draza Republika Srpska od Bosna i Hercehgovina?
- Ima ona politicka fraza; ako nema RS nece biti ni BiH, ili ako ne bude Herceg Bosne nema BiH. I svi se u nju zaklinju. Ali, meni, od svih tih komponenata koje ste naveli, najvise je stalo da BiH bude evropska drzava sa tri ravnoparvana naroda u kojoj ce ekonomija biti efikasna. Ko bi sada bio lud da kaze meni je prioritet ovo malo teritorije, a ovo ostalo me ne zanima. Me|unarodna zajednica kaze nema promjene granica. A mi smo cudan narod cim bi nesto htjeli promjeniti odmah bi zaratili. Dakle, ja hocu drzavu koja ce biti evropska i u kojoj cu penzionerske dane provesti mirno i lijepo. Ja nemam druge drzave osim Bosne i Hercegovine. Ali mi ni ona ne treba ako ce u njoj opet neko ratom rjesavati nacionalna pitanje.
U knjizi ratni zlocini na podrucju bosanske posavine, autora Dragan Lukaca, u jednom dijelu pise: "Imena nekih pripadnika JNA i drugih cetnickih formacija odgovornih za ratne zlocine na podrucju opcine Dervente." Na tom spisku od 66 imena vase ime je na 31 mjestu?
- To je cista hrvatska propaganda. Pa oni su sve ljude stavili na taj spisak koji su bili u miliciji i u vojsci. Pa kako to da svi ti ljudi mogu biti ratni zlocinci. Evo, recimo ovaj major sa spiska Sreto Sekulic se tako bojao rata da bi se tresao od straha kada bi zapucalo. U sustini to su ciste gluposti. Zasto to Lukac nije obrazlozio kada je naveo imena. Pa ako sam ja taj dajte da se povede krivicni postupak. Spreman sam se odazvati. Je li to mozda greska sto sam ostao tu. Ako je to, eto suda pa neka me osude. To su budalestine. Treba pronaci prave krivce, ako je neko nekome nanio zlo. Necu reci da zlocina nije bilo svugdje, ali garantujem vam da je toga bilo najmanje u Derventi. Ja nisam nikada nikome reko eto ti crno na glavi. Najlakse je sada to pisati. Ovi sto su pisali tu knjigu su okorjele ustase. To nisu normalni Hrvati. Ovo su ljudi koji ne zele mir. Ako su oni tolike patriote, sto se ne vrate u Derventu? Evo, jedino se Hrvati ne vracaju. Upravo zbog ovakvih pisanja i prica. Uvijek ce BiH biti ta na koju ce se sa Save atakovati.
A nece sa Drine?
- Pa vjerovatno i sa Drine ako se do|e u takve budalestine. Mislim da ce ipak tamo pervladati razum. Ali, mi moramo shvatiti bez obzira na zelje pojedinaca da su granice na Balaknu ne promjenjive.
Pozdravlajte li cinjenicu sto se sudi Milosevicu, Seselju, Plavsicki,...?
- Svi oni za koje se utvrdi da su krivi da su uzrokovali patnje naroda, bez obzira ko su oni trebaju da odgovaraju i idu u Hag, na sud. To je jasno kao dan. Ne moze ovaj narod ostati talac dva, pet, ... ljudi. Prave patriote ce otici u Hag ili tamo gdje ih zovu. Jednom se to mora razrjesiti. Pa ne moze to biti kolektivna krivica. A kolektivna krivica vodi u tor, narod se zatvara.
Radovan Karadzic i Ratko Mladic nece da se predaju, to znaci da narod vode u tor?
- Kako da ne. Evo, vam primjera. Svilanovicu i onom Covicu iz Srbije su u Briselu kazali necete dobiti kredit ako ih ne isporucite, a kod vas su. E, sad ako narod misli da me|unarodna zajednica nece uskratiti kredite, vara se. Pazite, ako je neko potpisao suradnju s Hagom on to mora ispostovati. To nismo potpisivali ni vi ni ja. Prema mom misljenju neodgovorno je potpisati nesto i to ne ispostovati. Nema covjeka iza kojeg bi drzava trebala stati, a on toj drzavi nanosi zlo.
Posto je jedinica Mesa Selimovic bila specificna po svom sastavu jesu li vas ikada posjetili Mladic ili Karadzic?
- Nisu. Nikada nisu dolazili u nasu jedinicu, ali mogu vam garantovati ni na jednu liniju u Derventi. Nisu bili s nama niti sam ih ikada upoznao.
Kako s vama komuniciraju Bosnjaci koji su se vratili u Derventu?
- Svi ljudi koji su me znali od prije rata nemaju nikakvih problema u komunikaciji. Oni koji me licno znaju uvijek ce sa mnom popiti kafu i ja s njima i ne interesuje me koje su nacije ili vjere. Na|ite mi grad koji je imao manje incidenata od dervente, a poslije potpisa Dejtona. Necete naci.
Za koga ste glasali?
Za narodnu socijalisticku partiju. To je jedna lijeva opcija. Mislim da tamo treba da budu posteni ljudi. Dakle, oni ljudi koji nisu nicim optereceni, ni naciojm, ni etnosom, ni vjerom. I trebaju biti takvi, da rade na tome da ova drzava, sto bi onaj iz kusturicinog filma rekao, u svakom pogledu, svakog dana napredovala.
Kada ste spomenuli film, evoj jednog pitanja iz te oblasti; Je li vas obradovao Oscar Danisa Tanovica?
- Kako da ne. Zasto me ne bi tako veliko djelo obradovalo. Ja se radujem uspjehu svih ljudi sa bh. prostora. Radovao sam se i uspjehu Maje Tatlic kada je pjevala na Evroviziji.
U tom filmu ima jedna recenica koju cemo vam postaviti kao pitanje: Ko je poceo rat?
- Sigurno politicari. Ne slazem se s teorijom da su nam to nametnuli me|unarodni faktori, oni su samo ubrzali taj rat. Zna se koji su to politicari vise zagovarali.
Kako gledate na ulogu Alije Izetbegovica?
- Mislim da je i Alija Izetbegovic i Radovan Karadzic i svi oni koji su se nakon prvih izbora onako zdusno ljubili jednako krivi za rat. Sada mi mozemo govoriti o tome ko se branio, a ko napadao. Ali to je druga stvar. Znate to vam je kao porodica u kojoj su sve dogovorili i ljubili se, a onda nakon petanest dana nista ne valja. U ovom podrucju ljudi kazu reciprocitet nije zadovoljen. Vele Karadzic je kriv, ali kriv je i Alija Izetbegovic.
Zar se to moze porediti, izjednaciti ta krivica?
- Ne moze se izjednaciti, niti su procenti isti. Ali krivica postoji. Imali ste Kazane, logore u Tarcinu i Konjicu... Ne kazem kada je drzava u pitanju da li je Izetbegovic kriv, ali je mogao sprijeciti zlocine. Ne bi se narod nigdje bunio kada bi se krivci bilo gdje priveli. Ako si kriv kriv si i tacka. I Tu|man je trebao zavrsiti u Hagu i on je bio ratni zlocinac koji je vodio strasno prljav rat. Dakle, ako je kriv ima me|unarodni sud i neka mu sudi. Ako sud kaze da Izetbegovic nije kriv, nije ni za mene.
Ali, Izetbegovica haski tribunal ne trazi?
- Ako ga Tribunal ne trazi, vjerovatno ce ga traziti domaci sudovi. Cini mi se da je RS protiv njega podnijela tuzbu koja je teska sest kilograma.
Smatra te li da su Radova Karadzic i Ratko Mladic ratni zlocinci?
- To mi je sada cudno pitanje. Ako su, po komandnoj liniji, naredili sta da se radi onda je to jasno kao dan. Nije krivo djete od 18 godina koje je natjerano da ubija. Izvrsioca u ratnom stanju osu|uje ratni sud. Vi mene sada pitate da li su krivi. Pa njihovi dokumenti i komandna odgovornost su ih doveli u situaciju da su krivi. Ako se pod mojom komandom nesto desilo, ja sam kriv jer sam bio nadre|en tim ljudima. Sada bi trebao neko biti subjektivan i zato sto voli Mladica ili nekog drugog da kaze nije kriv. Nema toga, doslo je vrijeme polaganja racuna. Subjektivno je zavrseno i sada je vrijeme objektivizma.
Jeste li ponosni na svoju ulogu u ratu?
- Jesam. Samo iz jednog razloga cime se izuzetno ponosim. Mislim da sam bio dobar oficir, jer moja jedinica u ovom nesretnom ratu nije izgubila vise od dva covjeka. Ljudi su se sada vratili kucama i radu. Jos mi je drago sto sam se izborio da mnogi poslije rata rade. Lako je sada kritikovati jedinicu Mesa Selimovic i reci da je ona izdajnicka, a biti u Americi, u Danskoj, u Svedskoj. To je najlakse. Ja im kazem neka do|u sada neka se bore za Derventu onako kao treba da se bore. Lako je kritikovati odozgo, a ovdje nasi ljudi imaju 200 KM i izgra|uju Derventu. Kada su takvi kriticari sto nisu otisli u Armiju BiH pa se borili. Da me kritikuje borac Armije BiH ne bih imao nista protiv jer smo bili protivnici, ali sta me ima kritikovati onaj koji je pobjegao.
22 pitanja za 90 sekundi
1. Jeste li Bosnjak, Srbin, Bosanac i Hercegovac ili Jugosloven?
- Musliman- Bosnjak.
2. Nedostaje li Vam bivsa Jugoslavija?
- Da.
3. Posljednji film koji ste gledali?
- Gledam gotovo sve filmove na tv-u.
4. Koga podrzavate: Sarovica, Tihica ili Covica?
- Ne bih nijednog podrzao. Nisu moja opcija.
5. Ko je Vasa opcija Zivko Radisic ili Zlatko Lagumdzija?
- Zivko Radisic, ali ne bi bila losa ni kombinacija.
6. Kada ste prvi put nakon rata otisli u Federaciju BiH?
- 1999.
7. Sta Vas najlakse iznervira?
- Nepravda.
8. Posljednja knjiga koju ste procitali?
- Citam puno novine, za knjige nemam vremena.
9. Koje novine redovno citate?
- Dnevni Avaz, Vecernje novosti, Blic, Politiku i Nezavisne Novine.
10. Sta ste iz cista mira posljednji put poklonili supruzi?
- Nedavno sam joj dao novac da sebi nesto kupi, ali ona to nije ucinila.
11 Bosna i Hercegovina je:
a. nemoguca misija
b. cijela iz dva dijela
c. protektorat
d. sretna drzava
e. zemlja bez buducnosti
- Iskreno se nadam da ce to biti sretna zemlja.
12. Sta je za vas rat?
- Budalestina.
13. Sta vas najlakse nasmije?
- Dobar vic.
14. Jeste li nesto iz rata sacuvali kao suvenir?
- Nista.
15. Sta vam se lijepo desilo u posljednjih pet dana?
- Zena mi se oporavila od gripe.
16. A ruzno?
- Unucic mi se prije dva tri dana malo razbolio.
17. JNA, VRS, AR BIH ili HVO?
- JNA. Ali sve te opcije su za mene proslost.
18. Za koga navijate u fudbalu?
- Ni za koga. Nekada su mi dragi bili Hajduk i Zeljo.
19. Za koju nogometnu reprezentaciju navijate?
- Za BiH.
20. Pjesma zbog koje zovete ture u kafani?
- Uopce nisam kafanski tip.
21. Jeste li religiozni?
- Ne.
22. Sta je za vas istina?
- Istina je veliki i opasan pojam.
Jedini Nacionalni Bosnjacki Portal i Forum na Internetu - Vijesti - Muslimani u Vojsci Republike Srpske (VRS) ! !Moja opcija je Zivko Radisic, a drzava Bosna i Hercegovina
Nusret Dizdarevic danas radi za ministarstvo obrane u Derventi. Kaze da je Bosnjak- musliman, da mu je zena Hrvatice, a da su mu kceri bile Jugoslovenke koje su se udale za Srbe. Kada je poceo rat radio je kao profesionalni uposlenik u JNA. Za Start je pricao kako je poceo rat u njegovom gradu, zasto je ostao u Derventi, kako je osnovana jedinica Mesa Selimovic, sta misli o Karadzicu i Mladicu, o Izetbegovicu, zlocinu u Srebernici, ali i o svojoj ulozi u ratu
Razgovarao: Ekrem Tinjak
Jeste li slavili 1.mart, Dan nezavisnosti BiH?
- Na ovim prostorima to nije drzavni praznik. Nisu ljudi bili obavjesteno o tome, nije bilo plakata, nije se ni slavilo. Zasto je to tako, stvar je politike i u to ne bih ulazio. Sto se mene tice ja slavim sve praznike i muslimanske i hrvatske i srpske i na kraju krajeva u takvoj sam sredini, a takva mi je i porodica. Ja sam Bosnjak, zena mi je Hrvatica, kcerke ne znam sta su. Nekada su bile Jugoslovenke, danas su udate za Srbe. To je Boze sacuvaj, je l' da?
Vjerovatno do ovog razgovora ne bi ni doslo da nije bilo Vase uloge u ratu. Bili ste komandant jedinice Mesa Selimovic, koja je bila u sastavu Vojske Republike Srpske. Kako je doslo do formiranja te jedinice?
- Profesionalno sam bio zaposlen u vojsci bivse Jugoslavije. Za vrijeme rata u Hrvatskoj 1991., radio sam u Derventi u ministarstvu obrane i to na poslovima mobilizacije, regrutacije i tome slicno. Kao profesionalni uposlenici JNA, na ovim prostorima nismo imali nikakvih problema do 15. marta 1992. godine. Istina, nesto prije, u 1991. godini na podrucju Dervente u nekoliko navrata su iz Hrvatske presle neke parvaojne jedinice. Pred kraj 1991., licno sam, u selu Dubocac gdje sam ro|en, vidio da preko Save u camcima prelaze Paragini vojnici. U tom momentu sam se frapirao. Oni su bili obuceni u crno, imali su crne sesire i na njima veliko slovo U. Meni je to tada, ponavljam kao profesionalcu, bilo nepojmljivo. Upozorio sam odre|ene organe vlasti i ukazati na to. Ali, rekacije su bile mlake. Kao, nije to nista, to je samo pet- sest ljudi. No, ono sto me je opredijelilo da ostanem ovdje jeste cinjenica da nisam ocekivao da ce doci do raspada Jugoslavije. Ja sam u nju vjerovao. Mozda se sada moze reci da sam ili nisam bio u pravu. Ali, mislio sam da cemo te sukobe rjesiti brzo i na miran nacin.
Ipak, u to vrijeme su oficiri, Bosnjaci i Hrvati, poceli napustati JNA. Jeste li znali za to i kako ste reagovali?
- U Derventi smo imali nekoliko oficira hrvatske i muslimanske nacionalnosti. Mada je ministarstvo obrane bilo izdvojeno iz kasarne bio sam u kontaktu s njima. Sjecam se do aprila mjeseca 1992. tamo je radio jedan oficir Zirco, koji je bio jako fin covjek. Kroz jedan razgovor koji smo vodili shvatio sam da je nezadovoljan necim. Pitam ga sta je, a on veli pa jebiga ovdje ima problema. I vjerujem da ih je imao u to vrijeme, ne od svojih kolega, vec od rezervista koji su tada bili angazovani. Cuo sam kasnije da je otisao prema Sarajevu. Iza njega je ostalo jos nekoliko oficira i kasnije su i oni poceli odlaziti, neko iz ubije|enja, neko zbog drugih problema. Ja sam se u to vrijeme pitao zasto je to tako. Mislio sam ako nije covjek zadovoljan necim da je najbolje da ode. Posto ja nisam bio vezan za kasarnu nisam imao ni tih problema pa sam nastavio raditi normalno. Mozda se u tom trenutku svi nismo najbolje snasli. U sustini ja sam ostao jer sam mislio da ce to trajati vrlo kratko i da ce se sve brzo rijesiti. Da sam znao da ce biti to sto ce kasnije biti, ne iz razloga sto sam imao problema, vec zato sto mi je porodica postala sirotinja. Sada se borimo da prezivimo. Oni sto su otisli "92 u Italiju, danas mi donesu pet litara vina i ja sretan.
Kada je doslo do rata u Derventi sta ste vi tada odlucili?
-Posto sam bio uposelnik JNA, kada je doslo do konflikta vrlo brzo sam morao napustiti svoj stan. Vec tada sam imao prijetnje i od Hrvata i od muslimana. Tako sam morao s podrodicom...
Zbog cega su vam prijetili?
- Zato sto sam ostao u JNA, sto sam radio u ministartvu obrane. A ja sam osjecao da tu nista nije nelogicno, ja sam radio svoj posao. Oni su atakovali na moju porodicu, podmetanjem letaka, prijetnjama,... i 15. marta sam izasao iz stana. Nastavio sam raditi u ministarstvu do formiranja jedinice Mesa Selimovic. U njoj je bilo dosta muslimana iz Banjaluke, nesto malo Hrvata i Roma. S njima zajedno bio sam do kraja januara 1996. godine.
Cija inicijativa, cija je ideja bila da se oformi ta jedinica?
- Inicijativa je potekla od Ismeta Duherica, koji je bio rezervni oficir JNA. On se odazvao na poziv za mobilizaciju, kao i neki drugi, kao i ja.
Ciji poziv VRS ili JNA?
-Nisu to bili pozivi nacionalnih stranaka, niti od SDS-a, niti od drugih, vec od JNA. A pozivi su poceli po zvarsetku borbe u Vukovaru. Tadasnji pukovnik Slavko Lisica je naredio, na podrucju Dervente, mobilizaciju svima bez obzira na nacionalnost. E, onda je uheric sjeo sa Lisicom. Inace, uherica su Paragini i pripadnici Patriotske lige negdje u martu 1992. godine napali i jedva je zivu glavu izvukao. Spasio ga je neki posteni Hrvat. Uglavnom, uheric je Lisici objasnio da ima ljudi koji su ostali tu i koji ne bi isli u druge srpske jedinice i rekao je da bi bilo najbolje da se ljudi drugih nacionalnosti organizuju u jednu jedinicu. I tako je bilo. U septembru 1992. godine izdata je naredba o njenom formiranju. Prvi komandant je bio Ismet uheric.
Ko je dao ime?
- Pukovnik Lisica.
Koliko je bilo ljudi u u toj jedinici?
- U prvom trenutku bilo je tu 49 momaka. To sto se sada prica da je ova jedinica bila brojna, da je bila ovakva, onakva,... price su za malu djecu.
Koliko je ljudi imala do kraja rata?
- Doslo je i nekoliko Srba kasnije. Ali najveci broj koji je imala bilo je oko 90 ljudi.
Ta jedinica je bila podcinjena Vojsci RS?
- Prvo JNA, pa onda VRS-u.
Jeste li nosili obiljezja vojske RS?
- Jesmo.
Na kojim frontovima je ratovala, je li imala neke specijalne zadatke?
- Ma, nista specijalno. Gdje su bili i ostali Srbi tu je bila i ova jedinica. Cak smo jedno vrijeme bili na Savi, kao obezbje|enje granice, zato sto je vecina jedinica otisla na druga ratista. Nikakvih specijalnih zadataka nije bilo, niti onoga sto novinari vole da izmisljaju.
Ali, u bijeljinskom magazinu Ekstra, novinaru Draganu Colicu kazali ste da nije bilo jedinice Mesa Selimovic na platou Vlasica i to na Nikoljdan 1994. godine, Armija BiH bi osvojila Kotor Varos i Banja Luku?
- Kao covjek ja se i danas tome smijem. Ne samo ja vec i mnogi ljudi koji me poznaju. Oni znaju da ja tako nesto ne bih nikada rekao. Ja sam mu htio reci istinu ne da bih afirmisao jedinicu i sebe, vec da se zna da je ta jedinica bila tu, da su se ljudi borili. To je tako nema tu sada povlacenja, toga se niti sramim niti stidim. Sticajem okolnosti bio sam tu i ja sam svoje zadatke pokusao profesionalno da odradim dok sam bio starjesina. Ali, nista ono sto bi neko ga uvrijedilo, podcjenilo... Dragan Colic na moje pitanje, kako te nije stid iz konteksta izvuci nebulozu, odgovorio mi je nisam ja to napisao znas da se nase novine ure|uju u Beogradu i to je tamo ure|eno. Ja znam da se novine moraju prodati. Ali mislim da novinari ne trebaju biti nekorketni, vec trebaju napisati ono sto jest. Ja u zivotu ni mrava nisam zgazio. Nikoga se ne stidim niti sramim. Ne mogu ja bjezati od istine, niti zelim. Mi smo ostali da branimo svoja ognjista. Mogu ekstremi govoriti sta hoce. Mi smo sacuvali svoja imanja. S druge strane niko se ne pita koliko su ovi ljudi bili odskocna dasaka za povratnike u Derventu. Evo, oti|ite u ministarstvo i provjerite. Nikakvih problema s povratkom Bosnjaka nema. Ali, ja se pitam sta je sa ovim ljudima koji su bili u Derventi u Armiji BiH, pa ih je pokorio HVO. I oni su ucestovali u velikim borbama koje su se vodile protiv muslimana. Njih niko ne proziva, pola ih je ostvarilo prava i penzije od drzave BiH. A mene prozivaju i kazu da sam bio u protivnickoj, pa i cetnickoj vojsci.
Smatrate li da je VRS bila oslonjena na cetnicku ideologiju?
- Ne. Apsolutno ne. Kada se ocistilo od paravojnih jedinica, u brigadi u kojoj sam bio, a govorim za prostor Dervente za druge ne znam, nije bilo toga. Na pocetku jeste bilo nekoliko ljudi, dvojica-trojica, sa subarama i kokradama. Ali su to kasnije zabranili oficiri. Evo, uspostavlja se drzavno tuzilastvo, sud, pravobranilastvo, pa molim vas lijepo to je prilika da se razrjesi to pitanje. Ne mozete donositi ocjene pausalno. Nema naroda da nevalja. Ne mogu se donositi ocjene jednog naroda na osnovu deset, petnaest posto budala. Ne mozete ocekivati od mene da kazem ne valjaju svi Srbi, svi Hrvati, svi muslimani. To je za mene glupost.
Siguran sam da kada bi smo napravili anketu medu Bosnjacima da bi ste na osnovu njihovih odgovora bili izdajnik? Osjecate li se tako?
-Zasto sam izdajnik. Zato sto sam ostao u Derventi? A oni sto su ratovali u HVO-u oni su branili drzavu. Ma dajte, molim vas.
Hoce li vas uvrijediti ako uporedimo jedinicu Mesa Selimovic, sa cetnickom jedinicom iz drugog svjetskog rata koja je nosila ime Osman Dikic?
- Drugi svjetski rat je nesto drugo. On je brzo zaboravljen. Svi neprijateljski vojnici koji nisu radili ratne zlocine brzo su amnestirani. Svi su tada tezili prevazilazenju nekih stvari u toj novoj drzavi. Kada su meni pred rat poceli neki pricati kako su bili ugrozeni 40-50 godina bio sam sokiran. Moj djed je bio hodza, vrlo obrazovan covjek, ali je u onom drugom ratu bio imam koji je osu|ivao svo nasilje koje se desavalo. Zbog toga su ga ustase jednom svezale za bradu i pjesice odvele do Broda. Jedan od tih njegovih mucitelja u Titovoj drzavi, o njenom trosku postane profesor matematike. E, sad kada to pogledamo postavlja se pitanje kako je on postao profesor i kako je postao ugrozen.
Dobro, hocete li se uvrijediti zbog uporedebe?
Upravo vam kazem da su to bila dva razlicita rata. Poslije drugog sve je bilo definisano, a jos se ne zna kakav je bio ovo rat.
Pa, kakav je bi?
- Licno mislim od 1993. godine do 1995. mislim da je to bio rat na etnickom principu, s elemntima,... U stvari najbolje je to rekao uhera koji je rekao da je to bio seljacko gra|anski rat.
A kakav je bio do 1993?
- Do te godine se moze govoriti o nekim drugim stvarima koje se ne mogu poreci. U Derventi su bile regularne snage Hrvatske vojske i u 1992. godini bilo je sedam osam brigada iz hrvatske. Hrvatske jedinice su bile u Mostaru, u zapadnoj Hercegovini. Dok je tu bila vojska Jugoslavije i ona je uvodila svoje snage. Manje ih je bilo ovdje u Posavini, ali vjerujem da ih je vise bilo u slivu Drine. To se zna i to niko ne moze negirati. Ali, s vremenom nakon pritisak me|unarodnih snaga, ljudstvo se povlacilo, ali u materijalnom smislu i dalje je pristizala pomoc.
Je li to bila agresija?
- Mislim da sam vam odgovorio.
Je li u Srebrenici pocinjen genocid?
- Apsolutno. Mislim da je genocid bio svuda gdje su neduzni ljude ubijali i mucili.
Kako ste se osjecali kada je do vas stigla informacija da je Srebrenica dozivjela kataklizmu?
- U tom prvom momentu mi nismo nista znali o tome. Nije se vojska informisala. To se u pocetku ipak krilo. U prvih desetak dana nakon toga, samo se nesto govorkalo, ali nije se znalo. Na televiziji je prikazivano samo ono kao Srebrenica je oslobo|ena i slicno. Kasnije se to saznalo. Ali, kako cete se osjecati kada neko ubije zenu, djete ili ljude druge nacionalnosti. Ako ste normalan covjek osjecat cete se grozno.
Jeste li razmisljali da tada napustite Vojsku RS?
- U tom momentu mi to nije palo napamet. Bilo je to vrijeme kada smo se nadali miru. Ovdje nije bilo ni nekih borbi, uspostavile su se neke linije i cekao se kraj rata. Vojsci je samo tada bilo vazno da rat stane.
Za sta ste se u ratu borili; za Republiku Srpsku, za Jugoslaviju, za Bosnu i Hercegovinu?
- Ako bi i danas trebalo, ne u vojnickom smislu jer ratovi nam vise ne trebaju, borio bih se za Jugoslaviju. Ja sam jugonostalgicar. Ja sam tako vaspitan da ljude ne vrije|am da ih ne dijelim po nacionalnom, niti po vjerskom principu. Covjek sam koji nije konfliktan. Necu da idem u sukobe ni s kim. Jugoslavija mi je i dan danas u dusi. Pa, vjerovatno, i vase roditelje nesto veze za bivsu Jugoslaviju. Mozda nije bila idealna, ali bila je nekakva drzavica koja je mene kada sam imao poderane hlacice skolovala, omogucila da umjesto jedne bombone jedem i onu drugu, trecu, pa mi do|e da ne mogu jesti vise te bombone. Ali, evo sada smo se vratili na 1991. opet se svi ljubimo i Hrvati i Muslimani i Srbi kao da nije bilo rata. Ako nevjerujete meni vidjete cete Kalinica i Tihica i Camdzica, muftiju banjaluckog, kako se za 27 noc Ramazana ljube. Kada se politicari mogu tako brzo pomiriti zasto to mi ne mozemo.
Vojska RS se borila protiv ostanka u BiH, je li vama zato draza Republika Srpska od Bosna i Hercehgovina?
- Ima ona politicka fraza; ako nema RS nece biti ni BiH, ili ako ne bude Herceg Bosne nema BiH. I svi se u nju zaklinju. Ali, meni, od svih tih komponenata koje ste naveli, najvise je stalo da BiH bude evropska drzava sa tri ravnoparvana naroda u kojoj ce ekonomija biti efikasna. Ko bi sada bio lud da kaze meni je prioritet ovo malo teritorije, a ovo ostalo me ne zanima. Me|unarodna zajednica kaze nema promjene granica. A mi smo cudan narod cim bi nesto htjeli promjeniti odmah bi zaratili. Dakle, ja hocu drzavu koja ce biti evropska i u kojoj cu penzionerske dane provesti mirno i lijepo. Ja nemam druge drzave osim Bosne i Hercegovine. Ali mi ni ona ne treba ako ce u njoj opet neko ratom rjesavati nacionalna pitanje.
U knjizi ratni zlocini na podrucju bosanske posavine, autora Dragan Lukaca, u jednom dijelu pise: "Imena nekih pripadnika JNA i drugih cetnickih formacija odgovornih za ratne zlocine na podrucju opcine Dervente." Na tom spisku od 66 imena vase ime je na 31 mjestu?
- To je cista hrvatska propaganda. Pa oni su sve ljude stavili na taj spisak koji su bili u miliciji i u vojsci. Pa kako to da svi ti ljudi mogu biti ratni zlocinci. Evo, recimo ovaj major sa spiska Sreto Sekulic se tako bojao rata da bi se tresao od straha kada bi zapucalo. U sustini to su ciste gluposti. Zasto to Lukac nije obrazlozio kada je naveo imena. Pa ako sam ja taj dajte da se povede krivicni postupak. Spreman sam se odazvati. Je li to mozda greska sto sam ostao tu. Ako je to, eto suda pa neka me osude. To su budalestine. Treba pronaci prave krivce, ako je neko nekome nanio zlo. Necu reci da zlocina nije bilo svugdje, ali garantujem vam da je toga bilo najmanje u Derventi. Ja nisam nikada nikome reko eto ti crno na glavi. Najlakse je sada to pisati. Ovi sto su pisali tu knjigu su okorjele ustase. To nisu normalni Hrvati. Ovo su ljudi koji ne zele mir. Ako su oni tolike patriote, sto se ne vrate u Derventu? Evo, jedino se Hrvati ne vracaju. Upravo zbog ovakvih pisanja i prica. Uvijek ce BiH biti ta na koju ce se sa Save atakovati.
A nece sa Drine?
- Pa vjerovatno i sa Drine ako se do|e u takve budalestine. Mislim da ce ipak tamo pervladati razum. Ali, mi moramo shvatiti bez obzira na zelje pojedinaca da su granice na Balaknu ne promjenjive.
Pozdravlajte li cinjenicu sto se sudi Milosevicu, Seselju, Plavsicki,...?
- Svi oni za koje se utvrdi da su krivi da su uzrokovali patnje naroda, bez obzira ko su oni trebaju da odgovaraju i idu u Hag, na sud. To je jasno kao dan. Ne moze ovaj narod ostati talac dva, pet, ... ljudi. Prave patriote ce otici u Hag ili tamo gdje ih zovu. Jednom se to mora razrjesiti. Pa ne moze to biti kolektivna krivica. A kolektivna krivica vodi u tor, narod se zatvara.
Radovan Karadzic i Ratko Mladic nece da se predaju, to znaci da narod vode u tor?
- Kako da ne. Evo, vam primjera. Svilanovicu i onom Covicu iz Srbije su u Briselu kazali necete dobiti kredit ako ih ne isporucite, a kod vas su. E, sad ako narod misli da me|unarodna zajednica nece uskratiti kredite, vara se. Pazite, ako je neko potpisao suradnju s Hagom on to mora ispostovati. To nismo potpisivali ni vi ni ja. Prema mom misljenju neodgovorno je potpisati nesto i to ne ispostovati. Nema covjeka iza kojeg bi drzava trebala stati, a on toj drzavi nanosi zlo.
Posto je jedinica Mesa Selimovic bila specificna po svom sastavu jesu li vas ikada posjetili Mladic ili Karadzic?
- Nisu. Nikada nisu dolazili u nasu jedinicu, ali mogu vam garantovati ni na jednu liniju u Derventi. Nisu bili s nama niti sam ih ikada upoznao.
Kako s vama komuniciraju Bosnjaci koji su se vratili u Derventu?
- Svi ljudi koji su me znali od prije rata nemaju nikakvih problema u komunikaciji. Oni koji me licno znaju uvijek ce sa mnom popiti kafu i ja s njima i ne interesuje me koje su nacije ili vjere. Na|ite mi grad koji je imao manje incidenata od dervente, a poslije potpisa Dejtona. Necete naci.
Za koga ste glasali?
Za narodnu socijalisticku partiju. To je jedna lijeva opcija. Mislim da tamo treba da budu posteni ljudi. Dakle, oni ljudi koji nisu nicim optereceni, ni naciojm, ni etnosom, ni vjerom. I trebaju biti takvi, da rade na tome da ova drzava, sto bi onaj iz kusturicinog filma rekao, u svakom pogledu, svakog dana napredovala.
Kada ste spomenuli film, evoj jednog pitanja iz te oblasti; Je li vas obradovao Oscar Danisa Tanovica?
- Kako da ne. Zasto me ne bi tako veliko djelo obradovalo. Ja se radujem uspjehu svih ljudi sa bh. prostora. Radovao sam se i uspjehu Maje Tatlic kada je pjevala na Evroviziji.
U tom filmu ima jedna recenica koju cemo vam postaviti kao pitanje: Ko je poceo rat?
- Sigurno politicari. Ne slazem se s teorijom da su nam to nametnuli me|unarodni faktori, oni su samo ubrzali taj rat. Zna se koji su to politicari vise zagovarali.
Kako gledate na ulogu Alije Izetbegovica?
- Mislim da je i Alija Izetbegovic i Radovan Karadzic i svi oni koji su se nakon prvih izbora onako zdusno ljubili jednako krivi za rat. Sada mi mozemo govoriti o tome ko se branio, a ko napadao. Ali to je druga stvar. Znate to vam je kao porodica u kojoj su sve dogovorili i ljubili se, a onda nakon petanest dana nista ne valja. U ovom podrucju ljudi kazu reciprocitet nije zadovoljen. Vele Karadzic je kriv, ali kriv je i Alija Izetbegovic.
Zar se to moze porediti, izjednaciti ta krivica?
- Ne moze se izjednaciti, niti su procenti isti. Ali krivica postoji. Imali ste Kazane, logore u Tarcinu i Konjicu... Ne kazem kada je drzava u pitanju da li je Izetbegovic kriv, ali je mogao sprijeciti zlocine. Ne bi se narod nigdje bunio kada bi se krivci bilo gdje priveli. Ako si kriv kriv si i tacka. I Tu|man je trebao zavrsiti u Hagu i on je bio ratni zlocinac koji je vodio strasno prljav rat. Dakle, ako je kriv ima me|unarodni sud i neka mu sudi. Ako sud kaze da Izetbegovic nije kriv, nije ni za mene.
Ali, Izetbegovica haski tribunal ne trazi?
- Ako ga Tribunal ne trazi, vjerovatno ce ga traziti domaci sudovi. Cini mi se da je RS protiv njega podnijela tuzbu koja je teska sest kilograma.
Smatra te li da su Radova Karadzic i Ratko Mladic ratni zlocinci?
- To mi je sada cudno pitanje. Ako su, po komandnoj liniji, naredili sta da se radi onda je to jasno kao dan. Nije krivo djete od 18 godina koje je natjerano da ubija. Izvrsioca u ratnom stanju osu|uje ratni sud. Vi mene sada pitate da li su krivi. Pa njihovi dokumenti i komandna odgovornost su ih doveli u situaciju da su krivi. Ako se pod mojom komandom nesto desilo, ja sam kriv jer sam bio nadre|en tim ljudima. Sada bi trebao neko biti subjektivan i zato sto voli Mladica ili nekog drugog da kaze nije kriv. Nema toga, doslo je vrijeme polaganja racuna. Subjektivno je zavrseno i sada je vrijeme objektivizma.
Jeste li ponosni na svoju ulogu u ratu?
- Jesam. Samo iz jednog razloga cime se izuzetno ponosim. Mislim da sam bio dobar oficir, jer moja jedinica u ovom nesretnom ratu nije izgubila vise od dva covjeka. Ljudi su se sada vratili kucama i radu. Jos mi je drago sto sam se izborio da mnogi poslije rata rade. Lako je sada kritikovati jedinicu Mesa Selimovic i reci da je ona izdajnicka, a biti u Americi, u Danskoj, u Svedskoj. To je najlakse. Ja im kazem neka do|u sada neka se bore za Derventu onako kao treba da se bore. Lako je kritikovati odozgo, a ovdje nasi ljudi imaju 200 KM i izgra|uju Derventu. Kada su takvi kriticari sto nisu otisli u Armiju BiH pa se borili. Da me kritikuje borac Armije BiH ne bih imao nista protiv jer smo bili protivnici, ali sta me ima kritikovati onaj koji je pobjegao.
22 pitanja za 90 sekundi
1. Jeste li Bosnjak, Srbin, Bosanac i Hercegovac ili Jugosloven?
- Musliman- Bosnjak.
2. Nedostaje li Vam bivsa Jugoslavija?
- Da.
3. Posljednji film koji ste gledali?
- Gledam gotovo sve filmove na tv-u.
4. Koga podrzavate: Sarovica, Tihica ili Covica?
- Ne bih nijednog podrzao. Nisu moja opcija.
5. Ko je Vasa opcija Zivko Radisic ili Zlatko Lagumdzija?
- Zivko Radisic, ali ne bi bila losa ni kombinacija.
6. Kada ste prvi put nakon rata otisli u Federaciju BiH?
- 1999.
7. Sta Vas najlakse iznervira?
- Nepravda.
8. Posljednja knjiga koju ste procitali?
- Citam puno novine, za knjige nemam vremena.
9. Koje novine redovno citate?
- Dnevni Avaz, Vecernje novosti, Blic, Politiku i Nezavisne Novine.
10. Sta ste iz cista mira posljednji put poklonili supruzi?
- Nedavno sam joj dao novac da sebi nesto kupi, ali ona to nije ucinila.
11 Bosna i Hercegovina je:
a. nemoguca misija
b. cijela iz dva dijela
c. protektorat
d. sretna drzava
e. zemlja bez buducnosti
- Iskreno se nadam da ce to biti sretna zemlja.
12. Sta je za vas rat?
- Budalestina.
13. Sta vas najlakse nasmije?
- Dobar vic.
14. Jeste li nesto iz rata sacuvali kao suvenir?
- Nista.
15. Sta vam se lijepo desilo u posljednjih pet dana?
- Zena mi se oporavila od gripe.
16. A ruzno?
- Unucic mi se prije dva tri dana malo razbolio.
17. JNA, VRS, AR BIH ili HVO?
- JNA. Ali sve te opcije su za mene proslost.
18. Za koga navijate u fudbalu?
- Ni za koga. Nekada su mi dragi bili Hajduk i Zeljo.
19. Za koju nogometnu reprezentaciju navijate?
- Za BiH.
20. Pjesma zbog koje zovete ture u kafani?
- Uopce nisam kafanski tip.
21. Jeste li religiozni?
- Ne.
22. Sta je za vas istina?
- Istina je veliki i opasan pojam.
für mich ein sehr interessantes interview. vor allem finde ich den mann sehr ehrlich und kann seine handlung verstehen warum er sich dazu entschieden hatte für die jna und dann die vrs zu kämpfen er hat es auch schön beschrieben mit diesen 2 phasen des krieges.
