B0šNjAk
kշለjisռik
Poslednjih godina srpski pozdrav pobedi, salutiranje, uobičajeno se vrši sa tri raširena prsta: palcem, kažiprstom i srednjim prstom, a da se retko ko upitao šta ovaj pozdrav znači, odakle i od kada potiče. Oni koji su sebi zaista postavili ovo pitanje, došli su do vrlo neočekivanih saznanja.
Ako pitate samozvane «stručnjake» od kada se ovaj pozdrav koristi među Srbima, neretko će te dobti odgovor «oduvek», a ako ih pitate šta znači, reći će vam da tri prsta predstavljaju Svetu Trojicu. Istinitost ovih njihovih tvrdnji možemo vrlo lako proveriti. Ako je zaista istina da se ovaj pozdrav koristi «oduvek», za očekivati je da ga vidimo na slikama starih srpskih umetnika koji su dočaravali trenutke iz naše slavne istorije. Ako ne tu, a ono barem od kada se pojavio fotoaparat. Bilo bi vrlo prirodno videti oduševljene srpske borce posle Cerske ili Kolubarske bitke, ili posle proboja Solunskoga fronta kako pokazuju tri prsta. Međutim, takvih slika i fotografija nema.Čak ni u mnogobrojnim zapisima, bilo istoriografskim, socioliškim ili etnografskim, nigde nema ni slovca o ta tri prsta.
U tom slučaju krenimo i dalje, prema današnjici. Dolazimo do Drugog svetskog rata. Za očekivati je da ćemo ovakav pozdrav videti na mnoštvu fotografija boraca Ravnogorskog, četničkog, pokreta čiji «naslednici» najviše i koriste ovakav pozdrav. Ipak, ni tu se ama baš ni na jednoj slici ne vidi da iko pokazuje tri prsta, niti se i u jednom opisu nekog značajnog događaja pominje da je iko ikada pokazao tri prsta kao znak nekakvog oduševljenja. Interesantno je da to čak ne pominju ni stranci koji su u to vreme boravili u četničkim jedinicama. Nigde ništa o tri prsta kod Srba.
Ipak, uspeli smo pronaći neke izvore iz vremena Drugog svetskog rata, koji pominju, ili pokazuju ovakav pozdrav. Iznenađuje činjenica da ti izvori ne vode ka srpskim četnicima, ili bilo kojim drugim srpskim jedinicama, već na sasvim suprotnu stranu, ka hrvatskim ustašama. Naime, hrvatske ustaše, o kojima ne treba posebno trošiti reči, polagali su zakletvu svome «poglavniku» pred rimokatoličkim sveštenikom sa raširena tri prsta, palcem, kažiprstom i srednjim prstom, desne ruke. Ovakav pozdrav hrvatske ustaše preuzele su od nemačkih SS jedinica, mada se po nekim izvorima naslućuje da su Hrvati ovakav pozdrav koristili čak i u Prvom svetskom ratu.
Slično su zakletvu polagali i elitni srpski odredi u Drugom svetskom ratu, odredi Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa. Sličnost je u tome što se podizala desna ruka i što su se mali i domali prst postavljali jednako kao i kod ustaša, ali tu se svaka sličnost završava. I kod jednih i kod drugih, mali i domali prst su spojeni i savijeni uz dlan, kod ustaša jer drugačije ne mogu da se rašire ostala tri prsta, a kod SDK-a da se pokaže jednistvo Božanske i ljudske prirode u Gospodu Isusu Hristu. Ratnici SDK-a su zakletvu Kralju Petru II Karađorđeviću polagali sa spojenim palcem, kažiprstom i srednjim prstom, kao simbolom jedinstva Svete Trojice, upravo onako kako se pravoslavni osenjuju časnim Krstom.
Poreklo ovakvog korišćenja spojena tri prsta, kao i malog i domalog spojenih i savijenih na dlanu, potiče još iz četvrtoga veka, i vremena Svetoga Meletija Arhiepiskopa antiohijskoga. U to vreme su se Hrišćani borili sa arijanskim jereticima. Između ostaloga, spor oko prirode Gospoda Isusa Hrista doveo je i do toga da Arhiepiskop Antiohijski Meletije rukom dočarava prisutnima na Saboru trojično jedinstvo Božije. Kada je Arhiepiskop Meletije spojio tri prethodno raširena prsta, iz njih se vide svetlost kao munja.
Prvo razdvajanje prstiju, «razdvajanje Svete Trojice» kod Srba desilo se početkom devedesetih godina prošloga veka, i za to je najodgovorniji tadašnji vođa opozicije Vuk Drašković. Od vremena uspona Draškovića Srbi zaboravljaju stari hrišćanski pozdrav sa spojena tri prsta i uzimaju antihrišćanski sa razdvojena tri prsta. Na ovo su upozoravali i različiti četnički listovi u emigraciji, ali i razne omladinske nacionalne organizacije u otaxbini. Ostaje nam nada da će budući naraštaji imati uši da čuju upozorenja koja im danas upućujemo, te da ćemo odbaciti ovakav način salutiranja i obnoviti pravoslavni pozdrav koji koristimo već duže od hiljadu godina.
Autor: Nemanja Mrđenović
Ako pitate samozvane «stručnjake» od kada se ovaj pozdrav koristi među Srbima, neretko će te dobti odgovor «oduvek», a ako ih pitate šta znači, reći će vam da tri prsta predstavljaju Svetu Trojicu. Istinitost ovih njihovih tvrdnji možemo vrlo lako proveriti. Ako je zaista istina da se ovaj pozdrav koristi «oduvek», za očekivati je da ga vidimo na slikama starih srpskih umetnika koji su dočaravali trenutke iz naše slavne istorije. Ako ne tu, a ono barem od kada se pojavio fotoaparat. Bilo bi vrlo prirodno videti oduševljene srpske borce posle Cerske ili Kolubarske bitke, ili posle proboja Solunskoga fronta kako pokazuju tri prsta. Međutim, takvih slika i fotografija nema.Čak ni u mnogobrojnim zapisima, bilo istoriografskim, socioliškim ili etnografskim, nigde nema ni slovca o ta tri prsta.
U tom slučaju krenimo i dalje, prema današnjici. Dolazimo do Drugog svetskog rata. Za očekivati je da ćemo ovakav pozdrav videti na mnoštvu fotografija boraca Ravnogorskog, četničkog, pokreta čiji «naslednici» najviše i koriste ovakav pozdrav. Ipak, ni tu se ama baš ni na jednoj slici ne vidi da iko pokazuje tri prsta, niti se i u jednom opisu nekog značajnog događaja pominje da je iko ikada pokazao tri prsta kao znak nekakvog oduševljenja. Interesantno je da to čak ne pominju ni stranci koji su u to vreme boravili u četničkim jedinicama. Nigde ništa o tri prsta kod Srba.
Ipak, uspeli smo pronaći neke izvore iz vremena Drugog svetskog rata, koji pominju, ili pokazuju ovakav pozdrav. Iznenađuje činjenica da ti izvori ne vode ka srpskim četnicima, ili bilo kojim drugim srpskim jedinicama, već na sasvim suprotnu stranu, ka hrvatskim ustašama. Naime, hrvatske ustaše, o kojima ne treba posebno trošiti reči, polagali su zakletvu svome «poglavniku» pred rimokatoličkim sveštenikom sa raširena tri prsta, palcem, kažiprstom i srednjim prstom, desne ruke. Ovakav pozdrav hrvatske ustaše preuzele su od nemačkih SS jedinica, mada se po nekim izvorima naslućuje da su Hrvati ovakav pozdrav koristili čak i u Prvom svetskom ratu.
Slično su zakletvu polagali i elitni srpski odredi u Drugom svetskom ratu, odredi Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa. Sličnost je u tome što se podizala desna ruka i što su se mali i domali prst postavljali jednako kao i kod ustaša, ali tu se svaka sličnost završava. I kod jednih i kod drugih, mali i domali prst su spojeni i savijeni uz dlan, kod ustaša jer drugačije ne mogu da se rašire ostala tri prsta, a kod SDK-a da se pokaže jednistvo Božanske i ljudske prirode u Gospodu Isusu Hristu. Ratnici SDK-a su zakletvu Kralju Petru II Karađorđeviću polagali sa spojenim palcem, kažiprstom i srednjim prstom, kao simbolom jedinstva Svete Trojice, upravo onako kako se pravoslavni osenjuju časnim Krstom.
Poreklo ovakvog korišćenja spojena tri prsta, kao i malog i domalog spojenih i savijenih na dlanu, potiče još iz četvrtoga veka, i vremena Svetoga Meletija Arhiepiskopa antiohijskoga. U to vreme su se Hrišćani borili sa arijanskim jereticima. Između ostaloga, spor oko prirode Gospoda Isusa Hrista doveo je i do toga da Arhiepiskop Antiohijski Meletije rukom dočarava prisutnima na Saboru trojično jedinstvo Božije. Kada je Arhiepiskop Meletije spojio tri prethodno raširena prsta, iz njih se vide svetlost kao munja.
Prvo razdvajanje prstiju, «razdvajanje Svete Trojice» kod Srba desilo se početkom devedesetih godina prošloga veka, i za to je najodgovorniji tadašnji vođa opozicije Vuk Drašković. Od vremena uspona Draškovića Srbi zaboravljaju stari hrišćanski pozdrav sa spojena tri prsta i uzimaju antihrišćanski sa razdvojena tri prsta. Na ovo su upozoravali i različiti četnički listovi u emigraciji, ali i razne omladinske nacionalne organizacije u otaxbini. Ostaje nam nada da će budući naraštaji imati uši da čuju upozorenja koja im danas upućujemo, te da ćemo odbaciti ovakav način salutiranja i obnoviti pravoslavni pozdrav koji koristimo već duže od hiljadu godina.
Autor: Nemanja Mrđenović
