Pajpina
Top-Poster
Kad Haaški sud za koju godinu zatvori vrata, u povijesti će ostati zapisano: Hrvatska je bila agresor u BiH, ali zato Srbija nije bila agresor ni u Hrvatskoj, niti u Bosni!
Piše: Ivan Zvonimir Čičak
Bez obzira što se optuženima sudi za individualnu krivnju, ispast će da je u proteklom ratu jedino Hrvatska bila agresor.
Hrvatska je bila upletena u međunarodni oružani sukob u BiH, stoji u pravomoćnim presudama Tihomiru Blaškiću, Dariju Kordiću, Zlatku Aleksovskom i Mladenu Naletiliću Tuti. Umjesto “agresije”, Haaški sud upotrebljava izraz “međunarodni oružani sukob”, za razliku od običnog unutarnjeg oružanog sukoba u nekoj zemlji.
Za Haaški sud Hrvatska je bila uključena u rat protiv BiH, ali Srbija nije bila uključena u rat u Hrvatskoj. Čak ni u slučaju kad se sudi najvišim dužnosnicima Beograda za zločine u Hrvatskoj i BiH: Haag je optužio bivšeg prvog čovjeka Miloševićeve vojske Momčila Perišića za granatiranje Zagreba, Sarajeva i Srebrenice, ali u njegovoj optužnici nema ni riječi o međunarodnom oružanom sukobu, nego se rat u BiH tumači kao unutrašnji oružani sukob. Kao da je Perišić ratovao kao pojedinac, a ne šef vojske treće države. Isto je tako u slučajevima Vojislava Šešelja, kojem se sudi za zločine u Hrvatskoj i BiH, i bivših šefova tajne službe MUP-a Srbije Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića. Stanišiću i Simatoviću je nedavno počelo suđenje za organiziranje srpske pobune u Hrvatskoj i u BiH. Nisu to činili sami: optuženi su kao dio udruženog zločinačkog pothvata zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Veljkom Kadijevićem i Blagojem Adžićem te čelnicima pobunjenih Srba iz Hrvatske (Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić) i onih iz BiH (Karadžić, Mladić, Biljana Plavšić).
Tužitelj će dokazivati vezu između Beograda, odnosno Stanišića i Simatovića, te zločina u Hrvatskoj ili BiH, ali nisu smatrali da je potrebno da sve to stave u okvir međunarodnog oružanog sukoba, preko kojeg bi dokazali upletenost Srbije u sukobe u Hrvatskoj i BiH.
To znači da je Hrvatska ili bila agresor na samu sebe ili je sve ovo u Hrvatskoj bio samo - građanski rat. Na potezu su hrvatske vlasti, koje bi trebale upozoriti Tribunal, ali i Vijeće sigurnosti, da su ovakvi postupci, prije svega sa stajališta međunarodnog prava - nedopustivi.
Dok se u Haagu vode rasprave o tome koliko će dugo trajati suđenje Karadžiću i hoće li mu se uopće suditi za Srebrenicu i Sarajevo, istodobno se događaju neobične stvari na štetu Hrvatske.
Hercegovačkoj šestorci predvođenom Jadrankom Prlićem u travnju su istekle pune tri godine od početka suđenja, a trajat će još najmanje godinu dana. Ono što posebno visi nad tim procesom je optužba na temelju koje se krive i oni i Hrvatska kao država zbog upletanja u međunarodni sukob u BiH. Tužitelj je postupku priložio “presuđene činjenice” iz pravomoćnih presuda u slučaju Blaškić, Kordić i Naletilić, gdje stoji da je Hrvatska bila upletena u međunarodni sukob u BiH.
Šansa da se Srbija imenuje agresorom propala je smrću Slobodana Miloševića. Optužba za međunarodni sukob postojala je u optužnicama protiv Miloševića i vukovarskoga gradonačelnika Slavka Dokmanovića, ali su oni umrli prije izricanja presude. U presudi Pavlu Strugaru za Dubrovnik suci su napisali da će se suzdržati od zauzimanja stava o prirodi sukoba jer su i tužitelj i obrana suglasni da “priroda tog sukoba ne čini element ni jednog kaznenog djela kojim se tereti optuženog.
Samo u jednoj presudi Srbija je označena kao agresor na BiH: u presudi Dušku Tadiću iz Prijedora stoji da su snage Srba bile pod kontrolom SRJ, pa se zato radilo o međunarodnom sukobu.
otvoreno
Piše: Ivan Zvonimir Čičak
Bez obzira što se optuženima sudi za individualnu krivnju, ispast će da je u proteklom ratu jedino Hrvatska bila agresor.
Hrvatska je bila upletena u međunarodni oružani sukob u BiH, stoji u pravomoćnim presudama Tihomiru Blaškiću, Dariju Kordiću, Zlatku Aleksovskom i Mladenu Naletiliću Tuti. Umjesto “agresije”, Haaški sud upotrebljava izraz “međunarodni oružani sukob”, za razliku od običnog unutarnjeg oružanog sukoba u nekoj zemlji.
Za Haaški sud Hrvatska je bila uključena u rat protiv BiH, ali Srbija nije bila uključena u rat u Hrvatskoj. Čak ni u slučaju kad se sudi najvišim dužnosnicima Beograda za zločine u Hrvatskoj i BiH: Haag je optužio bivšeg prvog čovjeka Miloševićeve vojske Momčila Perišića za granatiranje Zagreba, Sarajeva i Srebrenice, ali u njegovoj optužnici nema ni riječi o međunarodnom oružanom sukobu, nego se rat u BiH tumači kao unutrašnji oružani sukob. Kao da je Perišić ratovao kao pojedinac, a ne šef vojske treće države. Isto je tako u slučajevima Vojislava Šešelja, kojem se sudi za zločine u Hrvatskoj i BiH, i bivših šefova tajne službe MUP-a Srbije Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića. Stanišiću i Simatoviću je nedavno počelo suđenje za organiziranje srpske pobune u Hrvatskoj i u BiH. Nisu to činili sami: optuženi su kao dio udruženog zločinačkog pothvata zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Veljkom Kadijevićem i Blagojem Adžićem te čelnicima pobunjenih Srba iz Hrvatske (Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić) i onih iz BiH (Karadžić, Mladić, Biljana Plavšić).
Tužitelj će dokazivati vezu između Beograda, odnosno Stanišića i Simatovića, te zločina u Hrvatskoj ili BiH, ali nisu smatrali da je potrebno da sve to stave u okvir međunarodnog oružanog sukoba, preko kojeg bi dokazali upletenost Srbije u sukobe u Hrvatskoj i BiH.
To znači da je Hrvatska ili bila agresor na samu sebe ili je sve ovo u Hrvatskoj bio samo - građanski rat. Na potezu su hrvatske vlasti, koje bi trebale upozoriti Tribunal, ali i Vijeće sigurnosti, da su ovakvi postupci, prije svega sa stajališta međunarodnog prava - nedopustivi.
Dok se u Haagu vode rasprave o tome koliko će dugo trajati suđenje Karadžiću i hoće li mu se uopće suditi za Srebrenicu i Sarajevo, istodobno se događaju neobične stvari na štetu Hrvatske.
Hercegovačkoj šestorci predvođenom Jadrankom Prlićem u travnju su istekle pune tri godine od početka suđenja, a trajat će još najmanje godinu dana. Ono što posebno visi nad tim procesom je optužba na temelju koje se krive i oni i Hrvatska kao država zbog upletanja u međunarodni sukob u BiH. Tužitelj je postupku priložio “presuđene činjenice” iz pravomoćnih presuda u slučaju Blaškić, Kordić i Naletilić, gdje stoji da je Hrvatska bila upletena u međunarodni sukob u BiH.
Šansa da se Srbija imenuje agresorom propala je smrću Slobodana Miloševića. Optužba za međunarodni sukob postojala je u optužnicama protiv Miloševića i vukovarskoga gradonačelnika Slavka Dokmanovića, ali su oni umrli prije izricanja presude. U presudi Pavlu Strugaru za Dubrovnik suci su napisali da će se suzdržati od zauzimanja stava o prirodi sukoba jer su i tužitelj i obrana suglasni da “priroda tog sukoba ne čini element ni jednog kaznenog djela kojim se tereti optuženog.
Samo u jednoj presudi Srbija je označena kao agresor na BiH: u presudi Dušku Tadiću iz Prijedora stoji da su snage Srba bile pod kontrolom SRJ, pa se zato radilo o međunarodnom sukobu.
otvoreno
Nur weil deine Scheinwelt langsam aber sicher Tag für Tag zerfällt...
du hast mich noch noch erlebt wenn ich auf 180 bin!