Knin

[Dalmatin0]

Schöne Bilder aus Knin, allen vorran das mit dem kružni tok weckt stetig wachsende Nostalgie in mir..

Mal ne ernstgemeinte Frage an die Serben aus Knin, die sich hier im Forum befinden..

Wie "ticken" eigentlich noch eure hinterbliebenen Verwandten, die noch in Knin oder okolica leben? Hat man sich mittlerweile abgegeben damit, dass man in Kroatien lebt, bezeichnet man sich vielleicht sogar selbst als Kroaten oder würde man am liebsten Đujić wieder zum Leben erwecken und auch einen neuen Krieg in Kauf nehmen, nur um dafür zu sorgen, dass Knin eine serbische Stadt würde?

Habe nämlich beispielsweise mehrere Bekannte, die sich als orthodoxe Kroaten sehen, vereinzelte sehen sich sogar als größere Kroaten als ich, da sie im Gegensatz zu mir unten großwurden und immernoch dort leben..

Ich vermute zwar beim User Dinarski_Vuk, dass dieser Name nicht durch Zufall oder seiner eigenen Meinung entstanden ist, sondern viel eher, dass diese vererbt wurde, aber mich würde es dennoch mal interessieren, ob in Knin immernoch solches Bauerndenken vorhanden ist in den Köpfen der dort nun schon seehr sehr lang lebenden Serben..

 

[Dinarski-Vuk]

DalmatinO prije nego sto odgovorim, jesi li ti iz Knina, tj. iz tog kraja/okoline?

 

[Dalmatin0]

DalmatinO prije nego sto odgovorim, jesi li ti iz Knina, tj. iz tog kraja/okoline?

Apsolutno jesan.. U okolici mista iz kojen potječen ima 5-6 pravoslavnih mista, u kojima se većina smatra Srbima, ali i ima dovoljno onih, koji se vide ka Hrvati, tako da me eto zanimalo, kako u današnje vrime izgleda 36 kilometara sjevernije od nas..

Nadan se da si skonta oklen san..

 

[Dinarski-Vuk]

Apsolutno jesan.. U okolici mista iz kojen potječen ima 5-6 pravoslavnih mista, u kojima se većina smatra Srbima, ali i ima dovoljno onih, koji se vide ka Hrvati, tako da me eto zanimalo, kako u današnje vrime izgleda 36 kilometara sjevernije od nas..

Nadan se da si skonta oklen san..

Kako ne bi zemljace, pa mi smo maltene komsije ili susjedi, kako ti je volja. Poznajen ja tvoje misto ki svoj dzep, znan onu vasu villu rusticu koja jos iz doba kasne antike sacuvana, pa oni razni spomenici i ostaci rimljana kod zupne kuce, a davno prije rata bio sam i u vasoj crkvi sv. Mihovila - Kijevljanin znaci, vrlo zanimljivo. Eto ja sam (jedan dio moje porodice) iz susjednog sela, tu se nalazi crkva sv. Spasa, najljepsi izvor u tom kraju, valjda i ti onda znas o kojem je selu rijec, selo koje je uvijek bilo (nazalost) u ratnoj nozi sa Kijevljanima. A moja majcina strana je inace sva iz Knina, stara, autohtona porodica tog grada.

PS: Jesi ikako bio na Batu, tj. kako se ladno vide i tvoje Kijevo, i Polaca pa i sam Knin. E kad se sjetim, sami Bat (Kozjak) osvojio san nekoliko puta kao mali djecak sa svojim prijateljom i svojim didom, koja bezbrizna vrijemena.

 

[Dalmatin0]

Kako ne bi zemljace, pa mi smo maltene komsije ili susjedi, kako ti je volja. Poznajen ja tvoje misto ki svoj dzep, znan onu vasu villu rusticu koja jos iz doba kasne antike sacuvana, pa oni razni spomenici i ostaci rimljana kod zupne kuce, a davno prije rata bio sam i u vasoj crkvi sv. Mihovila - Kijevljanin znaci, vrlo zanimljivo. Eto ja sam (jedan dio moje porodice) iz susjednog sela, tu se nalazi crkva sv. Spasa, najljepsi izvor u tom kraju, valjda i ti onda znas o kojem je selu rijec, selo koje je uvijek bilo (nazalost) u ratnoj nozi sa Kijevljanima. A moja majcina strana je inace sva iz Knina, stara, autohtona porodica tog grada.

PS: Jesi ikako bio na Batu, tj. kako se ladno vide i tvoje Kijevo, i Polaca pa i sam Knin. E kad se sjetim, sami Bat (Kozjak) osvojio san nekoliko puta kao mali djecak sa svojim prijateljom i svojim didom, koja bezbrizna vrijemena.

Malo si skratio kilometražu, Kijevo bi ti došlo od prilike nakon jednih 30 km, još bi triba šest nadodati pa bi doša u moju Vrliku, oklen i potičen!

Ajde neka, znači pravi Cetinjan. Mučio me je malo tvoj nadimak, jer znan da u Cetini u današnje vrime osin nekih iznimaka žive starosjedilci, koji se nezamaraju priviše politikon.. Svi koji su aktivno napali hrvatsku zemlju su se makli u Srbiju ili općenito inozemstvo, zbog toga san i pita, kako to primjerice kod tvoje rodbine doli izgleda..

Upozna san jednog starog Barišića, zaboravio mu ime, ima ritke zube, radi se čini mi se o lokalnon političaru, s kojin san se sa ćaćon svojin lipo raspriča o svemu svačemu i dozna da se pokušava na sve načine stvorit nakon toliko ratnih godina konačno lipe i miroljubive odnose sa mojom Vrličkom župom.

Triba se tome težiti i ugodno mi je bilo doznati, da on izgleda nije jedini čovik iz tvog mista, koji tako misli..

Eto, lip poz

 

[Dinarski-Vuk]

Malo si skratio kilometražu, Kijevo bi ti došlo od prilike nakon jednih 30 km, još bi triba šest nadodati pa bi doša u moju Vrliku, oklen i potičen!

Hehe, vid' mene budale, Vrlicanin znaci, eto uvijek smo govorili da ste imali vise kafica nego svita Cak imate tri crkve za jedno takvo "malo" misto, onu vasu katolicku gospu od ruzarja, pa ona pravoslavna sv. Nikole i ona unijatska koja je srusena nakon drugog svijetskog rata (valjda znas da su svi unijati nestali tada iz Vrlike). Sjecam se dobro tog mista, rodjak mi je prije rata ima' restoran u centru Vrlike, e sad neznam da li si ti iz "moje" starije generacije ili spadas medju "posljeratnim" generacijama. Vrlika je za mene uvijek bila interesantna iz jednog prostog razloga, vasa dolina je uvijek bila plodna - te vina, raznog voca, povrca, zita i pitaj boga cega jos. I kad se sjetim onih vasih velikih sajmova, posebno za blagdan Gospe, boze koliko je naroda sa svih strana dolazilo, krcato sve.

Ajde neka, znači pravi Cetinjan. Mučio me je malo tvoj nadimak, jer znan da u Cetini u današnje vrime osin nekih iznimaka žive starosjedilci, koji se nezamaraju priviše politikon.. Svi koji su aktivno napali hrvatsku zemlju su se makli u Srbiju ili općenito inozemstvo, zbog toga san i pita, kako to primjerice kod tvoje rodbine doli izgleda..

Sta bi ti rekao, u Cetini "dominira" slika uglavnom starijih ljudi, povratnici koji su zeljni svoje rodne grude, tj. zele umrijeti na svom rodnom pragu, nazalost tuzna slika nekadasnjeg sela punog zivota i ljudi. U Civljanima situacija jos gora, niko se neradja vise, a broj mrtvih uvijek raste, uskoro pusto selo. U Kninu je rast povratnika nesto veci, ali glavni dio dolazi uglavnom zbog pasosa i raznih papira ili prodaju stan/kucu nekom hrvatu izbjeglog iz srednje Bosne ili Banja Luke. Vecina mojih mjestana su smjesteni uglavnom u Vojvodini, a Kninjani uglavnom u Banjaluci. I sad zamisli tek onog iz Australije, Kanade il' Amerike, nece se taj vise ovdje vratit, razumljivo. Ma problem je sto uopste u nasem kraju nema niko perspektive, nit' srbi nit' hrvati. DalmatinO, u Kninu je privreda posle “Oluje” umrla, jednostavno je nema. U fabrici Vijaka (tu mi je radila sestra prije rata) nekada je radilo vise od tri 'iljade ljudi, a danas ih je jedva 200. Sami Knin nista ne proizvodi, fabrike su propale i svi su uglavnom u nekoj trgovini, snalaze se na razne nacine, a dobra vecina na socijalu. Knin je nekada bio vazan zeleznicki cvor, ali je sve na zeljeznici propalo. Na njoj je nekada hljeb zaradjivalo oko tri 'iljade dusa, a danas posao obavlja jedva sto zaposlenih. Ma tuga i jad.

Upozna san jednog starog Barišića, zaboravio mu ime, ima ritke zube, radi se čini mi se o lokalnon političaru, s kojin san se sa ćaćon svojin lipo raspriča o svemu svačemu i dozna da se pokušava na sve načine stvorit nakon toliko ratnih godina konačno lipe i miroljubive odnose sa mojom Vrličkom župom.

Nisam siguran jel' to taj Barisic koji mi se mota po glavi (mirne naravi, dobre duse, voli pomoci), moracu se raspitati. Ali svaka cast svakom povratniku koji se uspio ponovo snaci. Cetina je nakon "Oluje" izgledala kao Kijevo na pocetku rata 91', nije ostao kamen na kamenu - znaci uslovi nikakvi.

Triba se tome težiti i ugodno mi je bilo doznati, da on izgleda nije jedini čovik iz tvog mista, koji tako misli..

U ratnom vihoru nazalost nije bilo zdravog razuma nit' sa jedne nit' sa druge strane. Ali skidam svakom kapu koji je sacuvao u tom ludom vrijemenu dostojanstvo i ostao COVJEK a ne zvjer.

 

[Dalmatin0]

Posljeratne generacije san, tako da neznan baš sve o prošlosti Vrlike, no zanimaju me dosta priče stariji ljudi o starijim vrimenima u vrličkoj krajini, tako da i za bivšu unijatsku crkvu znan, koja se nalazila prikoputa današnjeg zavoda i na današnjem zemljištu igrališta vrličkog vrtića.

Dosta toga se izmjenilo u Vrlici, pokušava se od ono malo sredstava šta se ima modernizirati neke određene stvari te privolit trenutačno nastanjeni narod za ostanak u Vrlici.. Jedan primjer tomu je izgradnja velikog sportskog kompleksa između Česme i naše katoličke crkve, koji je po mome jedna ritko viđena lipotica općenito u Hrvatskoj! Di god da san proša nisan vidio nigdi takav sportski kompleks, koji se najbolje moguće koristi. Mlađarija se bavi sporton, u varešu više nećeš vidit toliko svita kako je znalo biti prijašnjih godina, tako da eto.. Dosta mlađeg naroda je u međuvremenu pronašlo radna mista u Zagrebu, Rijeci, Split i tako dalje.

Može se reći da se dosta toga promjenilo sa vrimenom u odnosu na prije!

Ipak se želin i osvrnuti na to šta si pisa i svoje mišljenje iznjet..

Jasno je i logična reakcija jednoga ili više ratova, da narod gubi strpljenje i nadu i biži. Reakcija jednoga rata je nažalost i rušenje imovina, kuća, i tako dalje.. Nisu samo u Cetini srušene kuće, čak san mišljenja da su mnoga sela u Vrličkoj krajini još gore prošla, no dobro, nije mi u interesu o tome razglavat, jer to nevodi nikamo..

Općenito se može reći da su i pravoslavno naseljena mista i katolička platila danak silnim ratovima na našim prostorima. Mi ljudi i neznamo šta deset godina upornog rata u jednom stoljeću znači.. To je jako puno, jedna desetina jednoga stoljeća, koja se vodila samo u ratu, i da bi bilo još gore se ta desetina još i podilila točno na dva perijoda toga stoljeća. Znači, taman kada si nakon prvog rata opet nešta izgradio i osigura si neku egzistenciju je puka drugi i opet sve to razorio. Jasno je da u tome svemu narod kako san i reka gubi strpljenja i nadu u neka bolja vrimena, pa si traži mirnije sredine, u kojima će se odgojiti potomci, dok oni stariji ljudi, koji nemaju više šta izgubit u svome životu razmišljaju jedino o mirnom završetku života u rodnoj grudi.

Neće još dugo u Vrličkoj krajini stvari krenuti onako nabolje, da će se naseliti kojekakav narod i oživiti sve to šta su dva rata i potop plodne zemlje, di se sada Peruča nalazi, učinila.. Šteta je, no međutim je također za takvo poboljšanje potrebna i suradnja svih stanovnika Vrličke krajine, tako i tvojih Cetinjana, Otišićana, Civljana, i tako dalje.. Sve dok se tenzije nesmire, šta je naravno nakon svih dešavanja jako teško primjenjivo, čemo jedino moći dolaziti doli na godišnji i uživati u pustoši i lipoti naše voljene krajine..

Ka šta san reka je u svemu tome bitna suradnja sviju.. Nemože se i nesmije dogoditi recimo to šta se meni litos dogodilo na izvoru Cetine..

Gledajući u izvor i diveći se oslikanoj hrvatskoj pravoslavnoj crkvi poviše izvora dođe jedan bračni par zajedno sa još jednin čovikon vidjevši mene kako slikan izvor, na kojemu se oslikala i ta ista crkva, šta mi se jako dojmilo.. Smatrajući i misleći da san ja Srbin se ta žena odlučila prići meni i održati mi lekciju kako su Srbi u našoj krajini jedina nastradala skupina i jedina velika žrtva svega toga šta se zbilo u prošlom stoljeću. Na moje pitanje odaklen je i di živi mi je kazala, kako je inače iz Zemuna, di već godinama sritno živi i da je zadnji puta bila prije pet godina u vrličkoj krajini.. Jedini odgovor na to sve je moga biti sa moje strane da joj i dalje želin sritan život u Zemunu i da se nikada nevrati.. Netribaju ljudi, koji vode politiku iz inozemstva, posjete našu krajinu jedanput u cilon desetljeću i onda ništa konstruktivno nepridonose za neki napridak ili razvoj svega.

Taj stari Barišić me se upravo zbog toga dojmio, što živi i radi doli, šta je razumio, da ratovi i mržnja nevode ničemu osim pogoršenju već sada postojećih tenzija i napetosti..

Eto... toliko od mene o aktualnoj situaciji.. Nije bitno bio neko Srbin ili Hrvat, bili mu preci Ustaše ili Partizani, bitna je volja za radon i vizija kako poboljšati sve to. Onda će se i u Cetini, i na Mavicama, i u Civljanin i u Garjaku bolje i lipše živit

 

[Dinarski-Vuk]

Posljeratne generacije san, tako da neznan baš sve o prošlosti Vrlike, no zanimaju me dosta priče stariji ljudi o starijim vrimenima u vrličkoj krajini, tako da i za bivšu unijatsku crkvu znan, koja se nalazila prikoputa današnjeg zavoda i na današnjem zemljištu igrališta vrličkog vrtića.

Eto, zato je sada za mene "sve" to novi svijet tamo, novi ljudi, nove kuce, zgrade i dosta toga jos. Nazalost u nekim selima vec poslje dva/tri sata popodne nema nikakvog znaka zivota, pa cak sam cuo u Vrlici rade samo neki rijetki kafici i neke trgovine. Ja se jos sjecam, da smo bas u tom vrlickom kraju imali nekadasnje pokretacke snage poput "Cetinke" ili "Dalmatinke" - ljudi su imali posla i mi nismo bili toliko ovisni o drugim gradovima. Eto tvoja Vrlika ima status grada, ali jedino sto stvarno funkcionise je maticni ured, za ostale stvari moras ic' u Sinj.

Dosta toga se izmjenilo u Vrlici, pokušava se od ono malo sredstava šta se ima modernizirati neke određene stvari te privolit trenutačno nastanjeni narod za ostanak u Vrlici.. Jedan primjer tomu je izgradnja velikog sportskog kompleksa između Česme i naše katoličke crkve, koji je po mome jedna ritko viđena lipotica općenito u Hrvatskoj! Di god da san proša nisan vidio nigdi takav sportski kompleks, koji se najbolje moguće koristi. Mlađarija se bavi sporton, u varešu više nećeš vidit toliko svita kako je znalo biti prijašnjih godina, tako da eto.. Dosta mlađeg naroda je u međuvremenu pronašlo radna mista u Zagrebu, Rijeci, Split i tako dalje.

Stvarno lijepo cuti, samo nastavite tako dalje. Nesto sam cuo od jednog poznanika, da ste pripremili nekoliko projekata koji su dobili gradjevinsku dozvolu, tj. od vrijednosti oko 50-70 milijuna kuna (znaci procistit glavni kanalizacijski sustav, pa sanacija deponije, sportske dvorane, pa razvoj poljoprivrednih projekata itd.). Jedino sto mi se ne svidja, da su neka sela pretvorili maltene u deponiju smeca, na kojima otpad nedolazi samo iz Vrlike, vec i neka udaljena mjesta poput Makarske - a uglavnom zavrsi pricom "ujeo vuk magarca".

Jasno je i logična reakcija jednoga ili više ratova, da narod gubi strpljenje i nadu i biži. Reakcija jednoga rata je nažalost i rušenje imovina, kuća, i tako dalje.. Nisu samo u Cetini srušene kuće, čak san mišljenja da su mnoga sela u Vrličkoj krajini još gore prošla, no dobro, nije mi u interesu o tome razglavat, jer to nevodi nikamo..

Nemoj me krivo shvatit, nije mi bila namjera postavit Cetinu kao "najvece stradalo selo" u tom kraju, htio sam samo reci da su uslovi poslje rata bili nikakvi, jer je sve bilo u rusevinama, naravno da je danas slika sasvim drukcija, jer drzava isto obnjavlja te kuce. Znam ja dobro prijatelju da su i Vrlika, Jezevic, Koljane, Kosore, Maovice, Podosoje, Vinalic, Garjak ili Otisic takodjer stradali, cijeli taj kraj je bio uhvacen ratom i nijedno selo nije bilo postedjeno ratnom sjekirom i granatama.

Općenito se može reći da su i pravoslavno naseljena mista i katolička platila danak silnim ratovima na našim prostorima. Mi ljudi i neznamo šta deset godina upornog rata u jednom stoljeću znači.. To je jako puno, jedna desetina jednoga stoljeća, koja se vodila samo u ratu, i da bi bilo još gore se ta desetina još i podilila točno na dva perijoda toga stoljeća. Znači, taman kada si nakon prvog rata opet nešta izgradio i osigura si neku egzistenciju je puka drugi i opet sve to razorio. Jasno je da u tome svemu narod kako san i reka gubi strpljenja i nadu u neka bolja vrimena, pa si traži mirnije sredine, u kojima će se odgojiti potomci, dok oni stariji ljudi, koji nemaju više šta izgubit u svome životu razmišljaju jedino o mirnom završetku života u rodnoj grudi.

Potpisujem svaku rijec, to je to o cemu ja godinama trubim. Mene je recimo obradovala elektrifikacija, tj. malobrojnih sela u ovom kraju konacno je krenula i nadam se da ce biti brzo okoncana. Ali nazalost sa druge strane, obnova je jako losa i spora, malo je napravljeno. Mnogi povratnici umiru ne docekavsi obnovu, i toga mi je najvise zao.

Neće još dugo u Vrličkoj krajini stvari krenuti onako nabolje, da će se naseliti kojekakav narod i oživiti sve to šta su dva rata i potop plodne zemlje, di se sada Peruča nalazi, učinila.. Šteta je, no međutim je također za takvo poboljšanje potrebna i suradnja svih stanovnika Vrličke krajine, tako i tvojih Cetinjana, Otišićana, Civljana, i tako dalje.. Sve dok se tenzije nesmire, šta je naravno nakon svih dešavanja jako teško primjenjivo, čemo jedino moći dolaziti doli na godišnji i uživati u pustoši i lipoti naše voljene krajine..

Slazem se i nemam tu sta (pametnog) jos nadodati.

Ka šta san reka je u svemu tome bitna suradnja sviju.. Nemože se i nesmije dogoditi recimo to šta se meni litos dogodilo na izvoru Cetine..
Gledajući u izvor i diveći se oslikanoj hrvatskoj pravoslavnoj crkvi poviše izvora dođe jedan bračni par zajedno sa još jednin čovikon vidjevši mene ........

Ne treba na takve uopste obracati paznju. To su ti isti ljudi koji svake godine brbljaju "dogodine u Kninu", dodje ljeti za nekoliko dana, odglume ulogu velikog srbina, najede se prsuta, napije vina i vraca se "ljuti krajisnik" nazad negdje u Srbiji ili Republici Srpskoj. Zato ja uvijek njima govorim da ostave ovaj narod koji se odlucio vratit na miru, jer oni zasluzuju svake pohvale pod ovakim uvjetima opet sagradit nesto novo/staro. Ko ne zivi dolje, nema pravo da se mjesa u (su-)zivot svojih (bivsih) mjestana. Lako je biti "veliki" srbin u Beogradu, Banjaluci ili Kragujevcu, a drukcije je opet biti "srbin" danas u Kninu, Vrlici, Sinju ili Sibeniku.

Eto... toliko od mene o aktualnoj situaciji.. Nije bitno bio neko Srbin ili Hrvat, bili mu preci Ustaše ili Partizani, bitna je volja za radon i vizija kako poboljšati sve to. Onda će se i u Cetini, i na Mavicama, i u Civljanin i u Garjaku bolje i lipše živit

Tako je prijatelju, tu ce se izgleda svi srbi i hrvati tog kraja slozit. Jedino se nikada nece nasi narodi sloziti oko toga, kada je nastupio rat na nasem prostoru, ali o tome ja uopste i nezelim pricati, dosta mi ga je bilo 4 godine ...

 

[Dinarski-Vuk]

Ajmo poceti sa Peruckim jezerom

nastavljamo sa Vukovica vrela, prvi izvor Cetine

Drugi prelijepi izvor Cetine u selu Cetina, podno Dinare

a ovo je mirni tok Cetine ljeti podno Vukovica vrila

i divlji tok nekoliko kilometara nizvodno uz stare mlinove.

Dinara istocno od Vrlike

 

[Grasdackel]

Hast du auch ein Bild von dieser Mülldeponi durch die man durch muss wenn man von Sinj her nach Knin kommt ?