John Wayne
Keyboard Turner
NOVU HRVATSKU VLADU čeka dosad najskuplji projekt opremanja hrvatskih oružanih snaga: kupnja 12 suvremenih lovaca bombardera nužnih za NATO
Odmah nakon parlamentarnih izbora u studenome i nakon sastavljanja nove hrvatske vlade, budući ministar obrane na početku svog mandata suočit će se s dosad najsloženijim i najskupljim projektom opremanja hrvatskih oružanih snaga, triput skupljim od nabave oklopnih borbenih vozila. Riječ je o kupnji 12 višenamjenskih borbenih zrakoplova za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva vrijednih oko 800 milijuna američkih dolara.
Nabava višenamjenskih borbenih zrakoplova mora početi najkasnije iduće godine, a odluka o tome kojim će zrakoplovima hrvatski vojni piloti nadzirati hrvatski zračni prostor donijet će se do kraja 2009., jer sadašnji MiG-ovi 21 moraju u otpis potkraj 2010. Uvođenje novih zrakoplova u borbenu eskadrilu 91. zrakoplovne baze na zagrebačkom Plesu trebalo bi početi 2011. Prema svim dostupnim informacijama, u utrci za opremanje hrvatske eskadrile borbenih zrakoplova su jednomotorni nadzvučni zrakoplovi, švedski višenamjenski zrakoplov JAS-39 Gripen, te američki F-16 Block 52, jer je najnoviji F-16 Block 60 ipak preskup (85 milijuna dolara). Francuski Dassault Mirrage 2000 je na odlasku i na njegovo će mjesto za koju godinu zasjesti Rafale, čim dosegne punu operativnu sposobnost, tako da se francuski zrakoplov nije nikada ozbiljno razmatrao kao hrvatska opcija. Spomenuti zrakoplovi Gripen i F-16 Block 52 već se dugo u stručnim krugovima spominju kao jedini konkurenti, a razloga za to ima više.
Hrvatskoj treba nadzvučni višenamjenski zrakoplov sposoban za presretanje u zračnom prostoru u što kraćem vremenu, mora biti moderne konstrukcije, relativno malih dimenzija s elektroničkim sustavima i naoružanjem koje je kompatibilno NATO-ovu sustavu, mora se lako održavati. Zrakoplov mora biti lako upravljiv s mogućnošću brze transformacije iz lovca presretača u lovca bombardera. Hrvatska nije bogata zemlja, nema velik zračni prostor, dugoročno ne postoje realne vojne prijetnje, a nije i neće deklarirati borbene zrakoplove za eventualno slanje hrvatskih pilota u borbene misije NATO-a. Stoga ne treba zrakoplove s dva motora i velikog doleta preko 4000 km koji nose i nešto više naoružanja od zrakoplova s jednim motorom. Osim toga, kad uđe u NATO, Republika Hrvatska u svojoj obrambenoj strategiji, kao i zbog politike međunarodne zajednice prema jugoistoku Europe, neće imati ni potrebu ni mogućnost iskazivati svoju zračnu moć i vojnu silu u regiji, jer će pripadati sustavu kolektivne sigurnosti.
Zbog svega navedenoga iz utrke su odmah odbačeni Eurofighter Typhoon, američki F-15, a to vrijedi i za ruske zrakoplove tipa Suhoj-35 i MiG-29, kojih su operativni troškovi trostruko veći od troškova zapadnih zrakoplova. Ne samo da zrakoplovi s dva pogonska motora ne trebaju Hrvatskoj zbog njenog malog teritorija i obrambene strategije nego i stoga što su jednostavno preskupi. Cijena takvog potpuno opremljenog zrakoplova u paketu s obukom pilota, tehničkog osoblja i rezervnim motorima seže od 110 do 120 milijuna dolara. Nabave višenamjenskog zrakoplova velik je izazov za hrvatsko ratno zrakoplovstvo i tehničke službe, jer će nakon desetljeća održavanja i upravljanja sada već potpuno zastarjelom ruskom tehnologijom hrvatski zrakoplovci morati usvojiti potpuno nove tehnologije i sustav logistike.
U javnosti se dosad često spominjalo kako se cijene novih zrakoplova tipa Gripen ili F-16 kreću od 35 do 45 milijuna eura po komadu, što je netočno, odnosno točno samo ako neka država želi kupiti “goli“ zrakoplov bez sofisticirane opreme i obuke pilota. U stručnim zrakoplovnim krugovima takva se cijena naziva fly away. Međutim, uzme li se u obzir cijena potpunog paketa s obukom pilota na simulatorima i u zraku, obukom tehničkog osoblja, rezervnim dijelovima i zemaljskom opremom, ona je za Gripen oko 68 milijuna dolara, koliko je platila Češka, dok je F-16 oko deset posto skuplji, cijena mu je oko 74 milijuna dolara, koliko je platila Poljska. Tako pojednostavnjena usporedba nema toliku važnost pri odabiru, premda i razlika od 6 milijuna američkih dolara po zrakoplovu itekako treba biti važna kad je riječ o ne baš tako bogatoj Hrvatskoj, jer se na kraju radi o tome da li dati 72 milijuna dolara više ili manje za ukupno 12 zrakoplova. Ipak, puno je važnije troškove nabave gledati s obzirom na vijek trajanja, a to je 25-30 godina.
Tada se prije svega u obzir uzimaju konkretni i dostupni podaci o cijeni leta po satu. Prema dostupnim službenim podacima, troškovi sata leta švedskog Gripena su 2500 dolara, dok troškovi sata leta na F-16 Block 52 iznose 3700 dolara. Uzme li se u obzir da bi hrvatski piloti mogli letjeti 50 sati godišnje, što je ionako ispod NATO-ovih standarda (150 sati naleta), trošak leta jednog hrvatskog pilota na Gripenu iznosio bi godišnje 125 tisuća dolara, dok bi na F-16 to iznosilo 185 tisuća dolara. Godišnji troškovi i razlika u cijeni korištenja postaju veća ako se kalkulira s godišnjim naletom svih hrvatskih pilota od primjerice 600 sati.
U tom slučaju ukupna cijena korištenja Gripena iznosi 1,5 milijuna američkih dolara, dok se za F-16 procjenjuje na 2,2 milijuna dolara godišnje. Nakon 25 godina za korištenje Gripena trebalo bi izdvojiti 37,5 milijuna američkih dolara, a za F-16 55 milijuna dolara. Treba voditi računa o tome da su u obzir uzeti minimalni sati letenja, jer bi se troškovi u režimu letenja prema NATO-ovim standardima od 150 sati utrostručili. Razlika u godišnjoj cijeni korištenja dvaju zrakoplova proizlazi iz toga što Gripen troši manje goriva, lakše se popravlja, treba mu manje osoblja za održavanje, 60 ljudi godišnje, za razliku od F-16 za koji se godišnje treba brinuti 230 osoba, pri čemu je taj broj osoblja vezan uz nalet zrakoplova od 150 sati godišnje. Gripen treba i manje zemaljske opreme za održavanje i duži mu je vijek između kvarova. Ono što se može smatrati prednošću F-16 veći je dolet, jer je maksimalni dolet Gripena 3000 km, a za F-16 iznosi 3900 km.
Neki su skloni tvrditi kako bi za idućih 5-10 godina trebalo kupiti rabljene zrakoplove F-16 zbog financijskih razloga. “Nema govora da je Republika Hrvatska već odlučila svoju flotu MiG-ova zamijeniti do 2010. američkim zrakoplovima F-16, a još manje da bi aranžman 12 rabljenih zrakoplova stajao približno 100 milijuna dolara, kako se spekuliralo u javnosti. Po cijeni od 10 milijuna američkih dolara možemo dobiti, grubo rečeno, trup rabljenog aviona s krilima i kabinom staroog 15 godina. Kad bi se zaista dogodio sličan aranžman, Hrvatska bi morala platiti za 12 zrakoplova najmanje 230 milijuna dolara, uključujući obuku pilota i mehaničara, infrastruktura na zemlji, rezervne dijelove, a da ne govorim o raketnim sistemima i bombama, pa bi se cijena mogla podići na 400 milijuna. Uza sve to, sat letenja na takvom rabljenom zrakoplovu košta 5360 dolara, i to su službeni podaci američke Nacionalne garde, što znači da su troškovi sata letenja dvostruko skuplji od sata letenja na novom zrakoplovu“, rekao je za Nacional visokopozicionirani izvor u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.
Prema tvrdnjama izvora bliskog zapovjedništvu HRZ-a, cijena rabljenog borbenog zrakoplova ovisi o njegovu stanju i o broju sati naleta, a godina proizvodnje manje je važna jer zrakoplovi mogu biti i puno stariji, ali konzervirani s manjim brojem sati. Ne gleda se samo stanje konstrukcije nego i agregata, stajnog trapa motora, odnosno pogonska grupa tema je za sebe. Trajnost zrakoplova individualan je pojam: pojedini zrakoplovi mogu biti limitiranog resursa za primjerice krila ili stajni trap zbog slijetanja u različitim uvjetima. Jako je važno koja ga je zemlja prije koristila, na kojim poletno-sletnim stazama, u kakvim borbenim djelovanjima i slično. Kad je riječ o F-16, ne treba dvojiti da je najveći dio njih bio u borbenim operacijama od početka 90-ih u cijelom svijetu: od Iraka preko Bosne i Hercegovine do Kosova i Srbije. Neki su mediji posve neutemeljeno već objavili kako se Hrvatska odlučila za rabljene zrakoplove F-16, jer su sasvim pogrešno protumačili Dugoročni plan razvoja oružanih snaga u kojem stoji kako će ulaganja u HRZ do 2015. iznositi oko 3,4 milijarde kuna, pa su iz toga zaključili da to nije dovoljno za kupnju novih Gripena koji bi koštali oko 4,6 milijardi kuna ili 800 milijuna dolara.
Međutim, nisu uzeli u obzir da se potpisivanje ugovora o kupnji višenamjenskog zrakoplova očekuje 2010. i da bi se otplaćivalo u deset godišnjih rata sve do 2020. Stoga je iznos od 3,4 milijardi kuna do 2015. sasvim dovoljan za otplatu pet godišnjih rata za nove zrakoplove, a da se ne spomene još i mogućnost počeka, koja je već najavljena.
Osim toga, nitko pouzdano ne može ništa reći ili obećati već sada, jer će o svemu tome odluku donijeti nova hrvatska vlada nakon parlamentarnih izbora u studenome.
------
Pred Gripenom je budućnost, F-16 je provjeren
F-16 može ponijeti nešto više naoružanja od Gripena, a i proizvodi se znatno dulje, jer ih je dosad proizvedeno ukupno 4200, dok je Gripen dosad proizveo 200 zrakoplova. Osim toga, F-16 se pokazao vrlo dobrim zrakoplovom u borbenim operacijama američke vojske diljem svijeta u proteklih 15 godina. Ipak, za razliku od F-16, švedskom Gripenu treba kraća poletno-sletna staza, 500 metara za polijetanje i 400 za zaustavljanje nakon slijetanja bez pomoćnog padobrana. Sredstva za financiranje razvoja i istraživanja novih tehnologija na F-16 velikim su dijelom američki vojni stratezi prebacili na zrakoplov F-35, pa se sve glasnije nagađa da će se proizvodnja F-16 ugasiti za desetak godina. Gripen je novi zrakoplov i pred njim je mogućnost dodatnog razvoja i nadgradnje.
F-16 vs. Gripen: HRZ daje 800 mil. $ za nova krila – NACIONAL
Odmah nakon parlamentarnih izbora u studenome i nakon sastavljanja nove hrvatske vlade, budući ministar obrane na početku svog mandata suočit će se s dosad najsloženijim i najskupljim projektom opremanja hrvatskih oružanih snaga, triput skupljim od nabave oklopnih borbenih vozila. Riječ je o kupnji 12 višenamjenskih borbenih zrakoplova za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva vrijednih oko 800 milijuna američkih dolara.
Nabava višenamjenskih borbenih zrakoplova mora početi najkasnije iduće godine, a odluka o tome kojim će zrakoplovima hrvatski vojni piloti nadzirati hrvatski zračni prostor donijet će se do kraja 2009., jer sadašnji MiG-ovi 21 moraju u otpis potkraj 2010. Uvođenje novih zrakoplova u borbenu eskadrilu 91. zrakoplovne baze na zagrebačkom Plesu trebalo bi početi 2011. Prema svim dostupnim informacijama, u utrci za opremanje hrvatske eskadrile borbenih zrakoplova su jednomotorni nadzvučni zrakoplovi, švedski višenamjenski zrakoplov JAS-39 Gripen, te američki F-16 Block 52, jer je najnoviji F-16 Block 60 ipak preskup (85 milijuna dolara). Francuski Dassault Mirrage 2000 je na odlasku i na njegovo će mjesto za koju godinu zasjesti Rafale, čim dosegne punu operativnu sposobnost, tako da se francuski zrakoplov nije nikada ozbiljno razmatrao kao hrvatska opcija. Spomenuti zrakoplovi Gripen i F-16 Block 52 već se dugo u stručnim krugovima spominju kao jedini konkurenti, a razloga za to ima više.
Hrvatskoj treba nadzvučni višenamjenski zrakoplov sposoban za presretanje u zračnom prostoru u što kraćem vremenu, mora biti moderne konstrukcije, relativno malih dimenzija s elektroničkim sustavima i naoružanjem koje je kompatibilno NATO-ovu sustavu, mora se lako održavati. Zrakoplov mora biti lako upravljiv s mogućnošću brze transformacije iz lovca presretača u lovca bombardera. Hrvatska nije bogata zemlja, nema velik zračni prostor, dugoročno ne postoje realne vojne prijetnje, a nije i neće deklarirati borbene zrakoplove za eventualno slanje hrvatskih pilota u borbene misije NATO-a. Stoga ne treba zrakoplove s dva motora i velikog doleta preko 4000 km koji nose i nešto više naoružanja od zrakoplova s jednim motorom. Osim toga, kad uđe u NATO, Republika Hrvatska u svojoj obrambenoj strategiji, kao i zbog politike međunarodne zajednice prema jugoistoku Europe, neće imati ni potrebu ni mogućnost iskazivati svoju zračnu moć i vojnu silu u regiji, jer će pripadati sustavu kolektivne sigurnosti.
Zbog svega navedenoga iz utrke su odmah odbačeni Eurofighter Typhoon, američki F-15, a to vrijedi i za ruske zrakoplove tipa Suhoj-35 i MiG-29, kojih su operativni troškovi trostruko veći od troškova zapadnih zrakoplova. Ne samo da zrakoplovi s dva pogonska motora ne trebaju Hrvatskoj zbog njenog malog teritorija i obrambene strategije nego i stoga što su jednostavno preskupi. Cijena takvog potpuno opremljenog zrakoplova u paketu s obukom pilota, tehničkog osoblja i rezervnim motorima seže od 110 do 120 milijuna dolara. Nabave višenamjenskog zrakoplova velik je izazov za hrvatsko ratno zrakoplovstvo i tehničke službe, jer će nakon desetljeća održavanja i upravljanja sada već potpuno zastarjelom ruskom tehnologijom hrvatski zrakoplovci morati usvojiti potpuno nove tehnologije i sustav logistike.
U javnosti se dosad često spominjalo kako se cijene novih zrakoplova tipa Gripen ili F-16 kreću od 35 do 45 milijuna eura po komadu, što je netočno, odnosno točno samo ako neka država želi kupiti “goli“ zrakoplov bez sofisticirane opreme i obuke pilota. U stručnim zrakoplovnim krugovima takva se cijena naziva fly away. Međutim, uzme li se u obzir cijena potpunog paketa s obukom pilota na simulatorima i u zraku, obukom tehničkog osoblja, rezervnim dijelovima i zemaljskom opremom, ona je za Gripen oko 68 milijuna dolara, koliko je platila Češka, dok je F-16 oko deset posto skuplji, cijena mu je oko 74 milijuna dolara, koliko je platila Poljska. Tako pojednostavnjena usporedba nema toliku važnost pri odabiru, premda i razlika od 6 milijuna američkih dolara po zrakoplovu itekako treba biti važna kad je riječ o ne baš tako bogatoj Hrvatskoj, jer se na kraju radi o tome da li dati 72 milijuna dolara više ili manje za ukupno 12 zrakoplova. Ipak, puno je važnije troškove nabave gledati s obzirom na vijek trajanja, a to je 25-30 godina.
Tada se prije svega u obzir uzimaju konkretni i dostupni podaci o cijeni leta po satu. Prema dostupnim službenim podacima, troškovi sata leta švedskog Gripena su 2500 dolara, dok troškovi sata leta na F-16 Block 52 iznose 3700 dolara. Uzme li se u obzir da bi hrvatski piloti mogli letjeti 50 sati godišnje, što je ionako ispod NATO-ovih standarda (150 sati naleta), trošak leta jednog hrvatskog pilota na Gripenu iznosio bi godišnje 125 tisuća dolara, dok bi na F-16 to iznosilo 185 tisuća dolara. Godišnji troškovi i razlika u cijeni korištenja postaju veća ako se kalkulira s godišnjim naletom svih hrvatskih pilota od primjerice 600 sati.
U tom slučaju ukupna cijena korištenja Gripena iznosi 1,5 milijuna američkih dolara, dok se za F-16 procjenjuje na 2,2 milijuna dolara godišnje. Nakon 25 godina za korištenje Gripena trebalo bi izdvojiti 37,5 milijuna američkih dolara, a za F-16 55 milijuna dolara. Treba voditi računa o tome da su u obzir uzeti minimalni sati letenja, jer bi se troškovi u režimu letenja prema NATO-ovim standardima od 150 sati utrostručili. Razlika u godišnjoj cijeni korištenja dvaju zrakoplova proizlazi iz toga što Gripen troši manje goriva, lakše se popravlja, treba mu manje osoblja za održavanje, 60 ljudi godišnje, za razliku od F-16 za koji se godišnje treba brinuti 230 osoba, pri čemu je taj broj osoblja vezan uz nalet zrakoplova od 150 sati godišnje. Gripen treba i manje zemaljske opreme za održavanje i duži mu je vijek između kvarova. Ono što se može smatrati prednošću F-16 veći je dolet, jer je maksimalni dolet Gripena 3000 km, a za F-16 iznosi 3900 km.
Neki su skloni tvrditi kako bi za idućih 5-10 godina trebalo kupiti rabljene zrakoplove F-16 zbog financijskih razloga. “Nema govora da je Republika Hrvatska već odlučila svoju flotu MiG-ova zamijeniti do 2010. američkim zrakoplovima F-16, a još manje da bi aranžman 12 rabljenih zrakoplova stajao približno 100 milijuna dolara, kako se spekuliralo u javnosti. Po cijeni od 10 milijuna američkih dolara možemo dobiti, grubo rečeno, trup rabljenog aviona s krilima i kabinom staroog 15 godina. Kad bi se zaista dogodio sličan aranžman, Hrvatska bi morala platiti za 12 zrakoplova najmanje 230 milijuna dolara, uključujući obuku pilota i mehaničara, infrastruktura na zemlji, rezervne dijelove, a da ne govorim o raketnim sistemima i bombama, pa bi se cijena mogla podići na 400 milijuna. Uza sve to, sat letenja na takvom rabljenom zrakoplovu košta 5360 dolara, i to su službeni podaci američke Nacionalne garde, što znači da su troškovi sata letenja dvostruko skuplji od sata letenja na novom zrakoplovu“, rekao je za Nacional visokopozicionirani izvor u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.
Prema tvrdnjama izvora bliskog zapovjedništvu HRZ-a, cijena rabljenog borbenog zrakoplova ovisi o njegovu stanju i o broju sati naleta, a godina proizvodnje manje je važna jer zrakoplovi mogu biti i puno stariji, ali konzervirani s manjim brojem sati. Ne gleda se samo stanje konstrukcije nego i agregata, stajnog trapa motora, odnosno pogonska grupa tema je za sebe. Trajnost zrakoplova individualan je pojam: pojedini zrakoplovi mogu biti limitiranog resursa za primjerice krila ili stajni trap zbog slijetanja u različitim uvjetima. Jako je važno koja ga je zemlja prije koristila, na kojim poletno-sletnim stazama, u kakvim borbenim djelovanjima i slično. Kad je riječ o F-16, ne treba dvojiti da je najveći dio njih bio u borbenim operacijama od početka 90-ih u cijelom svijetu: od Iraka preko Bosne i Hercegovine do Kosova i Srbije. Neki su mediji posve neutemeljeno već objavili kako se Hrvatska odlučila za rabljene zrakoplove F-16, jer su sasvim pogrešno protumačili Dugoročni plan razvoja oružanih snaga u kojem stoji kako će ulaganja u HRZ do 2015. iznositi oko 3,4 milijarde kuna, pa su iz toga zaključili da to nije dovoljno za kupnju novih Gripena koji bi koštali oko 4,6 milijardi kuna ili 800 milijuna dolara.
Međutim, nisu uzeli u obzir da se potpisivanje ugovora o kupnji višenamjenskog zrakoplova očekuje 2010. i da bi se otplaćivalo u deset godišnjih rata sve do 2020. Stoga je iznos od 3,4 milijardi kuna do 2015. sasvim dovoljan za otplatu pet godišnjih rata za nove zrakoplove, a da se ne spomene još i mogućnost počeka, koja je već najavljena.
Osim toga, nitko pouzdano ne može ništa reći ili obećati već sada, jer će o svemu tome odluku donijeti nova hrvatska vlada nakon parlamentarnih izbora u studenome.
------
Pred Gripenom je budućnost, F-16 je provjeren
F-16 može ponijeti nešto više naoružanja od Gripena, a i proizvodi se znatno dulje, jer ih je dosad proizvedeno ukupno 4200, dok je Gripen dosad proizveo 200 zrakoplova. Osim toga, F-16 se pokazao vrlo dobrim zrakoplovom u borbenim operacijama američke vojske diljem svijeta u proteklih 15 godina. Ipak, za razliku od F-16, švedskom Gripenu treba kraća poletno-sletna staza, 500 metara za polijetanje i 400 za zaustavljanje nakon slijetanja bez pomoćnog padobrana. Sredstva za financiranje razvoja i istraživanja novih tehnologija na F-16 velikim su dijelom američki vojni stratezi prebacili na zrakoplov F-35, pa se sve glasnije nagađa da će se proizvodnja F-16 ugasiti za desetak godina. Gripen je novi zrakoplov i pred njim je mogućnost dodatnog razvoja i nadgradnje.
F-16 vs. Gripen: HRZ daje 800 mil. $ za nova krila – NACIONAL
