Veceras ulice su puste!
Sve nekako mirise na nas...
Sjecanja dodju al' nezelim da se secam,
kako sam juce pored tebe bio srecan.
Zivio samo za trenutke kad me pomazis,
nocu te sanjam, al' mi jutrom uvijek odlazis.
niz reku proslosti,
tamo gdje brod u boci plovi,
meni si dala sve,
sada te ima neko novi.
Jos mi odjekuju te lazi kao uvreda,
kada si njezno saputala to zauvek da,
ostat ces pored uz mene i kada ostarim.
I one suze kada hteo sam da te ostavim.
Kada sam saznao da ipak nisi bila to,
u sta sam verovo nocu dok sam te ljubio.
I ja sam znao da vec dugo nije kao pre,
al' ipak plako sam tog dana kad sam sazno sve.
Pa sam potonuo prognan iz naseg starog dvora,
Dvadeste hiljada milja duboko ispod mora.
Ref.
Ulice puste su bez nas,
od kada necujem ti glas,
samo ti i ja,
na starim slikama,
u bajke vjerovali smo,
svoju imali a sad,
budim se i znam,
ovo je hladni kraj.
U zamku ljubavi sam vjetar koji odjek nema,
bacena igracka negdje u nekom gradu sena.
Tu pored kante gdje ulicom niko nehoda,
gdje ljubav zivi u suzi s imenom nekada.
Kada smo nosili blesavi sjaj u ocima,
i ona jedino znala je da me procita.
U zagrljali smo imali i onaj osjecaj,
da ceo svijet je nas, a sad je tome kraj.
Pa slomljen posmatram, bajke na tren me podsjete
na dvoje ljudi sto znali su da se osjete
Bez rijeci, bez ruku, pogledom koji govori
vise od dodira, pogled sto dusu otvori.
I svi su hteli da budu bas kao ti i ja,
al tebi ipak je prica s njim bila bitnija.
Samo sam hteo da vidim te kad se probudim,
DA KAZEM TI DA TE VOLIM I DA TE POLJUBIM.
Ref. x2
Ulice puste su bez nas,
od kada necujem ti glas,
samo ti i ja,
na starim slikama,
u bajke vjerovali smo,
svoju imali a sad,
budim se i znam,
ovo je hladni kraj.
Ulice su puste...
Ulice su puste ...
Ulice su puste...
Bez nasss...
Bez nass...
