Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Man lebt nur einmal...

Ich könnte solchen Leuten die so etwas behaupten, vor allem kleinen hurensöhnigen Jugendlichen die sich dadurch dann alles erlauben, dermaßen die Fresse polieren, tako da ih ni rodjena Mutter ne prepoznati mehr moze.
 
Man lebt nur einmal - das sagt sich zwar leicht, aber es kann es doch in sich haben. Als ich anfing den Motorradführerschein zu machen und es einem Kollegen erzählte sagte der "Aber das ist doch so gefährlich!", ich sagte "Ach, das ist halt mein Wunsch, man lebt doch nur einmal". Als er dann sagte "Deswegen ja" sagte ich nichts mehr.

Man lebt zwar vlt. nur einmal, aber trotzdem hat alles irgendwie Koncikvenzen :-) ... und keine Ahnung, was ich nun wirklich damit sagen wollte

Du wolltest damit sagen, dass wenn man den Spruch "man lebt nur einmal sagt", ist es meistens auf eine gefährliche Sache bezogen, obwohl es ja gar kein Sinn hat, den ich würde mein Leben eher mehr riskieren wenn ich weiss dass ich zwei Leben habe als nur eins, damit ich im zweiten Leben weiss, was ich besser machen kann als im ersten.

Das ist auch meine SCheiss Meinung bezüglich diesem Thema. Ich würde auch gerne vieles probieren und sehen auf dieser Welt, aber man lebt nun mal nur ein Leben und das reicht definitiv nicht dafür aus.
 
Einmal leben reicht. Wichtig ist, dass man am Ende sagen kann : no regrets. Ich für meinen Teil bin im Hier und Jetzt und freue mich auf meine Zukunft, ebenso wie ich meine Vergangenheit ehre. Das alles mit dem Ziel, irgendwann zufrieden die Augen für immer schließen zu können, idealerweise mit einem letzten Seufzer, und meinen Kindern das Feld zu überlassen.
 
Ich könnte solchen Leuten die so etwas behaupten, vor allem kleinen hurensöhnigen Jugendlichen die sich dadurch dann alles erlauben, dermaßen die Fresse polieren, tako da ih ni rodjena Mutter ne prepoznati mehr moze.


hihi ko mi to malkice pijan bio? haaa? : D
 
Oj živote - Mali izlomak.

Kaže, počeše prozivat. Prozvaše i mene kaže Sadik jel, među otpušćanim.
Podigo ja nama platu i otšo kući, kaže Sadik, dojdem ženi i kažem, "Ženo
nejma više tvoje stotke" Sadik je vazda davo ženi sto iljada od plate a
šeset ostavljo sebi za rakicu i za cigare. Kaže žena "Šta nejma?" A on, jope
kaže "Nejma više tvoje stotke" Pita žena "ŠTO?" A Sadik kaže "Eto ja sam
ko biva otpušćan sa posla." "Jesli kaže žena otpušćan?" "Jesam kaže
Sadik." Kaže žena "Eh, vala i ja te onda otpušćam moreš i od mene nama
otić... Ako, kaže ona, neš ti iz kuće, evo ja ću" i poče se ko spremat, spremi
se i ode nekud. Na to mu šćer poče plakat, Sadik je imo šćer od šesnest
godina, jel za materom, bilo joj je jel ko žao. Pita nju Sadik jel joj žao matere
a ona samo klimnu glavom. E kad ti je žao kaže Sadik onda moreš i ti nama
za njom ako oćeš neću ti ja branit. Tako ga i šćer napušća teti moj Sadik
osta sam ko sinja kukavica. Šta ćeš, ja al jednog dana javjo mu se kad je dozno
da je otpušćan jedan Sadikov drug koji je radjo isto u rudniku pa bijo
otpušćan prije Sadika. On se kaže dobro snašo, u Bugojnu radi ko zidar i
dobro mu kaže iđe. Zato zove i Sadika da dojde kod njeg da mu miješa malter
i pomaže druge posle. Tako ti je moj Sadik otšo u Bugojno. Rađo ti on tako i
taman poče i fino da zarađuje kad jednog dana dojde njemu u Bugojno jedan
njegov drug i komšija i kaže mu "Eto Sadik ja bi ti vala bijo najveći dušman
kad ti ovo nebi kazo, al jope sa druge mi je strane teško da ti nemogu iskazt
kolko mi je kaže on teško." Ma šta je, kazuj kaže njemu Sadik? Ma kaže onaj
Sadiku "Ti jelde znaš da se je tvoja žena kurvala sa onijem, ajde nemoj mene
pravit budalom." Neznam iboga mi kaže Sadik... Nastavi onaj "Al to nije sve,
ima nekolke dana kako je on skrvijo na tvoju šćeru i kažu ako ne lažu da ju je
pokušo silovat. Sadik kad ga nama nije ondi zadavjo. Kaže mu onaj "Pušćaj
me budalo nisam ti ja ništa uradjo!" Te ti njega Sadik pušća te nama na
avtobus pa pravac kući. Taman što je sišo sa avtobusa a žena prid njega. Te
će ti on njoj ondi prid svitom "Šta radiš ako za boga znaš?" "Šta se tebe
smatra kaže ona njemu šta ja radim!" "Ma kaže njoj Sadik ne smatra se mene
šta ti radiš nego šta radiš od šćere pa da joj sve njezino!" Kaže ona njemu
prid onim svitom koji se okupijo "Mašta ti, šta ti oćeš od mene, šta bi ti
ko tijo od mene? Otšo si i neznam đe a sad si me došo napadat ovdi prid
svitom. Nikakve vajde nisam nikad imala od tebe. Dok si radjo u rudniku
nisi me ni tri puta u misec dana da izvineš jel..." Kako ona to njemu reče a
on je nama ondi na testi zadavi prid svima. Eto mislim se ja jel mu se gore
moglo skamarat? Umisto da radiš ko čovjek, otpušćen sa posla. Umisto da
imaš svoju kuću i familju, žena ti da izvineš jel kurva šćerka će bit ko i
mater, vidi jel šta uradi sad sa sobom? Kaže on Sadik meni, ja nekolko je on
meni puta kazo, ja "Konda sam se umrtvio, ja isto konda i ne živim." Eto sa
tim sam se čovjekom tolko zbližijo da ti nemogu kazat. Nije mi tako nikad u
životu niko bijo blizak kao Sadik. Nekako sam i svoju muku zaboravijo kroz
njegovu priču. Ja, neznam ja neznam šta smo ono radli u ćeliji kad dojde oni
stražar Luka u ćeliju i kaže meni došla ti kaže posjeta. Pitam ja muško
ili žensko? Kaže on meni, žensko. Pitam ja opet mlaje il starje. Kaže on
meni mlaje. Kobi to mogo bit mislim se u sebi a već polako ko idem prema
vratima. Najednom se zaustavim te ti jope pitam Luku jel on baš siguran da je
posjeta došla meni. Pita on mene šta mi je jesam li pobenavjo? Jašta je kaže
on već došla tebi kome će drugom, nejma vas dvojica s istim imenom. Uputim
se ja prema onoj sobi đe smo primali posjetu, a sve mi šejtan šapće da to neće
na dobro izać ko da sam nešto slutjo da će ta posjeta bit naopaka po me. I
nisam se privarijo. Ujdem ja u sobu a meni se nama noge posikoše, posikoše
mi se kad sam vidjo ko me tamo očekuje. Ama nisam sanjat mogo, eto svakog sam
očekivo da će mi doć a Jejicu, sestru pokojnog Žarka Mutića nisam ama ni
mrtav očekivo. Kako me ugleda nama poče plakat. Kako ona poče plakat ija
zasuzi. Kaže ona meni, nemoj se pravit budala pridamnom ja sve kaže ona
znam. Ma šta ti imaš znat pitam ja nju? Znam ja kaže ona sve, sve ja znam. Ma
šta znaš pitam ja jope nju? Znam ja, kaže, da nisi kaže, ti, kaže ubijo mog
brata Žarka. Otkud kažem ja, znaš? Znam ja ko je sve i kako ste vi to, jel
kaže ona. Ja sam se sledio. Te ti ona meni sve kaže kako je bilo. Znam ja,
kaže ona i to što je tebe napo moj brat. Ti ovo sigurno neznaš. Ono veče dok
ste ti i moj pokojni brat sidili i pili u birtiji kod Jake tvoj brazer Mitar je
mene napo i ćeo me osramotit. Ma šta kažeš, kažem ja njoj? To što si čuo,
kaže ona meni, al slušaj dalje šta je bilo. Kad se je moj pokojni Žarko
vratijo iz onako pjan iz birtije, zateko je mene na pragu svu rasčerupanu kako
plačem. Onda je on mene pito ko je to uradijo? Ja mu nama nisam šćela kazat
onako pjanom, a on uze sikiru pa da mi sve moje, pa da će me sasjeć ako mu
nekažem da mu moram kazat ja, i pita me jel neko od vas dvojice a jasam samo
klimnula glavom i on je odletjo ko oparen i tako tebe napo. Ja mu ovi, nisam
ni uspila kazat ko je to uradijo a on je već nesto, i tako jel? Ja nju pitam ko
joj je kazo da ja nisam ubijo njenog brata? Ona kaže da joj je kazala moja mater.
Pitam ja đe je moja mater? U domu staraca, kaže ona. Šta u domu staraca,
otkud ona tamo? Kaže strpo je tamo Mitar. Ma šta strpo da mu sve njegovo.
Jes kaže ona samo što ne umre tako je bolesna. Mitar? Ja Mitar! Sve ću ja
kaže ona prid sud ponovo dat. Nemoj iboga ti kažem joj ja nemoj molim te
pušćaj mene da ja to raščešljam, pa ti onda radi šta oćeš. Dadne ona meni
riječ da neće odma ništa potezat i ode. Kako ona ode a ja se mislim, mislim
se ja razbojnika joj, samo da mi joj padne šaka razderat ću, ja ću ga razderat.
Samo da on meni padne šaka. A neka ja njemu, tako mi i treba, tako mi i treba
kad sam budala. Ja sam crkavo gladan ko pašće samo da bi njemu bilo dobro i
deset iljada mu za svaki dan davo a gledaj ti sad ovo. Kad mu je bilo
šesnaest godina pa kad dojdi kući ja sam se znao rasplakat ko dijete sam
znao plakat. Ma on koda mi i nije bijo brat već nešto, jel više od tog. Znao
sam ko stoka živjet samo da bi njemu, jel a gledaj ti on on, on jel, siluje
bogati on jel cure siluje po selu. Tako mi i treba kad sam. Tako mi i treba
kad sam glavom udaren. Vrati se ja u ćeliju, pitaju me oni moji iz ćelije šta
mi se strefilo, jel mi ko umro? Ja kažem gore od toga pa zašuti. Tri dana
sam ja samo vodu pijo i pušijo i samo šutijo i prebiro po glavi. Kad dojde on
stražar Lazar i kaže meni došla ti posjeta. Nije mi trebalo govorit ko je ja
sam nama zno da je to Mitar. I ne projde malo pomoli se Mitar na vratima,
bili mantil preo ruke napirlitan božju ti mater ko, ko žensko. Na njemu
cipele cakle se ko ogledalo, na ruci mu sat ko topuz, on nosi sat ko topuz a ja
gaća nemam na sebi. Gleda me onako lopovski na po oka i poče se ko smijat.
Došo si mislim se u sebi đe ti je suđeno... da. Kaže on meni "Pa ovdi tebi i
nije tako ružno vidi ti bogati pa ti imaš i jel društvo, ja sam mislijo da je
tebi ovdi ružnije, vidi bogati, dobro je ovdi". A meni nama žgaravca došla u
grlo, pa sam skočjo, pa sam poletjo rukom ko, ko prakljačom joj da sam ga
dofatijo nebi mu ostala glava na ramenima. Nego ovi ufatiše me oni moji
drugovi iz ćelije i Lazar, te mi tako izmače. Dao bi ja njemu i društvo i
njegovog boga i oca i pokazo bi ja njemu kako je meni ovdi fino. Kako su oni
mene ufatili ja sam nama pošo skakat i vikat pušćajte me da mu pokažem, i
tako sam skako sve dok me nisu smirili i rekli mi da je otšo. I tako su i oni
u zatvoru saznali svu istinu i hoće sada da sude Mitru. Ja sam otšo
upravniku u njegovu sobu i molijo ga da me ostave ovdje u zatvor. Reko sam mu
nemojte me ćerat odavde. Nemam ni škole ni alata ni... ja i to sam čuo da mi
je Mitar prodo i kuću i zemlju i konja pa sada nemam đe, on sebi kaže kupjo
auto. Tako sam moljo upravnika ko boga sam ga moljo da me on ostavi u zatvoru.
Eto ostavjo me je nekolke dana u zatvoru pa će vidjet šta će samnom. A ja bi
voljo, eto i Sadik je zajedno samnom ovdi isto smo i osuđeni. Pa ćemo kad
iziđemo nešto zajedno radit. Meni je brate fino ovdi u zatvoru malo se
radi puno odmara i ne tuku, tuku samo one što su neposlušni neka i tuku i ja
bi i tuko.
 
Man lebt nur einmal - das sagt sich zwar leicht, aber es kann es doch in sich haben. Als ich anfing den Motorradführerschein zu machen und es einem Kollegen erzählte sagte der "Aber das ist doch so gefährlich!", ich sagte "Ach, das ist halt mein Wunsch, man lebt doch nur einmal". Als er dann sagte "Deswegen ja" sagte ich nichts mehr.

Man lebt zwar vlt. nur einmal, aber trotzdem hat alles irgendwie Koncikvenzen :-) ... und keine Ahnung, was ich nun wirklich damit sagen wollte
du wolltest damit sagen das es jeder aus seiner perspektive sieht......du sagst dir, ich lebe nur einmal,also erfülle ich mir den wunsch auch wenn es gefährlich ist......der andere sagt....man lebt nur einmal,also gehe kein risiko ein.

hmmmmm.....weiss auch nicht was ich jetzt sagen wollte....hahhahahahahaa

 
Viele sagen ein mal leben reicht, aber wenn der Tod vor der Tür steht, will keiner gehen. Alle greifen sie sich an jeder Hoffnung, rennen von Arzt zu Arzt, fangen auf einmal an zu beten und möchten einfach nicht loslassen.

Ich für meinen Teil sage, dass man nach diesem Leben ein anderes Leben hat. Andere Art und Weise, wie genau kann ich mir aber nicht vorstellen.
 
Zurück
Oben