Komandant Mark
i Vukovi s Ontarija
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Mir i dobro-Frieden und Güte
- Ersteller Komandant Mark
- Erstellt am
Komandant Mark
i Vukovi s Ontarija
Don Anđelo došao iz Amerike da bi vodio župu u Šimićima kraj Banjaluke.
Don An?elo do?ao iz Amerike da bi vodio ?upu u ?imi?ima kraj Banjaluke - BUKA Magazin
"Ovaj narod je vrijedan i jednostavan. Uvijek spreman da pritekne u pomoć kada je najgore. To je odlika stanovnika ovih prostora nebitno kojoj vjeri pripadaju. Zato i vjerujem u bolju i sretniju budućnost ove predivne zemlje", kazao je don Anđelo Bartulica za naš portal.
Život don Anđela Bartulice koji je prošle godine iz Sjedinjenih Država preselio u Banjaluku, prepun je neočekivanih obrta. Rođen je u Sent Jozefu u Misuriju, gradu poznatom po tome što je u njemu počela sa radom legendarna konjička pošta Pony Express, ali i po tome što je u njemu rođen slavni muzičar, reper, Eminnem.
Anđelovi roditelji su porijeklom iz krajeva bivše Jugoslavije. Otac mu je iz Splita, a majka Hercegovka, zbog čega prilično dobro priča jezik, koji on ne zove ni srpski, ni hrvatski, ni bosanski, već ga oslovljava sa "naš jezik".
U razgovoru sa ovim nesvakidašnjim sveštenikom, saznali smo mnogo toga o njegovom životnom putu, koji ga je iz daleke Amerike doveo u Banju Luku i selo Šimiće, gdje je preuzeo službu župnika.
"U mladosti me je interesovala kriminalistika i mislio sam da ću cijeli život da se bavim tim poslom. Prije nego što sam upisao teologiju završio sam kriminalistički fakultet. Kao mladić sam htio da budem agent FBI", prisjetio se s osmjehom don Anđelo. Međutim, ta želja ga nije držala dugo.
"Nešto mi je govorilo da treba da se preobratim i nastavim duhovnije da živim, pa sam upisao teologiju, a nakon šest godina školovanja sam se i zaredio", priča dalje sveštenik.
Poziv u misionarstvo
Don Anđelo je prvo službovanje započeo kao župnik u Kanzas Sitiju.
"Taj grad je u svojoj istoriji imao jako prljavu prošlost zbog rasizma i djelovanja Ku Klux Klana. Ja sam kao sveštenik činio sve da se tenzije između crnaca i bijelaca smanje. Problem rasizma inače muči cijelu Ameriku i zbog toga i jesam mišljenja da tu državu ne čeka ništa dobro. U mojoj župi bilo je dosta emigranata iz afričkih zemalja i trebalo je mnogo strpljenja i truda da stanovništvo učinimo tolerantnijim kako bi prihvatili nove sugrađane", priča don Anđelo.
Kroz molitve, u njemu se vremenom rađala potreba i želja da svoj sveštenički život posveti misionarstvu.
"U početku, ja sam se spremao da idem u Afriku, jer sam tada svoju misiju vezao samo za taj kontinent, a i zbog toga što sam se, družeći se sa ljudima koji su emigrirali iz tih oblasti, na neki način upoznao s kulturom tih zemalja", bio je uvjeren sveštenik, ne sluteći kakav ga životni obrt očekuje.
Na proputovanju Amerikom, u oktobru 2015. godine, banjalučki biskup Franjo Komarica bio je gost u župi u Kanzas Sitiju. Tom prilikom don Anđelo se upoznao sa banjalučkim biskupom, koji ga je pozvao da svoje misionarstvo nastavi u Bosni i Hercegovini, tačnije banjalučkoj biskupiji.
"Nisam mnogo razmišljao i brzo sam prihvatio biskupov poziv. Ovdje sam prvi put došao prije godinu dana. Tada sam započeo svoj projekat koji sam nazvao Jutarnja Zvijezda. Od biskupa sam saznao da u Banjaluci postoji manastir koji vode Trapisti i zove se Marija Zvijezda. To me je odmah zainteresovalo, jer zapravo moj projekat je vezan za istu stvar. Kao religiozan čovjek, ne vjerujem u slučajnosti, pa sam dobio još veći podstrek da ostanem u ovom gradu", naglasio je don Anđelo.
On tvrdi da je od prvoga dana imao osjećaj da je Banjaluka pravo mjesto za njega. Kada se vratio u Ameriku, zamolio je svoga biskupa u Kanzas Sitiju da mu odobri odlazak, jer bez toga nije mogao započeti službu u BiH. Na njegovo zadovoljstvo, dobio je odobrenje da služi u banjalučkoj biskupiji u trajanju od tri godine.
Službovanje u Šimićima
Budući da su don Anđelovi roditelji iz ovih krajeva, nije mu bilo teško da se prilagodi ovdašnjim ljudima, njihovom mentalitetu i načinu života.
"Meni nije prvi put da boravim na ovim prostorima. Kao dijete sam dolazio u Hrvatsku na more, gdje imam dosta familije, a sa majkom sam često odlazio i u Hercegovinu. Naročito se sjećam naših odlazaka u Međugorje, gdje je moja majka išla na hodočašće", prisjeća se sveštenik.
Don Anđelo vjeruje u ogromne mogućnosti koje pruža Bosna i Hercegovina, pa je prije par mjeseci primio i bh. državljanstvo. On je mišljenja da mu je mnogo vrijedniji bosanski pasoš, nego hrvatski, na koji, isto tako, ima pravo.
"Moj brat Stjepo se preselio u Hrvatsku prije dvadeset i pet godina i primio je hrvatsko državljanstvo. Uspješan je univerzitetski profesor i čak je dobro kotirao i kao savjetnik visokim funkcionerima te države. Ipak, ja sam uzeo bosansko državljanstvo i mogu vam reći da se osjećam kao Bosanac i ponosan sam zbog toga", tvrdi don Anđelo.
Don An?elo do?ao iz Amerike da bi vodio ?upu u ?imi?ima kraj Banjaluke - BUKA Magazin
"Ovaj narod je vrijedan i jednostavan. Uvijek spreman da pritekne u pomoć kada je najgore. To je odlika stanovnika ovih prostora nebitno kojoj vjeri pripadaju. Zato i vjerujem u bolju i sretniju budućnost ove predivne zemlje", kazao je don Anđelo Bartulica za naš portal.
Život don Anđela Bartulice koji je prošle godine iz Sjedinjenih Država preselio u Banjaluku, prepun je neočekivanih obrta. Rođen je u Sent Jozefu u Misuriju, gradu poznatom po tome što je u njemu počela sa radom legendarna konjička pošta Pony Express, ali i po tome što je u njemu rođen slavni muzičar, reper, Eminnem.
Anđelovi roditelji su porijeklom iz krajeva bivše Jugoslavije. Otac mu je iz Splita, a majka Hercegovka, zbog čega prilično dobro priča jezik, koji on ne zove ni srpski, ni hrvatski, ni bosanski, već ga oslovljava sa "naš jezik".
U razgovoru sa ovim nesvakidašnjim sveštenikom, saznali smo mnogo toga o njegovom životnom putu, koji ga je iz daleke Amerike doveo u Banju Luku i selo Šimiće, gdje je preuzeo službu župnika.
"U mladosti me je interesovala kriminalistika i mislio sam da ću cijeli život da se bavim tim poslom. Prije nego što sam upisao teologiju završio sam kriminalistički fakultet. Kao mladić sam htio da budem agent FBI", prisjetio se s osmjehom don Anđelo. Međutim, ta želja ga nije držala dugo.
"Nešto mi je govorilo da treba da se preobratim i nastavim duhovnije da živim, pa sam upisao teologiju, a nakon šest godina školovanja sam se i zaredio", priča dalje sveštenik.
Poziv u misionarstvo
Don Anđelo je prvo službovanje započeo kao župnik u Kanzas Sitiju.
"Taj grad je u svojoj istoriji imao jako prljavu prošlost zbog rasizma i djelovanja Ku Klux Klana. Ja sam kao sveštenik činio sve da se tenzije između crnaca i bijelaca smanje. Problem rasizma inače muči cijelu Ameriku i zbog toga i jesam mišljenja da tu državu ne čeka ništa dobro. U mojoj župi bilo je dosta emigranata iz afričkih zemalja i trebalo je mnogo strpljenja i truda da stanovništvo učinimo tolerantnijim kako bi prihvatili nove sugrađane", priča don Anđelo.
Kroz molitve, u njemu se vremenom rađala potreba i želja da svoj sveštenički život posveti misionarstvu.
"U početku, ja sam se spremao da idem u Afriku, jer sam tada svoju misiju vezao samo za taj kontinent, a i zbog toga što sam se, družeći se sa ljudima koji su emigrirali iz tih oblasti, na neki način upoznao s kulturom tih zemalja", bio je uvjeren sveštenik, ne sluteći kakav ga životni obrt očekuje.
Na proputovanju Amerikom, u oktobru 2015. godine, banjalučki biskup Franjo Komarica bio je gost u župi u Kanzas Sitiju. Tom prilikom don Anđelo se upoznao sa banjalučkim biskupom, koji ga je pozvao da svoje misionarstvo nastavi u Bosni i Hercegovini, tačnije banjalučkoj biskupiji.
"Nisam mnogo razmišljao i brzo sam prihvatio biskupov poziv. Ovdje sam prvi put došao prije godinu dana. Tada sam započeo svoj projekat koji sam nazvao Jutarnja Zvijezda. Od biskupa sam saznao da u Banjaluci postoji manastir koji vode Trapisti i zove se Marija Zvijezda. To me je odmah zainteresovalo, jer zapravo moj projekat je vezan za istu stvar. Kao religiozan čovjek, ne vjerujem u slučajnosti, pa sam dobio još veći podstrek da ostanem u ovom gradu", naglasio je don Anđelo.
On tvrdi da je od prvoga dana imao osjećaj da je Banjaluka pravo mjesto za njega. Kada se vratio u Ameriku, zamolio je svoga biskupa u Kanzas Sitiju da mu odobri odlazak, jer bez toga nije mogao započeti službu u BiH. Na njegovo zadovoljstvo, dobio je odobrenje da služi u banjalučkoj biskupiji u trajanju od tri godine.
Službovanje u Šimićima
Budući da su don Anđelovi roditelji iz ovih krajeva, nije mu bilo teško da se prilagodi ovdašnjim ljudima, njihovom mentalitetu i načinu života.
"Meni nije prvi put da boravim na ovim prostorima. Kao dijete sam dolazio u Hrvatsku na more, gdje imam dosta familije, a sa majkom sam često odlazio i u Hercegovinu. Naročito se sjećam naših odlazaka u Međugorje, gdje je moja majka išla na hodočašće", prisjeća se sveštenik.
Don Anđelo vjeruje u ogromne mogućnosti koje pruža Bosna i Hercegovina, pa je prije par mjeseci primio i bh. državljanstvo. On je mišljenja da mu je mnogo vrijedniji bosanski pasoš, nego hrvatski, na koji, isto tako, ima pravo.
"Moj brat Stjepo se preselio u Hrvatsku prije dvadeset i pet godina i primio je hrvatsko državljanstvo. Uspješan je univerzitetski profesor i čak je dobro kotirao i kao savjetnik visokim funkcionerima te države. Ipak, ja sam uzeo bosansko državljanstvo i mogu vam reći da se osjećam kao Bosanac i ponosan sam zbog toga", tvrdi don Anđelo.