sprüche, zitate, gedichte, reime, lieder, verse.....

[pareidolie]

In the end we're all just chalk lines on the concrete,
drawn only to be washed away.​

 

[Planton]

“In three words I can sum up everything I've learned about life: it goes on.”

 

[pareidolie]

when im sad, i just sing and then i realize: my voice is worse than my problems.

​

 

[Diametralis]

Meni više ništa, ni ružno ni dobro,
ne može da se desi. Ostalo je naprosto
da brojim dane, ko smjeran redov, s malom
razlikom u smislu i žestini. Treba to pojmiti
i izgovoriti, napokon, mirno: doći će
i uzeće sve, uzevši kost i meso.

A juni je mjesec u svijetu, i cvate dud,
ospu se kiše, i minu, tren prođe, odjednom,
odasvud, u visinu, uzlijeće ljubav i prepun je
polena zrak, u polenu patnja mužjaka vri,
i nebo zari ljubavlju, jer juni je
mjesec u svijetu, i dud zri.

Ona će doći. Uzevši kost i meso, uzeće sve:
olovku s grafitnim srcem na stolu, pamet i
dušu, na zidu sliku - muziku od koje soba sja,
suzu i strah, i prepun polena zrak. Potom:
mrak, mrak, mrak, mrak.

A juni je mjesec u svijetu. Ospu se kiše,
i minu. Ljubavlju gori nebo i mrljaju pisci
ruke indigom ko djeca dudom. Prepun je polena
zrak. U polenu patnja mužjaka vri.
Juni je mejsec u svijetu, i dud zri.

Abdulah Sidran, "Uzevši kost i meso"[h=1][/h]

 

[Diametralis]

Ni traga o sebi ostaviti nećeš.

K nebu posegle, tvoje se ruke ruše,
ošinuti gromom, trnu i gore ti prsti.

I o sebi više ništa ne znaš.

U prazan se pogled, ni u što, pretvaraš,
takav, nit privržen čemu, nit zdvojan.

I dok, tako zgrčen, pod borom ležiš,
od mrtve zvijeri razlikuju te
jedini dlanovi tvoje majke, vlažni.

Ni traga o sebi ostaviti nećeš.

 

[Dolls]

Ja sam gazio u krvi do kolena,
i nemam više snova.
Sestra mi se prodala
i majci su mi posekli sede kose.
I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
ne tražim plena;
oh, ja sam željan zraka! I mleka!
I bele jutarnje rose!

Ja sam se smejao u krvi do kolena,
i nisam pitao: zašto?
Brata sam zvao dušmanom kletim.
I kliktao sam kad se u mraku napred hrli,
i onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov.
A danas mirno gledam kako mi željnu ženu
gubevi bakalin grli,
i kako mi s glave, raznosi krov, ─
i nemam volje ─ il’ nemam snage ─ da mu se svetim.

Ja sam do juče pokorno sagibo glavu
i besno sam ljubio sram.
I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu ─
ali je danas znam!

Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!
Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena
i preživeo crvene godine Klanja,
radi ovog svetog Saznanja
što mi je donelo propast.

I ja ne tražim plena:
oh, dajte meni još šaku zraka
i malo bele, jutarnje rose ─
ostalo vam na čast!


Dusan Vasiljev

 

[Junuz_Đipalo]

U gradu smiješnoga lica sami padamo
Svatko na drugom kraju svijeta
Zapetljanih tijela umor skrivamo


Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli


Miris prve jeseni...
Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži,
Ja ne prolazim...
Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha
Neće jutro potkupiti,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...


Govorim u snu...
​

 

[Junuz_Đipalo]

What shall I say
I fear you will betray me
How many ways
Can you prolong this tragedy
Who told you that I would be back
You came here to seize my freedom
I will send you falling slowly
To the earth I see below me


You never knew
With open arms I came to you
Judging me so safe to be with
Mistakes you made that you can't live with
What you get is what you need
When you watch the blood but you don't bleed
You make me feel like a masked delusion
A man whose life's became illusion

 

[Albion]

Egal was ich geschafft, egal was ich gemacht hab, nichts ist für immer

 

[Diametralis]

Give to God what belongs to God
and give the rest to me
Tell our gracious host to fuck himself
It's time for us to leave.

But my little boat is empty
It don't go
And my oar is broken
It don't row, row, row..