-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
The Bosniak Times
- Ersteller DZEKO
- Erstellt am
DZEKO
Besa Bese
Stvarna historijska uloga likova iz popularne serije "Sulejman Veličanstveni" koju širom svijeta gledaju milioni ljudi mnogo je drugačija i značajnija nego što je ekranizirano. Također, njihovo pravo porijeklo u TV sapunici dosta je iskrivljeno, a dijelom je to i zbog toga što o istini, očito, šuti i turska država.
Čak i skromnim istraživanjem može se doći do podataka prema kojima najznačajnije ličnosti Osmanskog carstva iz perioda vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca, a koje BiH trenutno prati na malim ekranima, nisu ni sa Krima, niti su Rusi, ni Grci, ni Srbi, ni Jevreji - nego Bošnjaci!
Mažuranićev spis
Neki izvori navode da su samo neki od njih i Sulejmanova majka i Ibrahim-paša, te Malkoč Bali-beg... Evo kako:
Ivan Mažuranić, hrvatski pjesnik, jezikoslovac i političar, još 1928. godine objavio je da je majka sultana Sulejmana, koju u TV seriji zovu samo "valide", odnosno "majka", ne spominjući joj ime, zapravo iz Bosne, s područja današnjeg Zvornika! U tom zapisu Ajše Hafsu (Ayse) ili Ajiša Hafizu (Ayisha Hafize), kako joj je bilo ime, Mažuranić zove Hafisom, te napominje njen značaj kao majke sultana Sulejmana.
Također, Murat Ijigun (Murat Iyigun) s Univerziteta "Colorado" je 2008. godine u radu pod naslovom "Lekcije iz otomanskog harema - o etnicitetu, religiji i ratu) naveo da je Ajše Hafsa porijeklom s Balkana. Ijigun se, između ostalog, pozvao na knjigu o Osmanskom carstvu Stanforda Šoa (Shaw) iz 1976. Ovdje se ne spominje već općeprihvaćeno mišljenje da je Ajše Hafsa ruska Jevrejka!
Kada je u pitanju Ibrahim-paša, TV sapunica plasira da je dugogodišnji veliki vezir Sulejmana Veličanstvenog Grk, odnosno, pravoslavac koji je primio islam.
Međutim, njegovo se porijeklo, prema nekim dokumentima, usko veže za bosanske plemiće!
Naime, Ibrahim-pašin djed bio je Hidajet-paša, ranije Mihajlo, jedan od potomaka bosanskog bana Nikole (sin bana Kulina). On je bio među prvim članovima bosanskog plemstva koji su primili islam (izvor: Salih Muvekkit-Hadžihuseinović, 1998.) Hidajet je primio islam 1447. godine za vrijeme vladavine sultana Murata II, koji mu je i dao ime.
Horman (1976: 603-607), također, navodi da je Hidajetov sin Halil-paša otac Ibrahim-paše, koji je "oženio sestru sultana Sulejmana". Ibrahim-paša je, inače, dugo bio cijenjen veliki vezir, bio je "sultan umjesto sultana" i on je, operativno, vodio osmansku državu.
Također se za Nigar-kalfu smatra da je Bošnjakinja, a u prilog takvoj tvrdnji može ići i scena iz TV sapunice u kojoj joj, dok se sprema za udaju i kniju joj ruke, na našem jeziku pjevaju sevdalinku "Sejdefu majka buđaše". U seriji je prikazano da je ona iz Makedonije.
Nadalje, Bali-beg Malkoč bio je sandžak-beg u Smederevu, a 1519. u Bosni. Iduće godine kod osvojenja Beograda trampio se s Gazi Husrev-begom za Smederevski sandžak, kome od tada sjedište postaje Beograd. Umro je kao smederevski sandžak-beg 1526. godine (sin mu je Derviš-beg, dugogodišnji segedinsiki sandžak-beg). U Sarajevu je sagradio džamiju. Po njemu se i danas mahala u starom dijelu bh. prijestonice zove Balibegovica. U seriji "Sulejman Veličanstveni" prikazano je da se poslije nekoliko godina službe u Istanbulu Malkoč vraća u Smederevo, ali nigdje se ne spominje da je Bošnjak!
Nadalje, Rustem-paša Okupović (u TV seriji prikazan kao veliki spletkaroš koji nastoji ukloniti Ibrahim-pašu) bio je veliki vezir i vakif. Rođen je i odrastao u Butmiru kao katolik. U sapunici s malih ekrana prikazano je da je iz Hrvatske, a u jednoj od epizoda govori se da je iz "Butomira". Rustem-paša je svojim vještinama ubrzo od konjušara postao jedan od četiri vezira na dvoru, a nedugo zatim i veliki vezir Osmanskog carstva 1544. godine. Oženio je kćerku Hurem-sultanije. U rodnom Butmiru je izgradio i uvakufio džamiju koja će kasnije nestati u ratnim vihorima. Izgradio je i most na Željeznici, karavan-saraj s konjušnicom, Brusa-bezistan...
Imajući u vidu ovakve podatke o Bošnjacima velikanima koji su hodili dvorom i sultana Sulejmana i njegovih prethodnika i nasljednika, te visoke i važne funkcije koje su u Istanbulu obnašali više stoljeća, ne bi bilo pretenciozno reći da su Osmanskim carstvom, zapravo, vladali Bošnjaci!
Fatihovo vrijeme
Značajno je istaknuti da utjecaj Bošnjaka postaje znatniji i jači u životu Osmanske carevine od dolaska sultana Fatiha Osvajača u Bosnu. Jedan od prvih Bošnjaka koji se koristio Fatihovom povlasticom bio je Jakub-paša. On je kao vojskovođa komandovao vojskom i odnio pobjedu na Krbavskom polju 1493. godine. Ujedno, Jakub-paša postaje jedan od prvih predstavnika Bosne na Porti u Istanbulu.
Zbog islamskog principa da se na položaje u Carevini dolazi prema sposobnostima, a ne prema pripadnosti privilegiranim staležima, veliki broj Bošnjaka dospio je na Porti i širom Carstva na najviše položaje u funkciji velikih vezira, begler-bega, kadiaskera, jeničar agasija, defterdara, carskih kapidžija, namjesnika, paša, muftija, muderrisa, književnika, kadija i šejh-ul-islama.
Samo u periodu od 1544. do 1612. godine sljedeći Bošnjaci su bili:
Veliki veziri - sadri azami:
1. Rustem-paša Opuković (1544-1560.)
2. Semiz Ali-paša Pračić (1560-1564.)
3. Tavil Mehmed-paša Sokolović (1565-1579.)
4. Sijavuš-paša, u tri navrata vezirovao sedam godina, umro 1594.
5. Ibrahim-paša, novošherlija, u tri navrata vezirovao četiri godine, umro 1600.
6. Javuz Ali-paša Malkoč, umro 1604.
7. Lala Mehmed-paša Sokolović, umro 1607.
8. Derviš-paša Sokolović, umro 1607.
9. Kujundži Murat-paša (1607-1611.)
Veziri sa četiri tuga (kao danas četiri zvjezdice)
1. Pertev-paša 1562. godine
2. Lala Kara Mustafa-paša Sokolović 1580. godine
3. Halil-paša 1594. godine
Veziri s tri tuga
1. Kara Mustafa-paša Jurjević 1538. godine
2. Sinan-paša Opuković 1553. godine
3. Kara Osman-han 1554. godine
4. Pijale-paša 1574. godine
5. Mustafa-paša Sokolović, pogubljen 1574. godine
6. Ferhat-paša Sokolović, stradao u atentatu 1590. godine
7. Hasan-paša Sokolović, gazi 1598. godine
8. Gazi Hasan-paša Tiro, 1602. godine
9. Ibrahim-han Sokolović, (Begler-beg bosanski) 1609. godine
10. Ahmed-paša Dugalić, 1612. godine
Veliki admirali - kapudan paše
1. Sofi Ali-paša (namjesnik u Egiptu 1562. godine)
2. Murat-paša Sokolović, poginuo u Jemenu 1569.
3. Oludž Hasan-paša - kapudan-paša, 1587.
4. Halil-paša Lipčanin, umro 1590.
5. Gazi Hasan-paša Predojević, poginuo kod Siska 1593.
6. Husein-paša Bajramagić (bosanski begler-beg) 1594.
7. Mehmed-paša Kljunović, poginuo u Ugarskoj 1600.
8. Derviš-paša Bajezidagić, poginuo na Otoku sv. Margarete 1601.
9. Mustafa-paša Sokolović, namjesnik u Budimu 1605.
10. Mustafa.paša Olovčić, (bosanski begler-beg)
Bosanski namjesnici sa titulom beg
1. Malkoč-beg (Dugalić) 1553. godine
2. Hamza-beg Biharović 1557. godine
3. Sinan-beg Bajramagić 1562. godine
U ovom razdoblju od 68 godina Bošnjaci su dali devet velikih vezira - sadri azama - sa pet tugova, tri vezira sa četiri tuga, deset vezira sa tri tuga, deset namjesnika u pokrajinama, dok su trojica bili bosanski namjesnici s titulom beg sa dva tuga.
Dakle, radi se o 35 Bošnjaka sa najvišim državnim i vojnim zvanjima u polustoljetnom razdoblju kada je Osmanska carevina bila na vrhuncu svoje moći. Koliko su Bošnjaci bili uključeni u politički život Osmanske carevine svjedoči i činjenica da su od 264 bosanska namjesnika u doba Osmanske carevine bila 63 Bošnjaka. U knjizi "Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini" Safvet-beg Bašagić pobrojao je 689 Bošnjaka i drugih Južnih Slavena.
Sulejman, ali i Fatih, govorili su bosanski jezik
Koliko su Bošnjaci bili važni u to vrijeme dokazuje podatak da je na sultanovom dvoru bosanski bio jedan od četiri službena jezika!
Inače, Sulejman Veličanstveni govorio je osam jezika.
Sultana Fatiha bosanskom jeziku naučio je njegov lala - učitelj Ajas-paša. Fatih Mehmed Han govorio je bosanski kad je u Bosnu došao u pratnji 40 šejhova i svojih elitnih jedinica - ahija - čiji su pripadnici bili derviši.
Logično, nije valjda časni Fatih Osvajač s našim franjevcima razgovarao na turskom jeziku!?
Zanimljivosti o ženama, haljinama, sinovima...
U osmanskom društvu biti sultanov rob je bila čast i povlastica. Islamski zakoni su smatrali slobodu temeljnim, a ropstvo prolaznim stanjem
Na harem su pravo imali samo sultani, a prinčevi i ostali dvorjani ni slučajno. Nije tačno da su majke sinovima sultanima birale djevojke za harem
Tokom svoje četrdesetšestogodišnje vladavine sultan Sulejman Zakonodavac predvodio je trinaest pohoda. Turski historičari izračunali su da je u 2.745 dana svoje vladavine (oko sedam i po godina) proveo izvan palače na pohodima te da je prešao 43.000 kilometara
Sultan Sulejman imao je 26, a Hurem 14 godina kada su se upoznali. Ljubavna pisma koja jedno drugom šalju u seriji su autentična
Hurem nije bila robinja, niti kupljena, već poklon. Naime, sultanu su njegovi namjesnici iz cijelog Carstva slali žene kao poklon. Status robinje žene su imale samo zbog toga da bi mogle ići u krevet za sultanom. Inače, Sulejmanov harem brojao je 300 žena
Žene u haremu nisu se odijevale provokativno kako to prikazuje serija, niti su nosile haljine venecijanske i francuske mode. Nosile su skromnu odjeću, a preko lica čak i zar
Sulejman je imao čak 11 djece, od kojih osam sinova i tri kćerke - Selim II, Bajazit, Abdulah, Murad, Mehmed, Mahmud, Džihangir, Mustafa, te kćeri Mihriman, Fatmu i Razije. Djecu su mu rodile samo četiri žene
Sultanija Mahidevran je bila Albanka i Sulejmanu je rodila četiri sina, a ne jednog - Mustafu kojeg vidimo u seriji
Poljakinja Gulfem, u TV sapunici prikazana kao bivša Sulejmanova miljenica, izgubila je svoj položaj na dvoru kad je izgubila sina Murada pri porođaju, a čak je i izbačena iz harema. Nije istina da je postala sluškinja sultanovoj sestri Hatidže
Selim II naslijedio je Sulejmana na prijestolju i postao jedan od najmanje poštovanih sultana (prozvan i pijanicom), a njegov brat Bajazit nastradao je pri bijegu u Egipat
Kažu da je Sulejmanova draga kćer Mihrimah, iako već udata, sa sultanom išla u ratne pohode. Budući da Hurem nije doživjela da vidi Selima kao sultana, Mihrimah je preuzela ulogu valide. Dobila je ime po Suncu i Mjesecu
Ahmed-paša Hercegović i Mehmed-paša Sokolović
Mehmed II zvani El-Fatih - u njegovo vrijeme je djelovao i veliki vezir Ahmed-paša Hercegović, a školovao se sa Adni Mahmud-pašom Anđelovićem. Ahmed-paša Hercegović bio je Stjepan Hercegović. On je bio ujak Sigismunda i Katarine, djece bosanske kraljice Katarine. U Istanbul je otišao 1460. godine, a otprilike u 1474. dobio je ime Ahmed. Bio je oženjen kćerkom sultana Bajazita II. Bio je veliki vezir sedam godina. Imao je značajnu ulogu među janjičarima
Bajazit II pravedni (1448-1512.) - i u njegovo vrijeme je vezir bio i veliki Ahmed-paša Hercegović
Selim II (postaje sultan nakon pobjede nad braćom i smrti oca Sulejmana 1566. godine) - sva vlast u državi tokom njegove kratke vladavine nalazila se u rukama očevog velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića.
Čak i skromnim istraživanjem može se doći do podataka prema kojima najznačajnije ličnosti Osmanskog carstva iz perioda vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca, a koje BiH trenutno prati na malim ekranima, nisu ni sa Krima, niti su Rusi, ni Grci, ni Srbi, ni Jevreji - nego Bošnjaci!
Mažuranićev spis
Neki izvori navode da su samo neki od njih i Sulejmanova majka i Ibrahim-paša, te Malkoč Bali-beg... Evo kako:
Ivan Mažuranić, hrvatski pjesnik, jezikoslovac i političar, još 1928. godine objavio je da je majka sultana Sulejmana, koju u TV seriji zovu samo "valide", odnosno "majka", ne spominjući joj ime, zapravo iz Bosne, s područja današnjeg Zvornika! U tom zapisu Ajše Hafsu (Ayse) ili Ajiša Hafizu (Ayisha Hafize), kako joj je bilo ime, Mažuranić zove Hafisom, te napominje njen značaj kao majke sultana Sulejmana.
Također, Murat Ijigun (Murat Iyigun) s Univerziteta "Colorado" je 2008. godine u radu pod naslovom "Lekcije iz otomanskog harema - o etnicitetu, religiji i ratu) naveo da je Ajše Hafsa porijeklom s Balkana. Ijigun se, između ostalog, pozvao na knjigu o Osmanskom carstvu Stanforda Šoa (Shaw) iz 1976. Ovdje se ne spominje već općeprihvaćeno mišljenje da je Ajše Hafsa ruska Jevrejka!
Kada je u pitanju Ibrahim-paša, TV sapunica plasira da je dugogodišnji veliki vezir Sulejmana Veličanstvenog Grk, odnosno, pravoslavac koji je primio islam.
Međutim, njegovo se porijeklo, prema nekim dokumentima, usko veže za bosanske plemiće!
Naime, Ibrahim-pašin djed bio je Hidajet-paša, ranije Mihajlo, jedan od potomaka bosanskog bana Nikole (sin bana Kulina). On je bio među prvim članovima bosanskog plemstva koji su primili islam (izvor: Salih Muvekkit-Hadžihuseinović, 1998.) Hidajet je primio islam 1447. godine za vrijeme vladavine sultana Murata II, koji mu je i dao ime.
Horman (1976: 603-607), također, navodi da je Hidajetov sin Halil-paša otac Ibrahim-paše, koji je "oženio sestru sultana Sulejmana". Ibrahim-paša je, inače, dugo bio cijenjen veliki vezir, bio je "sultan umjesto sultana" i on je, operativno, vodio osmansku državu.
Također se za Nigar-kalfu smatra da je Bošnjakinja, a u prilog takvoj tvrdnji može ići i scena iz TV sapunice u kojoj joj, dok se sprema za udaju i kniju joj ruke, na našem jeziku pjevaju sevdalinku "Sejdefu majka buđaše". U seriji je prikazano da je ona iz Makedonije.
Nadalje, Bali-beg Malkoč bio je sandžak-beg u Smederevu, a 1519. u Bosni. Iduće godine kod osvojenja Beograda trampio se s Gazi Husrev-begom za Smederevski sandžak, kome od tada sjedište postaje Beograd. Umro je kao smederevski sandžak-beg 1526. godine (sin mu je Derviš-beg, dugogodišnji segedinsiki sandžak-beg). U Sarajevu je sagradio džamiju. Po njemu se i danas mahala u starom dijelu bh. prijestonice zove Balibegovica. U seriji "Sulejman Veličanstveni" prikazano je da se poslije nekoliko godina službe u Istanbulu Malkoč vraća u Smederevo, ali nigdje se ne spominje da je Bošnjak!
Nadalje, Rustem-paša Okupović (u TV seriji prikazan kao veliki spletkaroš koji nastoji ukloniti Ibrahim-pašu) bio je veliki vezir i vakif. Rođen je i odrastao u Butmiru kao katolik. U sapunici s malih ekrana prikazano je da je iz Hrvatske, a u jednoj od epizoda govori se da je iz "Butomira". Rustem-paša je svojim vještinama ubrzo od konjušara postao jedan od četiri vezira na dvoru, a nedugo zatim i veliki vezir Osmanskog carstva 1544. godine. Oženio je kćerku Hurem-sultanije. U rodnom Butmiru je izgradio i uvakufio džamiju koja će kasnije nestati u ratnim vihorima. Izgradio je i most na Željeznici, karavan-saraj s konjušnicom, Brusa-bezistan...
Imajući u vidu ovakve podatke o Bošnjacima velikanima koji su hodili dvorom i sultana Sulejmana i njegovih prethodnika i nasljednika, te visoke i važne funkcije koje su u Istanbulu obnašali više stoljeća, ne bi bilo pretenciozno reći da su Osmanskim carstvom, zapravo, vladali Bošnjaci!
Fatihovo vrijeme
Značajno je istaknuti da utjecaj Bošnjaka postaje znatniji i jači u životu Osmanske carevine od dolaska sultana Fatiha Osvajača u Bosnu. Jedan od prvih Bošnjaka koji se koristio Fatihovom povlasticom bio je Jakub-paša. On je kao vojskovođa komandovao vojskom i odnio pobjedu na Krbavskom polju 1493. godine. Ujedno, Jakub-paša postaje jedan od prvih predstavnika Bosne na Porti u Istanbulu.
Zbog islamskog principa da se na položaje u Carevini dolazi prema sposobnostima, a ne prema pripadnosti privilegiranim staležima, veliki broj Bošnjaka dospio je na Porti i širom Carstva na najviše položaje u funkciji velikih vezira, begler-bega, kadiaskera, jeničar agasija, defterdara, carskih kapidžija, namjesnika, paša, muftija, muderrisa, književnika, kadija i šejh-ul-islama.
Samo u periodu od 1544. do 1612. godine sljedeći Bošnjaci su bili:
Veliki veziri - sadri azami:
1. Rustem-paša Opuković (1544-1560.)
2. Semiz Ali-paša Pračić (1560-1564.)
3. Tavil Mehmed-paša Sokolović (1565-1579.)
4. Sijavuš-paša, u tri navrata vezirovao sedam godina, umro 1594.
5. Ibrahim-paša, novošherlija, u tri navrata vezirovao četiri godine, umro 1600.
6. Javuz Ali-paša Malkoč, umro 1604.
7. Lala Mehmed-paša Sokolović, umro 1607.
8. Derviš-paša Sokolović, umro 1607.
9. Kujundži Murat-paša (1607-1611.)
Veziri sa četiri tuga (kao danas četiri zvjezdice)
1. Pertev-paša 1562. godine
2. Lala Kara Mustafa-paša Sokolović 1580. godine
3. Halil-paša 1594. godine
Veziri s tri tuga
1. Kara Mustafa-paša Jurjević 1538. godine
2. Sinan-paša Opuković 1553. godine
3. Kara Osman-han 1554. godine
4. Pijale-paša 1574. godine
5. Mustafa-paša Sokolović, pogubljen 1574. godine
6. Ferhat-paša Sokolović, stradao u atentatu 1590. godine
7. Hasan-paša Sokolović, gazi 1598. godine
8. Gazi Hasan-paša Tiro, 1602. godine
9. Ibrahim-han Sokolović, (Begler-beg bosanski) 1609. godine
10. Ahmed-paša Dugalić, 1612. godine
Veliki admirali - kapudan paše
1. Sofi Ali-paša (namjesnik u Egiptu 1562. godine)
2. Murat-paša Sokolović, poginuo u Jemenu 1569.
3. Oludž Hasan-paša - kapudan-paša, 1587.
4. Halil-paša Lipčanin, umro 1590.
5. Gazi Hasan-paša Predojević, poginuo kod Siska 1593.
6. Husein-paša Bajramagić (bosanski begler-beg) 1594.
7. Mehmed-paša Kljunović, poginuo u Ugarskoj 1600.
8. Derviš-paša Bajezidagić, poginuo na Otoku sv. Margarete 1601.
9. Mustafa-paša Sokolović, namjesnik u Budimu 1605.
10. Mustafa.paša Olovčić, (bosanski begler-beg)
Bosanski namjesnici sa titulom beg
1. Malkoč-beg (Dugalić) 1553. godine
2. Hamza-beg Biharović 1557. godine
3. Sinan-beg Bajramagić 1562. godine
U ovom razdoblju od 68 godina Bošnjaci su dali devet velikih vezira - sadri azama - sa pet tugova, tri vezira sa četiri tuga, deset vezira sa tri tuga, deset namjesnika u pokrajinama, dok su trojica bili bosanski namjesnici s titulom beg sa dva tuga.
Dakle, radi se o 35 Bošnjaka sa najvišim državnim i vojnim zvanjima u polustoljetnom razdoblju kada je Osmanska carevina bila na vrhuncu svoje moći. Koliko su Bošnjaci bili uključeni u politički život Osmanske carevine svjedoči i činjenica da su od 264 bosanska namjesnika u doba Osmanske carevine bila 63 Bošnjaka. U knjizi "Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini" Safvet-beg Bašagić pobrojao je 689 Bošnjaka i drugih Južnih Slavena.
Sulejman, ali i Fatih, govorili su bosanski jezik
Koliko su Bošnjaci bili važni u to vrijeme dokazuje podatak da je na sultanovom dvoru bosanski bio jedan od četiri službena jezika!
Inače, Sulejman Veličanstveni govorio je osam jezika.
Sultana Fatiha bosanskom jeziku naučio je njegov lala - učitelj Ajas-paša. Fatih Mehmed Han govorio je bosanski kad je u Bosnu došao u pratnji 40 šejhova i svojih elitnih jedinica - ahija - čiji su pripadnici bili derviši.
Logično, nije valjda časni Fatih Osvajač s našim franjevcima razgovarao na turskom jeziku!?
Zanimljivosti o ženama, haljinama, sinovima...
U osmanskom društvu biti sultanov rob je bila čast i povlastica. Islamski zakoni su smatrali slobodu temeljnim, a ropstvo prolaznim stanjem
Na harem su pravo imali samo sultani, a prinčevi i ostali dvorjani ni slučajno. Nije tačno da su majke sinovima sultanima birale djevojke za harem
Tokom svoje četrdesetšestogodišnje vladavine sultan Sulejman Zakonodavac predvodio je trinaest pohoda. Turski historičari izračunali su da je u 2.745 dana svoje vladavine (oko sedam i po godina) proveo izvan palače na pohodima te da je prešao 43.000 kilometara
Sultan Sulejman imao je 26, a Hurem 14 godina kada su se upoznali. Ljubavna pisma koja jedno drugom šalju u seriji su autentična
Hurem nije bila robinja, niti kupljena, već poklon. Naime, sultanu su njegovi namjesnici iz cijelog Carstva slali žene kao poklon. Status robinje žene su imale samo zbog toga da bi mogle ići u krevet za sultanom. Inače, Sulejmanov harem brojao je 300 žena
Žene u haremu nisu se odijevale provokativno kako to prikazuje serija, niti su nosile haljine venecijanske i francuske mode. Nosile su skromnu odjeću, a preko lica čak i zar
Sulejman je imao čak 11 djece, od kojih osam sinova i tri kćerke - Selim II, Bajazit, Abdulah, Murad, Mehmed, Mahmud, Džihangir, Mustafa, te kćeri Mihriman, Fatmu i Razije. Djecu su mu rodile samo četiri žene
Sultanija Mahidevran je bila Albanka i Sulejmanu je rodila četiri sina, a ne jednog - Mustafu kojeg vidimo u seriji
Poljakinja Gulfem, u TV sapunici prikazana kao bivša Sulejmanova miljenica, izgubila je svoj položaj na dvoru kad je izgubila sina Murada pri porođaju, a čak je i izbačena iz harema. Nije istina da je postala sluškinja sultanovoj sestri Hatidže
Selim II naslijedio je Sulejmana na prijestolju i postao jedan od najmanje poštovanih sultana (prozvan i pijanicom), a njegov brat Bajazit nastradao je pri bijegu u Egipat
Kažu da je Sulejmanova draga kćer Mihrimah, iako već udata, sa sultanom išla u ratne pohode. Budući da Hurem nije doživjela da vidi Selima kao sultana, Mihrimah je preuzela ulogu valide. Dobila je ime po Suncu i Mjesecu
Ahmed-paša Hercegović i Mehmed-paša Sokolović
Mehmed II zvani El-Fatih - u njegovo vrijeme je djelovao i veliki vezir Ahmed-paša Hercegović, a školovao se sa Adni Mahmud-pašom Anđelovićem. Ahmed-paša Hercegović bio je Stjepan Hercegović. On je bio ujak Sigismunda i Katarine, djece bosanske kraljice Katarine. U Istanbul je otišao 1460. godine, a otprilike u 1474. dobio je ime Ahmed. Bio je oženjen kćerkom sultana Bajazita II. Bio je veliki vezir sedam godina. Imao je značajnu ulogu među janjičarima
Bajazit II pravedni (1448-1512.) - i u njegovo vrijeme je vezir bio i veliki Ahmed-paša Hercegović
Selim II (postaje sultan nakon pobjede nad braćom i smrti oca Sulejmana 1566. godine) - sva vlast u državi tokom njegove kratke vladavine nalazila se u rukama očevog velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića.
DZEKO
Besa Bese
Ein Historischer Tag im Mne Teil vom Sandzak. Die BDZ ist jetzt offiziell als Partei eingeführt worden. Dies geschah in Rozaje.
Rožaje -Najmlađa politička stranka u Crnoj Gori, Bošnjačka demokratska zajednica, izabrala rukovodstvo stranke na Skupštini u Rožajama.
Za predsjednika stranke, jednoglasno je izabran Hazbija Kalač, a za potpredsjednike Adnan Ademović iz Rožaja, Demir Hodžić iz Podgorice i mr Damir Softić iz Pljevalja. Generalni sekretar stranke je Amer Hodžić, a predsjednik Izvršnog odbora stranke Almir Muratović.
U svom prvom obraćanju kao predsjednik stranke, Kalač je kazao da je Crna Gora država i bošnjačkog naroda, da BDZ čvrsto podržava ulazak Crne Gore u EU i da če se njegova stranka zalagati da bošnjački narod u tom procesu ne bude na repu dešavanja. Kazao je da će se stranka boriti za prava Bošnjaka, posebno u Crnoj Gori ali i u Sandžaku, prostoru kojeg u budućnosti vide kao evropsku prekograničnu regiju.
Rožaje -Najmlađa politička stranka u Crnoj Gori, Bošnjačka demokratska zajednica, izabrala rukovodstvo stranke na Skupštini u Rožajama.
Za predsjednika stranke, jednoglasno je izabran Hazbija Kalač, a za potpredsjednike Adnan Ademović iz Rožaja, Demir Hodžić iz Podgorice i mr Damir Softić iz Pljevalja. Generalni sekretar stranke je Amer Hodžić, a predsjednik Izvršnog odbora stranke Almir Muratović.
U svom prvom obraćanju kao predsjednik stranke, Kalač je kazao da je Crna Gora država i bošnjačkog naroda, da BDZ čvrsto podržava ulazak Crne Gore u EU i da če se njegova stranka zalagati da bošnjački narod u tom procesu ne bude na repu dešavanja. Kazao je da će se stranka boriti za prava Bošnjaka, posebno u Crnoj Gori ali i u Sandžaku, prostoru kojeg u budućnosti vide kao evropsku prekograničnu regiju.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
DZEKO
Besa Bese
Svečano otvorena nova kancelarija i klub odbora BDZ u Tutinu
Tutin – U Tutinu je svečano otvorena nova kancelarija i klub odbora BDZ u Tutinu.
Svečanom otvaranju je prisustvovao veliki broj članova stranke.
Tom prilikom su se prisutnima obratili Smail Alić, predsjednik opštinskog odbora, Ljutvo Balkan, potpredsjednik opštinsgog odbora i dr. Jahja Fehratović, predsjednik BDZ Sandžaka.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Tutin – U Tutinu je svečano otvorena nova kancelarija i klub odbora BDZ u Tutinu.
Svečanom otvaranju je prisustvovao veliki broj članova stranke.
Tom prilikom su se prisutnima obratili Smail Alić, predsjednik opštinskog odbora, Ljutvo Balkan, potpredsjednik opštinsgog odbora i dr. Jahja Fehratović, predsjednik BDZ Sandžaka.
DZEKO
Besa Bese
U ATLANTI ODRŽANA KONVENCIJA KONVENCIJA KONGRESA BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE
Autor: KBSA
U subotu, 30. novembra 2013. godine, u modernom centru Zajednice Bošnjaka Džordžije u Atlanti uspješno je završena Konvencija Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.
Moderator Konvencije je bio potpredsjednik KBSA Eldin Elezović, koji je izrazio zahvalnost i dobrodošlicu gostima i delegatima, te otvorio panel na temu “Uloga dijaspore na izborima 2014. godine” i predstavio izlagače.
Predsjednik UO KBSA, mr. Hamdija Čustović, govorio je o važnosti učešća Bošnjaka na izborima u BiH, ali i o problemima diskriminatorskih zakonskih odredbi s kojim se dijaspora suočava u ispunjavanju svog građanskog prava. Mr. Čustović je također govorio o problemu novih predloženih izmjena Zakona o prebivalištu kojim bi se još vise otežalo prijavljivanje Bošnjaka, posebno u entitetu Republika Srpska.
Autor: KBSA
U subotu, 30. novembra 2013. godine, u modernom centru Zajednice Bošnjaka Džordžije u Atlanti uspješno je završena Konvencija Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.
Moderator Konvencije je bio potpredsjednik KBSA Eldin Elezović, koji je izrazio zahvalnost i dobrodošlicu gostima i delegatima, te otvorio panel na temu “Uloga dijaspore na izborima 2014. godine” i predstavio izlagače.
Predsjednik UO KBSA, mr. Hamdija Čustović, govorio je o važnosti učešća Bošnjaka na izborima u BiH, ali i o problemima diskriminatorskih zakonskih odredbi s kojim se dijaspora suočava u ispunjavanju svog građanskog prava. Mr. Čustović je također govorio o problemu novih predloženih izmjena Zakona o prebivalištu kojim bi se još vise otežalo prijavljivanje Bošnjaka, posebno u entitetu Republika Srpska.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
DZEKO
Besa Bese
Masallah bin so Stolz auf unsere Sandzaklije!
Protest učenika Gimnazije u Novom Pazaru: ‘Hoćemo bosanski!’
Novi Pazar – U zgradi novopazarske Gimnazije su učenici prve godine Gimnazije održali protest u znaku diskriminacije i neuvođenja bosanskog jezika, kako to zakon nalaže.
Učenici su nosili parole na kojima je pisalo ‘Hoćemo bosanski jezik!’
Kako nas obavještavaju učenici, direktor Zoran Milosavljević im prijeti da će za ove postupke biti sankcionisani.
U školskom dnevniku I8 Gimnazije u Novom Pazaru je upisano: “Učenici I8 odbili da prisustvuju času srpskog jezika”
Protest učenika Gimnazije u Novom Pazaru: ‘Hoćemo bosanski!’
Novi Pazar – U zgradi novopazarske Gimnazije su učenici prve godine Gimnazije održali protest u znaku diskriminacije i neuvođenja bosanskog jezika, kako to zakon nalaže.
Učenici su nosili parole na kojima je pisalo ‘Hoćemo bosanski jezik!’
Kako nas obavještavaju učenici, direktor Zoran Milosavljević im prijeti da će za ove postupke biti sankcionisani.
U školskom dnevniku I8 Gimnazije u Novom Pazaru je upisano: “Učenici I8 odbili da prisustvuju času srpskog jezika”
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Chef de Cuisine
Top-Poster
Was haben die in der Raska mit bosnisch zu tun ?
DZEKO
Besa Bese
Zavirite u novu zgradu Gazi Husrev-begove biblioteke i otkrijte njena blaga
Gazi Husrev-begova biblioteka nedavno je javnosti otvorila vrata svog blaga u novom, impresivnom zdanju u srcu Baščaršije. Biblioteka je proteklih decenija, prema riječima njenog direktora Mustafe Jahića, najveća izbjeglica u svom gradu.
No, nakon trnovitog puta, vratila se svome domu, jer se nova zgrada nalazi tik pored mjesta na kojem je i osnovana. Bilo je to 1537. godine, kada je bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg dao da se podigne medresa (Kuršumlija), a u vakufnami od gradnje medrese odredio..."što preteče od troškova gradnje, da se za to kupi dobrih knjiga, koje će se koristiti u spomenutoj medresi, da se njima koristi ko bude čitao i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom".
Rukopisi neprocjenjive vrijednosti
Iako se formalno otvorenje nove zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke tek očekuje, ona je u punom kapacitetu otvorena za javnost i u potpunosti obavlja svoju misiju. A korisnicima je na raspolaganju fond od 90.000 jedinica: štampane knjige, periodike, historijski dokumenti... a oni najznačajniji i najvredniji dostupni su u mikro i digitalnoj formi.
Biblioteka čuva zbirku rukopisa neprocjenjive vrijednosti, a najstariji je "Ihjau ulumud-din" Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, teološko-mističko djelo prepisano 1131. godine.
"Gazi Husrev-begova biblioteka nije nikada bila samo biblioteka, ona je uvijek bila više s obzirom na fondove, prije svega zbirku koja sadrži više od 10.500 kodeksa u kojima se nalazi blizu 20 hiljada naslova. U tim rukopisima nalaze se djela iz islamskih, ali i drugih nauka. Imamo veliki broj rukopisa iz medicine, astronomije, jezika, veterine...", govori u razgovoru za Klix.ba direktor Jahić.
Ovi rukopisi su u Bosnu dolazili skoro iz cijelog svijeta, a najviše preko naših studenata koji su studirali u poznatim islamskim centrima, kao što su Bagdad, Damask, Kairo, Istanbul... Znatan dio tih rukopisa donosile su hadžije, a neki su došli i trgovinom.
"Kada je znatan dio bh. stanovništva prihvatio islam i počele se otvarati medrese i škole, knjige su se počele prepisivati i u Bosni pa su i bosanski učenjaci počeli da pišu vlastita djela na arapskom, perzijskom, turskom, bosanskom... i ta djela predstavljaju dio kulturne baštine Bosne i Hercegovine", govori Jahić.
Tako biblioteka čuva djela domaćih autora kao što su Hasan Kafi Pruščak, Mustafa Ejubović, Ibrahim Opijač, Muhamed Allamek...
Blago tokom rata premještano osam puta
Zahvaljujući naporima i entuzijazmu uposlenika, sva ova vrijedna djela su preživjela agresiju na našu zemlju. Kako kaže Jahić, rukopisi su tokom rata premještani osam puta.
"Kada su počele da gore zgrade po Sarajevu, a posebno kada su zapaljeni Orijentalni institut i Gradska biblioteka, počeli smo premještati rukopise. Ja sam izdvojio blizu 500 najvrednijih rukopisa i smjestio sam ih u trezor Privredne banke, gdje su ostali tokom cijelog rata. Nudili su mi iz nekih evropskih organizacija da izmjeste rukopise u Evropu, ali ja to nisam dozvolio. Sa Kobilje Glave, gdje stanujem, sam skoro svaki dan silazio u grad i obilazio te rukopise, ali ni tada nisam bio siguran da ćemo ih spasiti", prisjeća se Jahić.
Zbog toga je već u ratu počelo mikrofilmovanje rukopisa. Oprema iz Malezije je stigla kroz Sarajevski tunel spasa, no u nedostatku struje i vode to nije išlo tako brzo, pa je mikrofilmovanje nastavljeno i završeno nakon rata. U međuvremenu je najvredniji dio građe i digitaliziran te u skladu sa svjetskom praksom napravljen u više kopija koje se čuvaju na nekoliko različitih mjesta.
"Počeli smo i sa digitalizacijom drugih fondova arhivske građe, stare periodike koja je veoma značajna za kulturnu baštinu. Kod nas se nalaze novine i časopisi koji su prvi počeli izlaziti u BiH. Sad planiramo da uradimo i virtuelnu biblioteku, da sve ono što je digitalizovano bude dostupno istraživačima", govori Jahić.
"Bolnica za knjige"
U novoj zgradi Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se i moderno opremljen Odjel za restauraciju ili, kako kaže Jahić, bolnica za knjige.
"U našem centru imamo mogućnost i tehnologiju da prvo istražimo vrste oštećenja, da uspostavimo dijagnozu te razmislimo na koji način ih liječiti. Prvo se pristupa tom liječenju, a onda i restauraciji. Postoje dvije vrste restauracije - mašinska i ručna. Mašinska je brža i lakša, ali je rizična za rukopise i zbog toga se radi rijetko. Uglavnom se štampana građa restaurira na taj način", priča naš sagovornik i dodaje da je u našoj zemlji teško doći do restauratora, budući da nemamo nijedan univerzitet ni centar u kojem se oni mogu edukovati.
Gazi Husrev-begova biblioteka je od 1537. godine prešla dug i trnovit put, no uvijek je posvećena nauci i kulturi. I danas kada je kultura u našoj zemlji marginalizirana, njeni uposlenici ostaju posvećeni širenju svoje misije.
"Novom zgradom i bibliotekom kao institucijom, gradu i državi poklanjamo vrijedno zdanje i instituciju značajnu za istraživanje kulturne baštine BiH i multikulturalnog aspekta naše zemlje", poručuje Jahić na kraju našeg razgovora.
Gazi Husrev-begova biblioteka nedavno je javnosti otvorila vrata svog blaga u novom, impresivnom zdanju u srcu Baščaršije. Biblioteka je proteklih decenija, prema riječima njenog direktora Mustafe Jahića, najveća izbjeglica u svom gradu.
No, nakon trnovitog puta, vratila se svome domu, jer se nova zgrada nalazi tik pored mjesta na kojem je i osnovana. Bilo je to 1537. godine, kada je bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg dao da se podigne medresa (Kuršumlija), a u vakufnami od gradnje medrese odredio..."što preteče od troškova gradnje, da se za to kupi dobrih knjiga, koje će se koristiti u spomenutoj medresi, da se njima koristi ko bude čitao i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom".
Rukopisi neprocjenjive vrijednosti
Iako se formalno otvorenje nove zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke tek očekuje, ona je u punom kapacitetu otvorena za javnost i u potpunosti obavlja svoju misiju. A korisnicima je na raspolaganju fond od 90.000 jedinica: štampane knjige, periodike, historijski dokumenti... a oni najznačajniji i najvredniji dostupni su u mikro i digitalnoj formi.
Biblioteka čuva zbirku rukopisa neprocjenjive vrijednosti, a najstariji je "Ihjau ulumud-din" Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, teološko-mističko djelo prepisano 1131. godine.
"Gazi Husrev-begova biblioteka nije nikada bila samo biblioteka, ona je uvijek bila više s obzirom na fondove, prije svega zbirku koja sadrži više od 10.500 kodeksa u kojima se nalazi blizu 20 hiljada naslova. U tim rukopisima nalaze se djela iz islamskih, ali i drugih nauka. Imamo veliki broj rukopisa iz medicine, astronomije, jezika, veterine...", govori u razgovoru za Klix.ba direktor Jahić.
Ovi rukopisi su u Bosnu dolazili skoro iz cijelog svijeta, a najviše preko naših studenata koji su studirali u poznatim islamskim centrima, kao što su Bagdad, Damask, Kairo, Istanbul... Znatan dio tih rukopisa donosile su hadžije, a neki su došli i trgovinom.
"Kada je znatan dio bh. stanovništva prihvatio islam i počele se otvarati medrese i škole, knjige su se počele prepisivati i u Bosni pa su i bosanski učenjaci počeli da pišu vlastita djela na arapskom, perzijskom, turskom, bosanskom... i ta djela predstavljaju dio kulturne baštine Bosne i Hercegovine", govori Jahić.
Tako biblioteka čuva djela domaćih autora kao što su Hasan Kafi Pruščak, Mustafa Ejubović, Ibrahim Opijač, Muhamed Allamek...
Blago tokom rata premještano osam puta
Zahvaljujući naporima i entuzijazmu uposlenika, sva ova vrijedna djela su preživjela agresiju na našu zemlju. Kako kaže Jahić, rukopisi su tokom rata premještani osam puta.
"Kada su počele da gore zgrade po Sarajevu, a posebno kada su zapaljeni Orijentalni institut i Gradska biblioteka, počeli smo premještati rukopise. Ja sam izdvojio blizu 500 najvrednijih rukopisa i smjestio sam ih u trezor Privredne banke, gdje su ostali tokom cijelog rata. Nudili su mi iz nekih evropskih organizacija da izmjeste rukopise u Evropu, ali ja to nisam dozvolio. Sa Kobilje Glave, gdje stanujem, sam skoro svaki dan silazio u grad i obilazio te rukopise, ali ni tada nisam bio siguran da ćemo ih spasiti", prisjeća se Jahić.
Zbog toga je već u ratu počelo mikrofilmovanje rukopisa. Oprema iz Malezije je stigla kroz Sarajevski tunel spasa, no u nedostatku struje i vode to nije išlo tako brzo, pa je mikrofilmovanje nastavljeno i završeno nakon rata. U međuvremenu je najvredniji dio građe i digitaliziran te u skladu sa svjetskom praksom napravljen u više kopija koje se čuvaju na nekoliko različitih mjesta.
"Počeli smo i sa digitalizacijom drugih fondova arhivske građe, stare periodike koja je veoma značajna za kulturnu baštinu. Kod nas se nalaze novine i časopisi koji su prvi počeli izlaziti u BiH. Sad planiramo da uradimo i virtuelnu biblioteku, da sve ono što je digitalizovano bude dostupno istraživačima", govori Jahić.
"Bolnica za knjige"
U novoj zgradi Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se i moderno opremljen Odjel za restauraciju ili, kako kaže Jahić, bolnica za knjige.
"U našem centru imamo mogućnost i tehnologiju da prvo istražimo vrste oštećenja, da uspostavimo dijagnozu te razmislimo na koji način ih liječiti. Prvo se pristupa tom liječenju, a onda i restauraciji. Postoje dvije vrste restauracije - mašinska i ručna. Mašinska je brža i lakša, ali je rizična za rukopise i zbog toga se radi rijetko. Uglavnom se štampana građa restaurira na taj način", priča naš sagovornik i dodaje da je u našoj zemlji teško doći do restauratora, budući da nemamo nijedan univerzitet ni centar u kojem se oni mogu edukovati.
Gazi Husrev-begova biblioteka je od 1537. godine prešla dug i trnovit put, no uvijek je posvećena nauci i kulturi. I danas kada je kultura u našoj zemlji marginalizirana, njeni uposlenici ostaju posvećeni širenju svoje misije.
"Novom zgradom i bibliotekom kao institucijom, gradu i državi poklanjamo vrijedno zdanje i instituciju značajnu za istraživanje kulturne baštine BiH i multikulturalnog aspekta naše zemlje", poručuje Jahić na kraju našeg razgovora.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.