DZEKO
Besa Bese
BOŠNJACI PRED NACIONALNOM KATASTROFOM
Dok „temeljne bošnjačke institucije“ okupljene oko Fondacije „Popis“ tvrde da Bošnjaci spremno dočekuju ovaj historijski događaj, koji je po mnogima bošnjačka bitka života, i dok „temeljne bošnjačke institucije“ nemaju ni jednog kritičkog mišljenja o kriminalnoj i genocidnoj pozadini zakonskih i organizacijskih dimenzija Popisa, dotle postoje mišljenja da se Bošnjaci nalaze pred nacionalnom katastrofom, jer su mehanizmi Popisa usmjereni na genocidnu namjeru da se umanji broj Bošnjaka. Uprkos dokazima o genocidnosti Popisa, u bošnjačkim institucijama, i među bošnjačkim političarima, vlada samrtna šutnja. U šutnji i tišini prošao je i jedan od najvažnijih datuma u bošnjačkoj povijesti, veliki jubilej, 20. godišnjica Bošnjačkog sabora, na kome je Bošnjacima vraćeno njihovo povijesno ime. Ako je kad trebao biti pompezno obilježen ovaj datum, onda je to upravo sada, da se sa jednog masovnog skupa, recimo, sa Koševa, poruči da su Bošnjaci jedinstveni u namjeri da se izjasne kao Bošnjaci. Na žalost, „temeljne bošnjačke institucije“ nikakvim skupom nisu obilježile 27. i 28. septembar 1993., tj. 20 godina od Bošnjačkog sabora. Jedina dva obilježavanja ovog događaja organizirao je Fatmir Alispahić, u Tuzli i Sarajevu, na kojima je govorio o Bošnjačkom saboru i o prijetnji da se Popis pretvori u nacionalnu katastrofu, u koju su Bošnjake doveli prvenstveno „mutavi ili korumpirani bošnjački političari“. Fatmir Alispahić se založio da rezultati Popisa budu osporeni po osnovu pravosudnog dokazivanja da se radi o svjesnoj namjeri dejtonskog sistema da umanji broj Bošnjaka.
Dok „temeljne bošnjačke institucije“ okupljene oko Fondacije „Popis“ tvrde da Bošnjaci spremno dočekuju ovaj historijski događaj, koji je po mnogima bošnjačka bitka života, i dok „temeljne bošnjačke institucije“ nemaju ni jednog kritičkog mišljenja o kriminalnoj i genocidnoj pozadini zakonskih i organizacijskih dimenzija Popisa, dotle postoje mišljenja da se Bošnjaci nalaze pred nacionalnom katastrofom, jer su mehanizmi Popisa usmjereni na genocidnu namjeru da se umanji broj Bošnjaka. Uprkos dokazima o genocidnosti Popisa, u bošnjačkim institucijama, i među bošnjačkim političarima, vlada samrtna šutnja. U šutnji i tišini prošao je i jedan od najvažnijih datuma u bošnjačkoj povijesti, veliki jubilej, 20. godišnjica Bošnjačkog sabora, na kome je Bošnjacima vraćeno njihovo povijesno ime. Ako je kad trebao biti pompezno obilježen ovaj datum, onda je to upravo sada, da se sa jednog masovnog skupa, recimo, sa Koševa, poruči da su Bošnjaci jedinstveni u namjeri da se izjasne kao Bošnjaci. Na žalost, „temeljne bošnjačke institucije“ nikakvim skupom nisu obilježile 27. i 28. septembar 1993., tj. 20 godina od Bošnjačkog sabora. Jedina dva obilježavanja ovog događaja organizirao je Fatmir Alispahić, u Tuzli i Sarajevu, na kojima je govorio o Bošnjačkom saboru i o prijetnji da se Popis pretvori u nacionalnu katastrofu, u koju su Bošnjake doveli prvenstveno „mutavi ili korumpirani bošnjački političari“. Fatmir Alispahić se založio da rezultati Popisa budu osporeni po osnovu pravosudnog dokazivanja da se radi o svjesnoj namjeri dejtonskog sistema da umanji broj Bošnjaka.
