Bio je i jedan "ratni" post koji ću ukratko prokomentarisati, bez namjere da se upuštam u polemiku. Prvo, meni nije trebao rat da bih se mogao izjasniti kao Hrvat, ja sam to radio od rođenja. Drugo, ja nikada nisam nikoga izdao niti ću izdati niti privatno niti u poslu. Zato sam u rat krenuo 6. aprila, kao dobrovoljac da branim svoje, a niko me nije izvukao iz podruma. Treće, ponosan sam na Zlatnog ljiljana, zato što sam ga zaradio za 4 godine provedene na prvoj crti, u rovu i bajti, a ne kao kakav štapski moljac. Pogotovo sam ponosan što zbog moga Ljiljana niko i ničija majka nisu zaplakali. Četvrto, govorim jezikom kojim su me moji roditelji naučili da govorim i ne pada mi na pamat da to mijenjam, a neka ga svako zove kako hoće.
