Siniša Mulina: BiH je jača i bolja od Rumunije i Bjelorusije
Vjerujem u selektora Sušića i njegove izabranike da će najprije u Zenici upisati tri boda, a onda u revanšu ostati neporaženi, kazao je nekadašnji reprezentativac BiH i dugogodišnji kapiten Leotara
Siniša Mulina, nekadašnji reprezentativac BiH i dugogodišnji kapiten Leotara poslije bogate igračke karijere u kojoj je sa Partizanom osvojio dvije duple krune i Kup, a kasnije i sa Leotarom bio prvak BiH, trenutno obavlja funkciju trenera u mlađim selekcijama tima iz Trebinja.
- Posjedujem „B“ licencu. Uskoro ću nastaviti sa školovanjem. Želim jednog dana dobiti i profi licencu.
Jednostavno, pronašao sam sebe u ovom pozivu. Inače, kada dođe vrijeme da negdje odem na stažiranje, to uopšte neće biti problem. Već sada znam ime kluba, ali vam ga neću otkrivati.
Možete li se sjetiti vaših početaka?
- Kako da ne. Počeo sam u Leotaru. Međutim, zbog ratnih dejstava u našoj zemlji, napustio sam BiH i skrasio se u Dubrovniku. Jedno vrijeme sam igrao za GOŠK. Potom sam prešao u Bečej.
Stanojević, Krstajić, Ćirić, Čakar, Saveljić...
Potom je uslijedio poziv iz Humske, koji niste mogli odbiti.
- Sretan sam što sam bio član Partizana. Igrao sam u generaciji sa Stanojevićem (sadašnjim trenerom Partizana), zatim Krstajićem, Ćirićem, Kačarom, Saveljićem, Damjancem... Bez problema smo osvojili sve što se može osvojiti. Nakon toga sam igrao za Milicionar, Vojvodinu, Omladinac iz Banje Luke, sve dok ponovo nisam stigao u Leotar.
Sa timom iz Trebinja ste bili i prvak BiH.
- Moram kazati da je tada naša liga bila puno bolja. Te godine, kada se prvi put igrala zajednička liga, mi smo sezonu završili kao šampioni, ispred Željezničara koji je imao strašan tim. To isto važi i za Sarajevo, Široki Brijeg. Ustvari, nigdje niste sa sigurnošću mogli reći da ćete osvojiti tri boda. Nije bilo sumnjivih rezultata da tako kažem.
Nakon toga smo igrali u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Bez problema smo prošli prvu prepreku, odnosno ekipu iz Luksemburga. Zatim smo pružili jak otpor favorizovanoj Slaviji iz Praga. Čak smo u Trebinju i trebali da pobijedimo sa nekoliko golova razlike, a mi smo tu utakmicu izgubili sa 2:1. U Pragu smo također doživjeli minimalan poraz (0:1).
Da smo prošli predstavnika Češke igrali bismo protiv Selte, koja je tada bila u vrhu španske lige, a danas tavore u Drugoj ligi.
Mnogi su spremni reći da je ta generacija Leotara možda i najbolja u historiji kluba?
- Jeste, ali u zadnjih 15 ili 20 godina. Sjećam se da je Leotar imao strašnu ekipu u bivšoj Jugoslaviji. Bili su drugoligaši, ali znam da nisu željeli ući u Prvu ligu. Čak su jedne godine pustili Spartak iz Subotice, druge Čelik... Stalno su bili u vrhu. Ti uspjesi su vrijedni pažnje i ne treba ih preko noći zaboraviti. Ja se sjećam tih vremena, jer sam bio dječak.
Zanimljivo je da ste karijeru završili u timu iz Dubrovnika.
- Iz Leotara sam prešao u Zrinjski, a potom u GOŠK. Nakon toga sam rekao, dosta je bilo. I tako sam se posvetio trenerskom pozivu.
Zbog čega Leotar već godinama tavori u dnu Premijer lige?
- Moramo kazati da je u svim klubovima teška finansijske situacija. Tako je i u Leotaru. Ipak, nije to jedini razlog. Naime, čelnici kluba su posljednjih godina dovodili brojna pojačanja. Većina njih taj epitet nije opravdala. Dakle, to je velika greška, onih koji su bili zaduženi da dovode navodna pojačanja.
I ove sezone ništa nije bolja situacija. Dva trenera su već digla sidro, a od pojačanja jedino se pokazao golman Milenković. Nije strano da se dovode igrači, kakvih mi već imamo u Trebinju. Pojačanja moraju biti barem malo ispred domaćih igrača, ali to kod nas nije slučaj. Meni je žao što je ekipu napustio Gojko Cimirot, jer je zaista talentovan igrač. On danas igra za Mladost iz Gacka. Klub se ne smije tako lako odreći svoje djece.
Prva prepreka
Ko je po vama favorit za titulu?
- Borac je jesenji prvak. Velike ambicije imaju i Željezničar, Široki Brijeg koji možda ima i najbolji igrački kadar, ali ne pruža željene rezultate. Već su dosta bodova prosuli na svom terenu. Također, tu je i Sarajevo. Ipak, liga nam je svake godine slabija. Manje je gledalaca na tribinama,a samim tim i sponzora. Nešto se pod hitno mora uraditi po tom pitanju. Također, klubovi nam loše prolaze na evropskoj sceni. Često, čak ne prođu ni prvu prepreku. Jedino je Sarajevo, prije par godina prošlo dvije ili tri prepreke.
Imali ste čast braniti boje i naše reprezentacije. Kako gledate na taj period?
- Bilo je to u vrijeme Blaža Sliškovića, koji je često znao pozivati igrače iz domaće lige. Tako sam zabilježio tri nastupa, a sigurno sam šest ili sedam puta bio pozivan. Inače, tada je atmosfera u reprezentaciji bila odlična. „Stranci“ Hibić, Barbarez, Konjić i ostali su bili više nego korektni prema nama, igračima iz Premijer lige. Trudili su se da nam i svojim savjetima pomognu. I tada je reprezentacija bila blizu odlaska na neko veliko takmičenja. Nismo otišli, kazao bih, jer nismo imali iskustva.
Slišković je u dva navrata bio blizu da reprezentaciju odvede na neko veliko takmičenje, a Blažević je prošle godine sa našom selekcijom igrao u baražu. Jesmo li se mogli plasirati na Mundijal?
- Naša reprezentacija je zaista igrala odlično. Nismo imali sreće što smo se nalazili u grupi sa Španijom, te što smo u baražu za protivnika dobili jaki Portugal. Međutim, određeni pomaci postoje. Mislim da je naša reprezentacija na pravom putu.
Nismo baš najbolje otvorili ove kvalifikacije. Jesmo li izgubile sve šanse da osvojimo prvo mjesto u grupi?
- Prije svega treba imati u vidu da je naša grupa izjednačena. Kazao bih da svako može svakoga pobijediti. Francuzi su na papiru favoriti. Ipak, to na terenu do sada nisu pokazali, ali vidim da su neke stvari posložili i da su napravili nekoliko dobrih rezultata. Nedavno su pobijedili Englesku u prijateljskoj utakmici na Vembliju. Moje je mišljenje da smo mi jači od Rumunije i Bjelorusije.
Nezgodan protivnik
Upravo su Rumuni naš naredni rival. Vaša očekivanja?
- Nema dileme da se radi o nezgodnom protivniku. Evidentno je da je kod njih došlo do smjene generacija. Ipak, to ne znači da ćemo sa njima lako izaći na kraj. Vjerujem u selektora Sušića i njegove izabranike da će najprije u Zenici upisati tri boda, a onda u revanšu ostati neporaženi.
Po Vama, da li je Edin Džeko naš najbolji igrač?
- Ne sjećam se, ali mislim da on nije igrao, kada smo se mi sa Željom borili za titulu. U njega mnogi nisu vjerovali. Ipak, momak je radom sve postigao. Da se razumijemo, imao je on talenta, ali smatram da je puno toga naučio u Češkoj, normalno i u Njemačkoj. Kod nas u BiH najveći problem su uslovi za rad. Evo, ja vodim selekciju igrača rođenih 1996. godine. Ima tu talentovane djece, ali sa njima treba strpljivo raditi. Ipak, oni su budućnost ne samo kluba, nego i naše zemlje - kazao je Mulina.