Strahimir I
Top-Poster
I samo značenje naziva “MAKEDONIA “, stvar je nedovoljno rasvjetljivana. No, Herodot narn ostavi dokaz da je kraljevstvo Makedonia starija od početka helenskog razdoblja povijesti Grčke, da se Makedonija sterala počam od rijeke Lydias i Haliakmon (H.L.VII.. 127.), te da je samo Donju Makedoniju zauzeo Perdikas, a ne i Gornju koja je ostala u sastavu ilirskih zemalja (H.VIII.. 137.).
Quintius Curtius u svojoj “Povijesti Aleksandrove vojne“, tvrdi da je Makedonija se do Filipa oca Aleksandra Velikog, bila u sastavu ilirskih zemalja (Q.C. “A.M.“., LIV.1O.).
Tit Livije, u svojoj "Povijesti Rima“, spominje velike prostore Makedonije naseljene Ilirima i Galima s Dunava, te grad Bylazor (s tipično ‘slavenskim‘ prizvukom), grad u Peoniji, istočnom dijelu Makedonije ‘TL. “HR. “. 44.26.8.).
No Grk Strabon tvrdi da je Gornja Makedonija bila nazivana i “Slobodna Makedonia“ (Makedonian ekaloyn. oi d`ysteron kai eleytheran“, koja se je
sterala sve do otoka Krfa, te da su ti Makedonci govorili dva jezika(S. : “G.E. “. VII, 7.8.). između Makedonaca i divljih Dardana (za koje Strabon tvrdi da su “živjeli u rupama iskopanima u đubrištu‘, živjeli su Maidois, tj. Maidi (S. “G.E. “. VII.. 5.7.).
Šta dakle znači naziv “MAKEDONIA“ (na suvremenom makedonskom "MAKEDONIJA")?
Prvo što ćemo primijetiti je da sc srednji, glavni dio naziva, korijen riječi sastoji od imenice don(ia).Podrijetlo riječi: “dan“ ili “don“, treba tražiti u medskom jeziku, a ta riječ znači “rijeka“. Ovaj oblik “donia“ nalazi se u lokativu plurala i može se prevesti na hrvatski riječju “rijekama“. U medskom jeziku,k tome, nalazi se i riječ “mate“, prilog za mjesto a prenosi se na hrvatski sa “među“. Ovako uzete, te dvije riječi. daju naziv “MATE-DONIA “.ODNOSNO “Medu-riječje“ . Geografski uzeto, povijesna Makedonija se je uvijek nalazila između rijeka: na zapadu, kako navede Herodot počam od rijeka Lydias i Haliakmona (danas nazvana Mavroneri?), te, idući prema istoku. Makedoniju pak siječe Axios, odnosno Vardar, i na istoku, Makedoniju dopire do Strymona, odnosno Strumice.
No, kako nam, izrneđu ostalih starih pisaca. Strabon iznese tvrdnju da se je istočno od Makedonije nalazila Maidia. odnosno Medija,da su Makedonci u Strabonovo doba govorili dva jezika, a kako nam i Tit Livije navodi, plodne su ravnice, zapadno od Soluna, naselili Iliri i Gali s Dunava (iz Galicije), time smo dobili podatke u kojima se jasno vidi da je nazočnost pučanstva koje je govorilo jezicima medskog podrijetla (`slavenskirna‘ tu živjelo davno prije pojave Bugara, a kamo li Ćirila i Metoda, to narn daje solidno uvjerenje da je i sam naziv “MAKEDONIA“ medskog, odnosno “slavenskog“ podrijetla!
I naziv MAKEDON je bez sumnje izvornog i nemijenjanog dorskog podrijetla, koje vuče svoj korijen iz medskog jezika. Naziv MAKE+DONIA ima svoj ekvivalent u rnedskom izrazu MATE+DONIA. Makedonsko K i medsko T se jednako izgovaraju, kao rneko palatalno T‘, koje se u jeziku Istre i hrvatskih otoka (sic!) isto tako izgovara, kao umekšano‘ Ć u hrvatskom književnom jeziku.
I sam naziv Dorani, u starogrčkom DORYOI, ima i svoj grčki ekvivalent iz prastarog grčkog, protodorskog perioda, a glasi EMATIA). Naziv Doryoi dolazi od imenice dory, a znači kopljanici, ljudi naoružani kopljima.I naziv Ematia dolazi iz istog pojma u starogrčkom, protodorskom jeziku, a dolazi također od imenice ema, tj. koplje i znači isto: kopljanici, ljudi naoružani kopljem. To je još jedan dokaz da su Makedonci podrijetlom Dorani, dospjeli na jug iz panonske domaje.
Uostalom, sva povijest Makedonije stoji u znaku nenadmašive vještine rukovanja kopljem, bilo u taktičkoj konfiguraciji "falange", bilo u obliku prvog ikad spornenutog dirigiranog projektila izbačenog rnehaničkom silom, “skestsfendona", tajnog oružja makedonskog kralja Perseja, kojem su, kako nam to opisa bat Tit Livije, Rimljani mogli odoljeti samo pomoću konstrukcije oklopa oko tijela slonova.
Napornenimo još jednom, Herodotovu tvrdnju da su Ciprani ta doranska kratka koplja nazivali "sigynnas" (H. “L", V. 9.). da su Sigynni u podunavsko-jadranski prostor doseljeni Medi, da naziv Sigynas odgovara nazivu Dorioi, kao prijevod s medskog “doseljenici" na doranski "kopljanici“.
Tit Livije u svojoj “Povijesti Rima“ (“Romae historia. t.VI) u više navrata, kad govori o borbama između makedonskih kraljeva Filipa V. i njegova sina Perseja, zadnjeg makedonskog antičkog vladara s rimskim vojskovođom Paullusom Emiliusom, spominje povijesnu cestu “Via Egnatia“. Taj naziv, kako vidimo, potječe iz starogrčkog jezika, a znači — Doranska cesta ili u suvremenom smislu “trans-makedonska magistrala“, jer se proteže uglavnom uzduž čitave tadašnje Makedonije u pravcu Zapad-Istok (Makedonija se je, prema Strabonu, uoči svog pada pod Rim, sterala sve do Otrantskog tjesnaca, kasnije je bila razdijeljena po Rimljanima, po onoj "divide et impera“.
Stoljećima je taj naziv predstavljao enigmu za arheologe i povjesničare. dok nije, blizu Soluna (godine 1974!), pronaden neki stari miljokaz na kojemu je pročitano ime “Cnaeus Egnatius‘, sin prokonzula Caiusa. Bilo je mišljenja da ta cesta nosi ime tog rimskog dostojanstvenika, ne uzimajući u obzir da Tit Livije govori o toj cesti prije dolaska Rimljana. Kako su tu cestu još prije upokorenja Makedonije mogli graditi sinovi rimskih konzula i nazvati je po svom imenu? K tome, ako je taj Canaeus dao sebi kićeni naziv Egnatius, on je to mogao učiniti, bilo po nekim zaslugama u sudjelovanju upokorenja Makedonije, jer je i kasnije bilo pokušaja ustanka u težnji da Makedonija sa sebe skine sramotni tuđinski jaram, ili pak u kasnijoj dogradnji te iste ceste, jer se je u Ciceronovo vrieme ta cesta produžila sve do Dardanela.
Uostalom ba Grk. Strabon, zapisa da se je ta cesta, od Epidamna i od Apolonije do blizu današnjeg Shkumbina nazivala “epi Kandaoyas legetai“, odnosno kandavska cesta (po tamošnjoj “ilirskoj planini Candavia“, pak je sasvim shvatljivo da se je i odatle, jedinstven i najveći dio te ceste, koji prolazi kroz staru Makedoniju naziva “Egnatia estin odos“ (tj. “cesta koja prolazi kroz stanu Makedoniju“. S."GE.“. 7,37.4). A to ujedno dokazuje da je bar taj dio ceste stariji i od početka helenskog razdoblja grčke povijesti.
Quintius Curtius u svojoj “Povijesti Aleksandrove vojne“, tvrdi da je Makedonija se do Filipa oca Aleksandra Velikog, bila u sastavu ilirskih zemalja (Q.C. “A.M.“., LIV.1O.).
Tit Livije, u svojoj "Povijesti Rima“, spominje velike prostore Makedonije naseljene Ilirima i Galima s Dunava, te grad Bylazor (s tipično ‘slavenskim‘ prizvukom), grad u Peoniji, istočnom dijelu Makedonije ‘TL. “HR. “. 44.26.8.).
No Grk Strabon tvrdi da je Gornja Makedonija bila nazivana i “Slobodna Makedonia“ (Makedonian ekaloyn. oi d`ysteron kai eleytheran“, koja se je
sterala sve do otoka Krfa, te da su ti Makedonci govorili dva jezika(S. : “G.E. “. VII, 7.8.). između Makedonaca i divljih Dardana (za koje Strabon tvrdi da su “živjeli u rupama iskopanima u đubrištu‘, živjeli su Maidois, tj. Maidi (S. “G.E. “. VII.. 5.7.).
Šta dakle znači naziv “MAKEDONIA“ (na suvremenom makedonskom "MAKEDONIJA")?
Prvo što ćemo primijetiti je da sc srednji, glavni dio naziva, korijen riječi sastoji od imenice don(ia).Podrijetlo riječi: “dan“ ili “don“, treba tražiti u medskom jeziku, a ta riječ znači “rijeka“. Ovaj oblik “donia“ nalazi se u lokativu plurala i može se prevesti na hrvatski riječju “rijekama“. U medskom jeziku,k tome, nalazi se i riječ “mate“, prilog za mjesto a prenosi se na hrvatski sa “među“. Ovako uzete, te dvije riječi. daju naziv “MATE-DONIA “.ODNOSNO “Medu-riječje“ . Geografski uzeto, povijesna Makedonija se je uvijek nalazila između rijeka: na zapadu, kako navede Herodot počam od rijeka Lydias i Haliakmona (danas nazvana Mavroneri?), te, idući prema istoku. Makedoniju pak siječe Axios, odnosno Vardar, i na istoku, Makedoniju dopire do Strymona, odnosno Strumice.
No, kako nam, izrneđu ostalih starih pisaca. Strabon iznese tvrdnju da se je istočno od Makedonije nalazila Maidia. odnosno Medija,da su Makedonci u Strabonovo doba govorili dva jezika, a kako nam i Tit Livije navodi, plodne su ravnice, zapadno od Soluna, naselili Iliri i Gali s Dunava (iz Galicije), time smo dobili podatke u kojima se jasno vidi da je nazočnost pučanstva koje je govorilo jezicima medskog podrijetla (`slavenskirna‘ tu živjelo davno prije pojave Bugara, a kamo li Ćirila i Metoda, to narn daje solidno uvjerenje da je i sam naziv “MAKEDONIA“ medskog, odnosno “slavenskog“ podrijetla!
I naziv MAKEDON je bez sumnje izvornog i nemijenjanog dorskog podrijetla, koje vuče svoj korijen iz medskog jezika. Naziv MAKE+DONIA ima svoj ekvivalent u rnedskom izrazu MATE+DONIA. Makedonsko K i medsko T se jednako izgovaraju, kao rneko palatalno T‘, koje se u jeziku Istre i hrvatskih otoka (sic!) isto tako izgovara, kao umekšano‘ Ć u hrvatskom književnom jeziku.
I sam naziv Dorani, u starogrčkom DORYOI, ima i svoj grčki ekvivalent iz prastarog grčkog, protodorskog perioda, a glasi EMATIA). Naziv Doryoi dolazi od imenice dory, a znači kopljanici, ljudi naoružani kopljima.I naziv Ematia dolazi iz istog pojma u starogrčkom, protodorskom jeziku, a dolazi također od imenice ema, tj. koplje i znači isto: kopljanici, ljudi naoružani kopljem. To je još jedan dokaz da su Makedonci podrijetlom Dorani, dospjeli na jug iz panonske domaje.
Uostalom, sva povijest Makedonije stoji u znaku nenadmašive vještine rukovanja kopljem, bilo u taktičkoj konfiguraciji "falange", bilo u obliku prvog ikad spornenutog dirigiranog projektila izbačenog rnehaničkom silom, “skestsfendona", tajnog oružja makedonskog kralja Perseja, kojem su, kako nam to opisa bat Tit Livije, Rimljani mogli odoljeti samo pomoću konstrukcije oklopa oko tijela slonova.
Napornenimo još jednom, Herodotovu tvrdnju da su Ciprani ta doranska kratka koplja nazivali "sigynnas" (H. “L", V. 9.). da su Sigynni u podunavsko-jadranski prostor doseljeni Medi, da naziv Sigynas odgovara nazivu Dorioi, kao prijevod s medskog “doseljenici" na doranski "kopljanici“.
Tit Livije u svojoj “Povijesti Rima“ (“Romae historia. t.VI) u više navrata, kad govori o borbama između makedonskih kraljeva Filipa V. i njegova sina Perseja, zadnjeg makedonskog antičkog vladara s rimskim vojskovođom Paullusom Emiliusom, spominje povijesnu cestu “Via Egnatia“. Taj naziv, kako vidimo, potječe iz starogrčkog jezika, a znači — Doranska cesta ili u suvremenom smislu “trans-makedonska magistrala“, jer se proteže uglavnom uzduž čitave tadašnje Makedonije u pravcu Zapad-Istok (Makedonija se je, prema Strabonu, uoči svog pada pod Rim, sterala sve do Otrantskog tjesnaca, kasnije je bila razdijeljena po Rimljanima, po onoj "divide et impera“.
Stoljećima je taj naziv predstavljao enigmu za arheologe i povjesničare. dok nije, blizu Soluna (godine 1974!), pronaden neki stari miljokaz na kojemu je pročitano ime “Cnaeus Egnatius‘, sin prokonzula Caiusa. Bilo je mišljenja da ta cesta nosi ime tog rimskog dostojanstvenika, ne uzimajući u obzir da Tit Livije govori o toj cesti prije dolaska Rimljana. Kako su tu cestu još prije upokorenja Makedonije mogli graditi sinovi rimskih konzula i nazvati je po svom imenu? K tome, ako je taj Canaeus dao sebi kićeni naziv Egnatius, on je to mogao učiniti, bilo po nekim zaslugama u sudjelovanju upokorenja Makedonije, jer je i kasnije bilo pokušaja ustanka u težnji da Makedonija sa sebe skine sramotni tuđinski jaram, ili pak u kasnijoj dogradnji te iste ceste, jer se je u Ciceronovo vrieme ta cesta produžila sve do Dardanela.
Uostalom ba Grk. Strabon, zapisa da se je ta cesta, od Epidamna i od Apolonije do blizu današnjeg Shkumbina nazivala “epi Kandaoyas legetai“, odnosno kandavska cesta (po tamošnjoj “ilirskoj planini Candavia“, pak je sasvim shvatljivo da se je i odatle, jedinstven i najveći dio te ceste, koji prolazi kroz staru Makedoniju naziva “Egnatia estin odos“ (tj. “cesta koja prolazi kroz stanu Makedoniju“. S."GE.“. 7,37.4). A to ujedno dokazuje da je bar taj dio ceste stariji i od početka helenskog razdoblja grčke povijesti.