Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Bücher und Autoren aus Bosnien


ubit'cu te, jes' cuo?

Ein in Deutschland lebender Autor, Vater Serbe, Mutter Bosniakin. Richtig toller Schriftsteller, hat einige Stücke, Kurzgeschichten und einen Roman rausgebracht, sein Roman heißt, wie der Soldat das Grammophon repariert und handelt von einem Jungen, der inmitten der Kriegswirren nach Deutschland kommt, ist halb autobiographisch, aber sehr poetisch und kindlich geschrieben, viel witziges, viel trauriges, kein typischer "Kriegsroman". Er hat in Heidelberg studiert, dann ne Weile in Berlin und Leipzig gelebt, jetzt wieder in Mannheim, daher kenn ich ihn auch, ist ein super Typ. Und für dich relevant: Er feuert nasu repku an und nicht die serbische :lol:
 
dzeko der typ schreibt kurzen schund in magazinen und ist auch so kaum begabt .............
 
hör nicht auf ihn, Legija ist nur pissig, weil der Typ kein 3 Finger-CCCCler, sondern Bosnier trotz serbischen Vaters ist :^^:


ach paparlapapapeaperlapa oder wie auch immer....der typ ist einfach nur gay......lies lieber was von stojan tesic.........
 
sjecanja1.jpg

das erste buch in unserer sprache, welches ich gelesen habe (kindheit ausgenommen).
seima hat es mir persönlich geschenkt.
auch das nachfolgewerk habe ich verschlungen.
 
Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.



U knjizi Orić daje odgovore na sva pitanja koja su se postavljala od 1992. godine do danas, iznoseći detalje najstrašnijih scena i događaja koji su se dešavala u ratnom periodu. Nastajanje knjige trajalo je tri godine, a Naserovu ispovijest doukmentovao je i uobličio novinar i publicista Huseinović.

"Nije bilo teško skupiti sve dokumente koliko je trebalo vremena da uradimo to onako kako smo željeli. Ono što je najvažnije je da, kada smo krenuli prije tri godine u ovaj projekt, zacrtali smo da ćemo probati to uraditi i da nećemo robovati terminima. Tek na proljeće kada smo se usaglasaili da je to ono što želimo, odlučili smo napraviti promociju pred godišnjicu Srebrenice", rekao je Huseinović.

Za Orića je rekao da je to historijska ličnost koji je to postao sa svojih 25 godina i preko čijeg su se imena prelamali mnogi važni historijski događaji.

"To je čovjek koji je obilježio jedan važan period kada je u pitanju agresija na BiH na području srednjeg Podrinja. Ta epopeja je nešto što me je vodilo. Fascinantno je da je taj čovjeke sa 25 godina u trenutku kada su pali Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Višegrad smogao snage da sa 20-30 momaka digne ustanak na granici sa Srbijom i od te teritorije načini slobodnu teritoriju koja je bila najveća u periodu 1992. godinu koju je kontrolisala Armije Republike BiH, a bio je stalno izložen artiljeriji i avijaciji svih vojski. Tada je već bilo jasno zašto je postao heroj svog naroda u BiH, a kasnije i šire", kaže Huseinović.

Poslije okupacije Srebrenice uslijedili su teški dani za Nasera Orića. Odlazi u Hag gdje je proveo tri godine i časno se branio, kako Huseinović kaže, put bosanskog vojnika na području srednjeg Podrinja te se vratio kao pobjednik. No, ni tada nisu prestali problemi.

"U knjizi ima jedno poglavlje koje se zove 'Opet sude mi'. Opisujemo druge situacije. Danas je on slobodan čovjek koji je izašao očeličen od svih bitaka", dodaje Huseinović.

Knjiga ima 420 strana i uz nju je priloženo 200 dokumenata koji sjvedoče o svim dešavanjima. Orić u njoj govori i o najtežim trenucima.

"Rekao mi je kako mu je najteže bilo kada je preko sistema radioveza slušao priče o tome kako srpski vojnici siluju bosanske žene i djevojke u Bratuncu a nije moga ništa uraditi jer je bio kilometrima daleko. Pričao mi je i o slučaju kada je pala granata u mjestu Lovci. Poginula je trudnica, a njemu nije ništa bilo. Ta slika ga i danas proganja", ispričao je Huseinović.

Orić je dodao i to da mu je najteže bilo gledati ljude koji očekuju pomoć koju on nije mogao pružiti.

"Opisivao sam stanje u Srebrenici kada nismo imali lijekova, kada smo svojim borcima morali sijeći noge običnim testerama za siječenje željeza o čemu imaju i video zapisi. To je ono najgore što mi se urezalo u pamćenje jer čovjek od 25 godina a 80.000 duša za vratom. Svi gledaju u tebe, traže pomoć, a nemamo pomoć. To je bilo vrlo teško", prisjetio se Orić.

O detaljima knjige nije htio govoriti rekavši da se svi odgovori nalaz u njoj. O tome kakvu rekaciju na nju očekuje Orić je rekao: Ne bi bilo dobro da ne bude reakcije.

Istakao je kako se ne stidi niti jednog dijela svog života što je i pokazao opisima u ovoj knjizi.
 

Anhänge

    Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
Zurück
Oben