Kakav ljep osjecaj, kada se ovako rano probudis. Koja velika utakmica, velika borba, pravi rivali i predivna divna pobjeda. Zaista duboki naklon majstorima kosarke iz Francuske. Igrali su muski i viteski, bez provokacija i prenemaganja. Neznam da li bi ovako bilo protiv Spanije.
Sve cestitke nasim momcima, sto su "vratili" kosarku tamo gdje joj je i mjesto. Iskreno, malo sam "razocaran" sto su nasi nekih 10-ak minuta igrali onako kako nam ne odgovara - preko 20 sekundi napada nismo gledali kos, prilike za sut nismo koristili vec prosledjivali loptu prema sledecemu igracu da rijesi situaciju.
Ali kada su nam se priblizili, trgli smo se, i poceli sa ulazima. Bogdan i Krle nekoliko fenomenalnih ulaza, pametno kruzenje lopte, bas onako kako treba. Cak i kada je Markovic promasio cijeli kos u sutu za tri i kada je Teo promasio u poslednjem minutu za njega zicer, nekako sam bio smiren i ubjedjen da pobjedjujemo. Prosto poceli smo ponovo da se igramo nase igre i da pravimo logicne i izgradjene akcije. Protiv toga ne moze se ni serijom "sporeta" bacenih na nas kos koji svi zivi ulaze.
Nadam se da ce Sale ozbiljno da shvati finale i da igra na pobjedi, ma koliko god svi znali, da je Amerika apsolutni favorit i vladar kosarke. Nije najvaznije kako cemo da prodjemo rezultatski, nego da odigramo svoj najbolji mec bez opterecenja.