Mastakilla
Gesperrt
Etwas, was wir nur selten in den Medien hören. Umso erfreulicher, dass nun anscheinend langsam die Bereitschaft entsteht auch über Verbrechen an Kroaten und Serben durch Bosniaken zu berichten
Bugojno:Kako su ubijani Hrvati i Srbi
Osmrtnice ubijenih Hrvata u Bugojnu
Vrlo nezgodan svjedok. Tako bi se u najkraćem mogao opisati Enes Sijamija koji trenutačno živi u Beču gdje se sklonio nakon tri pokušaja da ga se likvidira. Sijamija tvrdi da iza sva tri pokušaja atentata u BiH te jednog u Austriji stoji Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, koji je cijelo vrijeme bio pod zaštitom bošnjačkog političkog vrha na čelu s Alijom Izetbegovićem.
Piše:Ana Popović-Večernji list
Osim uloge bošnjačkog političkog vrha u zločinima u Bugojnu, a Sijamija tvrdi da je upravo Izetbegović Mlaći dao zeleno svjetlo za etničko čišćenje Bugojna, u pismu je opisan i karakter Enesa Handžića, bivšeg pomoćnika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH, koji je nakon sklapanja sporazuma o priznanju krivnje s Tužiteljstvom BiH osuđen na osam godina zatvora.
Kazna preblaga
Iz Sijamijina pisma jasno se iščitava kako je izrečena kazna Handžiću preblaga te da je on osoba s kojom nije trebalo sklapati nikakve sporazume. Sijamija koji je bio njegov podređeni tvrdi da je Handžić odlučivao o životu i smrti hrvatskih i srpskih zarobljenika, a dio njih likvidirao je nakon što bi od njih uzeo novac. Među njima je i Nikica Miloš zvani Kardelj od kojeg je Handžić tražio, a vjeruje se i dobio 25 tisuća maraka u zamjenu za slobodu. Nakon što mu je uzeo novac, Handžić je dao nalog da se Miloša likvidira, i to na krajnje brutalan način. Zločinački um Enesa Handžića nije se zadovoljio ni premlaćivanjem do smrti nego je tijelo ovog zatočenika više puta spaljivano kako u javnost ne bi izašla istina o načinu ubojstva. O vlastitoj odgovornosti, jer Sijamija je u ratu bio Handžićev poslušnik, piše:
“Ako sam ja ubijao ljude kako me se optužuje, zašto me Enes Handžić nije dao uhititi odmah nakon rata kada je bio ministar policije, odnosno prijavio zločin“, stoji u Sijamijinu pismu.
Da je u Bugojnu postojao precizan plan etničkog čišćenja u koji su bile uključene sve strukture, od vojnih do policijskih, dokazuje i podatak da je eksploziv za miniranje zvonika crkve sv. Ante nabavljen u policiji. Zvonik je, piše Sijamija, minirao Bakir Morić, a cilj je bio rastjerati i ono malo Hrvata što je tijekom rata ostalo u Bugojnu.
Crkveni zvonik
Osim sramne uloge u miniranju crkvenog zvonika, Sijamija je u pismu tužiteljici Terzić naveo i nekoliko imena policajaca koji su u ratu činili zločine nad Hrvatima i Srbima, a još uvijek rade u policiji.
Sijamija je pismo tužiteljici Terzić napisao 8. lipnja. Želja mu je da se pronađu svi nestali, Hrvati i Srbi, a tužiteljici je poručio da se čuva jer, kaže na kraju pisma, “kokošari su spremni na sve”. Pod “kokošarima” Sijamija smatra Dževada Mlaću i njegove ratne suradnike, a oni su očito bili u svim strukturama, od vojske i policije do političkog vrha.
Bugojno:Kako su ubijani Hrvati i Srbi
Osmrtnice ubijenih Hrvata u Bugojnu
Vrlo nezgodan svjedok. Tako bi se u najkraćem mogao opisati Enes Sijamija koji trenutačno živi u Beču gdje se sklonio nakon tri pokušaja da ga se likvidira. Sijamija tvrdi da iza sva tri pokušaja atentata u BiH te jednog u Austriji stoji Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, koji je cijelo vrijeme bio pod zaštitom bošnjačkog političkog vrha na čelu s Alijom Izetbegovićem.
Piše:Ana Popović-Večernji list
Osim uloge bošnjačkog političkog vrha u zločinima u Bugojnu, a Sijamija tvrdi da je upravo Izetbegović Mlaći dao zeleno svjetlo za etničko čišćenje Bugojna, u pismu je opisan i karakter Enesa Handžića, bivšeg pomoćnika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH, koji je nakon sklapanja sporazuma o priznanju krivnje s Tužiteljstvom BiH osuđen na osam godina zatvora.
Kazna preblaga
Iz Sijamijina pisma jasno se iščitava kako je izrečena kazna Handžiću preblaga te da je on osoba s kojom nije trebalo sklapati nikakve sporazume. Sijamija koji je bio njegov podređeni tvrdi da je Handžić odlučivao o životu i smrti hrvatskih i srpskih zarobljenika, a dio njih likvidirao je nakon što bi od njih uzeo novac. Među njima je i Nikica Miloš zvani Kardelj od kojeg je Handžić tražio, a vjeruje se i dobio 25 tisuća maraka u zamjenu za slobodu. Nakon što mu je uzeo novac, Handžić je dao nalog da se Miloša likvidira, i to na krajnje brutalan način. Zločinački um Enesa Handžića nije se zadovoljio ni premlaćivanjem do smrti nego je tijelo ovog zatočenika više puta spaljivano kako u javnost ne bi izašla istina o načinu ubojstva. O vlastitoj odgovornosti, jer Sijamija je u ratu bio Handžićev poslušnik, piše:
“Ako sam ja ubijao ljude kako me se optužuje, zašto me Enes Handžić nije dao uhititi odmah nakon rata kada je bio ministar policije, odnosno prijavio zločin“, stoji u Sijamijinu pismu.
Da je u Bugojnu postojao precizan plan etničkog čišćenja u koji su bile uključene sve strukture, od vojnih do policijskih, dokazuje i podatak da je eksploziv za miniranje zvonika crkve sv. Ante nabavljen u policiji. Zvonik je, piše Sijamija, minirao Bakir Morić, a cilj je bio rastjerati i ono malo Hrvata što je tijekom rata ostalo u Bugojnu.
Crkveni zvonik
Osim sramne uloge u miniranju crkvenog zvonika, Sijamija je u pismu tužiteljici Terzić naveo i nekoliko imena policajaca koji su u ratu činili zločine nad Hrvatima i Srbima, a još uvijek rade u policiji.
Sijamija je pismo tužiteljici Terzić napisao 8. lipnja. Želja mu je da se pronađu svi nestali, Hrvati i Srbi, a tužiteljici je poručio da se čuva jer, kaže na kraju pisma, “kokošari su spremni na sve”. Pod “kokošarima” Sijamija smatra Dževada Mlaću i njegove ratne suradnike, a oni su očito bili u svim strukturama, od vojske i policije do političkog vrha.
