
Die Lügen und Mythen über die Kampfbereitschaft, Stärke usw. der DM-Cetniks durch die jugoslawische Exilregierung an die Allierten und an Winston Churchil
O dolasku jugoslavenske vlade u izbjeglištvo, o njezinoj organizaciji, unutarnjim sukobima, radu i problemima koji su ga pratili, postoji opsežna literatura i objavljeno gradivo.
Ach du scheisse, wie kann man soviel Unsinn über die eigene Stärke melden.Opsežna je i literatura o četnicima Draže Mihailovića, odnosima sa Saveznicima i jugoslavenskom izbjegličkom vladom,
a napose o njihovoj suradnji s Nijemcima i Talijanima.Zbog toga nije potrebno detaljnije opisivati početke četničkog pokreta i njegov put k suradnji s Nijemcima i Talijanima.
Da hätte auch Goebbels noch lernen können.
Prve vijesti o postojanju četnika Draže Mihailovića došle su do jugoslavenske
izbjegličke vlade potkraj lipnja 1941. Nešto prije toga on je uspostavio
kontakte s Britancima te je počeo dostavljati različite obavijesti i izvješća.
Karakteristično je prvo izvješće koje je došlo u Istanbul 19. lipnja 1941. U
njemu je spomenuta "Srbija kao pokrajina u kojoj se vrše sabotaže i diverzije.
Budući da do 22. juna 1941. sabotaža i diverzija na teritoriji Srbije nije bilo,
izgleda da je D. Mihailović hteo svoju akciju da predstavi tako kako bi strane
dobio što veću podršku i pomoć".Prema tome su Britancima i jugoslavenskoj
vladi očito namjerno poslani lažni podaci. Takva izvješća je jugoslavenska
izbjeglička vlada sustavno plasirala u javnost i političke krugove savezničkih
zemalja. Pritom vlada nije "imala nikakvih neposrednih i pouzdanih
dodira sa zemljom, pa je, samim tim, bila rđavo obaveštena". Nedostatak
pouzdanih informacija o stanju na području nekadašnje Jugoslavije te činjenica
da je jedna saveznička vlada stajala iza takvih izvješća potaknuli su
Britance da se zainteresiraju za navodni četnički otpor okupatorskim snagama.
Uz to je Britancima tijekom 1941. i 1942. "očajnički bio potreban neki
herojski pokret otpora, kako za unutrašnju propagandu, tako i za propagandu
u okupiranoj Evropi. Stoga je idealizovanje četničkog pokreta smatrano
korisnim kako za vladu u izgnanstvu, tako i za Britance". A podaci
i procjene upućivali su na znatne snage koje su bile spremne uključiti se u
borbu protiv njemačkih snaga u Srbiji. Tako je delegat jugoslavenske izbje-
gličke vlade na Bliskom istoku Jovan Đonović potkraj kolovoza 1941. prenio
tadašnjem potpredsjedniku vlade Slobodanu Jovanoviću da su ga Dražini
ljudi izvijestili da se "po zapadnoj Srbiji krije od vlasti skoro 100.000 ljudi,
većinom vojnika. Traže da im se javi kad treba da počnu opšti napad na
Nemce, i da im se doturi pomoć u aviaciji i drugim potrebama. Imaju uverenje
da za nepun mesec dana mogu očistiti sve Nemce sa srpske teritorije".9
Predsjednik jugoslavenske vlade general Dušan Simović je potkraj listopada
1941. u pismu Winstonu Churchillu naveo broj od 80 do 100.000 boraca
u gerilskom ratu. Kralj Petar II. je potkraj rujna 1941. govorio o cijeloj "četničkoj
vojsci", koja se sastoji od desetina "hiljada naoružanih pojedinaca. (...)
Ta gerila, koja je naročito aktivna u delu Jugoslavije nastanjenom Srbima (u
Srbiji, u Crnoj Gori, u Bosni sa Hercegovinom), pokazuje i više".10
O snazi četnika Draže Mihailovića trebala je svjedočiti i tvrdnja da njegove
snage nadziru velika područja bivše Jugoslavije. Tako su 13. siječnja
1942. u dnevniku New York Post prenesene tvrdnje britanskog radija o tome
da je navodno Draža Mihailović, "commander of the patriot army fighting
the Germans in Serbia, is now undisputed ruler of more than 20,000 square
miles".O odlučnoj četničkoj borbi pisao je predsjednik jugoslavenske
izbjegličke vlade Slobodan Jovanović u travnju 1942. britanskom ministru
vanjskih poslova Anthonyju Edenu te je istaknuo da "đeneral Mihailović i
naš narod jedini u Evropi stalno vode borbu protiv okupatora", pa su navodno
patriotske "snage đenerala Mihailovića samo od 1 oktobra 1941 godi-
ne uništile (...) 10.0000 Nemaca i oko 2.000 Italijana".12 U sličnom je tonu
istupao i londonski Službeni glasnik Kraljevine Jugoslavije, koji je o Draži
Mihailoviću pisao kao o najvećem vojničkom čudu "ovog rata", "pokrenuo je
i održao jedini oružani otpor u celokupnoj porobljenoj Evropi". U istom je
tonu nastavljeno i kasnije, pa je u kolovozu 1942. jugoslavenska izbjeglička
vlada istaknula da "đeneral Mihailović, (...) nalazi se na čelu dobro organizovane
vojske, (...), između 80.000 i 150.000 četnika, kojima komanduju aktivni
oficiri jugoslovenske vojske. (...) đeneral Mihajlović je nanio teške gubitke
zajedničkom neprijatelju. On je držao skoro duže od godinu dana 36 osovinskih
divizija u okupiranoj Jugoslaviji, (...)".