Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.
U Americi je dečak od petnaest godina u marketu uhvaćen kako krade hleb. U pokušaju da pobegne istovremeno sruši celu policu koja se istovremeno i polomi…
Dečaka uhape i izvedu ga na sud. Međutim sudija pre nego što donese odluku želi da sasluša dečaka.
Sudija: Zašto si krao?
Dečak: Trebao mi je hleb.
Sudija: Zar nisi mogao da kupiš hleb umesto što ga kradeš?
Dečak: Nisam imao novca da ga kupim.
Sudija: Mogao si da tražiš novac od svoje porodice?
Dečak: Kući živim sam sa majkom a moja majka je bolesna i nezaposlena. Ukrao sam hleb i malo sira samo zbog toga.
Sudija: Ti si mali… verovatno ne radiš?
Dečak: Radio sam u perionici automobila. Međutim morao sam da uzmem neplaćeno odsustvo da bih mogao da pomognem majci da jer joj se stanje bilo pogoršalo. A pre nedelju dana sam zbog toga dobio otkaz.
Sudija: Zar nisi imao od koga da tražiš pomoć?
Dečak: Svaki dan kada izađem iz kuće kontaktiram najmanje pedesetak adresa tražeći bilo koji posao, ali bezuspešno. I na kraju sam se odlučio da kradem.
Nakon izjave deteta, sudija odluči da saopšti svoju odluku: Krađa, posebno hleba, je veoma sraman zločin. I ovde smo svi odgovorni za ovaj zločin. Svi u ovoj prostoriji… i ja takođe smo odgovorni za ovaj zločin. Upravo zbog toga svi koji se trenutno nalaze u ovoj sudnici biće kažnjeni sa 10 dolara. Pritom niko od prisutnih neće moći da napusti sudnicu dok ne plati ovih 10 dolara. Sudija izvadi novčanik I bude prvi koji dečaku plati svoj deo kazne od 10 dolara.
Nakon što je čuo ovu presudu, dečak nije mogao da zadrži suze i bio je uzbuđen kada je video sudiju kako počinje da čita drugu presudu kojom on kažnjava prodavnicu novčanom kaznom od 1.000 dolara jer je izgladnelog dečaka predala policiji.
Sudijine završne reči ove presude bukvalno sve u sudu navede na ćutanje I razmišljanje. A one su glasile tačno ovako: Ako čovek bude uhvaćen u krađi hleba, trebalo bi da se stide svi ljudi te zajednice, društva i države!?