Chef de Cuisine
Top-Poster
[h=2]Nisu svi jednako krivi za rat[/h]Neki analitičari tvrde da haške presude impliciraju jasne zaključke u pogledu krivice za ratove na području bivše Jugoslavije, te da su presude Gotovini i Haradinaju obesmislile tezu o jednakoj odgovornosti.
Reakcije na oslobađajuće presude koje je Haški sud izrekao Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ramušu Haradinaju potvrdile su da je zapadni Balkan još uvijek opterećen ratnom prošlošću. Hrvatsku i Kosovo zahvatila je slavljenička euforija, a Srbiju ogorčenje. Analitičari se uglavnom slažu u ocjeni da su presude Gotovini, Markaču i Haradinaju obesmislile tezu o „jednakoj odgovornosti svih strana“ za ratne sukobe iz devedesetih godina.
Sarajevski advokat Vasvija Vidović, koja je u Hagu zastupala bivšeg komandanta Armije BiH Rasima Delića i komandanta jedinica Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića, smatra da je propao pokušaj bivše glavne haške tužiteljice Carle del Ponte da izjednači odgovornost svih sudionika u ratovima na području nekadašnje Jugoslavije.
Vasvija Vidović tvrdi da optužnicu za udruženi zločinački poduhvat protiv generala Hrvatske vojske (HV) Ante Gotivine i Mladena Markača nije bilo moguće dokazati. „Od 2000. godine podnesen je niz takvih optužnica. Prisjetimo se samo oslobađajućih presuda po optužnicama gospođe del Ponte u predmetima Sefer Halilović, Naser Orić, Fatmir Ljimaj... Mnogi predmeti, koji su najvjerovatnije bili rezultat političkih dogovora, završili su krahom pred sudskim vijećem jer sudije ipak gledaju činjenice“, kaže Vasvija Vidović.
Carla del Ponte podlegla pritiscima?
Haški sud je od osnivanja bio predmet napada, posebno u Srbiji. Političke elite vješto su koristile presude za manipuliranje pukom dok se, prema ocjeni analitičara, na bivšu tužiteljicu Carlu del Ponte vršio pritisak kako bi optužila i visoke vojne i političke zvaničnike Hrvatske, BiH i Kosova. „Tako se išlo na politiku izjednačavanja krivice, što nije realna slika ratova iz devedestih“, kaže Vasvija Vidović.
U međuvremenu, Vlada Kosova zatražila je istragu protiv Carle del Ponte zbog podizanja optužnica protiv Ramuša Haradinaja i Fatmira Ljimaja, iako su je saradnici upozoravali na nedostatak dokaza u ovim slučajevima.
Za Srbiju je, prema ocjeni analitičara, ovo bila prilika da se konačno suoči sa ratnom prošloću i da raščisti s ostavštinama režima koji je cijeli region doveo do ratnih strahota.
Međutim, reakcije u Beogradu ne ostavljaju puno mjesta optimizmu. U glavnom gradu Srbije radikali su palili zastave Evropske unije, Sjedinjenih država i NATO-a, dok su presudu Haradinaju osudile i demokrate, među kojima i predsjednik Demokratske stranke i beogradski gradonačelnik Dragan Đilas.
„Oslobađanje Ramuša Haradinaja predstavlja veliku sramotu za međunarodnu zajednicu, obesmišljava postojanje Haškog suda i daje legitimitet činu eliminiranja svjedoka i ovo je jedan jako težak i bolan trenutak za naš narod“, rekao je Đilas u izjavi koju prenosi Tanjug.
Sonja Biserko: „Svi znamo da je Srbija odgovorna za početak rata“
Presude Gotovini, Markaču i Haradinaju komentirali su i pojedini međunarodni zvaničnici, među kojima i bivši visoki predstavnik za BiH Carl Bildt koji je ocijenio „sud u Hagu cijelu regiju vraća u prošlost“. No, predsjednica Helsinškog odbora (HO) za ljudska prava Srbije Sonja Biserko tvrdi kako je problem upravo u tome što se Srbija nikada nije suočila sa prošloću. Zato je, prema njenim riječima, ova zemlja poražena na svim frontovima; vojnom, političkom i ekonomskom.
Sonja Biserko smatra da oslobađajuće presude Gotovini, Haradinaju i Oriću impliciraju jasne zaključke u pogledu krivice za ratove devedesetih godina. „Svi mi znamo da je Srbija odgovorna za početak rata i agresiju na sve susjedne zemlje. Kada se pažljivo čitaju te presude iz Haga, vrlo je jasno šta je ko tu radio. Niko nije ratovao na teritoriji Srbiji, nego je Srbija ratovala na teritoriji Hrvatske, BiH, a kasnije je isprovocirala i rat na Kosovu“, kaže Sonja Biserko.
Predsjednica HO Srbije, međutim, podsjeća da oslobađajuće presude Gotovini i Haradinaju ne aboliraju Hrvatsku i Kosovo od ratnih zločina koji su počinjeni tokom „Oluje“ i rata 1999. godine.
Autor: Samir Huseinović, Sarajevo
Odgovorni urednik: Azer Slanjankić
Deutsche Welle
Ü&Z: Die Urteile im Fall Gotovina und Haradinaj sorgen auf dem Balkan für Unruhe. Es bestätigt sich, dass dieser auch Jahre später mit der Vergangenheit belastet ist. Nach Ansicht einer Anwältin aus Sarajevo ist der Versuch von Carla del Ponte gescheitert, die Akteuere praktisch mit gleicher Schuld im Rahmen einer "Schuldverteilung" zu belegen. Viele der Anklagen waren eher politisch motiviert, was letzlich aber an den Richtern scheiterte, die sich auf die Fakten in ihrer Urteilsfindung stützen.
Der Artikel betrachtet die Handlungen von den Ponte als eine Art Ausgleich zur serbischen Position, die von Anfang an negativ gegenüber dem Haager Tribunal eingestellt war.
Nach Einschätzung diverser Analytiker, ist jetzt ein idealer Zeitpunkt für Belgrad, sich ehrlich mit der Vergangenheit auseinanderzusetzen und die Reste des alten Regimes nun endgültig abzuschütteln.
Lt. Carl Bildt führen die Urteile dazu, dass die Region wieder zurückgeworfen wird und die Urteile eine Aufarbeitung verhindern. Eine Sichtweise die sich in Serbien sicher gewisser Popularität erfreuen dürfte. Aber im Gegensatz zu Bildt stellt die Vorsitzende des serbischen Helsinki Komitees fest, dass Serbien sich niemals mit der Vergangenheit auseinandergesetzt hat und eben aufgrund der fehlenden Verarbeitung Serbien militärische, politische und ökonomische Niederlagen hinnehmen muss. Lt. Biserko trägt Serbien für die kriegerischen Auseinandersetzungen die Hauptverantwortung: Zitat:
Wir wissen alle, dass Serbien für den Kriegsbeginn verantwortlich ist. Wenn man die Urteile sorgfältig liest, dann wird schnell klar wer was gemacht hat. Niemand führte Krieg auf den Territorium Serbiens, sondern Serbien führte Kriege auf den Territorien in BiH und Kroatien und provozierte den Konflikt im Kosovo.
Die Urteile im Fall Markac und Gotovina bedeuten jedoch keinen Freispruch Kroatiens für die begangenen Verbrechen.
C: Die Feststellung ist klar: Alle haben Verbrechen begangen, aber nicht alle haben die gleiche Schuld am Kriegsausbruch. Die serbische Politik ist seit 1995 darauf ausgelegt, die Schuld auf alle zu verteilen anstatt die Ereignisse ehrlich -auch im Sinne der eigenen Opfer- aufzuarbeiten. Mit den Urteilen gegenüber Gotovina & Markac wurde Serbien wieder in die Realität zurückgeholt. Eine Realität, in der keine Urteile gefällt werden können, bei der unschuldige Menschen nur deshalb verurteilt werden, damit eine völlig unkooperierende Seite von einer Kooperation überzeugt wird. Eine Realität, in der diffuse Verschwörungstheorien ("Amerika hat Druck gemacht") bei eine sachlichen Betrachtung keinen Bestand haben.
Es liegt an Serbien weiter in eigenen Realitäten zu leben, oder sich ausnahmsweise mal ernsthaft mit der Vergangenheit -gerade im Sinne der eigenen Opfer- mit den Tatsachen zu beschäftigen.
Was hindert Serbien daran einfach zuzugeben, dass man beim Zerfall Jugoslawiens eine eigene Vorstellung der Gebieteneuordnung anstrebte, der westlichen Auslegung der AVNOJ-Grenzen (Welche Grundlage der Anerkennungspolitik bildeten) widersprach und hier auf eine kriegerische Option setzte?
Anstatt auf einen losen Staatenbund zu setzen (siehe London Friedenskonferenz) oder dafür zu sorgen, dass die ausserhalb Serbiens lebenden Serben einen hohen Minderheitenschutz und Autonomiestatus erhalten, oder gar konstitutiv bleiben (BiH), wollte man ein Serbien in definierten Grenzen eines Gross Serbiens. Das Vorhaben ist weitestgehend gescheitert, warum also jetzt nicht mal eine andere Richtung einschlagen, wenn die alte nicht funktioniert hat ?
Reakcije na oslobađajuće presude koje je Haški sud izrekao Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ramušu Haradinaju potvrdile su da je zapadni Balkan još uvijek opterećen ratnom prošlošću. Hrvatsku i Kosovo zahvatila je slavljenička euforija, a Srbiju ogorčenje. Analitičari se uglavnom slažu u ocjeni da su presude Gotovini, Markaču i Haradinaju obesmislile tezu o „jednakoj odgovornosti svih strana“ za ratne sukobe iz devedesetih godina.
Sarajevski advokat Vasvija Vidović, koja je u Hagu zastupala bivšeg komandanta Armije BiH Rasima Delića i komandanta jedinica Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića, smatra da je propao pokušaj bivše glavne haške tužiteljice Carle del Ponte da izjednači odgovornost svih sudionika u ratovima na području nekadašnje Jugoslavije.
Vasvija Vidović tvrdi da optužnicu za udruženi zločinački poduhvat protiv generala Hrvatske vojske (HV) Ante Gotivine i Mladena Markača nije bilo moguće dokazati. „Od 2000. godine podnesen je niz takvih optužnica. Prisjetimo se samo oslobađajućih presuda po optužnicama gospođe del Ponte u predmetima Sefer Halilović, Naser Orić, Fatmir Ljimaj... Mnogi predmeti, koji su najvjerovatnije bili rezultat političkih dogovora, završili su krahom pred sudskim vijećem jer sudije ipak gledaju činjenice“, kaže Vasvija Vidović.
Carla del Ponte podlegla pritiscima?
Haški sud je od osnivanja bio predmet napada, posebno u Srbiji. Političke elite vješto su koristile presude za manipuliranje pukom dok se, prema ocjeni analitičara, na bivšu tužiteljicu Carlu del Ponte vršio pritisak kako bi optužila i visoke vojne i političke zvaničnike Hrvatske, BiH i Kosova. „Tako se išlo na politiku izjednačavanja krivice, što nije realna slika ratova iz devedestih“, kaže Vasvija Vidović.
U međuvremenu, Vlada Kosova zatražila je istragu protiv Carle del Ponte zbog podizanja optužnica protiv Ramuša Haradinaja i Fatmira Ljimaja, iako su je saradnici upozoravali na nedostatak dokaza u ovim slučajevima.
Za Srbiju je, prema ocjeni analitičara, ovo bila prilika da se konačno suoči sa ratnom prošloću i da raščisti s ostavštinama režima koji je cijeli region doveo do ratnih strahota.
Međutim, reakcije u Beogradu ne ostavljaju puno mjesta optimizmu. U glavnom gradu Srbije radikali su palili zastave Evropske unije, Sjedinjenih država i NATO-a, dok su presudu Haradinaju osudile i demokrate, među kojima i predsjednik Demokratske stranke i beogradski gradonačelnik Dragan Đilas.
„Oslobađanje Ramuša Haradinaja predstavlja veliku sramotu za međunarodnu zajednicu, obesmišljava postojanje Haškog suda i daje legitimitet činu eliminiranja svjedoka i ovo je jedan jako težak i bolan trenutak za naš narod“, rekao je Đilas u izjavi koju prenosi Tanjug.
Sonja Biserko: „Svi znamo da je Srbija odgovorna za početak rata“
Presude Gotovini, Markaču i Haradinaju komentirali su i pojedini međunarodni zvaničnici, među kojima i bivši visoki predstavnik za BiH Carl Bildt koji je ocijenio „sud u Hagu cijelu regiju vraća u prošlost“. No, predsjednica Helsinškog odbora (HO) za ljudska prava Srbije Sonja Biserko tvrdi kako je problem upravo u tome što se Srbija nikada nije suočila sa prošloću. Zato je, prema njenim riječima, ova zemlja poražena na svim frontovima; vojnom, političkom i ekonomskom.
Sonja Biserko smatra da oslobađajuće presude Gotovini, Haradinaju i Oriću impliciraju jasne zaključke u pogledu krivice za ratove devedesetih godina. „Svi mi znamo da je Srbija odgovorna za početak rata i agresiju na sve susjedne zemlje. Kada se pažljivo čitaju te presude iz Haga, vrlo je jasno šta je ko tu radio. Niko nije ratovao na teritoriji Srbiji, nego je Srbija ratovala na teritoriji Hrvatske, BiH, a kasnije je isprovocirala i rat na Kosovu“, kaže Sonja Biserko.
Predsjednica HO Srbije, međutim, podsjeća da oslobađajuće presude Gotovini i Haradinaju ne aboliraju Hrvatsku i Kosovo od ratnih zločina koji su počinjeni tokom „Oluje“ i rata 1999. godine.
Autor: Samir Huseinović, Sarajevo
Odgovorni urednik: Azer Slanjankić
Deutsche Welle
Ü&Z: Die Urteile im Fall Gotovina und Haradinaj sorgen auf dem Balkan für Unruhe. Es bestätigt sich, dass dieser auch Jahre später mit der Vergangenheit belastet ist. Nach Ansicht einer Anwältin aus Sarajevo ist der Versuch von Carla del Ponte gescheitert, die Akteuere praktisch mit gleicher Schuld im Rahmen einer "Schuldverteilung" zu belegen. Viele der Anklagen waren eher politisch motiviert, was letzlich aber an den Richtern scheiterte, die sich auf die Fakten in ihrer Urteilsfindung stützen.
Der Artikel betrachtet die Handlungen von den Ponte als eine Art Ausgleich zur serbischen Position, die von Anfang an negativ gegenüber dem Haager Tribunal eingestellt war.
Nach Einschätzung diverser Analytiker, ist jetzt ein idealer Zeitpunkt für Belgrad, sich ehrlich mit der Vergangenheit auseinanderzusetzen und die Reste des alten Regimes nun endgültig abzuschütteln.
Lt. Carl Bildt führen die Urteile dazu, dass die Region wieder zurückgeworfen wird und die Urteile eine Aufarbeitung verhindern. Eine Sichtweise die sich in Serbien sicher gewisser Popularität erfreuen dürfte. Aber im Gegensatz zu Bildt stellt die Vorsitzende des serbischen Helsinki Komitees fest, dass Serbien sich niemals mit der Vergangenheit auseinandergesetzt hat und eben aufgrund der fehlenden Verarbeitung Serbien militärische, politische und ökonomische Niederlagen hinnehmen muss. Lt. Biserko trägt Serbien für die kriegerischen Auseinandersetzungen die Hauptverantwortung: Zitat:
Wir wissen alle, dass Serbien für den Kriegsbeginn verantwortlich ist. Wenn man die Urteile sorgfältig liest, dann wird schnell klar wer was gemacht hat. Niemand führte Krieg auf den Territorium Serbiens, sondern Serbien führte Kriege auf den Territorien in BiH und Kroatien und provozierte den Konflikt im Kosovo.
Die Urteile im Fall Markac und Gotovina bedeuten jedoch keinen Freispruch Kroatiens für die begangenen Verbrechen.
C: Die Feststellung ist klar: Alle haben Verbrechen begangen, aber nicht alle haben die gleiche Schuld am Kriegsausbruch. Die serbische Politik ist seit 1995 darauf ausgelegt, die Schuld auf alle zu verteilen anstatt die Ereignisse ehrlich -auch im Sinne der eigenen Opfer- aufzuarbeiten. Mit den Urteilen gegenüber Gotovina & Markac wurde Serbien wieder in die Realität zurückgeholt. Eine Realität, in der keine Urteile gefällt werden können, bei der unschuldige Menschen nur deshalb verurteilt werden, damit eine völlig unkooperierende Seite von einer Kooperation überzeugt wird. Eine Realität, in der diffuse Verschwörungstheorien ("Amerika hat Druck gemacht") bei eine sachlichen Betrachtung keinen Bestand haben.
Es liegt an Serbien weiter in eigenen Realitäten zu leben, oder sich ausnahmsweise mal ernsthaft mit der Vergangenheit -gerade im Sinne der eigenen Opfer- mit den Tatsachen zu beschäftigen.
Was hindert Serbien daran einfach zuzugeben, dass man beim Zerfall Jugoslawiens eine eigene Vorstellung der Gebieteneuordnung anstrebte, der westlichen Auslegung der AVNOJ-Grenzen (Welche Grundlage der Anerkennungspolitik bildeten) widersprach und hier auf eine kriegerische Option setzte?
Anstatt auf einen losen Staatenbund zu setzen (siehe London Friedenskonferenz) oder dafür zu sorgen, dass die ausserhalb Serbiens lebenden Serben einen hohen Minderheitenschutz und Autonomiestatus erhalten, oder gar konstitutiv bleiben (BiH), wollte man ein Serbien in definierten Grenzen eines Gross Serbiens. Das Vorhaben ist weitestgehend gescheitert, warum also jetzt nicht mal eine andere Richtung einschlagen, wenn die alte nicht funktioniert hat ?