Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

Dobri Bosnjani - mit i realnost ?

Dr.Vukadin

Balkaner
Posto smo na jednoj drugoj temi krenuli o istoriji naroda, pogotovo o porijeklu Bosnjaka... http://www.balkanforum.info/f9/erdo...r-islam-reden-229489/index27.html#post3874645
Pitam Bosnjake na forumu sledece:

Da li ste upoznati sa cinjenicom da je danasnja Turska (kao majka...) u svoje vrijeme bila kriscanska tvorevina???


Smatrate li za mogucim stvoriti neku analogiju sa BiH ?

- - - Aktualisiert - - -

http://www.balkanforum.info/f9/erdogan-kosovo-klein-um-ueber-islam-reden-229489/index27.html#post3874633

U biti prije prodora islama u danasnju BiH su pravoslavci stizali kao izbjeglice u BiH...

Taj bjeg rezultuje u srpskoj dijaspori u Becu koja je slavila nedavno 300 godina postojanja....
 
Nema se ovdje sta diskutovati.

Austrijski historičar SCHIMEK je utvrdio, da se po pisanim dokumentima, s imenom Bosne prvi put susrećemo 836.godine, a drugi izvori to datiraju još u ranijem 7.stoljeću.

Bosnu, kao državnu cjelinu spominje bizantski car i pisac Konstantin VII Porfirogenit u djelu "De administrando imperio", a to je bilo sredinom 10.stoljeća - i vrlo moguće 948.godine.Originalni rukopis čuva se u Nacionalnoj biblioteci Francuske u Parizu.

BAN KULIN I NJEGOVA POVELJA IZ 1189.GODINE:

Bosna pamti mnoge vladare, ali je posebno omiljen ostao ban Kulin ( prvi put spomenut 1180.godine, a vladao je do 1204.godine). Tada nastaje istinita legenda o sretnom vladaru, velikom banu, plemenitom i moćnom mužu. Čuvena je njegova povelja iz 1189.godine, pisana 29.08.1189.godine, koja počinje riječima " Ja, ban bosanski - Kulin,...". Njome se obraća Dubrovačkoj republici, dozvoljavajući njezinim trgovcima da slobodno trguju po Bosni, oslobađajući ih nameta (poreza). Ta povelja se uzima kao rodni list bosanske države, iako je ona, ujedno, dokaz da je na ovim prostorima već uveliko postojala uređena država, sa vladarskom administracijom i službenicima po župama, koji su odgovarali za sigurnost na svojim područjima. Ta sigurnost i zašrita pod Banom i Bosnom je protkala i odnos prema svim ljudima , koji su bili proganjani, protjerivani i ubijani od strane rimokatoličke crkve na Zapadu i i ortodoksnog Istoka - jer su našli utočište i sigurnost u Bosni, koju im je garantirao Kulin ban. Ta vremena su ostala kao "zlatna vremena i dobri dani" u historijskom pmaćenju Bosne i Bošnjaka.
 
Nema se ovdje sta diskutovati.

Austrijski historičar SCHIMEK je utvrdio, da se po pisanim dokumentima, s imenom Bosne prvi put susrećemo 836.godine, a drugi izvori to datiraju još u ranijem 7.stoljeću.

Bosnu, kao državnu cjelinu spominje bizantski car i pisac Konstantin VII Porfirogenit u djelu "De administrando imperio", a to je bilo sredinom 10.stoljeća - i vrlo moguće 948.godine.Originalni rukopis čuva se u Nacionalnoj biblioteci Francuske u Parizu.

BAN KULIN I NJEGOVA POVELJA IZ 1189.GODINE:

Bosna pamti mnoge vladare, ali je posebno omiljen ostao ban Kulin ( prvi put spomenut 1180.godine, a vladao je do 1204.godine). Tada nastaje istinita legenda o sretnom vladaru, velikom banu, plemenitom i moćnom mužu. Čuvena je njegova povelja iz 1189.godine, pisana 29.08.1189.godine, koja počinje riječima " Ja, ban bosanski - Kulin,...". Njome se obraća Dubrovačkoj republici, dozvoljavajući njezinim trgovcima da slobodno trguju po Bosni, oslobađajući ih nameta (poreza). Ta povelja se uzima kao rodni list bosanske države, iako je ona, ujedno, dokaz da je na ovim prostorima već uveliko postojala uređena država, sa vladarskom administracijom i službenicima po župama, koji su odgovarali za sigurnost na svojim područjima. Ta sigurnost i zašrita pod Banom i Bosnom je protkala i odnos prema svim ljudima , koji su bili proganjani, protjerivani i ubijani od strane rimokatoličke crkve na Zapadu i i ortodoksnog Istoka - jer su našli utočište i sigurnost u Bosni, koju im je garantirao Kulin ban. Ta vremena su ostala kao "zlatna vremena i dobri dani" u historijskom pmaćenju Bosne i Bošnjaka.


Ban svoj jezik zove srpskim (procitaj povelju do kraja), znaci i on i tadasnji Bosnjani su Srbi:

:"Zato stavlju ja gospodin Ban Stjepan svoju zlatu pečat, da je vjerovano,svaki da znajet i vidi istinu...A tomuj su četiri povelje jednako, dvije latinsci,i dvi srpsci - a sve su pečaćene zlatijemi pečati.Dvije sta povelje u gospodina Bana Stjepana,a dvije povelje u Dubrovnici.A to je pisano pod gradom,pod Srebr`nikom"
 
Damals gab es keine einzige Ethnie und Nationalität, weil Nationalismus erst Ende Achtzehnhundert erfunden wurde, dies trifft auf alle Völker dieser Erde zu, auch die Balkanischen. Dieses Thema ist dementsprechend sinnlos.
 
Nema se ovdje sta diskutovati.

Austrijski historičar SCHIMEK je utvrdio, da se po pisanim dokumentima, s imenom Bosne prvi put susrećemo 836.godine, a drugi izvori to datiraju još u ranijem 7.stoljeću.

Bosnu, kao državnu cjelinu spominje bizantski car i pisac Konstantin VII Porfirogenit u djelu "De administrando imperio", a to je bilo sredinom 10.stoljeća - i vrlo moguće 948.godine.Originalni rukopis čuva se u Nacionalnoj biblioteci Francuske u Parizu.

BAN KULIN I NJEGOVA POVELJA IZ 1189.GODINE:

Bosna pamti mnoge vladare, ali je posebno omiljen ostao ban Kulin ( prvi put spomenut 1180.godine, a vladao je do 1204.godine). Tada nastaje istinita legenda o sretnom vladaru, velikom banu, plemenitom i moćnom mužu. Čuvena je njegova povelja iz 1189.godine, pisana 29.08.1189.godine, koja počinje riječima " Ja, ban bosanski - Kulin,...". Njome se obraća Dubrovačkoj republici, dozvoljavajući njezinim trgovcima da slobodno trguju po Bosni, oslobađajući ih nameta (poreza). Ta povelja se uzima kao rodni list bosanske države, iako je ona, ujedno, dokaz da je na ovim prostorima već uveliko postojala uređena država, sa vladarskom administracijom i službenicima po župama, koji su odgovarali za sigurnost na svojim područjima. Ta sigurnost i zašrita pod Banom i Bosnom je protkala i odnos prema svim ljudima , koji su bili proganjani, protjerivani i ubijani od strane rimokatoličke crkve na Zapadu i i ortodoksnog Istoka - jer su našli utočište i sigurnost u Bosni, koju im je garantirao Kulin ban. Ta vremena su ostala kao "zlatna vremena i dobri dani" u historijskom pmaćenju Bosne i Bošnjaka.

molim citat, već sam nedavno piso o tome i zanima di on to spominje bosnu kao cjelinu.
 
Odakle ti to? Poznato je da ima neke falsikovane dokumente s vase strane. Ban Stjepan? Budalo jedna govorimo o ban kulinu. I srebrenik ne potice od srba nego od srebra.

Jucer si jos piso o bosnjacima a danas demantujes to. Pokazo si svoje pravo lice.

Vise hrvati imaju pravo nad bosnom nego srbi ama vi nemate nimalo.
 
Znaci Bosnjak !!!

Tu imaš više teorija. Ja lilčno smatram da je najveći krivac za ovakvo stanje naše zemlje Turska. Još 1463. godine kada su smaknuli poslednjeg srpskog i bosanskog Kralja pod Bobovcem, nismo vratili suverinitet nad zemljom. Sama riječ
,,Srbin'' vodi porijeklo od praslovenske riječi ,,srbljin'' iliti ,,sebar'' ,a to je u Dušanovom carstvu, i prema njegovom zakoniku od 1349. godine značilo u užem smislu seljake, radnike koji su neposredno vezani za zemlju i na njoj rade. U širem smislu, ta imenica označava raznorodan potčinjen stalež, kao što su zanatlije, sokalnice, popove, Vlahe itd. itd. Sam pojam ,,sebar'' javlja se i u Bosni sa Tvrtkovim krunisanjem u Mileševi 1377. godine, od tada Stefan I još češće počinje da upotrebljava to ,,sebar'', čak postoji i dilema šta se podrazumijevalo pod ,,Kralj Srblja Bosni Pomoriju i Zapadnijim stranama'' ... Problem se javlja zbog toga što u srednjem vijeku nisi u prvopisu imao interpukcije, pa tako ni u Tvrtkovim poveljama. Zato je veliki prbolem kada istoričari postavljaju zareze u gore pomenutim titulama. Tako npr. ,,Kralj Srblja Bosni'' ima samo jedno značenje, a kada dodate zareze npr. ,,Kralj Srblja, Bosni....'' sa stanovišta današnje leksike dobijete sasvim drugo značenje.

Takođe isto, nekada su npr. Stefan I Kotromanić i Lazar Hrebeljanović borili se zajedno na tlu današnje Srbije i porazili neke srpske oblasne gospodare (zašto su se zajedno borili - niko ne može tačno da potvrdi), dok je opet Stefan I Kotromanić zajedno sa tim istim Lazarom stao pred Turke (Kosače) i bio poražen na Kosovu polju 1389. godine. Dok smo npr. imali slučajeva da se u doba Kralja Milutina, dvije dinastije međusobno borile jedna protiv druge. od 1377. godine kada se Tvrtko I krunisao u Mileševi ,,sagubim vijencom'' uvijek ističe ispred sebe ono ime ,,Stephanos'' grk. riječ koja označva ,,vjenčane'' da li zbog jednorodnosti dinastije ili nečeg drugog teško je reći. Jer i sam Tvrtko sem što je imao praroditelje na Nemanjićkoj strani, imao je i na hrvatskoj. Ali nikada nije rekao, pored toga da su njegovi roditelji ,,gospoda bosanska'', da su mu praroditelji gospoda hrvatska, dok je to za ,,praroditelje gospodu srpsku'' govorio.

Dok eto, pojam ,,Bošnjak'' predstavlja tursku riječ za ,,Bosance'' ljude koji su živili u dolini rijeke i sebe nazvali po njenom imenu. Tako smo isto u Srbiji imali oko rijeke Morave ,,Moravce'' ,a u Crnoj Gori oko rijeke Zete ,,Zećanje'' ... Bošnjaci su nacija slovensko praporijekla, ali njihovo ime nije slavenskog porijekla već turskog.

Tako isto se postavlja pitanje šta bi se desilo da Bosna tada nije pala pod Turke. Jer npr. ona je zauzimala dijelove današnje Dalmacije, Sandžaka, Crne Gore, Hrvatske i Slavonije. Jedna od teza jeste da su zbog tlačenja pravoslavci uspjeli da se identificiraju sa Srbijom, a katolici sa Hrvatskom - jer su one tada predstavljale simbol njihovog otpora, otpora njihove vjere. Dok su muslimani, sebe uglavnom identifikovali sa Turcima, jer su i oni bili muslimanska gospoda i nadređeni pravoslavcima i katolicima, iako je ovih dvoje bilo daleko više u Bosni nego muslimana. Jedan od ključnih problema zašto muslimani (Bošnjaci) za razliku od Srba i Hrvata poslednji oformili svoj nacionalni pokret, jeste odanost islamu. Bosanski muslimani (ili tadašnji Turci koji nisu umjeli da govore turski, vrlo mali broj je znao taj jezik) nisu mogli da prihvate kršćanske vladare, te kako se povlačila turska vojska, tako se povlačilo i domicijalno muslimansko stanovništvo iz Bosne. U tim prvim talasima muslimanskih migracija otišli su i mnogobrojni intelektualci bosanskih muslimana. tako da nije imao ko da pokrene taj nacionalni pokret. Dok je tada npr. Srbija doživljavali kulturni procvat, doprinos Vuka Karadžića na promovisanju srpske nacionalne svijesti i drugih poznatih ličnosti rezultiralo je da danas na Balkanu imamo skoro deset miliona Srba. S druge strane katolički biskupi su forsirali hrvatstvo, za razliku od bosanski muslimana koji su smatrali da oni ne mogu ništa biti drugo do muslimani. Međutim, to je potrajalo dok nisu sazrjele nove intelektualne mase u Bošnjaka, i dok ti pojedinci nisu počeli da kopaju po arhivama, i na kraju uspjeli da artikuliraju svoje zasebnosti (koje su vidljive u odnosu na Hrvate i Srbe) u ideji Bošnjaštva.
 
Damals gab es keine einzige Ethnie und Nationalität, weil Nationalismus erst Ende Achtzehnhundert erfunden wurde, dies trifft auf alle Völker dieser Erde zu, auch die Balkanischen. Dieses Thema ist dementsprechend sinnlos.

man versucht sich halt zu trennen bzw. zwangszuvereinigen :facepalm:

Ohne witz das 20. Jahrhundert hat uns echt nicht gut getan. :lol: :facepalm:
 
Zurück
Oben