Ibrica Jusic - Trubac sa Seine (Bruno Busic) - YouTube
(..)
Na domovini dvostruka je sjena:
Baca je Pešta, baca je Beč.
Ona je sva u crno zavijena -
Ne čuje, Majko, ni'ko tvoju riječ!
Šumori, diše more, teče Drava,
A između njih jedna zemlja spava.
Pod vedrim nebom slobodnog Pariza
Koliko puta tuga me je srela
U vrevi Etoilea, Saint-Michelea!
O Bože, tu treba biti jak!
U tome svjetlu još me više boli
Rođene moje grude suhi mrak.
Udišem Pariz. Smjelim bijegom spasih
Slobodnu dušu, ali ja sam sin,
A mojoj Majci sve su sjeđe vlasi.
Ja žene nemam, a ni druga nemam.
Što još imadem? Samo jezik svoj
U koji život svoga srca spremam.
Zanosi, misli, ritmovi i rime!
Ja bezimen u bezimenu mnoštvu
Daleko negdje sebi stičem ime.
I muku mučim samca dezertera,
Što zabranjenu domovinu sanja
Na hartiji, u potezima pera.
Pero... ta mala, ta obična stvar,
A kako živa, kako puna snage!
Kad iz njega teče novih riječi čar,
Omamljuje me kao govor drage.
Sva utjeha je u tom malom peru:
I sja, i grije, i vraća mi vjeru.
O Hrvatska, o moja domovino.
Ti moja bajko, ti moja davnino!
Ti porobljeni, oteti mi kraju!
Jadni dezerter ti daje dar,
Bogatiji, no kraljevi ga daju.
I sav je ljubav, pobuna i žar.
(..)