Aktuelles
  • Herzlich Willkommen im Balkanforum
    Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
    Bitte hier registrieren

domoljubne pjesme/mrzitelji, patite

Mein Opa (Hercegovac und Ustasa) hat früher Gusle gespielt und gesungen, ich habe das immer geliebt, auch heute noch, es klingt oft so tragisch und herzzerreissend, besonders wenn es um die Kämpfe gegen das Osmanische Reich geht ... aber irgendwie finde ich im Mom nur so einen Kram aus WKII


187841_342195072461232_1324653778_n.jpg
 
"Hrvatski kraljevi" [Croatian Kings] - Gibonni & Obala - YouTube
Rekose nam: Vi ste uvijek bili roblje
i povijest vasa nalik je na groblje
Na kojem niti pravog kriza nema
I to nam kazu a u sve klice: "lazu"
jer ja znam sto je bilo i kako je bilo

Nerazasute na sve cetiri strane
Vec u mom srcu leze ukopane
Otaca mojih put i kosti sve!

They said to us: "You have always been enslaved
And your history is alike a graveyard
Upon which not even a true cross is displayed."
And they tell us this,
But everything in me screams: "They're lying!"
For I know what's been and how it all was
Not scattered about at all the four corners
But laid deep down in my heart, engraved
Of my fathers, paths and bones, all...
Of them dead, I am a live monument.
Of my fathers.
Paths and bones.
Paths and bones.
Of my fathers.
Paths and bones.
Paths and bones.
"Hrvatski kraljevi" [Croatian Kings] - Gibonni & Obala
Njih mrtvih ja sam zivi spomenik
 
Ibrica Jusic - Trubac sa Seine (Bruno Busic) - YouTube
(..)
Na domovini dvostruka je sjena:
Baca je Pešta, baca je Beč.
Ona je sva u crno zavijena
-
Ne čuje, Majko, ni'ko tvoju riječ!
Šumori, diše more, teče Drava,
A između njih jedna zemlja spava.

Pod vedrim nebom slobodnog Pariza
Koliko puta tuga me je srela
U vrevi Etoilea, Saint-Michelea!
O Bože, tu treba biti jak!
U tome svjetlu još me više boli
Rođene moje grude suhi mrak.

Udišem Pariz. Smjelim bijegom spasih
Slobodnu dušu, ali ja sam sin,
A mojoj Majci sve su sjeđe vlasi.
Ja žene nemam, a ni druga nemam.
Što još imadem? Samo jezik svoj
U koji život svoga srca spremam.

Zanosi, misli, ritmovi i rime!
Ja bezimen u bezimenu mnoštvu
Daleko negdje sebi stičem ime.
I muku mučim samca dezertera,
Što zabranjenu domovinu sanja
Na hartiji, u potezima pera.


Pero... ta mala, ta obična stvar,
A kako živa, kako puna snage!
Kad iz njega teče novih riječi čar,
Omamljuje me kao govor drage.
Sva utjeha je u tom malom peru:
I sja, i grije, i vraća mi vjeru.

O Hrvatska, o moja domovino.
Ti moja bajko, ti moja davnino!
Ti porobljeni, oteti mi kraju!
Jadni dezerter ti daje dar,
Bogatiji, no kraljevi ga daju.
I sav je ljubav, pobuna i žar.

(..)
 
Zurück
Oben