Du verwendest einen veralteten Browser. Es ist möglich, dass diese oder andere Websites nicht korrekt angezeigt werden. Du solltest ein Upgrade durchführen oder einen alternativen Browser verwenden.
Pjesma "Bilećanka" nastala je 1940. godine u koncentracionom logoru za političke zatvorenike u Bileći. Naime, Kraljevina Jugoslavija je, po ugledu na nacističku Njemačku i fašističku Italiju, počela otvarati koncentracione logore za komuniste i antifašistički orijentirane intelektualce u periodu od 1935. do 1941. godine. Prvi takav logor otvoren je u Višegradu 1935. godine, a zatim širom Kraljevine Jugoslavije: u Lepoglavi, beogradskoj Glavnjači, Sremskoj Mitrovici, starom austrijskom zatvoru u Kotoru, Kolašinu, Dubrovniku, Kragujevcu, Zagrebu, Ljubljani, Skoplju itd. Zatvaranje antifašista je bio jedan od značajnijih političkih ustupaka Hitlerovoj Njemačkoj i Musolinijevoj Italiji. Pripreme za otvaranje logora u Bileći počele su decembra 1939. godine, da bi bio otvoren januara 1940. godine, u starim austrijskim kazamatima, prethodno turskoj kasarni. Postojale su četiri sobe: slovenačka, makedonska, srpska i ženska u koje su smešteni logoraši. Prva grupa zatvorenika dovedena je u logor u Bileću 18. januara 1940. godine. Bili su dopremljeni najistaknutiji komunisti iz Beograda i drugih krajeva Jugoslavije, i to na osnovu protivustavne uredbe Vlade iz 1939. godine i bez sudske presude. Među 82 zatvorenika Bilećkog logora našli su se istaknuti jugoslovenski komunsti: Moša Pijade, Ivan Milutinović, Ivo Lola Ribar, Kosta Stamenković, svi članovi CK KPJ. Zatim Todor Vujasinović, Đorđe Andrejević Kun, Bora Baruh, Pepica Kardelj, Milan Apih i drugi. Kada su komunisti Bileće saznali ko se sve nalazi u logoru, obavijestili su građane, omladinu i seljaštvo ovog sreza. U Bileću, po zadatku CK KPJ, dolazi Miro Popara, član Oblasnog komiteta za Hercegovinu, koji uspostavlja vezu sa logorašima i preuzima rukovođenje akcijama za ukidanje logora i puštanje na slobodu svih zatvorenika. Uslijedili su otvoreni protesti stanovnika Bileće, kao i ostalih srezova istočne Hercegovine, protiv daljeg postojanja logora. Putem peticije, i slanje delegacije banu Zetske banovine, Božidaru Krstiću, zahtijevano je da se zatvorenici odmah puste. Bilećki narod činio je sve da se pomogne zatvorenicima u logoru, a, između ostalog, organizirano je i prikupljanje priloga za logoraše. Građani Bileće cvijećem su zasipali stazu kuda su žandarmi vodili zatvorenike iz logora do rijeke Trebišnjice. Zahvaljujući masovno organiziranim akcijama i odlučnosti naroda ovog kraja, logor u Bileći je raspušten u novembru 1940. godine, poslije trajanja od nepunih 11 mjeseci. To se nije desilo sa ostalim logorima u Kraljevini Jugoslaviji, čiji zatvorenici su dočekavši početak Drugog svjetskog rata bili predani okupatoru. Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Bile%C4%87anka