Air-Bosna
B.O.S.N.A .I. H.E.R.C.E.G
Štefanijino šetalište i okolne ulice: Vrijedna urbanistička i arhitektonska baština
[TABLE="width: 1199"]
[TR]
[TD="class: alt2, bgcolor: #E1E4F2"]Divlja i neplanska gradnja koja je rak-rana svake naše urbane sredine, danak uzima posebno u onim mjestima koja su imala značajnu i vrijednu urbanističku formu. Borba protiv takvih pojava i procesa može biti različita, ali izuzetno je važno staviti naglasak na obnovu i očuvanje građevina koje imaju historijsku vrijednost.
Centralni dio današnjeg Mostara koji je formiran za vrijeme austrougarske vlasti i danas je fragmentirano vidljiv kroz cijeli niz prekrasnih urbanih vila duž nekadašnjeg Štefanijinog šetališta i ulica koje su nastale uz njega.
Štefanijino šetalište formirano je prvih godina po dolasku Austro-Ugara na ove prostore. Monarhija je kao prioritet postavila gradnju prometnica. Nakon što su sagradili most na Musali, drugi važan mostarski most, jer je Stari most bio jedini pravi prelazak preko Neretve više od 300 godina, počela je gradnja cesta prema Zapadnoj Hercegovini i Ljubuškom. Onaj njen prvi dio, dug oko kilometar i po, od gimnazije na današnjem Španskom trgu do Balinovca, nazvan je Štefanijino šetalište.
Šturi historijski zapisi i pokoji nostalgični tekst o starim mostarskim godinama kazuju da je šetalište formirano 1889. godine u sklopu posjete princa Rudolfa Mostaru, sina jedinca i nasljednika cara Franje Josipa. Ime je dobilo po njegovoj supruzi, princezi Stephanie. Šetalište je formirano kao dvostruki drvored platana, stabala koja se se od tada duboko urezala u historiju ovog grada.
Platani nisu bili ostavljeni na nemilost hercegovačkim vrućinama, već im je bio omogućen i dotok vode iz kanala koji je bio prokopan duž ulice. Pošto je šetalište presijecalo plodna polja, postalo je idealno za izgradnju prvih mostarskih vila, idealnih za život uglednika i moćnika tog doba.
Urbane vile iz tog vremena i danas možete vidjeti ako prošetate šetalištem, skoro 130 godina nakon austrijskog princa i njegove supruge. Neke su autentične i u vrlo dobrom stanju te dobro donose duh tog vremena. Veći broj ih je oronulo, trošnih fasada i krovišta, kao da čekaju i mole za obnovu i saniranje. Ima i onih koje su obnavljane loše i nestručno.
Izvjestan broj vila iz tog perioda u vremenu je izgubio originalan izgled pa sada samo podsjećaju oblikom ili nekim detaljima na vremena kad je Mostar prelazio iz jednog stoljeća u drugo, iz jedne velike imperije u drugu.
Naravno, duž šetališta danas je najviše objekata koji su nastajali u narednim desetljećima i koji su se s manje ili više senzibiliteta pokušali uklopiti u austrougarske konture ulice. Jedna od takvih građevina je ona u kojoj je smješten Ured hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Dio šetališta koje se danas naziva Rondo i na kojem se nalazi kružni tok nekad se zvao Guvno. Tek po dolasku Austro-Ugarske ovaj prostor dobija današnje ime, posebno poslije 1897. Kad se po novom planu gradnje gradi velika raskrsnica, koja se dosta kasnije povezala u formu kružnog toka.
Najljepša i najbolje očuvana građevina na cijelom Štefanijinom šetalištu je današnja zgrada Rektorata mostarskog Sveučilišta, nekad prekrasna vila Eduarda Fesslera, sagrađena u neobaroknom stilu. Fessler je bio građevinski poduzetnik koji je doselio u Mostar tražeći pogodnu klimu za ozdravljenje bolešljivog sina. Ni hercegovačko sunce nije pomoglo, sin umire pa kuća brzo mijenja vlasnike. Današnje generacije pamte da je bila u vlasništvu rudnika mrkog uglja, a poslije 1977. bila je sjedište Mostarskog univerziteta.
Duž starog šetališta kuće su imali i gradonačelnik Mujaga Komadina, bogati trgovac Miho Peško, braća Butum i mnogi drugi. Tu je kuću, u nekom kasnijem vremenu, imao i legendarni fudbaler Veleža, a danas selektor Japana Vahid Halilhodžić.
Štefanijino šetalište jedno je od onih mjesta koja su od Mostara načinila grad, mjesto kojim je prolazilo vrijeme i koje je od tog vremena najčešće dobijalo samo promjene naziva ulica. Baš za to u ovom tekstu spominjemo samo ono ime koje je bilo aktuelno kad je šetalište nastajalo i kad su oko njega bile njive i voćnjaci.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
---
U Zračnu luku do 2026. uložiti 104 milijuna KM
[TABLE="width: 1199"]
[TR]
[TD="class: alt2, bgcolor: #E1E4F2"]Utjecaj turizma i izravne ekonomske koristi od proširenja kapaciteta Međunarodne zračne luke Mostar najbolje se očituju u porastu BDP-a, odnosno kroz odraz “unutarnje” potrošnje na putovanja i druge turističke aktivnosti, poput kulturnih ili rekreativnih sadržaja rezidenata i nerezidenata u određenoj destinaciji, kao i kroz potrošnju državnih institucija na usluge izravno povezane s turizmom. Imajući na umu trenutačni kapacitet Zračne luke Mostar te eventualne investicije, moglo bi se očekivati potencijalno povećanje broja novih dolazaka u Mostar i regiju Hercegovina, na nekih od 30.000 do 60.000 novih putnika, ovisno o mogućim redovima letenja te potencijalnim destinacijama, “low cost carriere”, te drugim neizravnim čimbenicima.
Izravni prihod
- Ukupan izravni novi prihod od turizma, koji bi Mostar i cijela regija ostvarili dolaskom “low cost carriere”, na temelju dosadašnjih statističkih pokazatelja, iznosio bi između 5 i 35 milijuna maraka, dok je najrealniji i najočekivaniji iznos oko 10 milijuna maraka za godinu dana, u sasvim realnom scenariju s 30.000 novih dolazaka...[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 1199"]
[TR]
[TD="class: alt2, bgcolor: #E1E4F2"]Divlja i neplanska gradnja koja je rak-rana svake naše urbane sredine, danak uzima posebno u onim mjestima koja su imala značajnu i vrijednu urbanističku formu. Borba protiv takvih pojava i procesa može biti različita, ali izuzetno je važno staviti naglasak na obnovu i očuvanje građevina koje imaju historijsku vrijednost.
Centralni dio današnjeg Mostara koji je formiran za vrijeme austrougarske vlasti i danas je fragmentirano vidljiv kroz cijeli niz prekrasnih urbanih vila duž nekadašnjeg Štefanijinog šetališta i ulica koje su nastale uz njega.
Štefanijino šetalište formirano je prvih godina po dolasku Austro-Ugara na ove prostore. Monarhija je kao prioritet postavila gradnju prometnica. Nakon što su sagradili most na Musali, drugi važan mostarski most, jer je Stari most bio jedini pravi prelazak preko Neretve više od 300 godina, počela je gradnja cesta prema Zapadnoj Hercegovini i Ljubuškom. Onaj njen prvi dio, dug oko kilometar i po, od gimnazije na današnjem Španskom trgu do Balinovca, nazvan je Štefanijino šetalište.
Šturi historijski zapisi i pokoji nostalgični tekst o starim mostarskim godinama kazuju da je šetalište formirano 1889. godine u sklopu posjete princa Rudolfa Mostaru, sina jedinca i nasljednika cara Franje Josipa. Ime je dobilo po njegovoj supruzi, princezi Stephanie. Šetalište je formirano kao dvostruki drvored platana, stabala koja se se od tada duboko urezala u historiju ovog grada.
Platani nisu bili ostavljeni na nemilost hercegovačkim vrućinama, već im je bio omogućen i dotok vode iz kanala koji je bio prokopan duž ulice. Pošto je šetalište presijecalo plodna polja, postalo je idealno za izgradnju prvih mostarskih vila, idealnih za život uglednika i moćnika tog doba.
Urbane vile iz tog vremena i danas možete vidjeti ako prošetate šetalištem, skoro 130 godina nakon austrijskog princa i njegove supruge. Neke su autentične i u vrlo dobrom stanju te dobro donose duh tog vremena. Veći broj ih je oronulo, trošnih fasada i krovišta, kao da čekaju i mole za obnovu i saniranje. Ima i onih koje su obnavljane loše i nestručno.
Izvjestan broj vila iz tog perioda u vremenu je izgubio originalan izgled pa sada samo podsjećaju oblikom ili nekim detaljima na vremena kad je Mostar prelazio iz jednog stoljeća u drugo, iz jedne velike imperije u drugu.
Naravno, duž šetališta danas je najviše objekata koji su nastajali u narednim desetljećima i koji su se s manje ili više senzibiliteta pokušali uklopiti u austrougarske konture ulice. Jedna od takvih građevina je ona u kojoj je smješten Ured hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Dio šetališta koje se danas naziva Rondo i na kojem se nalazi kružni tok nekad se zvao Guvno. Tek po dolasku Austro-Ugarske ovaj prostor dobija današnje ime, posebno poslije 1897. Kad se po novom planu gradnje gradi velika raskrsnica, koja se dosta kasnije povezala u formu kružnog toka.
Najljepša i najbolje očuvana građevina na cijelom Štefanijinom šetalištu je današnja zgrada Rektorata mostarskog Sveučilišta, nekad prekrasna vila Eduarda Fesslera, sagrađena u neobaroknom stilu. Fessler je bio građevinski poduzetnik koji je doselio u Mostar tražeći pogodnu klimu za ozdravljenje bolešljivog sina. Ni hercegovačko sunce nije pomoglo, sin umire pa kuća brzo mijenja vlasnike. Današnje generacije pamte da je bila u vlasništvu rudnika mrkog uglja, a poslije 1977. bila je sjedište Mostarskog univerziteta.
Duž starog šetališta kuće su imali i gradonačelnik Mujaga Komadina, bogati trgovac Miho Peško, braća Butum i mnogi drugi. Tu je kuću, u nekom kasnijem vremenu, imao i legendarni fudbaler Veleža, a danas selektor Japana Vahid Halilhodžić.
Štefanijino šetalište jedno je od onih mjesta koja su od Mostara načinila grad, mjesto kojim je prolazilo vrijeme i koje je od tog vremena najčešće dobijalo samo promjene naziva ulica. Baš za to u ovom tekstu spominjemo samo ono ime koje je bilo aktuelno kad je šetalište nastajalo i kad su oko njega bile njive i voćnjaci.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
---
U Zračnu luku do 2026. uložiti 104 milijuna KM
[TABLE="width: 1199"]
[TR]
[TD="class: alt2, bgcolor: #E1E4F2"]Utjecaj turizma i izravne ekonomske koristi od proširenja kapaciteta Međunarodne zračne luke Mostar najbolje se očituju u porastu BDP-a, odnosno kroz odraz “unutarnje” potrošnje na putovanja i druge turističke aktivnosti, poput kulturnih ili rekreativnih sadržaja rezidenata i nerezidenata u određenoj destinaciji, kao i kroz potrošnju državnih institucija na usluge izravno povezane s turizmom. Imajući na umu trenutačni kapacitet Zračne luke Mostar te eventualne investicije, moglo bi se očekivati potencijalno povećanje broja novih dolazaka u Mostar i regiju Hercegovina, na nekih od 30.000 do 60.000 novih putnika, ovisno o mogućim redovima letenja te potencijalnim destinacijama, “low cost carriere”, te drugim neizravnim čimbenicima.
Izravni prihod
- Ukupan izravni novi prihod od turizma, koji bi Mostar i cijela regija ostvarili dolaskom “low cost carriere”, na temelju dosadašnjih statističkih pokazatelja, iznosio bi između 5 i 35 milijuna maraka, dok je najrealniji i najočekivaniji iznos oko 10 milijuna maraka za godinu dana, u sasvim realnom scenariju s 30.000 novih dolazaka...[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
