"Farz 95"
Operacija oslobađanja Vozuće je nazvana "Farz 95". Za završni udar na četnička uporišta na Vozućoj uključeno je mnogo više vojnika iz 3. korpusa i 2. korpusa Armije RBiH. Sa strane 3. korpusa učestvovalo je između 12 i 14 hiljada vojnika (Odred "El-Mudžahidin", 375. tešanjska, 7. muslimanska, 328. zavidovićka, 329. kakanjska i specijalna diverzantska Četa IDČ), a sa strane 2. korpusa preko 5 hiljada vojnika. Osim vojnika, spomenuti korpusi su uključili i svu raspoloživu tehniku i druge potrebne stvari (samo za potrebe radnih vodova obezbijeđeno je hiljadu ljudi). I ovoga puta ključni zadatak oslobađanja Vozuće dat je Odredu "El-Mudžahidin" i vojnicima koji su potčinjeni Odredu, a koji su se u prethodnoj akciji "El-Kerama" dokazali kao pravi junaci. Ključni zadatak se zvao Paljenik. Kota Paljenik je veoma teška za osvajanje, a bila je prava utvrda. Ispred četničkih rovova bio je brisani prostor koji je bio sav izminiran. Ujutro, pet minuta do šest sati, mudžahidi su se podvukli pod četničke rovove na koti Paljenik. Nekoliko sekundi pred početak napada četnici su pozvali mudžahide da ne čekaju više, nego da krenu u napad. Naravno, mudžahidi su čekali znak svoga emira nakon čega je krenulo oslobađanje Vozuće. Paljenik je pao za sedam minuta, četnici nisu uspjeli pobjeći iz rovova, svi su tu završili. "Nakon što smo osvojili Paljenik mogli smo vidjeti četnike kako se povlače, baš u skladu naređenja koje su dobili od svoje komande", prisjeća se jedan od učesnika osvajanja Paljenika. Tako je prva faza "Farza 95" odrađena u potpunosti što je rezultiralo povlačenjem četnika iz Vozuće prema Ozrenu. Jedinice 3. i 2. korpusa Armije RBiH istog dana u ranim popodnevnim satima spojile su se u centru Vozuće. Ostatak jedinica je nastavio napredovanje prema Ozrenu. Za nekoliko dana je oslobođeno oko 400 kvadratnih kilometara nove teritorije. Osvojene su dvije trećine ukupnog masiva planine Ozren, Blizna, Bijela Ploča (sjedište tzv. srpske općine Maglaj), Jablanica i još petnaestak sela. Oslobođene su putne komunikacije Maglaj - Zavidovići, Banovići - Zavidovići, odnosno, u potpunosti su povezani teritoriji zeničkog i tuzlanskog regiona, te maglajske i zavidovićke općine. Cetnici su bježali glavom bez obzira. Jedinice Armije RBiH su za samo nekoliko dana došle nadomak Doboja kada počinju pripreme za oslobađanje ovog grada, koji bi bez ikakve sumnje bio osvojen da oslobodilački pohod Armije RBiH nije zaustavljen od strane međunarodne zajednice. 10. septembra u Vozućoj je ukresana varnica oslobađajuće buktinje koja će potaknuti nezadrživi pohod Armije RBiH i u potpunosti preokrenuti vojno-političku situaciju u korist oslobodilaca Bosne i Hercegovine. Odred "El-Mudžahidin" je, kao ključna jedinica oslobađanja Vozuće, u spomenutim operacijama pretrpio velike gubitke - poginulo je 98 mudžahida, a preko 150 mudžahida je teško ranjeno. Pa ipak, herojstvo koje su pokazali mudžahidi osvojilo je srca mnogih Bošnjaka koji su počeli u velikom broju pristupati Odredu. Za veoma kratko vrijeme Odred je postao mnogo brojniji i utjecajniji, prije svega u vojnom smislu, što je neprijateljima Bosne predstavljalo najveći problem, zbog čega se pohod na Doboj morao zaustaviti. Nakon potpunog oslobađanja Vozuće šejh Enver Saban je rekao mudžahidima: "Ovaj naš uspjeh je veliki. Neprijatelji islama i muslimana neće dozvoliti da nastavimo dalje, oni će nas sigurno zaustaviti i od danas počinje nas progon." Šejh Enver je bio potpuno u pravu. Nažalost, nije doživio potvrdu svoje tačne prognoze, mučki je ubijen nekoliko mjeseci kasnije. Sejhova prognoza se danas, deset godina nakon oslobađanja Vozuće, obistinjuje. U toku je završna priprema udarca na oslobodioce Vozuće. Međunarodne i bosanske sudske instance aktivno pripremaju suđenje za Vozuću, sve se sprovodi pod krinkom nekakvih ratnih zločina. Do izražaja su došli oni koji su za Vozuću godinama govorili da je bedem odbrane Moskve. Pritisnuti sa svih strana Bošnjaci već zaboravljaju svoje junake i veličanstvenu pobjedu na Vozućoj. Niko ne spominje zločin koji su četnici počinili nad vozućkim Bošnjacima, niko ne spominje šehide koji dadoše svoje mlade živote za naš rahatluk, niko nema snage da se odupre propagandnim namjerama osvete za oslobađanje Vozuće. Umjesto toga prebrojavaju se četnici koji svoje živote dadoše za odbranu Banje Luke, Beograda i Moskve.
