Nachrichten aus Kroatien

[daro]

Ich habe schon öfter geschrieben, dass die Serben die Hauptschuld tragen und auch quantitativ und qualitativ in den 90ern die verbrechen begangen haben. Ich hofef du speicherst dir nun diesen Satz ab, damit du aufgrund fehlender Argumente in 1 Woche wieder die selbe Scheiße von dir gibst.

Da wir das nun geklärt haben darf ich dich nochmal einen Wichser nennen, weil du schon wieder Verbrechen leugnest, du rechtschreibbehinderter Forumsspastiker.



Die Politika ist eine absolut seriöse Zeitung und die erste in Serbien die nach dem Sturz Slobos ihre Vergangenheit aufgearbeitet hat und sich für die propagande zu Kriegszeiten entschuldigte. natürlich werden die Freunde der Ustasa das Gegenteil behaupten - über eigentlich jedes serbische Medium - das kennt man von euch, doch glaubwürdig seid ihr im Jahr 2016 einfach nicht mehr damit.

Aus Serbien ist kaum ein Kroate vertrieben worden (Srem in den 90ern mal ausgeklammert), man ist aus rein wirtschaftlichen Gründen ins Mutterland gezogen, das Selbe konnte man auch in der Herzegowina und sogar in Montenegro beobachten, willst du da auch Serbien beschuldigen?




So viel Dummheit in so wenigen Worten, manchmal fragt man sich, wie du es schaffst selbstständig nach Luft zu schnappen

Dann zitiere mich mal wo ich Kriegsverbrechen der Kroaten leugne hab ich nie gemach die gab es natürlich auch nicht nur in letzten Krieg auch in diesem. Obwohl ich das dir merfach geschrieben habe versteht es deine nidrige Intiligentz nicht du konzentrierst dich lieber mit deinem Rest an Intiligentz auf meine Rechtschreibefehler die Näturlich auch vorhanden sind.

Was wilst du genau sagen das Serbien die Hauptschuld trägt und gleichzeitig jammern das mehr Serben für Kriegsverbrechen verurteilt worden sind als Kroaten, oder sagen Serbien trifft die Hauptschuld aber Oluja ist das schlimste Verbrechen und hat 300000 vertrieben. Oluja war nebenbei nötig in der auch von kroatischer Seite Kriegsverbrechen stattgefunden haben ein Kriegsverbrechen bleibt ein Kriegsverbrechen aber Oluja dauerte nur 5 Tage und denn Serben die flühten wollten wurde eine sichere Flucht ermöglicht, die VRS nahm krine rücksicht auf seine Landsleute und überrollten sie bei der Flucht.
Natürlich wurden die Flüchdenden von paar kroatischen Idiotidioten ausgelacht was auch nicht in Ordnung ist aber das war gnädig in Verhältnis was die Vertriebenen Kroaten erlebten mussten. Auch ethische Säuberungen gab es von den Kroaten an Serben nicht.

Oluja als grössten Trauertag der Serben zu betiteln ist einfach serbische Propaganda wenn mann die ganze Geschichte zu Oluja kennt Vucic widerholt sich da zum widerholten mal und wenn er nichts zu sagen hat macht er dann auf Opfer und erinnert alle Serben daren das kein Serbe vergessen soll was die Kroaten den Serben im zweiten Weltkrieg angetahn haben und er vergisst so schnell welche radikalen Aussagen er im Krieg ausgesprochen hat.

Die Kroatische Regierung mit der Präsidentin ist überhaupt nicht mehr Nationalistischer eingestellt als die serbische.
Das Oberhaupt ist immernoch der ehemalige Ziehsohn des Cetniksführers.

Schreie dir noch was hinter die Ohren keiner hätte in der Zahl seine Heimat verlassen wenns den Krieg nicht gegeben hätte.
Kroaten in der Vojvodina waren auch zu Yu Zeiten sehr wohlhabend.

Die Antwort von dir kenne ich schon die wird in etwa so klingen

Das beweist wider das du einfach totall dumm bist und deine Rechtschreibung ist für den Arsch.

Die Intiligentz konkret zu Antworten hast du natürlich nicht du wirst noch was suchen um mir den Schwarzen Peter in die Schuhe zu schieben.

- - - Aktualisiert - - -

Ja dein Ha Ha hab ich noch vergessen das kommt auch bestimmt

 

[Strahimir I]

Mit der Wahrheit ist es so eine Sache, besonders, wenn so viele Faktoren eine Rolle spielen, wie in Split-Dalmatien. Du wirst eine Wahrheit haben, ich kann das für mich nicht beanspruchen. Aber du kommst ja auch nicht ausm Quark, wenns ums Eingemachte geht. Der Artikel beleuchtet vieles nur sehr oberflächlich, ist aber dennoch interessant. Der Bezug zu heute ist auch kaum möglich, da sich Split stark gewandelt hat und viele Einwohner zugezogen sind.

Aber sicherlich hast du schon einen langen Propagandatext parat, den du gleich posten wirst

Gott sei dank hat sich Split gewandelt, sonst wäre es voll mit Orjunaša (proćetnici) geblieben.

 

[daro]

Unikatni komadi: Junaci 'Igre prijestolja' nose hrvatski nakit | 24sata

Traditioneller kroatischer Schmuck in Game Of Thrones.

 

[Jure Gagaric]

[h=1]Croatian culture minister’s irresponsible comments[/h]

Reporters Without Borders (RSF) condemns Croatian culture minister Zlatko Hasanbegovic’s irresponsible statement about a physical attack on journalist and writer Ante Tomic at a literary festival in the city of Split.


Hasanbegovic said he deplored “attacks on all citizens” but went on to lecture Tomic and implicitly blame him for the attack by urging him to weigh “the importance of responsibility for words spoken or written in public.”
It was the second time in three years that Tomic has been the target of a physical attack.
“We find it disturbing that a government minister publicly justifies violence against a journalist,” RSF editor-in-chief Aude Rossigneux said. “No piece of writing, no matter how irritating, can justify a physical attack against a reporter or media outlet. Freedom of expression is not limited to the freedom to reassure or please readers.”
RSF is concerned about the overall situation of the media in Croatia, where journalists are often the victims of harassment or violence, and where defamation, “humiliating” comments, and insulting “the Republic, its emblem, its anthem or its flag” are criminalized.

https://rsf.org/en/news/croatian-culture-ministers-irresponsible-comments










- - - Aktualisiert - - -

Gott sei dank hat sich Split gewandelt, sonst wäre es voll mit Orjunaša (proćetnici) geblieben.

Klar kommst du mit Orjuna, dann hast du den Artikel aber nicht gelesen oder nicht geschnallt.

 

[daro]

Sie haben keine Berechtigung Anhänge anzusehen. Anhänge sind ausgeblendet.

 

[Jure Gagaric]

[h=1]Standing Up to Armed Evictions in Wartime Croatia[/h]Evictions of people living in Yugoslav Army apartments during the 1990s war were condoned by the authorities and backed by military police, but some activists were courageous enough to try to stop them.

- See more at: Standing Up to Armed Evictions in Wartime Croatia :: Balkan Insight

 

[Strahimir I]

Josip Kljaković-Šantić razobličio subnorovsko-komunističko-velikosrpske laži

Govor na predstavljanju knjige Josipa Kljakovića-Šantića JASENOVAC – ENIGMA HOLOKAUSTA 15. travnja 2016. u Dvorani Vijenac na Kaptolu 29 a

Poštovane dame i gospodo!

Često izgovorene riječi na početku pradstavljanja knjiga: „Čast mi je!“, večeras doista nemaju protokolarno, nego stvarno značenje. Naime, čast mi je večeras biti ovdje s govornicima, posebice s g. Josipom Kljakovićem-Šantićem autorom knjige: Jasenovac – enigma holokaustaali i sa svima vama jer u sadašnjem prevladavajućem ozračju u Hrvatskoj, za to je potrebna hrabrost. U sadašnjoj antifašističkoj histeriji u kojoj se uporno i sustavno Hrvatska stavlja na nacistički stup srama, nastoji prikazati državom u kojoj je na djelu fašizacija, i u kojoj gotovo iza svakoga ugla viri ustaša, hrabrost je sudjelovati u predstavljanju knjige koja dovodi pod upitnik antifašističke dogme o jasenovačkomu logoru, brižno desetljećima njegovane od subnorovsko-komunističko-velikosrpskih, a radi istine dodao bih, svjestan da je to svojevrstan javni harakiri, i židovskih „genijalaca“, imajući u vidu sramotnu ulogu nekih istaknutih židovskih ustanova i uglednika, koji su dugi niz godina podržavali megalomanske brojke o žrtvama u jasenovačkom logoru!

Nažalost, ne treba se zavaravati da će sadašnje antifašističko ludovanje zavšiti tek na medijskoj razini tj. razapinjanjem svih onih koji pozivaju na znanstveni razgovor o nizu jasenovačkih tema, kao npr. o obrtničkoj školi električarskog, automehaničarskog i stolarskog smjera, koja je bila organizirana ne samo za malobrojne učenike u logoru nego i iz Jasenovca i okolnih mjesta, o čemu postoje još živući svjedoci, zatim o broju do sada iskopanih ostataka žrtava iz masovnih grobnica i brojnim drugim povijesno utvrđenim činjenicama. Osobno vam mogu posvjedočiti da medijsko prozivanje brzo prelazi na „višu“ i „konkretniju“ razinu (to je upozorenje i svima vama), pa nakon što mi je psovana „ustaška majka“ dobio sam i jasnu poruku: „Bando klerofašistička ćemo vas klati kao 1945.“ Zato sam se odlučio za kratki osvrt, koji će biti prožet i osobnim, možda i preemotivnim i za mnoge „tvrdim“ promišljanjima.

Moja pokojna majka Terezija, žena s tek dva razreda pučke škole nije nikada u životu vidjela ni jednoga ustašu jer ih kod mene u Subotici jednostavno nije ni bilo. Učila me je s pokojnim mužem Stipanom kako treba voljeti svoj hrvatski narod i to joj je bila sva politička aktivnost za života. A danas je, eto, ona za antifašističke bolesnike „ustaška majka“. Istina, naišao sam na popis u knjizi Bogdana Krizmana, u kojemu se spominje i nekolicina mojih suzavičajnika, koji su otišli na obuku u ustaški kamp Janka Puszta u Mađarskoj, nekoliko godina nakon ubojstva Stepana Radića. Oni, dakle, sigurno nisu bili nikakve zvijeri ili koljači, nego iskreni hrvatski rodoljubi i domoljubi koji su se htjeli otarasiti srpskoga jarma, svjestan svih posljedica ove tvrdnje kako nije svaki ustaša bio zločinac, što je danas uvriježena tvrdnja.

Najprije, moram zahvaliti g. Kljakoviću-Šantiću što je prije, otprilike, pola godine imao povjerenja u uredništvo Glasa Koncila i poslao mi dio svojih najvažnijih znanstvenih spoznaja svoga višegodišnjeg mukotrpnog kompjuterskog istraživanja, koji govore o genezi znanstvenog beščašća djelatnika Javne ustanove spomen-područja Jasenovac tj. njihova internetskog popisa žrtava. Kakav je to bio, bez pretjerivanja, svojevrsni „kopernikanski obrat“ na tome području pokazuje blokiranje te mrežne stranice na mjesec i pol dana (ne znam točno koliko je to trajalo) nakon šokantnih podataka objavljenih u Glasu Koncila o 14.000 „kloniranih“, zapravo umjetno umnoženih, žrtava.

Tomislav Vuković

Osobno smatram da bi bilo pošteno, ako se iz godine u godinu traži od najviših hrvatskih čelnika i svih hrvatskih naraštaja, da na obljetnicu proboja zatočenika iz jasenovačkog logora osude već davno osuđeno, ispričaju se, pokaju, priznaju i pepelom pospu svoje glave, zbog povijesne činjenice stare 75 godina, da se po istim kriterijima, istoj metodologiji i istoj pravednosti, hrvatskome narodu također zbog nekih povijesnih činjenica upute, i to baš svake godine, riječi isprike, osude, priznanja, kajanja i posipanja glava pepelom.

Konkretno, bilo bi dobro i pošteno da se Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj i Savez antifašističkih boraca Hrvatske svake godine dana 22. travnja ispričaju hrvatskome narodu zbog sramotnog polustoljetnog podržavanja i šutnje o mitomanskom i mitologijskom broju od 700.000 žrtava u Jasenovcu.

Zatim, bilo bi dobro i pošteno da se g. Ognjen Kraus svake godine javno ispriča hrvatskim katoličkim vjernicima dana 17. rujna zbog sramotnog povijesnog događaja iz g. 1946. Citiram:

JAVNO TUŽILAŠTVO N.R. HRVATSKE

Br. Pov. 171/46

U Zagrebu, 17. rujna 1946.

KOMANDI NARODNE MILICIJE

Z a g r e b

Lišite odmah slobode Dr. Alojzija Stepinca, Zagreb, Kaptol, Nadbiskupski dvor, i stavite ga u pritvor javnog tužioštva za grad Zagreb.

Uredovanju će prisustvovati referent krivičnog odjeljenja Javnog tužilaštva N.R. Hrvatske, Dr. Božidar Kraus.

O izvršenju ovoga naloga dostavite mi obavijest.

Primjerak ovog naloga uručite osumnjičeniku prigodom lišenja slobde.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Javni tužilac

Narodne Republike Hrvatske

Jakov Blažević

Citirani dokument u kojemu se spominje otac g. Ognjena Krausa nalazi se u Hrvatskome državnom arhivu, Alojzije Stepinac, fond 1561, Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata unutarnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske, kutija 6, omot 65, pdf. 005.

Zatim, bilo bi dobro i pošteno da se g. Slavko Goldstein svake godine javno ispriča hrvatskome narodu i svim hrvatskim građanima, posebice udovicama i djeci poginulih hrvatskih branitelja, dana 29. rujna zbog sramotnog povijesnog događaja iz 1991. Citiram:

»U razgovoru sa nama Ljubica Tintor je uporno tvrdila da je za nju intervenisao Slavko Goldstein, poznati hrvatski izdavač i publicista jevrejskog porekla, te je po osnovu njegovog urgiranja oslobođena iz hrvatskog zatvora... Ljubica je nakon odlaska iz CK KPH radila kod Slavka Goldsteina u njegovoj izdavačkoj kući 'Liber' i bilo je realno da Goldstein u datoj situaciji može intervenisati za nju. Danas se po hrvatskoj štampi špekuliše i tvrdi da je Goldstein intervenisao preko Josipa Manolića, što je sasvim moguće jer niži 'kalibar' i nije imao tu snagu niti ovlašćenja da pusti Ljubicu iz zatvora.« (Ljuban Karan, Darko Trifunović: »Najveće obavještajne akcije i afere na Balkanu«, Izdavačka kuća „Filip Višnjić“, Beograd, 2016. str. 86.-87.).

Riječ je o Ljubici Tintor suradnici Kontra-obavještajne službe JNA kodnoga imena „Bezimena“, koja je svojedobno bila tajnica trojice predsjednika CK SKH: Mike Špiljka, Stanka Stojčevića i Ivice Račana, kći visokog dužnosnika nekadašnje Službe državne bezbjednosti Hrvatske, sestra Branka Tintora operativca i djelatnika Službe državne bezbednosti Republike Srpske Krajine, supruga Milana Grkovića značajnog KOS-ova suradnika kodnog imena „S-5 Slobodan“, voditelja internog osiguranja Hrvatskoga Sabora i istaknutog vođe Srpske demokratske stranke u Zagrebu, koja je puštena 29. rujna 1991. i kasnije vojnim JNA zrakoplovom iz Pule prebačena u Beograd. Autori knjige Karan i Trifunović, visoki djelatnici KOS-a u JNA opisuju je kao „živu enciklopediju“ (str. 76.), čiji su podaci dobro došli vrhu JNA u oružanoj agresiji na Hrvatsku.

Zatim, bilo bi dobro i pošteno da se g. Milorad Pupovac i Srpsko narodno vijeće svake godine javno ispričaju hrvatskome narodu dana 27. srpnja zbog veličanja sramotnog i zločinačkog povijesnog događaja u Srbu, kada su poklani nevini Hrvati svih uzrasta.

Zatim, bilo bi dobro i pošteno da se spodobe iz uredništva srpskih Novosti, financiranih, uz ostale, i od hrvatske sirotinje, svake godine javno ispričaju hrvatskome narodu dana 29. rujna zbog sramotnog ruganja hrvatskoj himni iz g. 2015.. Citiram:

»Lijepa naša haubico,

Oj ti švapska cijevi mila,

Stare salve djedovino,

Da bi vazda sve pobila!

Mila, kanonado slavna,

Sila si nam ti jedina.

Mila, kuda si nam ravna,

Mila si neselektivna!

Držićevom, Savskom teci,

Vukovarskom asfalt dubi,

Pred Lisinskim svijetu reci,

Da topništvo Hrvat ljubi.

Dok mu Meron suce sije,

Dok mu ni Haag prijetnja nije,

Dok mu Srbe grobak krije,

Haubica nek’ sve bije!«

Postavit ću usputno hipotetičko pitanje vezano uz srpsku himnu: Bože pravde - Što bi se dogodilo da se na naslovnici „Hrvatske riječi“, koja izlazi u mojoj Subotici objavi veliki naslov: „Bože, sačuvaj nas njihove srpske pravde“? Autoru bi, sigurno, bilo najbolje da već sutradan nakon objave bude daleko izvan granica Republike Srbije!

Na kraju častitam na hrabrosti i izdavaču i uredniku knjige g. Marijanu Majstoroviću, koji je hrvatskoj antifašističkoj javnosti poručio da će se, uz stalno isticane medijske i umjetničke slobode, boriti i za znanstvenu slobodu propitivanja svih kontroverznih tema hrvatske historiografije, među kojima je, svakako, i jasenovački logor.

Tomislav Vuković



- - - Aktualisiert - - -

Boris Dežulović o ‘ženskaru, bjelosvjetskom kurvaru, hohštapleru’ Leopoldu Mandiću

Autor: Marcel HoljevacČetvrtak, 21. Travanj 2016. u 21:29

"Eksperiment je jednostavan: do kraja ovog teksta, budete li ga pažljivo čitali točku po točku, čak i najveće vjernike među vama ... uvjerit ću kako su svi ti tihi, ganuti ljudi iz kilometarske zagrebačke kolone ili bezočno manipulirani, ili prezira vrijedni licemjeri, ili histerični nekrofili, ili jednostavno budale", kaže Dežulović u još jednom svom hejterskom i prostačkom ispadu. Pa, mene nije uvijerio, a evo i zašto.
Nazvati desetke tisuća građana “histeričnim nekrofilima” bi, da se radi o okupljenima nagay prideu, svakako bilo krivično djelo. Uostalom, Dežulović je one koji su puno umjerenijim rječnikom kritizirali splitski pride nazvao gnjidama, nakon što im je prvo podmetnuo (dakle, slagao) da su u svom priopćenju naveli da bi Antonija Bilić možda bila živa da policija nije osiguravala Pride, a potom slijedom te izmišljotine istima podmetnuo još i da su oni zapravo odgovorni za taj zločin, jer policije eto ne bi bilo da nema “homofoba”. Koji inače uredno ignoriraju pride, kao što bi Dežulović, da je pošten čovjek, ignorirao procesiju koja se došla pokloniti svetom Leopoldu Mandiću. Time je priuštio sebi otkaz u epehaziji a nakladniku globu od 150.000 kuna.

No Dežulović i ovaj tekst otvara onim što mu najbolje ide: lažima. “Najprije su ga, dvadesetak godina nakon smrti, iskopali iz groba i odrezali mu desnu ruku, pa je raskomadali kako bi od nje napravili relikvije, a njegovo sitno, izmučeno tijelo potom izložili u staklenom kovčegu kao u akvariju. A onda, kao da mu to nije bilo dosta, pedesetak godina kasnije kovčeg poslali na turneju po Hrvatskoj i Sloveniji, da se ljudi poklone jednom izmrcvarenom ljudskom lešu bez ruke: zbilja, je li se itko u Državnom odvjetništvu sjetio članka 332. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, koji „onome tko iskopa, odnese, ošteti, uništi ili premjesti tijelo, ili dio tijela umrle osobe, ili tko oskvrne tijelo“, prijeti s dvije godine zatvora?

”To je zapravo ne samo laž, nego i lažna optužba, kao i kod slučaja “gnjide”. Naime, Dežulović je namjerno pogrešno citirao zakon i iz njega izostavio ključnu riječ: “Neovlašteno“. U zakonu piše “Tko neovlašteno iskopa, odnese, ošteti, uništi, sakrije ili premjesti tijelo, fetus, dio tijela ili pepeo umrle osobe, ili tko oskvrne tijelo, kaznit će se zatvorom…

”Dakle, za početak bi kaptol trebao tužiti Dežulovića, jer im podmeće da su počinili krivično djelo, iako dobro zna da nije tako. Stvarno, kolika gnjida (i što već ostalo ide u njegov vokabular) morate biti da biste pogrešno citirali zakon samo da biste svom tulavom čitateljstvu usadili mržnju spram sugrađana koji, eto, nisu ni pravoslavci, ni ateisti?

Ostatak teksta nisu toliko laži koliko običan psovački ispad dostojan pijane budale u kvartovskoj birtiji na periferiji Čačka, Temišvara, ili kakve druge balkanske rupčage istočno od zapadnog civilizacijskog kruga. “Crkva, međutim, može što vi ne možete i ne smijete”, konstruira temeljem inicijalne laži dalje sveti Boris. “Pa kao što može maltretirati mrtve, može i žive, a osobito one najgore među njima, novinare koji bi se usudili cijeli cirkus javno nazvati nekrofilskim orgijama i zombijevskim freak-showom, izazvavši pravedni gnjev katoličke inkvizicije i njenih dragovoljačkih vigilantskih patrola po komentatorskim i forumaškim ćumezima na internetu.

”A zatim opet malo već tako napornog i ispranog trolanja o ugroženim Srbima: “U simpatičnom obratu, Crkva u Hrvata tako – u trenutku kad su mržnja i netrpeljivost prema Srbima dosegli bijelo usijanje – vjernike u ekskluzivni nacionalizam mobilizira slavljenjem sveca koji je cijeli život posvetio upravo bratstvu i jedinstvu katolika i pravoslavaca.” Kako to katolička crkva “vjernike mobilizira u ekskluzivni nacionalizam” preko jednog sveca? Tko je uopće spomenuo Srbe? To vječno guranje Srba pod nos je stvarno prešlo svaku mjeru: onog časa kad je Srbija vojno poražena u ratu u Hrvatskoj, krenulo je optuživanje kako “mrze Srbe”. Valjda je sve ono što su Srbi radili po Hrvatskoj devedesetih trebalo pobuditi ljubav spram njih, to bi valjda po Dežuloviću bilo normalno. Ali su zato neki od nepostojeće ugroženosti – kojem je to Srbinu nakon smirivanja ratne situacije i dlaka pala s glave čisto zato jer je Srbin, iako takve svijećom traže? – napravili vrlo unosan biznis. I sad, kad za Srbe nikog više stvarno nije briga, biti ugroženi Srbin je i dalje ne samo unosno, nego i štiti od zakona u dobroj mjeri.

Kako je sebe prepoznao u “Zlu koje želi vladati medijskim svijetom” koje je spomenuo Bozanić, Dežulović se dao u dokazivanje kako zlo stvarno vlada, ali kako se to zlo zapravo okupilo pred lijesom svetog Leopolda Mandića. “Eksperiment je jednostavan: do kraja ovog teksta, budete li ga pažljivo čitali točku po točku, čak i najveće vjernike među vama, uključujući i samog nadbiskupa Bozanića!, uvjerit ću kako su svi ti tihi, ganuti ljudi iz kilometarske zagrebačke kolone ili bezočno manipulirani, ili prezira vrijedni licemjeri, ili histerični nekrofili, ili jednostavno budale. I ne samo to: pod demonskim utjecajem Zla kao većinskog vlasnika hrvatskih medija do kraja ovog teksta složit ćete se sa mnom – ali i sobom samim – da ni taj putujući mrtvi invalid nije bio baš svetac”, kaže on.

Lijepa gomila uvreda! Stvarno, razina intelektualca: “dokazat ću da si gnjida i nekrofil”. Najviše volim tu razinu akademske rasprave kod lijevih hejtera, koji uvijek kreću od hipoteze da ste ustaško govno ili katolibanski pedofil, a onda je krenu dokazivati. To je razina dječje dosjetke, “jel ti zna mama da si peder”. Možete krenuti dokazivati da to nije tako, čime dajete validnost takvom načinu razgovora i sami sebe spuštate na tu kanalizacijsku razinu javne rasprave, ili možete uzvratiti uvredama na uvrede, a onda oni kažu “vidite, vi mrzite, mi.ne.mrzimo”, i krenu urlati “drugarice, ovaj me tuče”.

U čemu se sastoji Dežulovićev eksperiment? Jasno, u podmetanjima i lažima, ono postavlja teze s kojima se “morate složiti”. “Slažete li se sa mnom da ničeg duhovnog nije bilo u površnom, ispraznom iskazivanju slijepog obožavanja jednog neraspadnutog ljudskog leša, i da je javna demonstracija privatne ganutosti bila tek iskazivanje odanosti trenutačno vladajućoj političkoj i društvenoj agendi, odnosno podlijeganje manipuliranoj masovnoj histeriji i oportunističko uklapanje u društveno poželjni obrazac?”, pita sveti Boris. Činjenica je međutim da tu nema nikakve vladajuće društvene agende – prevladavajuća društvena agenda je upravo jakobinski antikatolička. To što je agenda medija na jednoj strani, a narod na drugoj, problem je onih koji tu agendu zastupaju. U Zagrebu, oportunizam podrazumijeva priklanjanje “naprednoj, neoliberalnoj” misli, sa svim njenim imbecilnim dogmama i ignoriranjem stvarnosti i činjenica na uštrb ideoloških postulata, kojima se činjenice moraju pokoriti. Oportunizam je, zapravo, oduvijek bio biti dio “poštene inteligencije”, “zdravih društvenih snaga”kojima je i Dežulović pripadao dok građani ionako nisu imali prilike izlaziti na izbore i birati njemu tako mrskog Tuđmana.

“Slažete li se kako ničega kršćanskog nema u paganskom obožavanju mrtvog ljudskog tijela i njegova obrednog nošenja od grada do grada, i da nije bila riječ ni o čemu drugom doli ritualu masovne hipnoze i zatupljivanja u svrhu halucinacionalnog političkog konsenzusa? Pa nisu li, jebiga, i mediji pod kontrolom vladajuće stranke cijeli dan pred dolazak sakatog sveca mobilizirali građane i pozivali ih na doček, nije li nas ono državna televizija svakodnevno maltretirala s njegovim životom i čudima, prekinuvši na kraju i svoj redovni program kako bi izravno prenosila bizarni obred iz Zagreba?”, pita dalje sveti Boris.

Ja mogu prihvatiti da se može argumentirano raspravljati o tome je li štovanje svetaca manifestacija koju je kršćanstvo preuzelo od starijih religija, ima li tu elemenata praznovjerja, je li to populistički ustupak crkve, no svakako se mora, čak i Boris, složiti da su relikvije svetaca, te izlaganje njihovih tijela, dio kako istočnog, tako i zapadnog obreda već preko tisuću godina. Dakle, dio kršćanske kulture. Koji se nikom ne mora dopadati, kao što se ni spomenuti pride nikom ne mora dopadati, što pak ne znači da može sve sudionike prozvati nekrofilima, licemjerima, i izmanipuliranim jadnicima bez mozga. Jer jednostavno nije kulturno. Odnosno: može, no tada treba očekivati i adkevatan odgovor onih koje je grubo izvrijeđao, i ne treba prstom upirati na njih kao na neke svoje progonitelje niti kmečati o vlastitoj ugroženosti.

No zabavnije je iduće njegovo pitanje: “Slažete li se sa mnom da je deklarativna, plitka vjera Hrvata iz onog dugačkog reda, što je mrmorila besmislice i tronuto dodirivala odar s svetim bogaljem Hrvatom na njegovom putovanju do groba – uzgred budi rečeno, u tuđini – jedva potrajala dok je posljednji iz reda došao do odra?” Naime, obožavam kad deklarirani antiteisti drže lekcije vjernicima o tome kako vjeru treba prakticirati. I sumnjaju u njihovu vjeru. Dežulović, eto, kao, nema ništa protiv vjere kao takve, no vjera onih koji su otišli pokloniti se na odar svetog Leopolda Mandića je “plitka”: odakle je izvukao taj zaključak, iz nosa? To čija je vjera plitka nema nikakve veze s tim je li otišao na odar jednom svecu, kao što to što je netko otišao pokloniti se ovih dana žrtvama Jasenovca ne znači nužno da je njegov pijetet samo “pokazni” – ali jest kod onih koji to koriste za emocionalno ucjenjivanje i cjenkanje glavama, u stilu tko je kome koliko glava dužan: uostalom, kad bi o skupu u Jasenovcu tko napisao tekst kakav je Dežulović napisao o skupu pred odrom Leopolda Mandića, zacijelo bi se i State Department oglasio o tome.No ima još: “Što, međutim, kad već do kraja ovog pasusa i sami, na vlastiti užas, otkrijete kako taj obožavani svetac nije bio ni Bog zna kakav Hrvat – osim što je slučajno rođen u Hrvatskoj i jednom se prilikom, eto, izjasnio Hrvatom – a kamoli svetac, već samo obično ljudsko biće, sa svim svojim manama i zabludama, zapravo prilično prpošni grešnik, ženskar, bjelosvjetski kurvar, hohštapler, prevarant i hedonist kojemu nijedno ljudsko iskušenje nije bilo odoljivo? Što kad već do kraja ove rečenice neki među vama, još gore, shvate da je beatificirani idol na odru bio jedno nepojamno đubre od čovjeka i najgore smeće koje je hrvatski narod ispilio, gospodar života i smrti, masovni ubojica, satrap i sam Sotonin sluga, ili kako već sve danas Josipa Broza Tita – točno trideset šest godina otkako mu je, dan nakon smrti, još neraspadnuto tijelo s amputiranom nogom Plavim vlakom iz Ljubljane stiglo u Zagreb – nazivaju isti Hrvati što su toga 5. svibnja 1980. u tihoj i pobožnoj koloni čekali da vide i dodirnu odar postavljen na zagrebačkoj željezničkoj stanici?

”Lijepo je od Dežulovića da nam je vratio Boku – Mandić je naime rođen u Herceg Novom, tada pod vlašću Austrougarske – ali, kad bi što znao, ili htio priznati da zna, o katoličkoj vjeri, znao bi da ona voli grešnike. Pod uvjetom, jasno, da se odreknu života u grijehu i prihvate vjeru. Naravno, katolicima nije neka novost da su katolički sveci, većina njih, bili grešnici, neki i poveći, prije nego su prihvatili nositi svoj križ. To može biti novost samo za čitatelje medija u kojima piše sveti Boris, koji grijeha u životu nije niti imao prije nego je samoga sebe proglasio svecem. I koji se slijedom toga drži kvalificiranim držati Hrvatima moralne propovijedi.

A što se pokojnog Tita tiče – u komunizmu se svecem postaje za života, pa vas poslije, ispravno, proglase masovnim ubojicom i satrapom. I onda svi oni koji su mu bili najveće ulizice krenu put njegovog odra vičući “daj da i ja šutnem nogom mrtvog diktatora”. Tiha i pobožna kolona u kojoj se čekalo lijes rahmetli Druga Tita je bila tamo jer je morala biti: jer su odveli ljude s posla, iz škola, čak i djecu iz vrtića, da bi se klanjala tijelu (ne lešu, Dežuloviću, to nije razina ni kad se o Titu razgovara) pokojnika, iako ne vjeruju u zagrobni život. Zašto uopće komunisti pokapaju svoje mrtve, kad je to naslijeđe kršćanske kulture, umjesto da ih jednostavno kao Klingonci iz Zvjezdanih staza ne bace u kantu za smeće? To je ionako samo prazna ljuštura za one koji ne vjeruju u uskrsnuće, zar ne? Kad već smatraju da je poštovanje prema mrtvima “nekrofilija”. I to s “nekrofilijom”, što je nekidan ubacio kao “buzzword jedan novinar Indexa, je uostalom spin: nekrofili su oni koji se seksaju s mrtvacima, ne oni koji dolaze na odar odati počast! Slijedom Dežulovićeve logike, ljudi koji vole svoju djecu su valjda pedofili?

Od Dežulovića, dakle, ništa novog. On sebe stavlja u poziciju moralnog arbitra, koji će odlučiti na koji način se u našoj kulturi smije, a na koji ne, odavati počast pokojnicima. I tko to i kad smije raditi. I kome se uostalom smije počast odavati. Iako i on sam odlazi na pogrebe ljudi koji su njemu dragi, recimo Smoje. Je li i njegov pogreb bio nekrofilska orgija? Tamo se nije skupilo na desetke tisuća ljudi – tek cijela redakcija Ferala, Lepa Smoje, i nešto doušnika tajne policije iz vremena antifašizma.

Autor: Marcel Holjevac

 

[Jure Gagaric]

Klar, einfach selbst immer das Jasenovac-Ding setzen und anschließend so tun, als wäre es ein Verteidigungskrieg. Das beste ist dann noch, wenn man sich so weit reinbohrt, dass man plötzlich wirklich denkt, dass die Ustasa nicht der größte Abschaum des Balkans, sondern die treuen vaterländischen Wohltäter. Die Linken und der Antifaschismus gehört einfach zu Kroatien, genauso wie die Verbrechen der NDH und die Bücklingsmentalität der Rechten unter Anhimmelung des Serben Starcevic.

 

[Strahimir I]

Klar, einfach selbst immer das Jasenovac-Ding setzen und anschließend so tun, als wäre es ein Verteidigungskrieg. Das beste ist dann noch, wenn man sich so weit reinbohrt, dass man plötzlich wirklich denkt, dass die Ustasa nicht der größte Abschaum des Balkans, sondern die treuen vaterländischen Wohltäter. Die Linken und der Antifaschismus gehört einfach zu Kroatien, genauso wie die Verbrechen der NDH und die Bücklingsmentalität der Rechten unter Anhimmelung des Serben Starcevic.

Antifa gibt's nicht mehr seit der Kapitulation Italiens, Antina müsste es heisen. Drehst dir es so schön alles hin. Die Roten Terroristen aus und nach dem 2 Weltkrieg haben für Jugoslawien gekämpft und nicht für ein freies selbstständiges Kroatien.

 

[Jure Gagaric]

Antifa gibt's nicht mehr seit der Kapitulation Italiens, Antina müsste es heisen. Drehst dir es so schön alles hin. Die Roten Terroristen aus und nach dem 2 Weltkrieg haben für Jugoslawien gekämpft und nicht für ein freies selbstständiges Kroatien.

Was ist frei an einer Diktatur und einem Bücklingsstaat, wie die NDH? Die Wahrheit ist doch, dass damals die meisten mit dem Ende des Krieges und ohne Hunger zufrieden gewesen wären. Die Partisanen waren wenigstens die eigenen Leute und nicht Deutsche oder Italiener, die sie einfach so in den Tod schickten.

Aber für ein freies Kroatien haben nur die Partisanen gekämpft. Die Ustasa haben einen wichtigen Teil des Landes einfach so verschenkt. Anschließend relativieren dann Leute, wie du Jasenovac und verunglimpfen Partisanen als Orjuna und Terroristen.