mosnik
Ultra-Poster
wie siehst du tudjmans Rolle?
eher positiv oder negativ?
-
Herzlich Willkommen im Balkanforum
Sind Sie neu hier? Dann werden Sie Mitglied in unserer Community.
Bitte hier registrieren
Nachrichten aus Kroatien
- Ersteller DZEKO
- Erstellt am
eher positiv oder negativ?
Fred Perry
Viel Feind, viel Ehr'!
Nehmen Sie bitte wieder Ihr Ritalin ein. Ist ja nicht zum Aushalten, was für einen Schwachsinn Sie von sich geben.
G
Gelöschtes Mitglied 8317
Guest
Für Kroatien? Positv, sonst gäbe es Kro heute nicht mehr
Für BiH, eher negativ
Lynes
Top-Poster
Laut Verfassung ist das heutige Kroatien der legale Nachfolger der Sozialistischen Republik (SRH). Als es darum ging unabhängig zu werden, und die Serben meinten die Grenzen innerhalb Jugoslawiens wären nur administrativ und damit unbedeutend (was im Königreich Jugoslawien tatsächlich mit den Banovinas der Fall war), hat man sich auf den Status der SRH berufen, der seit der Jugo-Verfassung von 1974 der eines Staates war. Somit wurde die SRH zur RH.
Beim Partisanen-Treffen in Jajce (ich glaube 1943) wurde bestimmt, dass das künftige Jugoslawien eine kroatische Republik hat, und das ist diese. Tut mir Leid, aber es ist so, egal wie man's dreht und wendet.
Fred Perry
Viel Feind, viel Ehr'!
Trotzdem war Tito nicht der Vater des heutigen Kroatiens. Er war Vater Jugoslawiens und der jeweiligen sozialistischen Teilrepubliken. Das heutige Kroatien mit den aktuellen Grenzen hat man der kroatischen Armee unter der Führung Tudjmans, Susaks und deren Generälen zu verdanken.
Lynes
Top-Poster
Tudjman wollte die Grenzen verändern. Zumindest die West-Herzegowina sollte zu Kroatien, eventuell noch der Bereich um Velika Kladusa. Ich nehme ihm das nicht übel, denn historisch sind das wirklich die kroatischsten Gebiete in B&H.
Strahimir I
Top-Poster
Postoji povijest ideologije, a ne i ideologija povijesti!
U mojoj knjizi 'Novi Ahasver' moguće je pratiti nastanak i razvoj diplomacije Hrvatskog narodnog vijeća kao koherentne strukture najrazličitijih udruženja, organizacija pa i političkig stranaka hrvatske Dijaspore koja je, u povodu izbora za Sabor HNV-a bila uočena, priznata i prihvaćena kao hrvatska paradržavna organizacija dostojna ulaska u stvarnost međunarodne zajednice na Madridskoj konferenciji u studenome 1980.
http://www.i-mall.hr/subdomains/ima...mages/artikli/18/185900/novi-ahasver_210b.jpg
U svom javnom i političkom radu hrvatska Dijaspora je imala svoje priznate predstavnike koji su djelovali pod pokroviteljstvom, i vodećih međunarodnih humanitarnih udruženja, poput Međunarodne lige za ljudska prava, Amnesty international itd. Svojom privrženošću prema istini o mučnoj stvarnosti u Hrvatskoj u vrijeme kad je titoistički sustav (i komunistički i fašistički) trebalo stalno držati na oku kako ne bi, pod isprikom da želi očuvati svoju vlast u zemlji, stvorio teške konflikte i uveo medjunarodnu zajednicu u nesagledive posljeice upornog nastojanja marksističke ideologije da dokaže (kako je to apostorfirao i Gorbačov u svojoj knjizi 'Perestroika'), svoju superiornost nad građanskim ustrojem ljudskih zajednica. Tako se je Hrvatska - dok je sustav u Jugoslaviji vegetirao u iluzornoj stabilnosti - hrvatska Dijaspora bila planetarni proces pripremanja Hrvata za samoodredjenje i demokratsko parlamentarno uređenje domovine Hrvata i na najvišoj razini diplomacije već sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Prilikom prijma Utemeljitelja Disidentskog pokreta u Hrvatskoj (u Zadru) na Godišnjoj sjednici Međunarodne Lige za Ljudska Prava, u studenom 1977., upriličen je svečani cocktail Lige na kojem su, kao uzvanici, bili i vodeći borci za ljudska prva u New Yorku. Veliko iznenađenje bio je dokazak na taj svečani skup nekadašnjeg Glavnog tajnika američkog State Departmenta, Georgea Bolla. U jednom trenutku diskusije, nakon izlaganja svečara, javio se iz pozadine nazočnih uzvanika markantna osoba, približi se svečaru i reče da se on naziva George Boll. Nakon toga je izjavio: "Mi smo svjesni da je učinjena pogrješka prema Hrvatima nakon Prvog svjetskog rata, kad im je trebalo priznati pravo na samoodređenje".
Da baš to i tako muževno formulirano priznanje pogrješne politike prema hrvatskoj Naciji koja je silom održavana u okviru države koju nije htio nego li podnosio, dokazuju i izjave Predsjednika Komisije za vanjsku politiku američkog Kongresa par dana nakon toga, kad je isti hrvatski svečar dospio u Washignton i tu bio primljen u sve tri najviše državne ustanove SAD-a. Naime, tom prilikom, u svom službenom uredu, on tape, hon. Clement Zablocky je dao slijedeću izjavu: "Amerika nikada nije zauzela stajalište da Jugoslavija mora postojati piod svaku cijenu; Amerika nikad nije smatrala da Hrvatska ne može opet postati nezavisna država. Amerika nikada nije priznala Jugoslaviju kao komunističku zemlju niti će to ikada učiniti".
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e2/GeorgeWildmanBall.jpg
George Boll
Te važne činjenice koje proizlaze iz moralne i pravne snage američke vanjske politike date su na javnost tek u knjizi 'Novi Ahasver' objavljene početkom 2014. godine u Zagrebu. Razumije se zašto ti sudbonosni stavovi američke vanjske politike nisu nigdje citirani u poznatim prilozima i sintezama i velikih i najvećih analitičara suvremene povijesti - u vezi s varijablom politike Saveznika između dva svjetska rata i kasnije u toku Hladnog rata, jer takve tvrdnje mogu biti iznesene samo u djelima onih koji su sudjelovali u diskusijama i ocjenama tog razdoblja i to - na najvišoj službenoj razini.
Zahvaljujući tim izjvama, gosp. Bolla i gosp. Zablockog, sad znamo da SAD nisu stajale ni iza Prve ni iza Druge Jugoslavije niti su ikada smatrale da Hrvatska nacija nije dostojna punog povjerenja u svojim nastojanjima da ostvari avoje zakonito i moralnio pravo na samoodređenje. Još važnije od prilagođavanja SAD-a humanitarnom pravu u povodu donošenja 'Zaključka Helsinške konferencije' (o kojoj je te, 1977. godine još vrlo malo pisano), je fenomen:
PRIZNANJA POGRJEŠKE U PRAKTICIRANJU VANJSKE POLITIKE jedne velike i u svijetu najjače velesile – SAD-a.
Ta spoznaja da Ameriku u svom djelovanju u svijetu ne vodi ideološka isključivost ni težnja da se nametne svijetu kao hegemonija koja nikad ne mijenja ni svoje mišljenje ni svoje stavove prema svome djelovanju na unutarnjoj i na vanjskoj sceni - koja bi, poput one butade rimskog imperatora Oktavijana Augusta, smatrala da "najjača sila i ma šta poduzela i ostvarivala - uvijek u pravu".
U suvremenom svijetu djeluju dva sustava vojno-političkog pragmatizma: a) Projekt ostvarenja Slobode do koje se dolazi putem Istine i jednakopravnog ponašanja sila u sukobu; te: b) Projekt satanizma kojeg definira laž i kao ideološka dijalektička prevrtljvost i nemilosrdno i masovno ubijanje ptotivnika bilo da se radi o vojnim strukturama vlasti ili o civilnim objektima. Za razliku od Demokracije, Sotonizam nema ni vjere ni duše i time sebe dokazuje u stvarnosti kao neprijateljem onih koji svoje ufanje polažu u Stvoritelja svijeta i Čovjeka u nemu. Po tome nam postaje jasno zašto su kršćani ustanovili instituciju ispovijedi - jer istina oslobađa.
Dodajmo navedenim podacima i još postojeći kaos koji su kontradiktorno, u Jugoslaviji, stvarali mnogobrojni agenti raznih i velikih i manjih vojnih blokova: budući da je u vrijeme Hladnog rata očuvanje Jugoslavije bilo nešto kao onemogućavanje izbijanja Trećeg svjetskog rata, a budući da je Hrvatska, sve činila da obnovi svoju državnu nezavisnost u tradicionalnom parlamentarnom sustavu, očuvanje Jugoslavije bilo je u prvom redu - onemogućavanje Hrvata da uznapreduju u obrani svojih prava na nezavisnost i slobodu. I svi su manijaci praznili svoje sačmarice po 'ustašama', a ni jednog od njih se nisu usudili izvesti na neki međunarodni sud, da ne bi ispalo da zlo nije pri optužniku nego li pri - tužitelju...
http://pacwisconsin.com/wp-content/uploads/2013/11/Congressman-Clement-J-Zablocki.jpg
Clement Zablocky
Svi ti agenti koji su djelovali na planovima zadatka očuvanja Jugoslavije, bilo iznutra ili izvana, zarađivali su poene i opravdavali svoje zarade - pljuvanjem po časti i dostojanstvu hrvatske Nacije. Ta 'uhodana praksa' i danas se manifestira i nakon raspada Jugoslavije i u samoj samoodređenoj Hrvatskoj - najviše preko raznih dojavljivača, izvjestitelja i dopisnika najrazličitijih agencija. No - sunce dopire do blata koje ga ne prlja i - do zlata i kad se ono nalazi u mutnoj vodi, jer ga mulj ne kvari. Po odnosu najrazličitijih agentura prema hrvatskom pitanju - odnosu u usklađenosti raznih agentura - jasno se može vidjeti kako se bolest suzbija najbolje kad se organizam u samome sebi jača i postaje otpornim i na znanstveno sračunatu pojavu demencije mitomana i kleptomana koji u ovo zadnje vrijeme vode rat za sirovine i vojni nadzor nad njima.
No, strateška pozicija Istočne obale Jadrana ne spada u područje nekih osobitih ležišta sirovina, ali je u pitanju različit odnos velesila prema Hrvatskoj vojsci nakon pristupa HV-a NATO-u, nakon čega su reaktivirane razne napadačke agencije u kontradiktornom smislu - jedni optužuju Hrvatsku da ima i voli svoju prošlost koju naši zakleti dušmani krivotvore napadima na našu skupnu memoriju i na svijest ponosnog naroda koji nikada nije osvajao tudje zemlje ni vodio istrjebljivačke ratove.
AGENTI ZA ČUVANJE JUGOSLAVIJE
U vrijeme Hladnog rata Jugoslavija je postojala u nestabilnosti. I istok i Zapad su sve činili da Jugoslavija opstane onakva kakvu je stvorila nesloga istočnih i zapadnih saveznika. Opasnost raspada Jugoslavije i konflikta koji bi odatle proiziao bio je projekt Samoodređenja Hrvatske. Hrvatska je bila pokrivena crnim legendama i izljevima koji su na tlu podržavali strani agenti koji su bili plaćeni da ocrnjuju, plaše i frustriraju Hrvate kao jedini narod koji, po njima, nije imao pravo na samoodredjenje. Predbacivalo se je Hrvatskoj da je na tenmelju 'rasnih zakona' stvorila paklenu atmosferu u svojim logorima. No, 'Ustaška načela' nikad nisu predvidjeli ono što su vodstvu NDH nametnuli Hitler i ondašnji 'himbeni saveznici' Trećeg Reicha' preko njihovog agenta Dide Kvaternika. No kako je agent Saveznika Tito opustošio našu zemlju i dao strijeljati oko pola milijuna 'neprijatelja naroda', još nam nije palo na pamet da te žrtve stavimo na račun Titinih saveznika. U slučaju NDH zlo je nametnuto izvana, a u slučaju Titine Jugoslavije, zlo je počinjeno - iznutra, sukladno ideološkim predviđanjima Karla Marxa.
Mirko Vidović, Vitez Reda Međunarodne akademije i Direktor Domovinskog rata
U mojoj knjizi 'Novi Ahasver' moguće je pratiti nastanak i razvoj diplomacije Hrvatskog narodnog vijeća kao koherentne strukture najrazličitijih udruženja, organizacija pa i političkig stranaka hrvatske Dijaspore koja je, u povodu izbora za Sabor HNV-a bila uočena, priznata i prihvaćena kao hrvatska paradržavna organizacija dostojna ulaska u stvarnost međunarodne zajednice na Madridskoj konferenciji u studenome 1980.
http://www.i-mall.hr/subdomains/ima...mages/artikli/18/185900/novi-ahasver_210b.jpg
U svom javnom i političkom radu hrvatska Dijaspora je imala svoje priznate predstavnike koji su djelovali pod pokroviteljstvom, i vodećih međunarodnih humanitarnih udruženja, poput Međunarodne lige za ljudska prava, Amnesty international itd. Svojom privrženošću prema istini o mučnoj stvarnosti u Hrvatskoj u vrijeme kad je titoistički sustav (i komunistički i fašistički) trebalo stalno držati na oku kako ne bi, pod isprikom da želi očuvati svoju vlast u zemlji, stvorio teške konflikte i uveo medjunarodnu zajednicu u nesagledive posljeice upornog nastojanja marksističke ideologije da dokaže (kako je to apostorfirao i Gorbačov u svojoj knjizi 'Perestroika'), svoju superiornost nad građanskim ustrojem ljudskih zajednica. Tako se je Hrvatska - dok je sustav u Jugoslaviji vegetirao u iluzornoj stabilnosti - hrvatska Dijaspora bila planetarni proces pripremanja Hrvata za samoodredjenje i demokratsko parlamentarno uređenje domovine Hrvata i na najvišoj razini diplomacije već sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Prilikom prijma Utemeljitelja Disidentskog pokreta u Hrvatskoj (u Zadru) na Godišnjoj sjednici Međunarodne Lige za Ljudska Prava, u studenom 1977., upriličen je svečani cocktail Lige na kojem su, kao uzvanici, bili i vodeći borci za ljudska prva u New Yorku. Veliko iznenađenje bio je dokazak na taj svečani skup nekadašnjeg Glavnog tajnika američkog State Departmenta, Georgea Bolla. U jednom trenutku diskusije, nakon izlaganja svečara, javio se iz pozadine nazočnih uzvanika markantna osoba, približi se svečaru i reče da se on naziva George Boll. Nakon toga je izjavio: "Mi smo svjesni da je učinjena pogrješka prema Hrvatima nakon Prvog svjetskog rata, kad im je trebalo priznati pravo na samoodređenje".
Da baš to i tako muževno formulirano priznanje pogrješne politike prema hrvatskoj Naciji koja je silom održavana u okviru države koju nije htio nego li podnosio, dokazuju i izjave Predsjednika Komisije za vanjsku politiku američkog Kongresa par dana nakon toga, kad je isti hrvatski svečar dospio u Washignton i tu bio primljen u sve tri najviše državne ustanove SAD-a. Naime, tom prilikom, u svom službenom uredu, on tape, hon. Clement Zablocky je dao slijedeću izjavu: "Amerika nikada nije zauzela stajalište da Jugoslavija mora postojati piod svaku cijenu; Amerika nikad nije smatrala da Hrvatska ne može opet postati nezavisna država. Amerika nikada nije priznala Jugoslaviju kao komunističku zemlju niti će to ikada učiniti".
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e2/GeorgeWildmanBall.jpg
George Boll
Te važne činjenice koje proizlaze iz moralne i pravne snage američke vanjske politike date su na javnost tek u knjizi 'Novi Ahasver' objavljene početkom 2014. godine u Zagrebu. Razumije se zašto ti sudbonosni stavovi američke vanjske politike nisu nigdje citirani u poznatim prilozima i sintezama i velikih i najvećih analitičara suvremene povijesti - u vezi s varijablom politike Saveznika između dva svjetska rata i kasnije u toku Hladnog rata, jer takve tvrdnje mogu biti iznesene samo u djelima onih koji su sudjelovali u diskusijama i ocjenama tog razdoblja i to - na najvišoj službenoj razini.
Zahvaljujući tim izjvama, gosp. Bolla i gosp. Zablockog, sad znamo da SAD nisu stajale ni iza Prve ni iza Druge Jugoslavije niti su ikada smatrale da Hrvatska nacija nije dostojna punog povjerenja u svojim nastojanjima da ostvari avoje zakonito i moralnio pravo na samoodređenje. Još važnije od prilagođavanja SAD-a humanitarnom pravu u povodu donošenja 'Zaključka Helsinške konferencije' (o kojoj je te, 1977. godine još vrlo malo pisano), je fenomen:
PRIZNANJA POGRJEŠKE U PRAKTICIRANJU VANJSKE POLITIKE jedne velike i u svijetu najjače velesile – SAD-a.
Ta spoznaja da Ameriku u svom djelovanju u svijetu ne vodi ideološka isključivost ni težnja da se nametne svijetu kao hegemonija koja nikad ne mijenja ni svoje mišljenje ni svoje stavove prema svome djelovanju na unutarnjoj i na vanjskoj sceni - koja bi, poput one butade rimskog imperatora Oktavijana Augusta, smatrala da "najjača sila i ma šta poduzela i ostvarivala - uvijek u pravu".
U suvremenom svijetu djeluju dva sustava vojno-političkog pragmatizma: a) Projekt ostvarenja Slobode do koje se dolazi putem Istine i jednakopravnog ponašanja sila u sukobu; te: b) Projekt satanizma kojeg definira laž i kao ideološka dijalektička prevrtljvost i nemilosrdno i masovno ubijanje ptotivnika bilo da se radi o vojnim strukturama vlasti ili o civilnim objektima. Za razliku od Demokracije, Sotonizam nema ni vjere ni duše i time sebe dokazuje u stvarnosti kao neprijateljem onih koji svoje ufanje polažu u Stvoritelja svijeta i Čovjeka u nemu. Po tome nam postaje jasno zašto su kršćani ustanovili instituciju ispovijedi - jer istina oslobađa.
Dodajmo navedenim podacima i još postojeći kaos koji su kontradiktorno, u Jugoslaviji, stvarali mnogobrojni agenti raznih i velikih i manjih vojnih blokova: budući da je u vrijeme Hladnog rata očuvanje Jugoslavije bilo nešto kao onemogućavanje izbijanja Trećeg svjetskog rata, a budući da je Hrvatska, sve činila da obnovi svoju državnu nezavisnost u tradicionalnom parlamentarnom sustavu, očuvanje Jugoslavije bilo je u prvom redu - onemogućavanje Hrvata da uznapreduju u obrani svojih prava na nezavisnost i slobodu. I svi su manijaci praznili svoje sačmarice po 'ustašama', a ni jednog od njih se nisu usudili izvesti na neki međunarodni sud, da ne bi ispalo da zlo nije pri optužniku nego li pri - tužitelju...
http://pacwisconsin.com/wp-content/uploads/2013/11/Congressman-Clement-J-Zablocki.jpg
Clement Zablocky
Svi ti agenti koji su djelovali na planovima zadatka očuvanja Jugoslavije, bilo iznutra ili izvana, zarađivali su poene i opravdavali svoje zarade - pljuvanjem po časti i dostojanstvu hrvatske Nacije. Ta 'uhodana praksa' i danas se manifestira i nakon raspada Jugoslavije i u samoj samoodređenoj Hrvatskoj - najviše preko raznih dojavljivača, izvjestitelja i dopisnika najrazličitijih agencija. No - sunce dopire do blata koje ga ne prlja i - do zlata i kad se ono nalazi u mutnoj vodi, jer ga mulj ne kvari. Po odnosu najrazličitijih agentura prema hrvatskom pitanju - odnosu u usklađenosti raznih agentura - jasno se može vidjeti kako se bolest suzbija najbolje kad se organizam u samome sebi jača i postaje otpornim i na znanstveno sračunatu pojavu demencije mitomana i kleptomana koji u ovo zadnje vrijeme vode rat za sirovine i vojni nadzor nad njima.
No, strateška pozicija Istočne obale Jadrana ne spada u područje nekih osobitih ležišta sirovina, ali je u pitanju različit odnos velesila prema Hrvatskoj vojsci nakon pristupa HV-a NATO-u, nakon čega su reaktivirane razne napadačke agencije u kontradiktornom smislu - jedni optužuju Hrvatsku da ima i voli svoju prošlost koju naši zakleti dušmani krivotvore napadima na našu skupnu memoriju i na svijest ponosnog naroda koji nikada nije osvajao tudje zemlje ni vodio istrjebljivačke ratove.
AGENTI ZA ČUVANJE JUGOSLAVIJE
U vrijeme Hladnog rata Jugoslavija je postojala u nestabilnosti. I istok i Zapad su sve činili da Jugoslavija opstane onakva kakvu je stvorila nesloga istočnih i zapadnih saveznika. Opasnost raspada Jugoslavije i konflikta koji bi odatle proiziao bio je projekt Samoodređenja Hrvatske. Hrvatska je bila pokrivena crnim legendama i izljevima koji su na tlu podržavali strani agenti koji su bili plaćeni da ocrnjuju, plaše i frustriraju Hrvate kao jedini narod koji, po njima, nije imao pravo na samoodredjenje. Predbacivalo se je Hrvatskoj da je na tenmelju 'rasnih zakona' stvorila paklenu atmosferu u svojim logorima. No, 'Ustaška načela' nikad nisu predvidjeli ono što su vodstvu NDH nametnuli Hitler i ondašnji 'himbeni saveznici' Trećeg Reicha' preko njihovog agenta Dide Kvaternika. No kako je agent Saveznika Tito opustošio našu zemlju i dao strijeljati oko pola milijuna 'neprijatelja naroda', još nam nije palo na pamet da te žrtve stavimo na račun Titinih saveznika. U slučaju NDH zlo je nametnuto izvana, a u slučaju Titine Jugoslavije, zlo je počinjeno - iznutra, sukladno ideološkim predviđanjima Karla Marxa.
Mirko Vidović, Vitez Reda Međunarodne akademije i Direktor Domovinskog rata
Fred Perry
Viel Feind, viel Ehr'!
Das mag zwar stimmen, jedoch gäbe es ohne Ihn nicht das Kroatien, welches wir heute kennen. Was die Herzegowina angeht haben Sie Recht. Wenn man wenigstens den Vance Owen Plan verwirklicht hätte, gäbe es weitaus weniger Probleme in BiH. Der ist leider an Karadzic und co. gescheitert. Izetbegovic und Tudjman hatten schon zugestimmt.
daro
Kellerkind
Und welch Fragen stellst du denen wo Familienmitglider von den Partisanen hingerichtet wurden? Bei uns gab er keine Männer die älter als Jahrgang 1930 waren
Nichts haben wir dem beschissenen Schwerverbrecher Gojko Šupak zu verdanken. Ich spucke auf ihn, seine Sippe und all die Ganoven, die er anführte.